JAMA AMFORA
- 788 m
najdublja jama Biokova

 

Abstract: Pit Amfora has been discoverd in 1998. by speleo-alpine club Ekstrem (Makarska). It is situated in the southern part of Croatia on Mt. Biokovo in Nature Park Biokovo.

Between 13. and 15. of October 2000., cavers from SAK Ekstrem, SO Velebit, SO Željezničar, SO Dubovac, SD Matokit, SD Krstatice continued the exploration of the pit Amfora. During this mini-expedition, they made a topographical survey of the pit (M 1:500), and discovered that the depth of the object is much smaller than it was previously thought (based on the length of the ropes that were used in the pit). Furthermore, they explored another 47 meters, so the new depth is –437 m. Nevertheless the pit doesn't end there, because of the discovery of several new unexplored tunnel entries. They also collected biological material from the pit.

During the period from 31.10 to 04.11.2001. cavers from SO Velebit and SAK Ekstrem Makarska, continued, under the sponsorship of nature’s park “Biokovo”, explorations in pit Amfora with goal to find new tunnels and to reach new depth.  As a result, they increased the depth of the pit for 177m, so new depth is –614m and that makes Amfora the deepest pit on mountain Biokovo, and 4th in Croatia. The length of pit is also increased (for 105m), so the pit is 361m long.

After four years of exploration, Croatian expedition "Amfora 2002." (speleo sections or clubs - Velebit, Željezničar, Ekstrem, Spelunka, Dubovac and Karlovac) reached the depth of -788 m. Experts from Croatian national history museum collected biological material from the pit.

 


Jama Amfora-ulaz. Foto: D.Lacković

 

UKRATKO O DOSADAŠNJIM SPELEOLOŠKIM ISTRAŽIVANJIMA DUBOKIH JAMA BIOKOVA DO PRONALASKA JAME AMFORA


Speleološka istraživanja dubokih jama Biokova započela su otkrićem Jame pod Kamenitim vratima koja je na speleološkom logoru, u organizaciji Komisije za speleologiju Planinarskog saveza Hrvatske 1980. godine, istražena do dna na dubini od 520 m te je tada postala druga po dubini jama u Hrvatskoj (Erhardt, 1984).
Godine 1984. makarski speleolozi istražuju jamu Biokovku duboku 359 m (Klarić, 1985). Jamski kanal nastavlja se kroz pukotinu s uglavljenim kamenom za čiji prolaz je potrebno klesati, što znači da postoji perspektiva za daljnja speleološka istraživanja.
Iste godine, slovački speleolozi na Biokovu istražuju Vilimovu jamu do dubine od 396 m čime ona postaje druga po dubini na Biokovu (Hochmuth i dr. 1987). Naredne, 1985. g., Slovaci nastavljaju istraživanje Vilimove jame do dubine od 565 m pa jama postaje najdubljom jamom Biokova i Hrvatske. Jama su 1993. godine produbili speleolozi SO HPD Mosor za 7 m pa sadašnja dubina iznosi 572 m (Mužinić, 1995).
U razdoblju od 1984. pa do 1988. g. speleolozi iz Speleoloških odsjeka planinarskih društava Biokovo iz Makarske, Mosor iz Splita te Željezničar iz Zagreba, istražuju jamu Stara škola (Gabrić i dr. 1991), koja dubinom od 576 m postaje 1985. g. najdublja jama Hrvatske sve do otkrića Lukine jame 1993. godine.
Tijekom 1986. g. makarski speleolozi pronalaze i istražuju Zaboravnu jamu duboku 320 m, a 1987. g. istražena je i Nova velika jama duboka 380 m (Jalžić 2001).
 

UKRATKO O DOSADAŠNJIM SPELEOLOŠKIM ISTRAŽIVANJIMA JAME AMFORA

Ulaz u jamu Amfora pronašli su članovi Speleološko alpinističkog kluba Ekstrem iz Makarske 1998. godine (Bockovac, 1998) kada su je u nekoliko akcija i istražili do dubine od 290 m.


Istraživanje je nastavljeno 1999. godine (SAK Ekstrem, Speleološko Društvo Karlovac i Speleološki Klub Had). Dubina do koje je jama tada istražena iznosi 390 m. Netočna metoda mjerenja i izrade nacrta rezultirala je da se u literaturi pojavio podatak o dubini jame od 515m. Ovdje se podaci o dosegnutim dubinama razlikuju od onih koje u svojem članku navodi Bockovac (1999) jer su korigirani po novoizrađenom topografskom nacrtu.

