MALI BIOGRAFSKI LEKSIKON
HRVATSKIH SPELEOLOGA KOJI SU SE SPUSTILI
U JAME DUBLJE OD 1000 m

O LEKSIKONU

Pred vama je Leksikon za kojeg je materijale godinama marljivo prikupljao dežurni kroničar hrvatske speleološke povijesti Vlado Božić.

Istraživanja dubokih jama u Hrvatskoj, koja izvode hrvatski speleolozi, imaju tradiciju dugu više od pola stoljeća. Još 1957. godine istražena je jama Čudinka duboka 203 m. Na speleološkoj ekspediciji 1975. godine na jami Puhaljki spušta se do dubine 318 m, da bi se u Ponoru na Bunovcu 1977. godine prešla tadašnja "granica snova - dubina 500 m" i dostigla dubina 534 metara čime je postao najdublja jama u široj regiji. Na dnu Ponora na Bunovcu 14.-15.7.1977. bili su Marijan Čepelak, Radovan Čepelak, Željko Filipović, Mladen Garašić, Damir Prelovec, Jurica Sekelj, Branko Šeparović, Boris Vrbek (svi tada članovi SO Velebit). To su izuzetni rezultati svoga doba koji i danas zavrjeđuju posebnu pažnju. Do 2008. u Hrvatskoj je istraženo 14 jama dubljih od 500 m.

Unaprjeđenje speleoloških tehnika i organizacije istraživanja, te pronalazak triju jama dubljih od 1000 m u Hrvatskoj, novim generacijama speleologa omogućilo je dosizanje nove virtualne granice dubine 1000 m. Toj temi posvećen je ovaj leksikon, ali pri tom ne zaboravljajući prethodna dostignuća koja su temelj današnjih rezultata u hrvatskoj speleologiji.

 

Dalibor Paar, pročelnik Komisije za speleologiju HPS

POZIV ZA DOPUNE LEKSIKONA

S obzirom na količinu informacija, materijali još nisu do kraja prikupljeni i ne prikazuju u potpunosti aktivnost pojedinih ljudi. Upravo zato je ideja stavljanja leksikona na Hrvatski speleološki poslužitelj bila da se potaknu sudionici ovih istraživanja da nadopune podatke.

Dopune Leksikona šaljite na e-mail

 

Tko su ljudi koji su se spustili  -1000 m ?

 

                    IME I PREZIME, UDRUGA
 

  1. Bach Filip,  SO PDS Velebit

  2. Bajo Tomislav, SO PDS Velebit
  3. Bakšić Darko,  SO PDS Velebit
  4. Bakšić Ana,  SO PDS Velebit
  5. Barišić Teo, SO PDS Velebit, SO HPD Sv. Mihovil
  6. Bizjak Tanja,  SO PDS Velebit
  7. Bedek Jana,  SO PDS Velebit
  8. Bočić Neven,  SO HPD Dubovac, SD Karlovac
  9. Boban Slaven,  SO PDS Velebit
  10. Božić Stipe,  AO HPD Mosor
  11. Bratušek Dean,  SO PDS Velebit
  12. Ćukušić Ivica,  SO PDS Velebit
  13. Čepelak Matija, SO PDS Velebit
  14. Dado Robert,  SO HPD Željezničar
  15. Dobrović Slaven,  SO PDS Velebit
  16. Erhardt Robert,  SO PDS Velebit
  17. Filipović Filip,   SO PDS Velebit
  18. Glavaš Ivan,  SK Had, SU Spelunka
  19. Kolman Tommy, SK Samobor
  20. Glušević Marin,  SO HPD Mosor
  21. Gregurić Zoran,  DISKF
  22. Hrašćanec Sunčica,  SO PDS Velebit
  23. Hrust Lovro,  SO PDS Velebit
  24. Hudec Svjetlan,  SO HPD Željezničar
  25. Jalžić Branko,  SO HPD Željezničar
  26. Jelinić Igor,  SO HPD Dubovac
  27. Josipović Čedo,  SO PDS Velebit
  28. Kavčić Dubravko,  SO PDS Velebit
  29. Lacković Damir,  SO PDS Velebit
  30. Laušić Domagoj, SO PK Split, SD Špiljar
  31. Legović Silvio,  SD Proteus
  32. Maćešić Marija, SO PDS Velebit
  33. Mintas Pavle, SO PDS Velebit
  34. Mudronja Luka, SO PDS Velebit
  35. Novosel Mladen, SO PDS Velebit
  36. Paar Dalibor, SO PDS Velebit
  37. Počanić Vinko,  SD Proteus
  38. Radić Ivica, SO PDS Velebit
  39. Rešetar Siniša, SO PDS Velebit
  40. Rnjak Goran, SO HPD Mosor
  41. Sansević Ana-Katarina, SO PDS Velebit
  42. Stipetić Zoran, SO PDS Velebit
  43. Stroj Andrej, SO PDS Velebit
  44. Šavor Branko,  SO HPD Dubovac
  45. Štefanac Darko, SO PDS Velebit
  46. Tanfoglio Luca, SK Ursus spelaeus
  47. Troha Darko, SO PDS Velebit
  48. Vedran Vračar, SO PDS Velebit
  49. Vrbek Boris, SO PDS Velebit
  50. Vrbek Ena,  SO PDS Velebit
  51. Zmaić Jasna, DISKF, SO HPD Željezničar
  52. Zovko Ivančica , SO PDS Velebit

