|
Zanimljiva biospeleološka otkrića
na Braču
Branko
Jalžić
U potrazi za
špiljskim životinjama članovi Hrvatskog biospeleološkog društva uz pomoć
prijatelja iz "SO Profunda" proveli su zajedno, istraživački vikend na
otoku Braču.

Postrojenje u kojem se nalazi ulaz u kaptažu. Snimio: Pero Antunović.
Stepenice u vertikalnom oknu. Snimio: Robert Barilla
Osim Jame Ješkalovice kod Selca u koju su se spustili
Petra Bregvić, Nikolina Raguž, Anđela Čukušić HBSD i Ivan Mišur SO HPD
"Željezničar" iz koje je opisano više vrsta podzemnih životinja, mahom
endema otoka Brača. Druga ekipa speleologa i biospeleologa je obišla
umjetni speleološki objekt "Kaptažu K-2", nedaleko od Postira. U Kaptažu
koja se donedavno koristila kao izvor pitke vode, istraživače je u ovaj
objekt privukla priča o velikim podzemnim jezerima po kojima se i barkom
plovilo. Poznato je da je cijeli Dinarski krš bogat podzemnim, često
nedostupnim šupljinama-kavernama, od kojih se neke otkriju tek prilikom
bušenja, tunela, usjeka, bunara i dr. Takav se slučaj dogodio i kod
Kaptaže K-2. Nakon okomitog iskopanog šahta dubokog oko 50 metara
graditelji budućeg vodocrpilišta dospjeli su do kaverni u kojima je bila
znatna količina pitke vode. Tada je uslijedilo kopanje horizontalnih
hodnika koji su također otvorili nekoliko novih kaverni s vodenim
bazenima. S vremenom je kaptaža izgubila svoju funkciju dolaskom
vodovoda s kopna na otok a tisućljetni mir ponovno se vratio u podzemni
prostor.

Ulaz u vertikalno okno. Snimio: Pero Antunović
U nedjelju, posljednjeg dana veljače 2010.,
peteročlana ekipa Davor Cvitanić , Pero Antunović, Robert Barilla (SO PD
"Profunda) Helena Bilandžja i Branko Jalžić ( HBSD ), odlučila se
spustit u dubine kaptaže K-2. Nakon što je Davor podigao zahrđali
poklopac šahta, krenulo je spuštanje niz metalne ljestve, prema dnu
kaptaže. Pomalo mokri od curenja vode na vertikali, preostaloj od
nedavnih obilnih kiša, ekipa je dosegla dno suhog dijela kaptaže.
Cijevi, kablovi i pumpe vodili su dalje u horizontalne hodnike. U
daljini se čuo zvuk vode koja teče pa je ekipa krenula dalje hodnikom
koji se pružao u tom smjeru. Nakon stotinjak metara u boku hodnika
otvorila se prirodna kaverna s podzemnim jezerom dužine oko 10 i širine
oko 3 metra. Bistra voda jezera obasjana jakim svijetlom podvodnih
baterija, pružala je nezaboravnu sliku. Svi pogledi bili su uprti u
dubinu, ali dno jezera se nije dalo ni naslutiti. Tajne dubine ovog
jezera tek čekaju da budu otkrivene. Svi smo se složili da treba doći
ponovno ali s ekipom dubinskih ronioca i sustavno speleološki istražiti
sve potopljene i druge kaverne u kaptaži.
Ipak najznačajnija otkrića tek su uslijedila. U
zaostalim lokvicama vode u hodnicima biospeleolozi su otkrili niz
podzemnih životinja, (stygbionte) stanovnike podzemni voda i vječnog
mraka. Od već prije na Braču nađenih rakušaca roda Niphargus, špiljskih
kozica roda Troglocaris, voden babure roda Proasellus i drugih, veliko
iznenađenje bilo je otkriće Jadranske orijaške voden babure vrste
Sphaeromides virei(sl. …Foto: H. Bilandžija).