Novom istraživanju u 2000. godini pridružili su se speleolozi iz SO PDS Velebit, SO HPD Željezničar, SO Dubovac te Hrvatskog prirodoslovnog muzeja. Jama je ponovo topografski snimljena te je izrađen nacrt cijelog objekta čime je dubina bitno smanjena na - 390 m jer se stara dubina temeljila na netočnim metodama mjerenja. Istraženo je novih 47m dubine kanala te se došlo do uskog meandra (-437m) gdje istraživanje treba nastaviti.

U 2001. godini, speleolozi iz SO PDS Velebit i SAK Ekstrema opet nastavljaju istraživanje. Prošavši uski meandar otkriveno je novih 177 m dubine te je istraživanje završeno zbog nedostatka opreme. Ostala je velika perspektiva na dnu jame koja zahtjeva organiziranje mnogo veće istraživačke akcije tj. speleološke ekspedicije. Pronađena je podzemna pijavica – prvi put u podzemlju Biokova. Jama Amfora je sa - 614 metara dubine postala najdublja jama Biokova i četvrta po dubini u Hrvatskoj.

Detaljni pregled prethodnih istraživanja Jame Amfora.

SPELEOLOŠKO ISTRAŽIVANJE U 2002.

U razdoblju od 14. do 30. lipnja 2002. godine nastavljena su speleološka istraživanja jame Amfora - najdublje jame Biokova. Rezultat ekspedicije produbljivanje je jame za 174 m tako da sadašnja dubina iznosi -788 m. Duljina jame povećana je za 107 m, pa je ukupna duljina objekta 468 m. Jama završava uskim neprolaznim suženjem između uglavljenih kamenih blokova gdje se osjeća jako strujanje zraka što upućuje na realnu mogućnost nastavka jame iza suženja. Zbog velike opasnosti obrušavanja nestabilnih kamenih blokova na speleologa u suženju i mogućnosti zaglavljivanja nakon prokopavanja 3 m duljine, odustalo se od proširivanja suženja. Na dnu jame pronađene su nakupine mikroskopski sitnih kristala koji su igličaste forme i u stručnoj literaturi se nazivaju «špiljski pamuk».

Istraživanje jame Amfora, najdublje jame Biokova, detaljno je opisano u speleološkoj literaturi (Bakšić i Jalžić, 2001, Lacković i Bakšić, 2001, Bakšić i Lacković, 2002.i dr). Najnovija speleološka istraživanja provedena su tijekom zadnje speleološke ekspedicije održane od 14. do 30. lipnja 2002. godine.

 

Rezultati speleološkog istraživanja jame Amfora
 u razdoblju od 14. do 30. lipnja 2002. godine

 

U jami Amfora istraženo je novih 174 m dubine kanala, pa njena istražena dubina sada iznosi 788 m, što je čini najdubljom do sada poznatom jamom Biokova te trećom jamom po dubini u Hrvatskoj. Duljina jame povećana je za 107 m, pa je ukupna duljina objekta 468 m.
U jami je zabijeno još oko 50 novih spitova čime su znatno poboljšana sidrišta a time i sigurnost speleologa u ovoj te mogućim budućim istraživačkim akcijama i posjetima jami.
Snimljen je fotografski materijal iz svih dijelova jame, od ulaza do dna, a do 250 m dubine i video kamerom.
Izrađen je topografski nacrt novih kanala koji su docrtani na postojećem nacrtu.
Snimljen je i sakupljen uzorak vlaknatih kristala tzv. špiljskog pamuka sa dna jame, što je do sada tek drugi puta u Hrvatskoj da su pronađeni u jami ovakvi po obliku vrlo rijetki kristali. Kristali će se pokušati rendgenski analizirati i obraditi.
Paralelno s raspremanjem jame Amfora, pred kraj ekspedicije nastavljeno je i istraživanje jame 120 kod Kimeta, koje međutim zbog kompleksnosti morfologije jame i nedostatka vremena nije do kraja dovršeno.

Smjernice daljneg istraživanja

Ovom ekspedicijom jama Amfora istražena je do dubine od 788 m, što možda ne predstavlja stvarno dno jame, no daljnji je prolaz nemoguć bez većih zahvata otkopavanja i izrade potpornih zidova koji bi spriječili urušavanje nestabilnih blokova na speleologe. Stoga je u speleološkom smislu u ovom trenutku 788 m dno jame. Ukoliko se tehnika prokopavanja tijekom godina značajno unaprijedi i ukoliko se nađe interes odnosno financijer tako velikih i neizvjesnih zahvata, moguće je da će se nekom budućom ekspedicijom proći u prostranije kanale iza suženja na 783 m dubine i da će se nastaviti istraživanje jame. Da iza suženja postoji velik prostor indicira jako strujanje zraka.
U drugim dijelovima jame nije zamijećeno niti jedno posebno perspektivno mjesto, mada uvijek postoji mogućnost previđanja ulaza u bočne kanale u velikim vertikalama te u visokim pukotinskim kanalima.

U speleološkom istraživanju jame Amfora u 2002. godini sudjelovalo je ukupno 29 speleologa, prosječno 11 po danu, iz slijedećih speleoloških odsjeka, društava i klubova:

iz SO PDS VELEBIT, Zagreb:
Ana Bakšić, Darko Bakšić, Slaven Boban, Jana Bedek, Sunčica Hraščanec, Jasmin Koso, Karla Fabrio, Neven Kalac, Ana Katalinić, Nino Kecman, Danijel Lacko, Damir Lacković - vođa ekspedicije (iz SO PDS Velebit i Hrvatskog prirodoslovnog muzeja), Marija Maćešić, Marinko Malenica, Dalibor Paar, Josip Petričević, Lovorka Šimunec, Darko Štefanac, Darko Troha, Petra Ujević, Vučić Dado i Ronald Železnjak (22)

iz EXTREM, Makarska:
Željko Bockovac, Jakša Pivac i Kristijan Šimenić (3)

iz SPELUNKA, Opatija:
Ivan Glavaš i Nenad Kuzma (2)

iz SO PD DUBOVAC, Karlovac:
Igor Jelinić (1)

iz SD Karlovac:
Neven Bočić (1)

Istražujući jamu, do njenog dna spustilo se ukupno 11 speleologa:

iz SO PDS VELEBIT, Zagreb:
Ana Bakšić, Darko Bakšić, Jana Bedek, Sunčica Hraščanec, Damir Lacković, Marija Maćešić, Dalibor Paar, Josip Petričević i Ronald Železnjak (9)

iz SPELUNKA, Opatija:
Ivan Glavaš i Nenad Kuzma (2)
 

SPELEOLOŠKA EKSPEDICIJA AMFORA 2002.

Dnevnik ekspedicije

14. lipnja, petak
U 16.00 sati polazak iz Zagreba – dio članova ekspedicije i oprema (Damir Lacković, Josip Petričević, Slaven Boban, Jasmin Koso, Karla Fabrio, Nino Kecman i Marinko Malenica).

15. lipnja, subota
U 3 sata speleolozi s opremom stigli na pl. dom pod Sv. Jurom.
U 12.30 u jamu Amfora ulaze Petričević, Boban i Malenica te postavljaju jamu do oko 250 m dubine. Izašli iz jame oko 22 sata. Oko 22.30 u jamu ulaze Lacković, Fabrio, Koso, Kecman i Šimenić. Šimenić spušta jednu transportnu do 176 m dubine i izlazi. Lacković postavlja jamu do oko 320 m, a ostali se s opremom spuštaju do oko 280 m dubine. Izlaze iz jame između 7 i 10 sati u nedjelju 16. lipnja.

16. lipnja, nedjelja
U 1 sat u dom stigli Hrašćanec i Kalac.
U 13.30 u jamu ulaze Petričević, Hrašćanec i Kalac. Kalac pomaže u transportu do 200 m dubine te predvečer izlazi iz jame. Petričević i Hrašćanec postavljaju užeta u jami od 320 m do 480 m gdje ostaju bez pločica i karabinera. Penju se do 250 m po transportne vreće s šatorom i vrećama za spavanje (bivkom) te spuštaju na 437 m gdje u 6 sati ujutro 17. lipnja postavljaju bivak u kojem spavaju.


