|
New
exploration in DMH (2009.)
Lukas Plan
At
the end of “Hauptgang” of “Alter Teil” a crawlway through a breakdown
leads into the canyon system of Riesenkluft. It is a complex up to 150 m
high canyon system that was found in the 1970ties. In the 1980ties it
was connected with Wasserschacht and the brook can be traced down to the
deepest point of the cave ~620 m (few meters above the vally station of
the cable car). Upstream the explorers had to stop a boulder chock.
Beginning in 2007 most of the old parts were re-rigged and resurveyed
and the upstrem part was explored by means of a drilling machine. Within
several trips chimneys with a total of height 120 m were climbed up to
now. The continuation looks very good as there is very strong air
current and a major brook. In winter it goes down to few liters per sec.
while in summer several hundred l/s are estimated. This brook can be
traced now for 860 m of vertical difference in the
Riesenkluft-Wasserschacht-System.
The new lenght of DMH is
64653 m
 
 
 

DACHSTEIN
- NOVA SPELEOLOŠKA ISTRAŽIVANJA
NA PRELASKU IZ 2008. u 2009. GODINU
Tekst: Inga Patačić
Fotografije: Inga Patačić i Christian Berghold

Ulaz u špilju (lijevo). Luka u špilji (desno). Snimio: Christian
Berghold
Već treću godinu
za redom hrvatski speleolozi zajedno s austrijiskim sudjeluju u
tradicionalnom božićnom istraživanju Dachstein Mammuthöhle-a. Ove su
godine Luka Mudronja i Inga Patarčić boravili na području
Dachsteingebierege od 28.12.2008. do 2.1.2009. 29.12. oko 12 sati smo
zajedno s Lukasom Planom i Christianom Bergholdom ušli u Mammuthöhle da
bi nastavili penjati dimnjak u dijelu špilje koji je nazvan Wiener
Labirint.

Meandri u kojima su izvedena istraživanja. Snimio: Christian Berghold
Tamo su oni stali
sa istraživanjem 2004. godine. Luka i ja smo penjali ( ja osiguravala),
a Lukas i Christian su crtali taj dio. Ispenjano je 30-ak metara,a
zaključili smo da meandar ide dalje i da treba ponovo ići tamo.
Time smo izbjegli teško raspremanje prečnica kojima smo došli. Izašli
smo sljedeći dan malo iza 6 ujutro. Inače su paralelno s nama su u
Mammuthöhle-u radile i druge ekipe.

Proslava nove 2009. godine u špilji. Snimila: IngaPatacic
U špilju smo još
ušli i 31.12./1.1., ali ne zbog istraživanja nego da proslavimo Novu
godinu tradicionalnim vatrometom i kaparinjom, ali je ples na zaleđenom
jezeru u špilji izostao. Na povratku smo "navratili" skijati u
Schladming i prošetat se po Grazu.

Najveći stalagmit u špilji. Snimio: Christian Berghold
Evo Lukasovog
popisa svih sudionika:
Christian Berghold
, Michael Behm, Alexander Klampfer, Stefanie Koppensteiner, Markus
Berger-Vogl, Lukas Plan, Jörg Stadler, Johann Buchinger, Inga Patarcic,
Luka Mudronja, Barbara Sitzwohl, Silvia Katzinger.

Skijanje u Dachsteinu. Snimila: Inga Patačić

Oružarstvo u kućici. Snimila: Inga Patačić

Oružarstvo u špilji. Snimila: Inga Patačić

Mjesto na kojem se uzimala voda. Snimio: Christian Berghold
DACHSTEIN
- ZIMSKA SPELEOLOGIJA
Tekst i fotografije: Darko Bakšić
U
svibnju 2006. godine pozvan sam u Austriju kako bih održao predavanje o
organizaciji speleoloških ekspedicija u duboke jame sjevernog Velebita.
Austrijske špiljare u prvom su redu zanimale specifičnosti naših jama i
praktična iskustva koja smo stekli u brojnim ekspedicijama koje smo
organizirali na Velebitu. Cijeli skup bio je organiziran u speleološkom
domu ispred jamskog sistema Lamprechtshöhle. Na skup smo došli Ana
Bakšić, Luka Mudronja, Dalibor Paar i ja. Upoznali smo dosta austrijskih
špiljara, a odmah smo se sprijateljili s Lukasom Planom i Matthiasom
Hammerom. Nakon skupa nastavili smo održavati kontakt s Lukasom pa nas
je pozvao da im se pridružimo u njihovom tradicionalnom Božićnom
istraživanju Dachstein Mammuthöhle-a.
Nije nas trebalo puno nagovarati. Ideja se činila vrlo zanimljivom.
Boravi se u jednoj planinskoj kućici (Emmahütte) ili Ema od milja, jedan
dan se špiljari, a dan odmora se skija.