  53. Železnjak Ronald, SO PDS Velebit

 


Četiri djevojke koje su se 1994. godine spustile na dno Lukine jame (-1349 m) - Ivančica Zovko, Tanja Bizjak, Sunčica Hrašćanec i Ana Bakšić.
Foto: V. Božić

 

IMPRESUM

Mali biografski leksikon hrvatskih speleologa koji su se spustili u jame dublje od 1000 m

Izdavač:
Komisija za speleologiju Hrvatskog planinarskog saveza
2008.

Autor: Vlado Božić

Urednik web izdanja:
Dr.sc. Dalibor Paar, e-mail

Suradnici i stručni recenzenti:
Dr.sc. Darko Bakšić
Ana Bakšić

Lektor:
Dr.sc. Dalibor Paar
 

Način citiranja rada: V.Božić, Mali biografski leksikon hrvatskih speleologa koji su se spustili u jame dublje od 1000 m. Komisija za speleologiju HPS, Hrvatski speleološki poslužitelj public.carnet.hr/speleo, 2008.

 

 

  

PREDGOVOR

Nekadašnju „granica snova” - dubinu od 1000 m - speleolozi u svijetu su po prvi puta prešli još 1956. godine spustivši se u jamu Berger u Francuskoj do sifona na - 1122 m. Od tada je učinjen velik napredak u istraživanju dubokih jama u svijetu, zahvaljujući prvenstveno razvoju speleološke opreme i to kako za spuštanje u jame tako i u svladavanju sifona ronjenjem u jamama. Danas (2008.) se najdublja poznata jama na svijetu nalazi na Kavkazu, u Abhaziji, to je jama Krubera (Voronja) duboka 2190 m. Jama i jamskih sustava dubljih od 1000 m ima danas u svijetu 86 i svake godine se popis takvih jama povećava. Spuštanje u tako duboke jame pravi je podvig jer zahtijeva dobru fizičku i psihičku pripremljenost i dobru organizaciju prodiranja u podzemlje.
Želja za spuštanje u tako duboke jame odavna postoji i među hrvatskim speleolozima, jer uvijek je bilo speleologa koji su mogli i znali to izvesti, ali nije bilo prilike. Osnovni je tome razlog činjenica da u Hrvatskoj do pred petnaestak godina nije bila otkrivena ni jedna tako duboka jama. Da bi se ipak okušali i u tako dubokim jamama bilo je potrebno organizirati speleološke ekspedicije u  druge zemlje.

Vlado Božić

JAME I GODINE U KOJIMA SU SE HRVATSKI SPELEOLOZI
 SPUSTILI DUBLJE OD 1000 METARA

Jama Berger (Gouffre Berger), Francuska - 1982.

1982.god. Komisija za speleologiju HPS organizirala je svoju prvu speleološku ekspediciju u inozemstvo u jamu Berger u Francuskoj. Ta je jama privlačna speleolozima jer je atraktivna, dobro opisana i djelomično stalno opremljena, pa su to iskoristili i hrvatski speleolozi. Vođa te ekspedicije, koja je trajala 13 dana, bio je Svjetlan Hudec, član SO Željezničar a sudionici, njih 12, članovi SO Željezničar SO Velebit i SO Mosor. U jamu se spustilo 10 članova, a dubinu 1000 m su prešli Svjetlan Hudec i Robert Erhardt (SO Velebit), spustivši se do dubine 1100 m, za koliko su bili opremljeni. Za dalje napredovanje potrebna je ronilačka oprema za preronjavanje sifona. Branka Bosner (SO Željezničar) spustila se do dubine 650 m.