Na -270 m. Foto: D.Lacković

17. lipnja, ponedjeljak
U 5.30 u dom stižu Petra Ujević, Lovorka Šimunec i Danijel Lacko.
U 14.20 u jamu ulaze Lacković i Lacko, a u 14.50 Jana Bedek i Boban. U 16.20 Ana Katalinić, Ujević i Šimunec idu transportirati opremu i hranu do oko 178 m dubine. Kalac na ulazu jame postavlja uređaj za vezu Nikola i pokušava uspostaviti vezu sa bivkom u jami u 20.30 i 21.45 sati.
Iz jame u 23.15 izlazi Šimunec, a u 23.50 Ujević sa 178 m.
Sa 437m dubine Lacko i Boban penju do 250 m po opremu te se oboje spuštaju na bivak na 562 m. Lacković i Bedek postavljaju poznati dio jame od 480 m do 614 m te istražuju novi dio do 640 m gdje ostaju bez pločica i užeta. Penju se do 562 m gdje uređuju mjesto za bivak te dalje do 500m gdje se susreću na vertikali sa Petričević i Hrašćanec u 4 sata ujutro, 18. lipnja.


Odmor na -352 m. Foto: D.Lacković

18. lipnja, utorak
U 0.30 Ana Katalinić izlazi iz jame, sa 276 m.
Petričević i Hrašćanec ustali su u ponoć (pon/uto) u bivku na 437 m, spremali bivak do 1.15 i krenuli prema dnu. U 4 sata susreli Lackovića i Bedek na 500 m. Lacković, Hrašćanec i Bedek spustili se na 562 m gdje su postavili bivak. Petričević se popeo 50 m po spitove i ostatak hrane te se spustio do bivka. Petričević i Hrašćanec čekaju na bivku sat i pol Lacka i Bobana sa opremom za daljnje postavljanje jame, i onda Petričević ponovo penje do 450 m, uzima opremu od Bobana i Lacka, spušta se do bivka i sa Hrašćanec odlazi dalje istraživati.
Lacko i Boban spuštaju se na bivak u 6 sati i spavaju zajedno sa Lacković i Bedek do 15 sati kada su krenuli prema van. U 8.30 neuspješan pokušaj uspostavljanja veze sa površinom.
Petričević i Hrašćanec nakon novoistraženih 40 m dubine, potrošili akumulator na bušilici pa se Hrašćanec vratila u bivak po drugi. U velikoj vertikali na kraju ponestalo im je dužih užeta pa su spojili dva kraća. Spustili se na 788 m dubine u veliku dvoranu gdje su ispenjali dva manja skoka (5 i 4 m) i postavili na njima užeta te ušli u uski kanal između kamenih blokova. Vraćaju se u bivak na 562 m u 18.00.
U 18.00 Lacković i Bedek krenuli na dno. U uskom kanalu između kamenih blokova pronašli rupu promjera 10 cm u koju je jako puhalo te su naredna 2 sata otkopavali i klesali stijenu proširujući prolaz. Damir sakupio uzorak vlaknatih kristala u suženju sa jakim strujanjem zraka, vjerojatno se radi o kalcitu kristaliziranom u formi zvanoj «špiljski pamuk». Penjući se prema bivku, nacrtali cijeli novo istraženi dio. Na oko 670 m prečenjem u vertikali ušli u kanal kojim odlazi glavni vodeni tok, no ubrzo stali na neprolaznom neperspektivnom suženju (pukotina širine 10 cm koja se zatvara). Vratili se u bivak 19. lipnja u 8 sati.
Vani u 20.30 Ujević i Kalac otišli do ulaza u jamu i bezuspješno pokušavali uspostaviti vezu.

19. lipnja, srijeda
U 1.20 iz jame izlazi Boban, u 2.20 Lacko, došli u dom u 3.30.
U 3.35 u dom došli Ivan Glavaš i Nenad Kuzma iz Opatije.
U 8 sati Lacković penje ulazni skok u Kanal iznad bivka (zabijena 2 spita) i zajedno s Petričevićem spušta se u dvoranu i kanal koji završava vertikalom.
U 10 sati Hrašćanec kreće van iz jame, a Petričević penje do iza suženja na 436 m po transportnu s hranom i vraća se u 14 sati u bivak.
U 14.20 u jamu ulaze Glavaš i Kuzma. Na 100 m, susreću Hrašćanec od koje saznaju da je potrebno ponijeti i opremu za klesanje i karbid, pa se Glavaš vraća po tu opremu, i onda nastavljaju spuštanje.
Oko 20 sati Glavaš i Kuzma stižu do bivka i oko 22 sata nastavljaju prema dnu. Na velikoj vertikali zamjenjuju kraću nepraktičnu užad sa 117 m-skom devetkom. Na suženju na dnu buše prvu rupu za otklesavanje ali im se zaglavljuje špica te odustaju i vraćaju se na bivak oko 5 sati 20. lipnja.
20.30 Hrašćanec i Kalac pokušavaju uspostaviti vezu s bivkom, opet bezuspješno.
21.00 Hrašćanec i Kalac odlaze u Makarsku po Dalibora Paar koji stiže iz Zagreba oko 22.30

