Izvješća sa istraživanja

Jama Led Zeppelin

Ozren Dodić, Ivan Glavaš

Jama Led Zeppelin istraživana je sredinom 90-ih godina prošlog stoljeća od strane tršćanskih speleologa, povremeno potpomognutih nekolicinom speleologa iz drugih dijelova Italije. Jama se nalazi na talijanskoj strani masiva Canina, između Monte leupa i Forca sopra poviz na nadmorskoj visini od 2096 metara. Istražena je do dubine od 960 metara, no zanimljivost je što vode iz jame izviru u okolici Bovca, dakle na slovenskoj strani pa je potencijal jame daleko od toga da bude iscrpljen, kao što bi bio slučaj da izviru na talijanskoj strani, zbog puno veće nadmorske visine izvora. Iako tipične alpske morfologije, specifičnost jame jesu kraći vertikalni skokovi u izmjeni s meandrima koji se gotovo u pravilu uvijek uspinju, što za rezultat daje konstantan gubitak na dubini odnosno visini, prilikom napredovanja kroz jamu. Navedene morfološke osobine čine jamu vrlo zahtjevnom za kretanje, kako u fizičkom tako i u psihičkom smislu. Stoga ne čudi činjenica da nakon spomenutih istraživanja jama pada u zaborav punih deset godina. Tek se 2008. godine mađarski speleolozi počinju zanimati za ponovno istraživanje, što podrazumijeva raspremanje starih užeta i sidrišta (najrecentnija oprema bila je iz 1996. godine!) te postavljanje novih. Od tada su, zajedno s nekoliko tršćanskih i jednim hrvatskim speleologom u više navrata ponovno opremili jamu te na 900-tinjak metara dubine pronašli novi splet kanala, a u njemu i cirkulaciju zraka koja je inače prisutna u jami, ali kojoj se nešto prije dna jame gubio trag. Konačno, nakon širenja kanala i ispenjavanja nekih dijelova, u rujnu 2010. godine dva mađarska i jedan tršćanski speleolog pronašli su pravi put koji ih je odveo na dubinu od oko 1020 metara, gdje su se zaustavili zbog nedostatka opreme.

U razdoblju od 30. listopada do 5. studenog 2010. godine u jami održan je unutarnji speleološki kamp u starom bivku podignutom još 90-ih godina na dubini od 780 metara. U akciji su osim talijanskih speleologa sudjelovali i speleolozi iz Mađarske te Hrvatske. Cilj ekspedicije bio je nastavak istraživanja novih dijelova jame na dubini od 1000 metara koja je dosegnuta u rujnu. Nažalost, nastavak istraživanja koje je planirano tijekom sedam dana, bio je ugrožen odlukom dva mađarska speleologa da odmah krenu u istraživanje umjesto da ostanu u kampu na dubini od 780 metara čekajući povoljniju vremensku prognozu zajedno s ostatkom ekipe. Vidjevši da se ne vraćaju, ostali sudionici akcije proveli su ponedjeljak i utorak pokušavajući locirati i stići do mađarskih speleologa, koji su u međuvremenu, potpomognuti izvanrednom hladnokrvnošću i srećom, uspjeli pobjeći vodi koja ih je pratila tako što su tehnički ispenjali desetke metara u visinu, te se nakon povlačenja vode ponovno spustili, a zatim vratili u kamp prije zore, u srijedu, nakon 60 sati izbivanja.

Odmah u srijedu, po izlasku prva dva speleologa iz jame, obaviješten je CNSAS i pokrenuta je akcija spašavanja koja je prekinuta u popodnevnim satima istog dana.

Iako je planirana akcija neostvarena, u jamu je ovom prilikom odnešeno novih 500 metara užeta kao i brojna druga oprema pa su s te strane olakšana buduća istraživanja, a prvo je planirano u veljači 2011. godine.

U akciji su sudjelovali: