New exploration in DMH (2009.)

Lukas Plan

 

At the end of “Hauptgang” of “Alter Teil” a crawlway through a breakdown leads into the canyon system of Riesenkluft. It is a complex up to 150 m high canyon system that was found in the 1970ties. In the 1980ties it was connected with Wasserschacht and the brook can be traced down to the deepest point of the cave ~620 m (few meters above the vally station of the cable car). Upstream the explorers had to stop a boulder chock. Beginning in 2007 most of the old parts were re-rigged and resurveyed and the upstrem part was explored by means of a drilling machine. Within several trips chimneys with a total of height 120 m were climbed up to now. The continuation looks very good as there is very strong air current and a major brook. In winter it goes down to few liters per sec. while in summer several hundred l/s are estimated. This brook can be traced now for 860 m of vertical difference in the Riesenkluft-Wasserschacht-System.

The new lenght of DMH is 64653 m

 

DACHSTEIN - NOVA SPELEOLOŠKA ISTRAŽIVANJA
NA PRELASKU IZ 2008. u 2009. GODINU

Tekst: Inga Patačić
Fotografije: Inga Patačić i Christian Berghold


Ulaz u špilju (lijevo). Luka u špilji (desno). Snimio: Christian Berghold

Već treću godinu za redom hrvatski speleolozi zajedno s austrijiskim sudjeluju u tradicionalnom božićnom istraživanju Dachstein Mammuthöhle-a. Ove su godine Luka Mudronja i Inga Patarčić boravili na području Dachsteingebierege od 28.12.2008. do 2.1.2009. 29.12. oko 12 sati smo zajedno s Lukasom Planom i Christianom Bergholdom ušli u Mammuthöhle da bi nastavili penjati dimnjak u dijelu špilje koji je nazvan Wiener Labirint.


Meandri u kojima su izvedena istraživanja. Snimio: Christian Berghold

Tamo su oni stali sa istraživanjem 2004. godine. Luka i ja smo penjali ( ja osiguravala), a Lukas i Christian su crtali taj dio. Ispenjano je 30-ak metara,a zaključili smo da meandar ide dalje i da  treba ponovo ići tamo. Time smo izbjegli teško raspremanje prečnica kojima smo došli. Izašli smo sljedeći dan malo iza 6 ujutro. Inače su paralelno s nama su u Mammuthöhle-u radile i druge ekipe.


Proslava nove 2009. godine u špilji. Snimila: IngaPatacic

U špilju smo još ušli i 31.12./1.1., ali ne zbog istraživanja nego da proslavimo Novu godinu tradicionalnim vatrometom i kaparinjom, ali je ples na zaleđenom jezeru u špilji izostao. Na povratku smo "navratili" skijati u Schladming i prošetat se po Grazu.


Najveći stalagmit u špilji. Snimio: Christian Berghold

Evo Lukasovog popisa svih sudionika:

Christian Berghold , Michael Behm, Alexander Klampfer, Stefanie Koppensteiner, Markus Berger-Vogl, Lukas Plan, Jörg Stadler, Johann Buchinger, Inga Patarcic, Luka Mudronja, Barbara Sitzwohl, Silvia Katzinger.


Skijanje u Dachsteinu. Snimila: Inga Patačić


Oružarstvo u kućici. Snimila: Inga Patačić


Oružarstvo u špilji. Snimila: Inga Patačić


Mjesto na kojem se uzimala voda. Snimio: Christian Berghold

 

DACHSTEIN - ZIMSKA SPELEOLOGIJA

Tekst i fotografije: Darko Bakšić

 

   U svibnju 2006. godine pozvan sam u Austriju kako bih održao predavanje o organizaciji speleoloških ekspedicija u duboke jame sjevernog Velebita. Austrijske špiljare u prvom su redu zanimale specifičnosti naših jama i praktična iskustva koja smo stekli u brojnim ekspedicijama koje smo organizirali na Velebitu. Cijeli skup bio je organiziran u speleološkom domu ispred jamskog sistema Lamprechtshöhle. Na skup smo došli Ana Bakšić, Luka Mudronja, Dalibor Paar i ja. Upoznali smo dosta austrijskih špiljara, a odmah smo se sprijateljili s Lukasom Planom i Matthiasom Hammerom. Nakon skupa nastavili smo održavati kontakt s Lukasom pa nas je pozvao da im se pridružimo u njihovom tradicionalnom Božićnom istraživanju Dachstein Mammuthöhle-a.
Nije nas trebalo puno nagovarati. Ideja se činila vrlo zanimljivom. Boravi se u jednoj planinskoj kućici (Emmahütte) ili Ema od milja, jedan dan se špiljari, a dan odmora se skija.