20. lipnja, četvrtak
0.30 Hrašćanec, Kalac i Paar dolaze u dom.
Oko 5.30 Lacković, Petričević i Bedek iz bivka krenuli do perspektivnog uskog kanala na 783 m dubine. Sa dna se Jana vraća u bivak po zaboravljeni karbid, a Lacković i Petričević nastavljaju proširivati suženje klesanjem uz pomoć hilti metaka. Ispucali desetak hilti metaka, klesali i otkopavali (pridružila se i Bedek nakon oko 3 sata). Prošli 3m u dubinu nakon čega se kanal nastavlja horizontalno još oko 2m do uske rupe (oko 10 cm promjera). Kako strop horizontalnog dijela čine nestabilni blokovi sipara, od kojih su se dva urušila prilikom provlačenja Lackoviću na noge, zaključili da je daljnje otkopavanje jako opasno jer bi se moglo desiti zaglavljivanje u uskom prostoru bez mogućnosti dolaska pomoći sa strane. Nakon 10 sati klesanja i otkopavanja odustali i krenuli u bivak gdje su stigli u 19 sati.
U 14.10 Paar ulazi u jamu, transportirajući hranu i laserski daljinomjer.
U 18.15 došla novinarka Slobodne Dalmacije i snimatelj HTV-a. Snimali Hrašćanec kako izlazi iz jame i intervjuirali je. U 20.30 ponovo pokušaj veze s bivkom.
U 19 sati Paar stiže do bivka te sa Glavašem i Kuzmom nastavlja istraživanje Kanala iznad bivka. Nakon što su se spustili vertikalom do poznatog dijela jame, Paar nastavlja do dna jame, a Glavaš i Kuzma crtaju nacrt i raspremaju veće uže u kanalu.

21. lipnja, petak
Glavaš i Kuzma stižu u bivak u 2 sata i nastavljaju prema van, izlaze iz jame u 9 sati. Paar se sa dna vraća u bivak oko 7 sati.
U 8.30 Bedek i Petričević kreću van, izlaze u 16.00 Petričević i u 17.00 Bedek. U 17 sati Paar i Lacković kreću prema van.
U 11.10 Hraščanec, Kalac i fotoreporter Krešo odlaze na ulaz napraviti nekoliko fotografija za Slobodnu Dalmaciju.

22. lipnja, subota
Oko 2 sata izlaze iz jame Paar i Lacković.
U 14.30 u jamu ulaze Ana Bakšić, Darko Bakšić, Marija Maćešić, i Ronald Železnjak.
Spustili se oko 17.30 na bivak i oko 19 sati na dno jame. Do ponoći raspremili jamu od dna do bivka.
Na dom stigli Igor Jelinić i Neven Bočić iz Karlovca te Darko Štefanac, Koso i Dado Vučić iz Zagreba.

23. lipnja, nedjelja
Lacković, Petričević, Koso, Štefanac, Paar i Vučić donjeli dio opreme koji je raspremljen iz Amfore do doma te oko 300 m užeta s opremom odnijeli do ulaza u jamu br 120 kod Kimeta koja je poznata od speleološkog logora SOPDS Velebit 1996. godine kao do kraja neistražena perspektivna jama.
U Amfori, A. Bakšić, D. Bakšić, Maćešić, i Železnjak. u 10 sati ustali, raspremili bivak, i u 12.30 krenuli raspremati jamu dalje. Do 20 sati raspremili sve do 400 m. D. Bakšić izašao u 22.30, A. Bakšić u 23, Maćešić u 1.30 i Železnjak u 2.30 u ponedjeljak.