 

Jama Batman (Batmanhöhle), Austrija - 1990.

Članovi SO Velebita su radi provjere sposobnosti svojih članova za  buduće ekspedicije, organizirali speleološku ekspediciju 1990. godine u Austriju u Batmanhöhle, već ranije istraženu do dubine 1219 m. Ekspediciju je vodio Slaven Dobrović. Tijekom 6 dana, koliko je trajala ekspedicija, pet se članova spustilo do dna, na dubinu 1219 m i to: Ana Bakšić, Slaven Dobrović, Robert Erhardt, Čedo Josipović i Damir Lacković.

 

Lukina jama, NP Sjeverni Velebit, Hrvatska -  1993., 1994. i 1995.

Otkrićem Lukine jame na Hajdučkim kukovima u NP Sjeverni Velebit, prve jame dublje od 1000 m u Hrvatskoj, počinje novo razdoblje u istraživanju dubokih jama. Ekspedicije u Lukinu jamu organizirane su 1993, 1994. i 1995.godine, a tijekom tih istraživanja u Lukinu jamu se spustilo ukupno 69 speleologa.

Vođa ekspedicije u Lukinu jamu 1993. (pod nazivom Lomska duliba 1993.) bio je Branko Jalžić, član SO Željezničar, a po nekoliko dana ekspediciju su vodili Anđelko Novosel, tada član Speleološke sekcije Hrvatskog geografskog društva iz Zagreba, i Damir Lacković, član SO Velebit. U toj ekspediciji, koja je trajala 27 dana, do dna se na dubinu od -1349 m spustilo devet članova: Damir Lacković, Siniša Rešetar, Darko Troha, Pavle Mintas i Zoran Stipetić iz SO Velebit, Robert Dado, Branko Jalžić i Svjetlan Hudec iz SO Željezničar, te Branko Šavor iz SO Dubovac. Dubinu od 1000 m prešli su još: Neven Bočić (SO Dubovac) do -1220 m, Jasna Zmaić (DISKF) i  Zoran Gregurić (DISKF) do 1300 m.

Na ekspediciji Lukina jama 1994., koju je vodio Branko Jalžić i koja je trajala 15 dana, do dna se spustilo 18 speleologa.

Spuštajući se kroz otvor Lukine jame, na dno (-1349 m) su se spustile 4 djevojke iz SO Velebit: Ana Bakšić, Tanja Bizjak, Sunčica Hrašćanec i Ivančica Zovko, a od hrvatskih speleologa  spustili su se još: Damir Lacković, Siniša Rešetar, Darko Troha, Zoran Stipetić, Teo Barišić, Darko Bakšić, Dubravko Kavčić, Ivica Radić, Lovro Hrust i Vedran Vračar iz SO Velebit, Svjetlan Hudec i Branko Jalžić iz SO Željezničar, Igor Jelinić iz SO Dubovac i Stipe Božić iz AO HPD Mosor. Na dubinu -1100 m spustio se Boris Vrbek (SO Velebit).

U jezeru na dnu zaronio je na dah Damir Lacković 3 m duboko (-1352 m), a pomoću ronilačke opreme zaronili su 6 m duboko (-1355 m) i 57 m u duljinu Zoran Stipetić i Teo Barišić.

Spajanjem Lukine jame s jamom Trojamom nastao je jamski sustav dubok 1392 m, tada deveti po dubini u svijetu, s izrazito vertikalnom morfologijom (horizontalna duljina istraženog sustava iznosi svega 350 m), a ostvaren je uron u sifon na tada najvećoj dubini mjereći od ulaza u jamu u svijetu (-1349 m).

Na -1102 m istražen je bočni paralelni kanal (Vjetroviti kanal) do dubine od 1311 m, dok je na samome dnu jame alpinističkim penjanjem istraženo nekoliko kanala. Pri jednom od tih istraživanja Ana Bakšić je na dnu jame u uzvodnom pukotinskom kanalu dok je vodom punila karbitku, pronašla novu endemsku pijavicu Croatobranchus Mestrovi.