Planirali smo se doći u Dachstein već 27.12.2006., ali zbog nekakve iznenadne crijevne viroze Ana i ja 27.12. potpuno smo oduzeti. Luka nas posjećuje i dogovaramo se da ćemo slijedećeg dana na put, ako budemo bolje. 28.12. dolazimo u Obetraun, te na donjoj stanici žičare objašnjavamo da smo speleolozi i da nam treba prebaciti stvari do srednje stanice žičare jer idemo u Emmahütte.
Konačno dolazimo u našu kućicu. Austrijski špiljari odmaraju se nakon napornog istraživačkog dana, a jedan dio je na skijanju. Pojašnjavamo zbog čega kasnimo. Obzirom da sada i Luka počinje osjećati probavne tegobe, ispričavamo se austrijskim prijateljima s nadom da neće dobiti ovu virozu.

Navečer Lukas organizira ekipe za istraživanje. Ana i ja ići ćemo s njim u Krippensteingang, a Luka će ostati odmarati, obzirom da je njega svladala viroza. Nakon dobra tri sata hoda stižemo u Krippensteingang. Lukas mi pokazuje mjesto gdje bi se trebalo popeti u dimnjak. Ja ću solo ispenjati dimnjak, a Ana i on nacrtati jedan dio špilje od ranije. Nakon sat vremena ispenjao sam 27 m visok dimnjak. Ulazni dio bio je malo teži, a nakon toga nešto položeniji s boljim stopinkama. Slijedi vertikalica i nastavlja meandar. Spuštam se u meandar i čekam Anu i Lukasa. Konačno se vraćaju pa nastavljamo. Meandar ide dalje. Obzirom da je to naš prvi ulazak u DMH imali smo početničku sreću jer smo u prvom pokušaju pronašli perspektivan kanal. Lukas predlaže da ga nazovemo HR virus canyon. Nakon istraživanja, prilično umorni trebamo više vremena za izlazak iz jame, a onda nas još čeka put po snijegu do Eme (kućice).


Emma Hutte

Slijedeći dan pauze odlučujemo provesti u DMH. Uzimamo kameru i sada Lukas, Alex, Ana, Luka i ja obilazimo DMH, gledamo neke upitnike i snimamo. Na staru godinu Lukas, Luka i ja odlazimo na kratki izlet u jedan uski meandar. Kratki izletić se odužio, a godinu završavamo potpuno u stilu. To je bila godina meandriranja jer smo istraživali Lubušku, zatim meandre u Nevidnoj, pa meandre na Manjači, pa meandre u Vjetrenici. Navečer dolazimo do Eme. Tamo se okupilo još Austijanaca. Presvlačimo se, jedemo i svi zajedno ponovo odlazimo u DMH gdje dočekujemo Novu godinu zajedno s njemačkim špiljarima koji istražuju u Hirlatzhohle. Nakon jednog skijaškog dana Lukas, Luka i ja ponovo odlazimo u Hr Virus canyon gdje nastavljamo s istraživanjem. Potrošili smo svu užad, a kanjon nastavlja dalje. Izlazimo van. Slijedi dan odmora i povratak u Hrvatsku.

Bili smo sigurni da ćemo se opet vratiti u DMH. Ponovo smo dobili poziv za Božična istraživanja pa smo se odazvali u nešto većem broju.
Od 28. do 31.12.2007. godine ekipa u sastavu Luka Mudronja, Inga Patarčić, Ronald Železnjak, Jasna Vidmar, Katija Milišić, Marin Glušević Ana i Darko Bakšić, Michi Behm, Matthias Hammer, Steffi Koppensteiner, Lukas Plan, Ekatharina Zacharova (RU) nastavili su istrazivanja u Dachstein Mammuthöhle-a. (DMH). Bivakirali smo u Gor bivku u Krippensteingang-u. Marin je ispenjao jedan dimnjak visok 55 m u kojem treba nastaviti penjanje, provjerena su neka suženje koja su uglavnom završila. Lukas je ponovio crtanje nekih dijelova u Transatlantis-u, a ekipa Bakša, Roni i Ana u dvije akcije zavrsili su HR virus canyon kojim se Krippensteingang spojio s vec poznatim dijelom (vidi tlocrt DMH). Poligonska duljina HR canyon-a je 730 m, tlocrtna duljina je 551m, a dubina 294 m. HR virus canyon je raspremljen.


