|
Osvrt
Ljudevit Rossi Citati (priredio i pojedine dijelove istakao Hrvoje Zrnčić) Dr. A. V. Degen pohodio je Crnopac, Kitu Velebita i okolicu Gračaca, pa su nekoje njegove nalaze spomenuli Zahn, Gayer, Janchen i Szabo* dočim će ostale obrete navesti on sam u svojoj Flori velebitskoj. Pretraženo područje obuhvatalo je od južne Plješivice: Bukovi Vrh 1401 kod Bruvna, Orlova Greda i Lisac 1336 kod Glogova i Poštak 1425, zatim Zrmanjska dolina, okolica Gračaca, Štikade, Ričice i Cerje te Trovrha 1234 a Ljutoč 935, Velika Vrbica 1180, Ćelavac 1207, Zagaljen, Crnopac 1404, Kita Velebita i Tremzina 1175 u jugoistočnom ogranku Velebita, dakle izim donekle Poštaka, Zrmanjske doline, Ploče, Trovrhe i Crnopca sasma nepoznati krajevi. Ja sam bio u Gračacu najmanje 30 puta te sam svakom zgodom raspitivao ljude raznih staleža i dobe starosti, pak sam svaki puta dobio odgovor „Crnopac". Neznam kako je pokojni Devčić došao do imena „Srnopas", kojega tamošnji narod nepoznaje. Vodič Bozo Stojsavljević inače strastven lovac poznavajuć svaki kut Crnopca, veli, da nije vidio na njem runolist, koga mu takodjer predočismo. Zapadno Tremzine leži Crnopac. Tamošnji narod razglaba ga u Kitu Velebita, Bat, što bi odgovaralo visini 1386 i Sljeme t. j. vrh 1404. Dne 23. srpnja pošao sam na Kitu Velebita i to na pećine južno nje, gdje stoji u specijalnoj karti ubilježeno „Lisina". Iz Gračaca pošli smo preko Glavice na Gaćešinu Jarugu a onda smo mahom zašli u bukovu šumu te krivudajuć amo tamo, da nam put bude što udobniji penjasmo se neprestano uzbrdice. Tek pred samom Kitom nastadoše znatnije poteškoće, jer samo uzajamnom pripomoći mogosmo se na klisure popeti. Cijelim putem pratila nas je šuma, koja je mjestimice imala male čistine pune raznolikog bilja: Sanicula europaea, Od Kite spustismo se istim pravcem do ispod pećina te zakrenuvši zapadno dodjosmo u Vučju stranu gdje ima živo vrelo .,Lokvica" od 16 °C dočim je na zraku bilo 22 stupnja. Prama jugu ide se na Bat ali na njegov vršak ne može se dospjeti poradi okomitih golih stijena. Na njem mora da je zanimiva flora sudeć po sabranom bilju oko njegovog podnožja kao: Aguilegia Kitaibelii, ... ------------------------- Začudno je koliko je pozornosti Ljudevit Rossi pridavao toponimima istražujući ih po pravilima koja su i danas u uporabi. A onda je došla Jugoslavenska vojska, napravila svoje zemljovide i prekrstila Kitu Velebita u Kitu Gaćešinu. Na temelju vojnih zemljovida tiskani su svi daljnji zemljopisni i cestovni zemljovidi koji su prenijeli naziv Kita Gaćešina. Postoji li mogućnost vraćanja naziva Kita Velebita, gledano sa stajališta jezičnih pravila, ne znam. Isto se je dogodilo i s Bukovim vrhom koji sada nosi naziv Orozovac.
|
OBJAVLJENO:
02.02.2012. 14:51