Speleološki film je značajan dio rezultata
speleoloških istraživanja, budući da na svjetlo dana iznosi prirodne vrijednosti
i ljepote impresivnih podzemnih prostora, koji su prije toga bili
dostupni tek malom broju ljudi - speleolozima.
Speleološki film je zahtjevan projekt, ne samo zbog
tehničkih zahtjeva vezanih uz to da se snima u mraku, a podzemni
prostori su često ogromnih dimenzija, već i uvjeti snimanja (i
transporta opreme za snimanje) su često tehnički zahtjevni i ometani
raznim poteškoćama poput teško pristupačnih i za kretanje složenih
kanala, prisutnosti vode, blata, specifičnih mikroklimatskih uvjeta i sl.
Zadnjih godina hrvatski speleolozi tijekom
istraživanja velikih špilja i jama posvećuju posebnu pažnju snimanju u
podzemlju. Za razliku od nekada kada se snimalo "tek uz put" tijekom
istraživanja, danas se tome pristupa sustavnije. U snimanje odlaze ekipe
koje su tada angažirane samo oko snimanja, obraća se pažnja na izbor
lokacija i kadrova i snimanjem se prati dinamika speleoloških
aktivnosti. Time speleološki filmovi prestaju biti tek niz snimki
podzemlja, već imaju određenu dinamiku zbivanja, prikazujući speleološku
aktivnost u punom smislu, ostavljajući pritom snimatelju i režiseru
mogućnost umjetničkog doprinosa samom filmu.
NOVOSTI
PROMOCIJA FILMA
Čuvari dubina autora Marka Lokasa
U prostorijama Speleološkog odsjeka
Željezničar održana je 14. svibnja 2009. promocija novog dokumentarnog
filma o podzemnom svijetu jama i
špilja pod nazivom Čuvari dubina, autora Marka Lokasa.
Film je sniman u suradnji više
speleoloških organizacija na više lokacija u Zadarskoj županiji, na Velebitu, otocima
i zaleđu. Uz vrlo kvalitetne i često impresivne snimke speleoloških
objekata i odličnu montažu, film prati priča koja pojašnjava aktualno
stanje u hrvatskoj speleologiji, te uspješno prenosi motive i ciljeve
bavljenja speleološkom djelatnošću. U filmu je istaknuta bogata prošlost
aktivnosti Speleološkog odsjeka Liburnija.
1900. godine osnovan je
speleološki odsjek/sekcija pri Planinarsko-turističkom društvu
Liburnija. PTD Liburnija tako postaje prva speleološka udruga koja
je sustavno istraživala i uređivala špilje u okolici Zadra, Velebita
i otoka.
Kratka
biografija autora:
MARKO
LOKAS
Rođen u Zadru 1983. godine. Završio
za fotografa u Industrijsko - obrtničkoj školi Vice Vlatkovića u Zadru.
Odmah po završetku škole zaposlio se na lokalnoj televiziji gdje je
radio punih šest godina. S kamerom se druži više od šest godina, a do
sada je snimao i montirao brojne reportaže, priloge i spotove, a između
ostalog je bio i urednik emisije za mlade “Street Life”. Napravio je
seriju od devet filmova o Velebitu, surađivao sa Šimom Strikomanom i
Igorom Mirkovićem na snimanju dokumentarnog filma o Milenijskoj
fotografiji.
Dobitnik je posebnog priznanja 2007.
godine za specijalan doprinos na desetom po redu festivalu SWITF CRO u
Splitu za film “Velebitskim markacijama”.
Autor je novonastalog filma o
podzemnom svijetu jama i špilja Zadarske županije i Južnog Velebita pod
nazivom “Čuvari dubina”. Član PD "Paklenice" Zadar.
