Speleološki film je značajan dio rezultata speleoloških istraživanja, budući da na svjetlo dana iznosi prirodne vrijednosti i ljepote impresivnih podzemnih prostora, koji su prije toga bili dostupni tek malom broju ljudi - speleolozima.

Speleološki film je zahtjevan projekt, ne samo zbog tehničkih zahtjeva vezanih uz to da se snima u mraku, a podzemni prostori su često ogromnih dimenzija, već i uvjeti snimanja (i transporta opreme za snimanje) su često tehnički zahtjevni i ometani raznim poteškoćama poput teško pristupačnih i za kretanje složenih kanala, prisutnosti vode, blata, specifičnih mikroklimatskih uvjeta i sl.

Zadnjih godina hrvatski speleolozi tijekom istraživanja velikih špilja i jama posvećuju posebnu pažnju snimanju u podzemlju. Za razliku od nekada kada se snimalo "tek uz put" tijekom istraživanja, danas se tome pristupa sustavnije. U snimanje odlaze ekipe koje su tada angažirane samo oko snimanja, obraća se pažnja na izbor lokacija i kadrova i snimanjem se prati dinamika speleoloških aktivnosti. Time speleološki filmovi prestaju biti tek niz snimki podzemlja, već imaju određenu dinamiku zbivanja, prikazujući speleološku aktivnost u punom smislu, ostavljajući pritom snimatelju i režiseru mogućnost umjetničkog doprinosa samom filmu.

NOVOSTI

PROMOCIJA FILMA

Čuvari dubina autora Marka Lokasa

 

U prostorijama Speleološkog odsjeka Željezničar održana je 14. svibnja 2009.  promocija novog dokumentarnog filma o podzemnom svijetu jama i špilja pod nazivom Čuvari dubina, autora Marka Lokasa.

Film je dostupan je na web stranicama SO Željezničar.

Film je sniman u suradnji više speleoloških organizacija na više lokacija u Zadarskoj županiji, na Velebitu, otocima i zaleđu. Uz vrlo kvalitetne i često impresivne snimke speleoloških objekata i odličnu montažu, film prati priča koja pojašnjava aktualno stanje u hrvatskoj speleologiji, te uspješno prenosi motive i ciljeve bavljenja speleološkom djelatnošću. U filmu je istaknuta bogata prošlost aktivnosti Speleološkog odsjeka Liburnija.

1900. godine osnovan je speleološki odsjek/sekcija pri Planinarsko-turističkom društvu Liburnija. PTD Liburnija tako postaje prva speleološka udruga koja je sustavno istraživala i uređivala špilje u okolici Zadra, Velebita i otoka.

 

Kratka biografija autora:

MARKO LOKAS

Rođen u Zadru 1983. godine. Završio za fotografa u Industrijsko - obrtničkoj školi Vice Vlatkovića u Zadru. Odmah po završetku škole zaposlio se na lokalnoj televiziji gdje je radio punih šest godina. S kamerom se druži više od šest godina, a do sada je snimao i montirao brojne reportaže, priloge i spotove, a između ostalog je bio i urednik emisije za mlade “Street Life”. Napravio je seriju od devet filmova o Velebitu, surađivao sa Šimom Strikomanom i Igorom Mirkovićem na snimanju dokumentarnog filma o Milenijskoj fotografiji.

Dobitnik je posebnog priznanja 2007. godine za specijalan doprinos na desetom po redu festivalu SWITF CRO u Splitu za film “Velebitskim markacijama”.

Autor je novonastalog filma o podzemnom svijetu jama i špilja Zadarske županije i Južnog Velebita pod nazivom “Čuvari dubina”. Član PD "Paklenice" Zadar.

 

5. Festival filma vezanog uz planine u Trstu

Piše: Igor Jelinić, SO Dubovac

 

U četvrtak, 12. veljače 2009. u Trstu je u sklopu petog festivala filma vezanog uz planine održana večer speleološkog filma. Ukrainsko-ruski film o novom svjetskom dubinskom rekordu u Voronji snimljen je sada već davne 2004., ali je do sada javno prikazan samo u zemljama protagonista i bio je izuzetno zanimljiv. Kako film o traverzi u najdubljoj jami Norveške koji su snimili dečki iz GG Brescia zbog tehničkih problema nije mogao biti prikazan, u trenucima isčekivanja rupa je pokrpana kratkim filmom izvan programa; "Debeljača" je zgodan filmić naših Velebitaša koji ne govori mnogo o špilji, u stvari ne daje nikakve podatke ali se ljudima režijski i snimateljski dopao. Poslije pauze je prikazana "Velebita" istih autora koji je itekako zainteresirao zahtjevnu publiku. Uz talijanski prijevod film je dao dovoljno napetosti i informacija o toj važnoj jami. Zadnji na redu je bio "Duga noć", film o poznatom spasavanju iz jame Piaggia Bella. Kako sam uz autora filma i ja bio pozvan da prije projekcije kazem koju riječ, u nekoliko sam rečenica ispričao pričicu koja povezuje netom odgledani film i onaj koji se tek ocekivao. Nastali su točno istih dana, a ja sam odlučio ta dva tjedna podijeliti na logor u Italiji i onaj na Velebitu, a odluku o tome gdje ću biti prvi tjedan je kao vođa logora na Velebitu donio Bakša (..."onaj kojeg ste vidjeli na početku filma"...). I, dodao sam: "Otišao sam na Marguareis ali se na Velebit nisam vratio, a zašto, vidjet ćete u sljedećem filmu!"
P. S. Obećao sam organizatorima da ću preporučiti hrvatskim speleofilmotvorcima ovaj festival za naredne godine!