24. lipnja, ponedjeljak
U 11.15 u Amforu ušli Štefanac, Troha, Vučić, Koso i Paar i raspremili jamu od 400 do 250m. Izašli iz jame sa četiri transportne vreće između 0 i 4 sata ujutro u utorak. Jelinić se spustio do oko 270m i izvukao jednu transportnu iz jame.
Oko 10 sati Lacković i Petričević krenuli prema jami 120. Sa ulaza jame, u 13 sati, Lacković se vraća u dom po zaboravljenu kacigu. Ušli u jamu u 16.30. Perspektivna vertikala stala nakon 24m. Nacrtali i prečili u meandru do druge vertikale koja se spušta do otprilike iste dubine. Došli do prolaza na vrhu meandra iz kojeg jako puše. Nacrtali istraženi dio i izašli iz jame oko 1.30 u utorak, u 4 sata stigli u dom.

25. lipnja, utorak
A. Bakšić, D. Bakšić, Maćešić, i Železnjak krenuli u 6 sati prema jami 120. U jamu ušli Maćešić, Železnjak i D. Bakšić u 9.30, istraživali i crtali, izašli u 17.30 i došli u dom u 20.30. A. Bakšić zaboravila kacigu pa nije išla u jamu.

26. lipnja, srijeda
U Amforu ulaze A. Bakšić, D. Bakšić, Maćešić, Železnjak, Petričević, Troha i Lacković do 250 m. Svako uzeo po jednu transportnu vreću i krenuli van, a Maćešić, i Petričević raspremili od 250 metara do izlaza. Lacković i D. Bakšić nakon izlaska obišli okolni teren u potrazi za mogućim drugim ulazom u Amforu. Pronašli dvije jame koje je istraživao SOB od kojih je jama br. 146 jako blizu Amfore i na istoj tektonskoj pukotini te se najvjerojatnije spaja s Amforom. Ulazi su na istoj nadmorskoj visini. Zbog neslaganja SOB da pokušamo spojiti jame bez njih, a kako oni nisu imali vremena istraživati zajedno s nama, jama je ostavljena.
U dva navrata prenijeli opremu do automobila. Oko 18 sati došao Bockovac i pomogao prenijeti zadnju turu. Petričević zadnji izašao iz jame u 18.40, svi došli u dom u 19.30.

27. lipnja, četvrtak
Petričević, Jalžić i Lacković otišli nastaviti istraživanje jame br. 120. Istražili još oko 20m vertikale i sve nacrtali. Jama ide dalje vrlo uskim meandrom (moguć prolaz i bez tehničkih zahvata), kamen pada još oko 20 m. Raspremili jamu do oko 16 sati te zajedno s D. Bakšić i Železnjakom, koji su došli do ulaza, prenijeli opremu u dom.

28. lipnja, petak
A. Bakšić, D. Bakšić, Maćešić, Železnjak, Petričević, D. Troha, V. Troha, Bedek, Paar i Lacković oprali kompletnu opremu na Cetini. Bockovac organizirao kupnju ribe, mesa i vina, koje smo pripremili za svečanu večeru na pl. domu.

29. lipnja, subota
Povratak u Zagreb.

30. lipnja, nedjelja
Stigli u Zagreb u 2 sata.

 

NACRT I MORFOLOGIJA JAME

 

JAMA AMFORA

Park prirode Biokovo, Hrvatska
 

Dubina: -788 m

Duljina: 468 m
 

Istražili: SO Velebit, SAK Ekstrem, SO Željezničar, SU Spelunka,
SD Karlovac, SO Dubovac, SD Matokit, SD Krstatice

Istraživanja su obavljena uz potporu Parka prirode Biokovo.

Topografski snimili: Branko Jalžić, Damir Lacković, Darko Bakšić,
Josip Petričević, Dalibor Paar, Ivan Glavaš

Mjerili: Ana Bakšić, Dalibor Paar, Darko Bakšić, Jana Bedek,
Nenad Kuzmanović

 13.10.2000.
01. - 04.11.2001.
15. - 29.06.2002.

PROFIL I TLOCRT JAME

 

MORFOLOGIJA JAME

Darko Bakšić i Damir Lacković

 


Pristup jami. Foto: D. Troha

Ulaz u jamu Amfora nalazi se u vršnom dijelu Biokova, oko 1000m zračne udaljenosti od vrha Sv. Jure Ulaz jame nalazi se na jugoistočnom boku dna jedne od brojnih vrtača ovog dijela Biokova.