5. Festival filma vezanog uz planine u Trstu
Piše: Igor Jelinić, SO Dubovac
U četvrtak, 12. veljače 2009. u Trstu je u sklopu
petog festivala filma vezanog uz planine održana večer speleološkog
filma. Ukrainsko-ruski film o novom svjetskom dubinskom rekordu u
Voronji snimljen je sada već davne 2004., ali je do sada javno prikazan
samo u zemljama protagonista i bio je izuzetno zanimljiv. Kako film o
traverzi u najdubljoj jami Norveške koji su snimili dečki iz GG Brescia
zbog tehničkih problema nije mogao biti prikazan, u trenucima
isčekivanja rupa je pokrpana kratkim filmom izvan programa; "Debeljača"
je zgodan filmić naših Velebitaša koji ne govori mnogo o špilji, u
stvari ne daje nikakve podatke ali se ljudima režijski i snimateljski
dopao. Poslije pauze je prikazana "Velebita" istih autora koji je
itekako zainteresirao zahtjevnu publiku. Uz talijanski prijevod film je
dao dovoljno napetosti i informacija o toj važnoj jami. Zadnji na redu
je bio "Duga noć", film o poznatom spasavanju iz jame Piaggia Bella.
Kako sam uz autora filma i ja bio pozvan da prije projekcije kazem koju
riječ, u nekoliko sam rečenica ispričao pričicu koja povezuje netom
odgledani film i onaj koji se tek ocekivao. Nastali su točno istih dana,
a ja sam odlučio ta dva tjedna podijeliti na logor u Italiji i onaj na
Velebitu, a odluku o tome gdje ću biti prvi tjedan je kao vođa logora na
Velebitu donio Bakša (..."onaj kojeg ste vidjeli na početku filma"...).
I, dodao sam: "Otišao sam na Marguareis ali se na Velebit nisam vratio,
a zašto, vidjet ćete u sljedećem filmu!"
P. S. Obećao sam organizatorima da ću preporučiti hrvatskim
speleofilmotvorcima ovaj festival za naredne godine!
Na godišnjem skupu talijanskih speleologa
koji je održan od 29.10. do 2.11.2008. u Sant'Omobono
Terme (Bergamo) u Italiji prezentiran je rad članica
Komisije za
speleologiju HPS, te Komisije za speleološko spašavanje HGSS. U
okviru programa prikazana su dva filma o istraživanjima u
Jamskom sustavu Velebita i
jami Kiti Gaćešini i snimke
s vježbe speleološkog spašavanja u jami Kiti Gaćešini.
Projekcija filmova o Jamskom sustavu Velebita i
jami Kiti Gaćešini u službenom dijelu programa.
HRVATSKA
SPELEOLOŠKA FILMOTEKA
Ovdje prezentiramo hrvatske
speleološke filmove koristeći internetski servis YouTube, s time da su filmovi
dostupni na YouTube u visokoj rezoluciji (HD) - kliknuti opciju HD u YouTube
pregledniku. Filmovi su dostupni isključivo za osobne ili edukativne svrhe (kao
što je navedeno u uvjetima korištenja sadržaja na Hrvatskom speleološkom
poslužitelju). Za sve ostale potrebe, treba kontaktirati autore, odnosno
nositelje autorskih prava ili uredništvo Hrvatskog speleološkog poslužitelja.
Jama Kuraja pronađena je za vrijeme speleološkog logora na Dinari (2011) u
organizaciji Speleološkog društva "Špiljar".
Jama je istražena do dubine od 295m gdje je daljnje napredovanje nemoguće zbog
suženja kanala.
Istraživanje se nastavilo u drugom kanalu gdje se pri dubini od 100m ostalo bez
opreme.
U istraživanju su osim Špiljara sudjelovali i speleolški odsjeci: Mosor, Dubovac-Karlovac,
Profunda i Imber.
Kamera: Dražan Mimica, Opara
Montaža: Opara
Jama se nalazi nedaleko sela Račja Vas na
Ćićariji.Pronašli su ju članovi SU Spelunke u proljeće 2002.god.Od
tada se u dvadesetak navrata jama istražila do dubine od 293 m i
dužine od 1000 m. Zbog svoje specifične morfologije,što u
konkretnom slučaju podrazumijeva vrlo teško napredovanje speleologa kroz
kanale jame,ubrzo se našla na"listi"izrazito teško prohodnih
objekata. Dno Jame u Birbovoj Dragi trenutačno predstavlja neprolazan
uski kanal.
Jamski sustav Velebita
otkrili su članovi SO PDS Velebit 2003. godine, te su tada započela
prva istraživanja. Do 2007. Velebita je istražena do dubine -1026 m čime
je postala treća jama dublja od 1000 m u Hrvatskoj. Njena posebnost je
impozantna
Vertikala Divke Gromovnice dugačka 513 m.