Oriaška voden babura. Snimila: Helena Bilandzija
Ovaj jednakonožni rak jedna je od najvećih podzemnih
životinja. Može narasti do 3 cm dužine. Odličan je plivač.
Značaj ovog otkrića je u geografskom položaju
nalazišta, odnosno ovo je prvi nalaz ovog roda na Jadranskim otocima.
Najbliža poznata nalazišta ovog oda su na sjeveru u Izvoru Grab nedaleko
Trilja i na istoku u jami Betina velika i Maranovića Betina, kod
Vrgorca. Obzirom na određenu izoliranost od poznatih nalazišta, otvara
se pitanje kojoj podvrsti pripada Jadranska orijaška babura iz kaptaže
K-2.

Snimila: Helena Bilandžija.
Snimio: Robert Barilla
Srdačno se zahvaljujemo gospodinu Tonču Trutaniću
direktoru "Vodovod Brač" koji nam je omogućio pristup Kaptaži K-2.

Snimio: Robert Barilla

Snimili: Davor Cvitanić i Robert Barilla
OBJAVLJENO:
06.03.2010. 21:01
Opisane četiri
nove vrste kornjaša iz špilja s Sniježnice
iznad Dubrovnika te s otoka
Mljeta i Brača.
U časopisu Natura Croatica Vol.18. No. 2. iz 2009.
godine objavljena su tri izvorna znanstvena rada u kojima su opisane 4
nove vrste špiljskih kornjaša (Coleoptera). Dvije nove vrste opisane su
s otoka Mljeta: Euconnus longipedes iz špilje Galičnjak i
Scydmoraphes speluncarius iz jame Male ponte. S otoka Brača opisana
je vrsta Tychobythinus lukici iz Činjadra špilje. Iz Glogove jame
na Sniježnici iznad Dubrovnika opisana je vrsta Minosaphaenops
croaticus. Opisane vrste pronađene su do sada samo u tipskim
lokalitetima ili u svega nekoliko speleoloških objekata te predstavljaju
nove endeme hrvatskih špilja.
Endogejski i špiljski Coleoptera Balkana. VIII.
Dvije nove špiljske vrste Scydmaeninae (Coleoptera:
Staphylinidae) s otoka Mljeta, Hrvatska P. Hlavač & B. Jalžić
Sažetak
Dvije nove špiljske vrste iz skupine Scydmaeninae, Euconnus (Tetramelus)
longipedes n. sp. i Scydmoraphes speluncarius n. sp. opisane
su s otoka Mljeta, Hrvatska. Raspravlja se o svim nalazima roda
Scydmoraphes poznatim s obale Jadrana. Scydmoraphes leptocerus
(Reitter, 1883) je zabilježen prvi puta za Crnu Goru.
Endogejski i špiljski Coleoptera Balkana. IX.
Bilješke o rodu Tychobythinus (Coleoptera: Staphylinidae:
Pselaphinae) s jadranske obale s opisom nove vrste P. Hlavač & B.
Jalžić
Sažetak
U radu se opisuje nova špiljska vrsta Tribusa Bythinini s otoka
Brača, Tychobythinus lukici, usko srodna s vrstom T. neumanni.
Raspravlja se i daje pregled svih predstavnika roda Tychobythinus u
Hrvatskoj.
Minosaphaenops croaticus, nova vrsta
špiljskog trehina iz Hrvatske, s opisom mužjaka vrste Derossiella
nonveilleri Quéinnec (Coleoptera: Carabidae: Trechinae) R.
Lohaj & B. Jalžić
Sažetak
U radu se opisuje Minosaphaenops croaticus sp. nov. iz Glogove
jame (Sniježnica, jugoistočna Hrvatska), druga poznata vrsta tog roda,
uz ilustracije i usporedbu s vrstom istog roda, Minosaphaenops
ollivieri Quéinnec, 2008. Ovu novu vrstu karakteriziraju šire
pokrilje i glava, manje tijelo te oblik edeagusa. Daju se također podaci
o rasprostranjenosti i ekologiji ove osobite vrste. Rad donosi i prvi
opis mužjaka vrste Derossiella nonveilleri Quéinnec, 2008, i to
na temelju jedinog primjerka prikupljenog u jami Drinovčuša (Mosor,
središnja Dalmacija, Hrvatska).
 
Scydmoraphes speluncarius
Euconnus longipedes

Tychobythinus lukici

Minosaphaenops croaticus
OBJAVLJENO:24.02.2010. 13:32 |