|
INDIJA 2009
Inga
Patarčić i Luka Mudronja
|
U periodu od 4. do 30. rujna 2009. Luka Mudronja (SO
Velebit) i Inga Patarčić (SO Željezničar) boravili su u Indiji. Glavni
plan nam je bio posjetiti par špilja u indijskoj državi Chhattisgarh te
otići u Istočnu Himalaju na području Sikkima na trekking .
U subotu 5.9. rano ujutro stigli smo u Delhi. Tamo smo
proveli jedan dan u razgledavanju grada i njegovih znamenitosti (Red
Fort, Purana Qila, India Gate) te privikavanju na novu kulturu. Već
sljedeći dan smo avionom otputovali za Raipur (glavni grad države
Chhattisgarh) gdje nas je dočekao Jayant Biswas. Jayant je predsjednik
National Cave Research and Protection Organization (CARPO),a
kontaktirali smo ga preko stranice koju je on osnovao
www.cave-biology.org
. |
  |
 
S Jayantovom obitelji. S ravnateljom Nacionalnog parka Kanger Valley
(desno). Foto:Jayant Biswas
S njim smo proveli 6 dana tijekom kojih nam je prokazao prirodne ljepote
okolice Raipura te smo na dva dana otputovali u 300-tinjak km udaljen
Jagdalpur, pokrajina Bastard. U blizini Jagdalpura se nalazi nacionalni
park Kanger Valley u sklopu kojeg su i špilje koje smo posjetili. S
obzirom da je u to vrijeme godine nacionalni park zatvoren za turiste,
trebala nam je posebna dozvola upravitelja nacionalnog parka, koju smo
Jayantovom zaslugom i dobili.
 
Iznajmljeni taxi kojim smo došli blizu ulaza u špilju. Foto: Inga
Patarčić. Putokaz za Kotumsar Cave. Foto: Luka Mudronja
Usprkos tome što se ulazi u špilje nalaze
se duboko u prašumi do njih su danas napravljene cestice kojima se može
doći skoro do samog ulaza. Posjetili smo 3 špilje (Kotumsar Cave, Green
Chamber Cave i Dandak Cave), no nam tom području ih ima još puno od
kojih su mnoge i neistražene. Ulazi u Kotumsar i Dandak Cave su
zaštićeni rešetkama i vratima te se u njih smije ući samo u pratnji
vodiča.
 
Ispred ulaza u Kotumsar Cave. Foto:Jayant Biswas. Dandak Cave. Foto: Jayant Biswas
Prva špilja koju smo posjetili je Kotumsar Cave, inače
biospeleološki najistraženija špilja u Indiji. Većinu tih istraživanja
proveo je naš domaćin. Od vrsta koje su tamo zabilježene tijekom našeg
kratkog posjeta vidjeli smo špiljsku ribu Nemacheilus evezardi Day 1872,
u različitim stupnjevima depigmentacije i redukcije očiju, žabu Hyrophylax malabaricus Tschudi 1838, pauka Heteropoda venatoria
Linnaeus 1767, te vrste Kempiola shankari, Armadillidium sp.i
Opeas sp.
 
Armadillidium sp. Foto:Jayant Biswas. Opeas sp. Foto:Jayant Biswas
 
Diplopoda. Foto:Jayant Biswas. Hydrophylax malabaricus. Foto: Inga Patarčić
Špilja je duljine 660m, a sastoji se od glavnog kanala
i više uzastopnih prostranih dvorana. Područje u kojem se nalaze ove
špilje građeno je od vapnenca koji je star oko 2,5 milijarde godina, a
tip stijene koji tamo prevladava ljudi nazivaju Kanger stone. Na
mjestima rasjeda nastali su špiljski ukrasi, stalaktit i stalagmiti,
koje znanstvenici danas koriste za rekonstrukciju paleomonsuna. U svim
špiljama koje smo posjetili temperatura se kretala oko 25°C. Osim što su
špilje geološki i biološki zanimljive u njima su nađeni ostatci
kontroliranih ognjišta, sjemenike kultiviranih biljaka i ostalih dokaza
ljudskog boravka. Analizom biljaka i sjemenki došlo se do podatka da su
ljudi tamo živjeli 7000 pr.Kr. U jednoj od dvorana napravljeno je
svetište te ljudi tamo često hodočaste te pritom nose hranu (kokos) i
različite predmete kao dar bogovima. S obzirom da Indijci nisu naviknuti
na odlaganje smeća u koševe ili slična mjesta, nije čudno da po špilji
vidite različite papiriće i omote bačene uokolo. Stoga sve razvijeniji
religijski-ekoturizam, česti posjetitelji (hodočasnici) i sve veće
količine smeća ugrožavaju ekosustav špilje.
  