Planirali smo se
doći u Dachstein već 27.12.2006., ali zbog nekakve iznenadne crijevne
viroze Ana i ja 27.12. potpuno smo oduzeti. Luka nas posjećuje i
dogovaramo se da ćemo slijedećeg dana na put, ako budemo bolje. 28.12.
dolazimo u Obetraun, te na donjoj stanici žičare objašnjavamo da smo
speleolozi i da nam treba prebaciti stvari do srednje stanice žičare jer
idemo u Emmahütte.
Konačno dolazimo u našu kućicu. Austrijski špiljari odmaraju se nakon
napornog istraživačkog dana, a jedan dio je na skijanju. Pojašnjavamo
zbog čega kasnimo. Obzirom da sada i Luka počinje osjećati probavne
tegobe, ispričavamo se austrijskim prijateljima s nadom da neće dobiti
ovu virozu.

Navečer Lukas
organizira ekipe za istraživanje. Ana i ja ići ćemo s njim u
Krippensteingang, a Luka će ostati odmarati, obzirom da je njega
svladala viroza. Nakon dobra tri sata hoda stižemo u Krippensteingang.
Lukas mi pokazuje mjesto gdje bi se trebalo popeti u dimnjak. Ja ću solo
ispenjati dimnjak, a Ana i on nacrtati jedan dio špilje od ranije. Nakon
sat vremena ispenjao sam 27 m visok dimnjak. Ulazni dio bio je malo
teži, a nakon toga nešto položeniji s boljim stopinkama. Slijedi
vertikalica i nastavlja meandar. Spuštam se u meandar i čekam Anu i
Lukasa. Konačno se vraćaju pa nastavljamo. Meandar ide dalje. Obzirom da
je to naš prvi ulazak u DMH imali smo početničku sreću jer smo u prvom
pokušaju pronašli perspektivan kanal. Lukas predlaže da ga nazovemo HR
virus canyon. Nakon istraživanja, prilično umorni trebamo više vremena
za izlazak iz jame, a onda nas još čeka put po snijegu do Eme (kućice).

Emma Hutte
Slijedeći dan
pauze odlučujemo provesti u DMH. Uzimamo kameru i sada Lukas, Alex, Ana,
Luka i ja obilazimo DMH, gledamo neke upitnike i snimamo. Na staru
godinu Lukas, Luka i ja odlazimo na kratki izlet u jedan uski meandar.
Kratki izletić se odužio, a godinu završavamo potpuno u stilu. To je
bila godina meandriranja jer smo istraživali Lubušku, zatim meandre u
Nevidnoj, pa meandre na Manjači, pa meandre u Vjetrenici. Navečer
dolazimo do Eme. Tamo se okupilo još Austijanaca. Presvlačimo se, jedemo
i svi zajedno ponovo odlazimo u DMH gdje dočekujemo Novu godinu zajedno
s njemačkim špiljarima koji istražuju u Hirlatzhohle. Nakon jednog
skijaškog dana Lukas, Luka i ja ponovo odlazimo u Hr Virus canyon gdje
nastavljamo s istraživanjem. Potrošili smo svu užad, a kanjon nastavlja
dalje. Izlazimo van. Slijedi dan odmora i povratak u Hrvatsku.

Bili smo sigurni
da ćemo se opet vratiti u DMH. Ponovo smo dobili poziv za Božična
istraživanja pa smo se odazvali u nešto većem broju.
Od 28. do 31.12.2007. godine ekipa u sastavu Luka Mudronja, Inga
Patarčić, Ronald Železnjak, Jasna Vidmar, Katija Milišić, Marin Glušević
Ana i Darko Bakšić, Michi Behm, Matthias Hammer, Steffi Koppensteiner,
Lukas Plan, Ekatharina Zacharova (RU) nastavili su istrazivanja u
Dachstein Mammuthöhle-a. (DMH). Bivakirali smo u Gor bivku u
Krippensteingang-u. Marin je ispenjao jedan dimnjak visok 55 m u kojem
treba nastaviti penjanje, provjerena su neka suženje koja su uglavnom
završila. Lukas je ponovio crtanje nekih dijelova u Transatlantis-u, a
ekipa Bakša, Roni i Ana u dvije akcije zavrsili su HR virus canyon kojim
se Krippensteingang spojio s vec poznatim dijelom (vidi tlocrt DMH).
Poligonska duljina HR canyon-a je 730 m, tlocrtna duljina je 551m, a
dubina 294 m. HR virus canyon je raspremljen.