U ekspediciji 1995, koja je trajala 14 dana pod vodstvom Branka Jalžića, dubinu od 1000 m prešla su 4 člana SO PDS Velebita: Čedo Josipović i Ivančica Zovko, spustivši se do dubine od 1200 m, a Damir Lacković i Robert Erhardt do dna na dubini od 1350 m. Robert Erhardt je time dubinu od 1000 m prešao u tri različite jame (jama Berger -1100 m, jama Batmanhöhle -1219 m i Lukina jama - 1350 m).
 

Slovačka jama, NP Sjeverni Velebit, Hrvatska -  1998., 1999.

Godine 1995. slovački speleolozi B. Šmida i M. Griflik  pronašli su u predjelu Malog kuka  ulaz u Slovačku jamu. Nakon devetodnevnih napornih istraživanja spustili su se do dna na dubini od -516 m. Tom prilikom zamijetili su vodoravni kanal na dubini od -350 m, koji su zbog nedostatka vremena ostavili za slijedeću godinu. Ljeti 1996. godine održana trotjedna je hrvatsko-slovačka ekspedicija u kojoj je sudjelovalo 15 članova SO Velebita, 3 člana SO Željezničara, te 15 slovačkih speleologa, te se došlo do suženja u dijelu Črevo na dubini -1000 m. Osim novih kanala, u jami su pronađeni primjerci endemskih pijavica Croatobranchus Mestrovi, prvi puta viđenih u Lukinoj jami.

Godine 1998. ostvarena je zajednička hrvatsko-slovačka ekspedicija “Slovačka jama ‘98” pod vodstvom Darka Bakšića i Branislava Šmide. U ekspediciji je sudjelovalo 30 hrvatskih i 15 slovačkih speleologa. Slovački speleolozi nastavili su s istraživanjem u dvorani Pompeji na dubini od 1000 m, gdje su se spustili na -1022 m, a u hidrološki aktivnom Velebnom kanalu hrvatski su se speleolozi nakon devet dana napredovanja u dubinu spustili do -1268 m. Na dno jame se spustilo se 6 hrvatskih speleologa: Darko Troha, Sunčica Hrašćanec, Damir Lacković, Darko Bakšić i Andrej Stroj iz SO Velebit te Branko Jalžić iz SO Željezničar koji se tri dana prije, kao pratilac belgijskih speleologa, spustio i na dno Lukine jame.
Dubinu od tisuću metara u Slovačkoj jami prešli su još Ana Bakšić, Čedo Josipović i Ivica Radić iz SO Velebit te Ivan Glavaš (SK Had).

1999. godine održana je u organizaciji SO Velebita dvotjedna ekspedicija u Slovačku jamu pod vodstvom Darka Bakšića, tijekom koje se 45 speleologa spustilo u jamu (28 hrvatskih i 17 slovačkih speleologa). Hrvatski speleolozi su nastavili istraživanja na dnu (-1268 m), te u Velebnom kanalu dostigli dubinu od -1301 m, pritom istraživši 670 m horizontalnih kanala. Za takvo istraživanje podignut je bivak na dubini od 1254 m u kojem je boravilo 6 speleologa čak osam dana bez prekida što je najdulje do sada u hrvatskim speleološkim istraživanjima. Na dnu jame su bili Ana Katarina Sansević, Andrej Stroj, Damir Lacković, Tanja Bizjak, Darko Bakšić, Darko Štefanac, Dalibor Paar, Ivančica Zovko i Dean Bratušek (članovi SO Velebita), te Ivan Glavaš (SK Had), a Igor Jelinić (SO Dubovac) se spustio do dubine -1190 m.

 

Fughiera-Corchia, Italija - 1999.

U suradnji s talijanskim speleolozima Igor Jelinić (SO Dubovac) organizirao je u svibnju 1999. posjetu jamskom sustavu Fughiera-Corchia u Italiji. Taj sustav dug je preko 47 km, a najveća dubina mu je 1190 m. Dubina od 1000 m pređena je u Italiji prvi puta baš u tom sustavu, bogatom spletom vodoravnih i okomitih kanala.
U vremenu od 8-9. svibnja 1999. sustav je, zajedno sa 6 talijanskih speleologa, posjetilo i 6 hrvatskih speleologa. Iz Hrvatske tu su bili: Ivančica Zovko (SO Velebit), Robert Dado (SO Željezničar), Goran Pribetić, Vinko Počanić i Silvio Legović (SD Proteus), te Igor Jelinić. Svi zajedno ušli su u sustav kroz najviši otvor (jama Buco del Serpente), spustili se do dubine od 800 m i krenuli prema najnižem otvoru. Međutim, na oko 2 km od izlaza ekipa se razdvojila. Većina je krenula prema izlazu, a prema dnu sustava uputili su se (s talijanskim speleolozima) Silvio Legović, Vinko Počanić i Igor Jelinić. Ekipa koja je došla do dna na -1190 m prešla je oko 14 km kanala i u podzemlju proboravila 25 sati. Drugi dio ekipe koji nije išao do dna (Ivančica Zovko, Robert Dado i Goran Pribetić) prošao je oko 9 km kanala i spustio se 800 m duboko.