Ulazni dijelovi jame.

 

 

About Dachstein Mammuthöhle

DACHSTEIN MAMMUTHÖHLE

Upper Austria

Michi Behm, Lukas Plan

 

Dachstein-Mammuthöhle is located on the north side of the Dachstein karst massif. With a length of 64 km (05.2008) it’s the third longest cave in Austria. The vertical difference is 1207 m.


Cave profile

The cave was discovered in 1910 and is subject to continuous exploration since than. Parts of it are developed as show cave, and together with the nearby Dachstein-Rieseneishöhle they form a popular tourist destination of economic significance. DMH was and still is mainly explored by cavers from the Speleological Society of Vienna and Lower Austria. The early explorations were initiated and led by Herrmann BOCK who already in 1913 surmounted a 70 m deep pit called Theseusschacht and documented extended passages beyond. By the end of 1980 35 km of galleries were known and well documented in a cave Atlas (Stummer, 1980). Shortly after, the highest and deepest parts were explored. The most recent overview on the cave is given by Behm & Plan (2005). Within the last years, exploration focuses on re-surveying of known parts which almost always leads to discoveries of new passages. In addition, connections with other caves were made. The Weißbierhöhle, which was discovered in 2001, is now the highest entrance of the DMH and increases the cave depth to 1207 m.


Cave plan

The cave system is characterized by mostly voluminous subhorizontal phreatic galleries at altitudes between 1200 and 1500 m a.s.l. These fossil galleries are intersected by a large number of active and inactive canyons and minor phreatic galleries, such that the entire system is very labyrinthic. The cave has 19 entrances (and one man-made). The highest point is an entrance at 1828 m a.s.l., and it leads into a succession of up to 114 m deep shafts which connect to the southern parts of the subhorizontal system. The bottom of the system is a squeeze at 621 m (northernmost point), and it is reached by following an active canyon which extends over more then 750 m of elevational difference.

Part of the connecting gallery between the Eastern and Western entrances is an impressive gallery with cross sections of more than 100 m². Between these entrances the cave system shows three dimensional mazes and comprises large chambers as well as massive ice fillings. A 70 m deep pit and a nearby canyon are the major links between these and the southern parts of the cave system. The path after this pit leads into two several meters wide and high galleries. The first one connects to the highest entrances and a more than 100 m high dome pit. The second gallery intersects several major canyon systems before it finally enters a remote gallery. This 1 km long phreatic passage is again very voluminous. At its southeastern end, it may be connected to pits located at the surface 400 m above.

The entire cave is almost completely void of speleothems. It contains massive sedimentary fillings (clay), most probably a result of glacial back-flooding. Despite the large number of smaller streams (up to ~100 l/s), no large collector or sump of a karst water table is currently known. Some parts of the cave host massif ice fillings.

Geologically Dachstein is part of the Northern Calcareous Alps, which are dominated by massive (>2 km) mainly Middle und Upper Triassic limestones and dolostones. The entire cave has developed in very pure Upper Triassic Dachstein limestone (>1 km thickness). The interpretation of the cave pattern – especially to explain the extensive mazes – is not easy. Most probably, it resembles a floodwater maze caused by the infiltration of allogenic water from the south-lying non carbonatic Central Alps. However, it’s not yet clear if recharge was really allogenic. According to extensive geologic and geomorphologic correlations, the age of the phreatic mazes is estimated to be Upper Miocene (10 to 5 million years).


Lukas Plan. Photo: Monika


References:
Behm, M., and Plan, L., (2005): Sechzigster Kilometer in der Dachstein-Mammuthöhle. – Die Höhle, 56 (1-4): 77-84.

Stummer, G. (Ed., 1980): Atlas der Dachstein-Mammuthöhle 1:1000. Wiss. Beiheft Z.z. Die Höhle, No. 32, Verband Öst. Höhlenforscher, Wien.

 

To cite: Michi Behm, Lukas Plan: Dachstein Mammuthöhle. Croatian speleological server, public.carnet.hr/speleo, 2008.

 

© 2006-2009Speleološki odsjek Velebit