Na godišnjem skupu talijanskih speleologa koji je održan od 29.10. do 2.11.2008. u Sant'Omobono Terme (Bergamo) u Italiji prezentiran je rad članica Komisije za speleologiju HPS, te Komisije za speleološko spašavanje HGSS. U okviru programa prikazana su dva filma o istraživanjima u Jamskom sustavu Velebita i jami Kiti Gaćešini i snimke s vježbe speleološkog spašavanja u jami Kiti Gaćešini.

 


Projekcija filmova o Jamskom sustavu Velebita i jami Kiti Gaćešini u službenom dijelu programa.

HRVATSKA SPELEOLOŠKA FILMOTEKA

Ovdje prezentiramo hrvatske speleološke filmove koristeći internetski servis YouTube, s time da su filmovi dostupni na YouTube u visokoj rezoluciji (HD) - kliknuti opciju HD u YouTube pregledniku. Filmovi su dostupni isključivo za osobne ili edukativne svrhe (kao što je navedeno u uvjetima korištenja sadržaja na Hrvatskom speleološkom poslužitelju). Za sve ostale potrebe, treba kontaktirati autore, odnosno nositelje autorskih prava ili uredništvo Hrvatskog speleološkog poslužitelja.

 

Jama Kuraja pronađena je za vrijeme speleološkog logora na Dinari (2011) u organizaciji Speleološkog društva "Špiljar". Jama je istražena do dubine od 295m gdje je daljnje napredovanje nemoguće zbog suženja kanala.
Istraživanje se nastavilo u drugom kanalu gdje se pri dubini od 100m ostalo bez opreme.
U istraživanju su osim Špiljara sudjelovali i speleolški odsjeci: Mosor, Dubovac-Karlovac, Profunda i Imber.
Kamera: Dražan Mimica, Opara
Montaža: Opara

 

Voronya - najdublja jama na svijetu
 1.dio, 2.dio

Autor i snimatelj: Darko Bakšić

Rasvjeta: Robert Erhardt

Montaža: Lovro Čepelak, Darko Bakšić, Ana Bakšić

© Speleološki odsjek PDS Velebit, 2010.

 

 

Jama u Birbovoj Dragi - SU Spelunka

Kamera: Ozren Dodič-Špale

Montaža: Maja Sulić i Goran Vertel

 

Jama se nalazi nedaleko sela Račja Vas na Ćićariji.Pronašli su ju članovi SU Spelunke u proljeće 2002.god.Od tada se u dvadesetak navrata jama istražila do dubine od 293 m i dužine od 1000 m. Zbog svoje specifične morfologije,što u konkretnom slučaju podrazumijeva vrlo teško napredovanje speleologa kroz kanale jame,ubrzo se našla na"listi"izrazito teško prohodnih objekata. Dno Jame u Birbovoj Dragi trenutačno predstavlja neprolazan uski kanal.

 

"Velebita 2007"

Jamski sustav Velebita (Nacionalni park Sjeverni Velebit, Hrvatska)

 YouTube 1. dio, 2. dio, 3.dio

Snimatelji: Darko Bakšić i Lovro Čepelak

Kamera: Ronald Železnjak, Luka Mudronja, Filip Filipović

Rasvjeta: Luka Mudronja, Matija Čepelak, Goran Rnjak, Slavek Parzonka,
Tomek Jaumien, Wieslaw Kramek, Daniel Kubiak

Montaža: Lovro Čepelak

Autori: Darko Bakšić i Lovro Čepelak

© Speleološki odsjek PDS Velebit, 2009.

Jamski sustav Velebita otkrili su članovi SO PDS Velebit 2003. godine, te su tada započela prva istraživanja. Do 2007. Velebita je istražena do dubine -1026 m čime je postala treća jama dublja od 1000 m u Hrvatskoj. Njena posebnost je impozantna Vertikala Divke Gromovnice dugačka 513 m.

 

Mjesečeve livade

Montaža: Livio Kotlar
Fotografije: Hrvoje Čizmek, Ivan Huljev
Sudionici istraživanja:
Livio Kotlar (voditelj akcije), Luka Lisica, Hrvoje Čizmek, Ivan Huljev, Krešimir Samodol, Ljubo Majica, Livio Kotlar i Predrag Kurtin - Bodul
© Speleološki odsjek Liburnija, HPD Paklenica, 2009.