 


Ulazna vrtača i ulaz u jamu. Foto: D.Lacković


Ulaz jame visok je 6 a širok 8 metara. Ulazna vertikala, dugačka 73 m, isprekidana je s četiri police prekrivene kršljem pa je nemoguće proći ovaj dio jame bez rušenja kamenja u vertikalu. Ulazna vertikala završava dvoranom dimenzija 30 x 16 m. U jugozapadnoj strani ove dvorane nalazi se otvor vertikale koja završava nakon 20 m (Bockovac, 1999), a na sjevernoj strani dvorane nalazi se skok od 7,5 m koji vodi u manju dvoranicu. U njenom se jugoistočnom dijelu na 91 m dubine nalazi prolaz u podu duljine 4 m u kojem se osjeća jako strujanje zraka. U prolazu ima kršlja pa treba paziti da se ne ruši u slijedeću vertikalu. Iza prolaza prostor se širi te se dolazi na malu policu s koje se spušta 7 m do kratke glinovite kosine, a zatim se ulazi u vertikalu od 75 m (ovo se zajedno može uzeti kao vertikala od 82 m). Na –178 m nalazi se druga velika dvorana dimenzija 20 x 10 m. Iz te dvorane postoje dva prolaza koji se vrlo brzo spajaju u vertikali u kojoj se ne spušta do dna već se priječi do police u smjeru sjevera (13,5 m do police).


Prečnica na -200m (lijevo i na -280 m (desno). Foto: D.Lacković

Dalje se nastavlja uskim prolazom i nakon 3 m ulazi se u novu vertikalu od 19 m. Slijedi dvoranica u kojoj se ponovno priječi do police u smjeru sjeverozapada. Nakon skoka od 7 m je vertikala od 36 m. Slijedi mala dvorana na –262 m gdje je 1999. godine bio postavljen bivak. Odmah ispod bivka javlja se i stalni vodeni tok. Pukotinom u podu prolazi se dalje u teže prohodni meandar sve do dubine od –352 m. Tu se svladavaju skokovi od 6 m; 12,5 m; 5 m; 14,5 m; 6 m; 7 m; 7 m; 4,5 m; 10 m. Na –280 m se 8,5 m iznad meandra nalazi otvor kojim se ulazi u dvoranu, dimenzija 18 x 7 m, s kamenim blokovima. Ovaj dio jame završava malim skokom od 4 m (može se proći slobodno). Na –352 m je mala dvorana s jezercem odakle kanal nastavlja uskim meandrom prema dolje (tim putem ide vodeni tok). Tu se nalazi teško prohodno suženje proširivano hilti mecima. Ovo se suženje može zaobići po meandru s gornje strane gdje se dođe do 30 metarske vertikale koja završava dvoranom iz koje se pružaju dva kanala. Kanal u smjeru jugoistoka ubrzo završava s dvoranom veličine 4 x 3 m (istražen 2001. g.), a drugi nastavlja prema sjeveru te se nakon nekoliko kraćih skokova (6 m; 4 m; 5,5 m; 2m) i vertikala od 27 m i 10 m dolazi do manje dvorane na 437m dubine gdje je završilo istraživanje 2000. g.
Iz dvorane na 437 m dubine u smjeru zapada pruža se pukotinski kanal u duljinu od 9,5 m nakon čega zavija u smjeru sjeveroistoka i generalno zadržava taj smjer do 614 m. Uski meandar između 437 i 475 m s malim skokovima (5,6 m; 7,5 m; 7,6 m; 12 m; 4,5 m) najuži je dio jame i izrazito je zahtjevan za transport opreme. Dalje se kanal nešto proširuje spuštajući se nizom malih vertikala do 570 m dubine. Ovdje kanal prelazi u široku 35 metarsku vertikalu koja završava prostranom policom. Skokom od 10m dolazi se na malu policu u vertikali koja se nalazi na dubini od 614m, mjesto do kojeg se jama istražila 2001. godine.