Ulazni dijelovi jame.











|
|
About Dachstein Mammuthöhle
DACHSTEIN MAMMUTHÖHLE
Upper Austria
Michi Behm,
Lukas Plan
Dachstein-Mammuthöhle is located on the north side of the Dachstein
karst massif. With a length of 64 km (05.2008) it’s the third
longest cave in Austria. The vertical difference is 1207 m.

Cave profile
The cave was
discovered in 1910 and is subject to continuous exploration since
than. Parts of it are developed as show cave, and together with the
nearby Dachstein-Rieseneishöhle they form a popular tourist
destination of economic significance. DMH was and still is mainly
explored by cavers from the Speleological Society of Vienna and
Lower Austria. The early explorations were initiated and led by
Herrmann BOCK who already in 1913 surmounted a 70 m deep pit called
Theseusschacht and documented extended passages beyond. By the end
of 1980 35 km of galleries were known and well documented in a cave
Atlas (Stummer, 1980). Shortly after, the highest and deepest parts
were explored. The most recent overview on the cave is given by Behm
& Plan (2005). Within the last years, exploration focuses on
re-surveying of known parts which almost always leads to discoveries
of new passages. In addition, connections with other caves were
made. The Weißbierhöhle, which was discovered in 2001, is now the
highest entrance of the DMH and increases the cave depth to 1207 m.

Cave plan
The cave
system is characterized by mostly voluminous subhorizontal phreatic
galleries at altitudes between 1200 and 1500 m a.s.l. These fossil
galleries are intersected by a large number of active and inactive
canyons and minor phreatic galleries, such that the entire system is
very labyrinthic. The cave has 19 entrances (and one man-made). The
highest point is an entrance at 1828 m a.s.l., and it leads into a
succession of up to 114 m deep shafts which connect to the southern
parts of the subhorizontal system. The bottom of the system is a
squeeze at 621 m (northernmost point), and it is reached by
following an active canyon which extends over more then 750 m of
elevational difference.
Part of the
connecting gallery between the Eastern and Western entrances is an
impressive gallery with cross sections of more than 100 m². Between
these entrances the cave system shows three dimensional mazes and
comprises large chambers as well as massive ice fillings. A 70 m
deep pit and a nearby canyon are the major links between these and
the southern parts of the cave system. The path after this pit leads
into two several meters wide and high galleries. The first one
connects to the highest entrances and a more than 100 m high dome
pit. The second gallery intersects several major canyon systems
before it finally enters a remote gallery. This 1 km long phreatic
passage is again very voluminous. At its southeastern end, it may be
connected to pits located at the surface 400 m above.
The entire
cave is almost completely void of speleothems. It contains massive
sedimentary fillings (clay), most probably a result of glacial
back-flooding. Despite the large number of smaller streams (up to
~100 l/s), no large collector or sump of a karst water table is
currently known. Some parts of the cave host massif ice fillings.
Geologically
Dachstein is part of the Northern Calcareous Alps, which are
dominated by massive (>2 km) mainly Middle und Upper Triassic
limestones and dolostones. The entire cave has developed in very
pure Upper Triassic Dachstein limestone (>1 km thickness). The
interpretation of the cave pattern – especially to explain the
extensive mazes – is not easy. Most probably, it resembles a
floodwater maze caused by the infiltration of allogenic water from
the south-lying non carbonatic Central Alps. However, it’s not yet
clear if recharge was really allogenic. According to extensive
geologic and geomorphologic correlations, the age of the phreatic
mazes is estimated to be Upper Miocene (10 to 5 million years).

Lukas Plan. Photo: Monika
References:
Behm, M., and Plan, L., (2005): Sechzigster Kilometer in der
Dachstein-Mammuthöhle. – Die Höhle, 56 (1-4): 77-84.
Stummer, G. (Ed., 1980): Atlas der Dachstein-Mammuthöhle 1:1000.
Wiss. Beiheft Z.z. Die Höhle, No. 32, Verband Öst. Höhlenforscher,
Wien.
To cite: Michi Behm, Lukas Plan:
Dachstein Mammuthöhle. Croatian speleological server,
public.carnet.hr/speleo, 2008.










 |