Kod ulaza u Dandak Cave i u njenoj unutrašnjosti. Foto: Inga Patarčić
Nakon Kotumsara posjetili smo Green Chamber Cave koja
je udaljena 50-ak metara zračne linije te slapove Tirathgarh Falls koji
se također nalaze na području parka. Park smo morali napustiti do 3 sata
jer je to nestabilno područje s teroristima koji se bore protiv indijske
vlasti. Nismo baš razumjeli zašto nas više ugrožavaju poslije 3 sata, a
prije toga nema problema. Sljedeći dan smo posjetili Dandak Cave. Špilja
se sastoji od dvije velike dvorane između kojih vodi niski prolaz kroz
koji se mora puzati. Prema našem domaćinu Dandak Cave je izuzetno
geološki zanimljiva, ali biološki nikako!?! Vrijeme će pokazati… Time
smo završili naš špiljarski dio puta u Indiju.
 
Zavjese u Dandak Cave. Jayant Biswas u Dandak Cave. Foto: Inga Patarčić
Na žalost, mi smo samo
posjetili špilje, a ne i istraživali nove kako je prvotno bilo
dogovoreno. Većinom zbog toga što smo imali premalo vremena, a i zbog
toga što špiljarenje navodno nije za cure, nego za kršne momke kao što
je Luka. Kasnije smo to pitanje ipak rasčistili. Osim posjeta tim
špiljama kroz razgovor s Jayantom smo dobili uvid u sadašnje stanje
speleologije u Indiji te o problemima s kojima se susreću tamo. Od toga
da špilje i špiljska fauna uopće nisu zakonom zaštićeni pa do toga da se
mnoge špilje pretvaraju u svetišta te dolazi do zagađivanja. Saznali smo
i da je indijska država Meghalaya najbogatija špiljama i jamama, te se i
najdulje istražuje.
 
Jedan od plakata orgacizacije CARPO. Stranica
www.cave-biology.org
Ulaz u Kotumsar Cave (smeće i žabica u pozadini) Špiljski pauk. Sveta prostorija u Kotumsar Cave Foto: Inga Patarčić
No i tamo još ima puno posla jer istraživanja provode
strane ekspedicije, najčešće iz Engleske, Amerike ili Italije, koje tamo
uglavnom dolaze jednom godišnje. Kad smo mi bili u Indiji nije bilo
moguće ići u Meghalayju jer je bilo doba monsuna te je razina voda
previsoka. Inače je Jayant izuzetno zainteresiran i za daljnju suradnju,
bilo u obliku organizacije hrvatske ekspedicije u Indiju ili znanstvene
suradnje s našim biospeleolozima…
 
Slap blizu Jagdalpura. Djeca na putu za školu. Foto:Inga Patarčić
Ostatak našeg putovanja proveli smo na putu prema
Sikkimu te smo tad i posjetili još par gradova (Calcuttu, Darjeeling,
Gangtok…) te u Sikkimu na trekkingu. Na trekkingu smo bili 7 dana te smo
prešli oko 100km i popeli se na visinu od 5000m. Nitko ne zna točnu
visinu prijevoja Goeche La jer su nam svugdje rekli drugačije od 4940m,
4942m, 4980m, 5000m i 5040m?!? Osim toga smo se popeli i na Dzongri Top
(4300m),a učili su nas igrati cricket i to na 4000m. Sikkim je indijska,
himalajska državica koja se nalazi između Nepala, Butana i Kine (Tibeta)
te je tamo smješten treći vrh na svijetu Khangchendzonga (8586m), podno
kojeg smo došli tijekom našeg trekkinga.
 
Na putu za Yuksom. Foto: Luka Mudronja. Darjeeling i u pozadini Khangchendzonga. Foto: Inga Patarčić
 
Ulaz u Himalayan Moutaineering Institute (HMI). Foto: Inga Patarčić. Inga u Himalayan Moutaineering Institute (HMI). Foto: Luka Mudronja  
Kako se Indijci penju na Tenzing Rock. Na trekkingu.
Vrh u sredini Khangchendzonga (8586m), s lijeve strane
Kabru South (7317m) i North (7338m). Foto: Inga Patarčić.   
Vodič i Luka. U pozadini Dzongri (4000m). Ostatci ledenjaka. Pogled prema Goeche la. Na 4900m, prema Goeche la. Foto: Inga Patarčić
  
Na Goeche la Foto: vodič Arun. Prema jezeru Lamuny. Pandim
(6691m). Foto: Inga Patarčić
  
Luka glumi nosača Foto: Djevojčica su narodnoj nošnji u polju čaja.
Foto: Inga Patarčić. Čekanje vlaka. Foto: Luka Mudronja
Luka u autobusu s krevetima. Na 40-satnom putovanju vlakom. Foto: Luka
Mudronja.
Literatura:
Biswas J. (2009.): Kotumsar Cave biodiversity: a review of cavernicoles
and their troglobiotic traits. Biodiversity and Conservation (Review
paper) |