Speleološki objekt 'Mjesečeve livade' pronađen je 2000. u
predjelu Južnog Velebita poznatijeg kao "Kamena galerija", kada je ovo područje
rekognoscirala ekipa S.O. Liburnija. Tada su Predrag Kurtin i Marijan Buzov
pronašli manji otvor u stijeni iza kojeg se skrivao ovaj veoma zanimljiv i lijep
špiljski objekt.
Tadašnjim istraživanjem savladane su dvije manje vertikale,
30 i 10 metara, kojima se došlo do kote 50 metara, te se nakon uspinjanja strmim
zemljanim kanalom došlo do dvorane gdje su zaključili da objekt završava i da je
izuzetne speleomorfološke ljepote. Prvi prizor otkrivene dvorane, koji im je po
kasnijim prepričavanjima oduzeo dah, tražio je i neku usporedbu pa je tako
dvorana dobila ime Mjesečeve livade. Predrag Kurtin je tada izradio skicu
objekta koja je izgubljena. Tako je ovaj objekt ostao samo u uspomeni
prepričavanja kad bi se otkrio neki drugi kojeg krase sige u pozamašnoj
količini.
Prelaskom na metode istraživanja, istraži i dokumentiraj,
došlo se do toga da u arhivi odsjeka nema ni jednog objekta na području Ljubotič
Stap, predjela na kojem se uvijek rado planinarilo, penjalo i špiljarilo.
Nedostaju podaci od najmanje 10 objekata oko Stapa, a nema mnogo ni podataka za
predjele Veliko i Malo Rujno, Bojinac i Zavrata.
Zimi 2007. Tvrtko Dražina i Livio Kotlar po završetku
speleološke škole usmjeravaju tri akcije na području Ljubotić Stap kako bi se
već istraživane objekte dokumentiralo. Tom prilikom istraženo je šest jama od
kojih je svaka iznova topografski snimljena. Ali, za svaku akciju slijedilo je
Bodulovo negodovanje ''Ne, nije dobro, pa niste bili u Mjesečevim livadama, nju
trebate odraditi i vidjeti što se tamo skriva'' . Tako je nastao interes i
postavljen je cilj, planiranje akcije 'Mjesečeve livade' 2009, koja je održana
od 9-10.5.2009.
Penjanjem preko saljeva dolazi se na podni nivo dvorane
ispunjene niskim, vijugavim špiljskim kamenicama od kojih je polovina ispunjena
vodom. Nadvisuje ih u najstrmijem sjevernom dijelu 1 metar i obujma 2 metra
izdignuta kamenica. U suprotnom kraju dvorane širinu do pola oduzima kontrastni
saljev čokoladne boje koji zatvara pod sobom treće jezerce (2 x 4 m ) s
kalcitnom krunom debljine do pola metra i metar iznad vode. U južnom dijelu ovog
jezerca po dubini otvara se perspektiva s mogućnošću napredovanja
preronjavanjem. Plafon dvorane visok je i do 35 metara po pukotinama, a na nekim
dijelovima ukazuju se mogući pravci napredovanja.
Ono što ovu dvoranu čini posebnom je prisutnost gotovo svih
spiljskih tvorbi od kamenica, saljeva, heliktita, stalaktita, koraloida, paleta,
zavjesa do špiljskog mlijeka kako se nama čini jer pod prstima nalikuje bijelome
kremastome siru ili pasti. Nadalje, tu su prekrasni kontrasti boja uzduž čitave
dvorane, gdje god osvijetliš. Na dva mjesta magnetna igla ne miruje, a neki
kameni fragmenti imaju iznad prosječnu težinu i izrazitu crnu boju.
Provodeći vrijeme u topografskom snimanju, uvidjelo se da
''Mjesečeve livade'' nismo ni blizu dovoljno pregledali koliko ona to zaslužuje.
Nastaviti istraživanje, preroniti, penjati, fotografirati, provući se, biološki
i geološki istražiti, sve to nas drugi put čeka.
U okviru prezentacije hrvatskih speleoloških filmova u visokoj
rezuluciji (HD) koristeći servis YouTube, predstavljamo film Medjame bez krame članova
Speleološkog kluba Samobor. Film je bio u konkurenciji Sisak Eco
Film Festivala, međunarodnog festivala kratkog filma o zaštiti
okoliša održanog 9. i 10. 5. 2009.