 

Črnelsko brezno, Slovenija -  1999.

Nedugo nakon posjete talijanskom najdubljem jamskom sustavu Igor Jelinić je organizirao, zajedno s Rokom Stoparom (Jamarsko društvo Dimnice, Koper), posjetu jami Črnelsko brezno ili Veliko Sprego u Sloveniji dubokoj 1198 m.
U ekipi, koja se 3. srpnja 1999. uputila u jamu, bila su osim ove dvojice navedenih, talijanski speleolog Luca Tanfoglio i Dinko Stopić iz SD Karlovac. Do dubine od 620 m jama je potpuno okomita i na toj je dubini bio upriličen bivak. S bivka su Igor Jelinić i Luca Tanfoglio krenuli prema dnu. U donjem dijelu jame, u kojem ima kosih i vodoravnih kanala bilo je mnogo vode, što je jako usporavalo napredovanje. Došavši do drugog bivka na 1009 m dubine ova se mala ekipa odlučila vratiti, te uz odmor na prvom bivku, nakon 45 sati provedenih u jami iz jame izašla 5. srpnja 1999.

 

Slovačka jama, NP Sjeverni Velebit, Hrvatska -  2002.

SO Velebit je 2002. godine organizirao pod vodstvom Darka Bakšića petu po redu ekspediciju u Slovačku jamu. U istraživanju Slovačke jame sudjelovalo je 21 speleolog iz SO Velebit, 1 iz SO Željezničar, 2 iz SO Mosor, 5 poljskih i 1 belgijski speleolog. Ekspediciju je vodio Darko Bakšić. Drugi bivak opet je bio na dubini od 1254 m odakle se polazilo u istraživanje kanala djelomično ispunjenih vodom. Dubina jame je povećana na 1320 m. Na dno jame spustili su se: Filip Bach, Ana Bakšić, Darko Bakšić, Jana Bedek, Ivica Ćukušić, Damir Lacković, Marija Maćešić, Mladen Novosel, Dalibor Paar, Ronald Železnjak (članovi SO Velebit), Marin Glušević (član SO Mosor), Branko Jalžić  (član SO Željezničar), te poljski speleolozi Daniel Cieszynski, Piotr Drzewiecki, Artur Nowak i Piotr Pilecki, te belgijski speleolog Joris Jaak.

 

Jama Velebita, NP Sjeverni Velebit, Hrvatska -  2007.

Treću jamu dublju od 1000 m u Hrvatskoj, jamski sustav Velebita u Rožanskim kukovima u NP Sjeverni Velebit otkrili su članovi SO Velebita 2003. godine. Ekspedicije u organizaciji SO Velebita (vođa ekspedicija Darko Bakšić) bile su 2004., 2005. i 2007. godine. U Velebiti je pronađena najdulja podzemna vertikala na svijetu, 513 metara duljine.

U trećoj speleološkoj ekspediciji u taj sustav organiziranoj od 4.-19. kolovoza 2007. u kojoj je sudjelovalo 45 speleologa, došlo se do Podzemljarove dvorane dimenzija 85x60 m, čije se dno nalazi na dubini od -1026 m. U nju su se između 9. i 12. kolovoza 2007. spustili Tomislav Bajo, Darko Bakšić, Slaven Boban, Matija Čepelak, Filip Filipović, Luka Mudronja, Ivica Radić, Ena Vrbek,  Ronald Železnjak (članovi SO Velebit), Goran Rnjak, Marin Glušević (članovi SO Mosor), Tommy Kolman (SK Samobor), Domagoj Laušić (SO Split, SD Spiljar).

 
       UVJETI KORIŠTENJA SADRŽAJA      HRVATSKI SPELEOLOŠKI POSLUŽITELJ     ŠTO JE SPELEOLOGIJA?     ZAŠTITA ŠPILJA

© 1998-2010. HRVATSKI SPELEOLOŠKI POSLUŽITELJ