Speleološki objekt 'Mjesečeve livade' pronađen je 2000. u predjelu Južnog Velebita poznatijeg kao "Kamena galerija", kada je ovo područje rekognoscirala ekipa S.O. Liburnija. Tada su Predrag Kurtin i Marijan Buzov pronašli manji otvor u stijeni iza kojeg se skrivao ovaj veoma zanimljiv i lijep špiljski objekt.

Tadašnjim istraživanjem savladane su dvije manje vertikale, 30 i 10 metara, kojima se došlo do kote 50 metara, te se nakon uspinjanja strmim zemljanim kanalom došlo do dvorane gdje su zaključili da objekt završava i da je izuzetne speleomorfološke ljepote. Prvi prizor otkrivene dvorane, koji im je po kasnijim prepričavanjima oduzeo dah, tražio je i neku usporedbu pa je tako dvorana dobila ime Mjesečeve livade. Predrag Kurtin je tada izradio skicu objekta koja je izgubljena. Tako je ovaj objekt ostao samo u uspomeni prepričavanja kad bi se otkrio neki drugi kojeg krase sige u pozamašnoj količini.

Prelaskom na metode istraživanja, istraži i dokumentiraj, došlo se do toga da u arhivi odsjeka nema ni jednog objekta na području Ljubotič Stap, predjela na kojem se uvijek rado planinarilo, penjalo i špiljarilo. Nedostaju podaci od najmanje 10 objekata oko Stapa, a nema mnogo ni podataka za predjele Veliko i Malo Rujno, Bojinac i Zavrata.

Zimi 2007. Tvrtko Dražina i Livio Kotlar po završetku speleološke škole usmjeravaju tri akcije na području Ljubotić Stap kako bi se već istraživane objekte dokumentiralo. Tom prilikom istraženo je šest jama od kojih je svaka iznova topografski snimljena. Ali, za svaku akciju slijedilo je Bodulovo negodovanje ''Ne, nije dobro, pa niste bili u Mjesečevim livadama, nju trebate odraditi i vidjeti što se tamo skriva'' . Tako je nastao interes i postavljen je cilj, planiranje akcije 'Mjesečeve livade' 2009, koja je održana od 9-10.5.2009.

Penjanjem preko saljeva dolazi se na podni nivo dvorane ispunjene niskim, vijugavim špiljskim kamenicama od kojih je polovina ispunjena vodom. Nadvisuje ih u najstrmijem sjevernom dijelu 1 metar i obujma 2 metra izdignuta kamenica. U suprotnom kraju dvorane širinu do pola oduzima kontrastni saljev čokoladne boje koji zatvara pod sobom treće jezerce (2 x 4 m ) s kalcitnom krunom debljine do pola metra i metar iznad vode. U južnom dijelu ovog jezerca po dubini otvara se perspektiva s mogućnošću napredovanja preronjavanjem. Plafon dvorane visok je i do 35 metara po pukotinama, a na nekim dijelovima ukazuju se mogući pravci napredovanja.

Ono što ovu dvoranu čini posebnom je prisutnost gotovo svih spiljskih tvorbi od kamenica, saljeva, heliktita, stalaktita, koraloida, paleta, zavjesa do špiljskog mlijeka kako se nama čini jer pod prstima nalikuje bijelome kremastome siru ili pasti. Nadalje, tu su prekrasni kontrasti boja uzduž čitave dvorane, gdje god osvijetliš. Na dva mjesta magnetna igla ne miruje, a neki kameni fragmenti imaju iznad prosječnu težinu i izrazitu crnu boju.

Provodeći vrijeme u topografskom snimanju, uvidjelo se da ''Mjesečeve livade'' nismo ni blizu dovoljno pregledali koliko ona to zaslužuje. Nastaviti istraživanje, preroniti, penjati, fotografirati, provući se, biološki i geološki istražiti, sve to nas drugi put čeka.

 

 

Medjame bez krame

Snimatelji: Krešimir Motočić i Nenad Buzjak
Montaža: Krešimir Motočić i Tomislav Gušćić
Scenarij i režija: Krešimir Motočić
© Speleološki klub Samobor, 2009.

U okviru prezentacije hrvatskih speleoloških filmova u visokoj rezuluciji (HD) koristeći servis YouTube, predstavljamo film Medjame bez krame članova Speleološkog kluba Samobor. Film je bio u konkurenciji Sisak Eco Film Festivala, međunarodnog festivala kratkog filma o zaštiti okoliša  održanog 9. i 10. 5. 2009.

 

Špilja Debeljača (Lovinac, Hrvatska)

Snimatelji: Darko Bakšić i Lovro Čepelak
Montaža: Lovro Čepelak
© Speleološki odsjek PDS Velebit, 2006.

(Za HD rezoluciju kliknuti na HD opciju u YouTube pregledniku)

PREPORUČAMO

 

      ŠPILJE HRVATSKE      LEKSIKON ŠPILJA I JAMA       ZNANOST     ZAŠTITA ŠPILJA

© 1997-2011. HRVATSKI SPELEOLOŠKI POSLUŽITELJ