Provlačenje na -500 (lijevo). Na -614 m (desno). Foto: D.Lacković

Od 614 m dubine jama nastavlja pukotinskim kanalom prema sjeverozapadu sa vertikalama od 5 m, 4 m i 24 m međusobno odvojenih manjim policama, do dubine od 647 m. Kanal ovdje skreće prema zapadu sjeverozapadu s vertikalama od 8m i 16m. U 16 metarskoj vertikali, na njenom 10-om metru odnosno na dubini od 666,5m odvaja se manji pukotinski kanal dužine 5m u koji otječe voda i gubi se u neprolaznoj uskoj pukotini. Nakon slijedeće 24 metarske vertikale dolazi se u dvoranu 4x8 m na dubini od 696 m. Južni zid dvorane predstavlja vertikalnu rasjednu plohu (gorsko zrcalo) pružanja istok-zapad na kojoj su izraženi presjeci slojeva krednih vapnenaca sa lijepo vidljivim fosilnim grebenom izumrlih rudistnih školjkaša. Kanal dalje nastavlja iz zapadnog 4 m višeg dijela dvorane spuštajući se strmom kosinom do početka prevjesne vertikale na 699 m dubine. Prevjesnom vertikalom od 88,5 m stiže se na dno dvorane veličine 25x10 m i visine oko 30 m koja zapravo čini i najdublju dosegnutu točku odnosno dno čitave jame. Dvorana se pruža prema sjeveru, u smjeru generalnog pružanja čitave jame a prekrivena je kamenim kršjem različite veličine i glinovitim talozima. Za pristup najsjevernijim djelovima dvorane potrebno je ispenjati jednu kratku vertikalu od 5m i blatnu kosinu od 5m. Na polici između vertikale i kosine pojavljuje se sa zapadnog vertikalnog zida dvorane mali vodeni tok za koji nije utvrđeno da li postoji veza sa tokom koji ponire u pukotinu na 666,5m. Vrh blatne kosine čini najvišu točku dvorane, 16 m višu od njenog dna. Odavde se prema sjeveru nastavlja mali kanal između kamenih blokova i stropa dvorane. Kanal se spušta do 783 m dubine (zadnjih 3m prokopano i proklesano uz pomoć hilti metaka) gdje postoji izrazito strujanje zraka prema nepoznatom dijelu jame. Proširivanje kanala zaustavljeno je zbog velike opasnosti obrušavanja nestabilnih kamenih blokova na speleologa u suženju i mogućnosti zaglavljivanja. Izrazito strujanje zraka govori u prilog pretpostavki o postojanju većih prostora iza suženja, odnosno o realnoj mogućnosti nastavka jame. S obzirom na veliku opasnost zaglavljivanja speleologa preporučamo daljnje otkopavanje samo uz velike radove kojima bi se napravila sigurna potporna konstrukcija otkopnog kanala. Dužina suženja nije poznata, pa se ne može pretpostaviti obim potrebnih radova.
U zadnjih 10-ak metara ovog kanala na glinovitim stjenkama kanala primjećena je prisutnost vrlo rijetke forme kristala koji se pojavljuju u špiljama. Radi se o bijelim vati nalik nakupinama mikroskopski sitnih kristala koji su igličaste forme i u stručnoj se literaturi nazivaju «špiljski pamuk». O kojoj mineralnoj vrsti je riječ znati će se nakon što se napravi rendgenska analiza prikupljenog uzorka. Do sada je u Hrvatskoj slična forma pronađena samo u Slovačkoj jami na Velebitu na dubini od 350 m, a rendgenskom analizom utvrđen je mineral kalcit.

 

LITERATURA:

BAKŠIĆ, D. i JALŽIĆ, B., (2001): Jama Amfora, Speleo'zin, Glasilo karlovačkih speleologa, broj 14, godina IX, lipnja 2001., str. 7-9, Karlovac.
BAKŠIĆ, D. i LACKOVIĆ, D. (2002): Jama Amfora, -614 m – najdublja jama Biokova, Velebiten 36, 16-22, Zagreb
BOCKOVAC, Ž. (1999): Izvješće Speleološko alpinističkog kluba «Ekstrem» iz Makarske za 1998. godinu. Speleozin, Glasilo karlovačkih speleologa, broj 10, godina VII, str 37, Karlovac.
BOCKOVAC, Ž. (1999): Jama Amfora. Speleo'zin, Glasilo karlovačkih speleologa, broj 12, godina VII, str 14-15, Karlovac.
LACKOVIĆ, D. i BAKŠIĆ, D. (2001): Izvješće sa speleološkog istraživanja jame Amfora u Parku prirode Biokovo, 16, Park prirode Biokovo, Makarska.

 


Monografija - Speleološko alpinistički klub - "Ekstrem" - Makarska / 10 Godina.

       UVJETI KORIŠTENJA SADRŽAJA      HRVATSKI SPELEOLOŠKI POSLUŽITELJ     ŠTO JE SPELEOLOGIJA?     ZAŠTITA ŠPILJA

© 1997-2014. HRVATSKI SPELEOLOŠKI POSLUŽITELJ