Zanimljiva biospeleološka otkrića na Braču

Branko Jalžić

 

    U potrazi za špiljskim životinjama članovi Hrvatskog biospeleološkog društva uz pomoć prijatelja iz "SO Profunda" proveli su zajedno, istraživački vikend na otoku Braču.


Postrojenje u kojem se nalazi ulaz u kaptažu. Snimio: Pero Antunović.   Stepenice u vertikalnom oknu. Snimio: Robert Barilla

Osim Jame Ješkalovice kod Selca u koju su se spustili Petra Bregvić, Nikolina Raguž, Anđela Čukušić HBSD i Ivan Mišur SO HPD "Željezničar" iz koje je opisano više vrsta podzemnih životinja, mahom endema otoka Brača. Druga ekipa speleologa i biospeleologa je obišla umjetni speleološki objekt "Kaptažu K-2", nedaleko od Postira. U Kaptažu koja se donedavno koristila kao izvor pitke vode, istraživače je u ovaj objekt privukla priča o velikim podzemnim jezerima po kojima se i barkom plovilo. Poznato je da je cijeli Dinarski krš bogat podzemnim, često nedostupnim šupljinama-kavernama, od kojih se neke otkriju tek prilikom bušenja, tunela, usjeka, bunara i dr. Takav se slučaj dogodio i kod Kaptaže K-2. Nakon okomitog iskopanog šahta dubokog oko 50 metara graditelji budućeg vodocrpilišta dospjeli su do kaverni u kojima je bila znatna količina pitke vode. Tada je uslijedilo kopanje horizontalnih hodnika koji su također otvorili nekoliko novih kaverni s vodenim bazenima. S vremenom je kaptaža izgubila svoju funkciju dolaskom vodovoda s kopna na otok a tisućljetni mir ponovno se vratio u podzemni prostor.


Ulaz u vertikalno okno. Snimio: Pero Antunović

U nedjelju, posljednjeg dana veljače 2010., peteročlana ekipa Davor Cvitanić , Pero Antunović, Robert Barilla (SO PD "Profunda) Helena Bilandžja i Branko Jalžić ( HBSD ), odlučila se spustit u dubine kaptaže K-2. Nakon što je Davor podigao zahrđali poklopac šahta, krenulo je spuštanje niz metalne ljestve, prema dnu kaptaže. Pomalo mokri od curenja vode na vertikali, preostaloj od nedavnih obilnih kiša, ekipa je dosegla dno suhog dijela kaptaže. Cijevi, kablovi i pumpe vodili su dalje u horizontalne hodnike. U daljini se čuo zvuk vode koja teče pa je ekipa krenula dalje hodnikom koji se pružao u tom smjeru. Nakon stotinjak metara u boku hodnika otvorila se prirodna kaverna s podzemnim jezerom dužine oko 10 i širine oko 3 metra. Bistra voda jezera obasjana jakim svijetlom podvodnih baterija, pružala je nezaboravnu sliku. Svi pogledi bili su uprti u dubinu, ali dno jezera se nije dalo ni naslutiti. Tajne dubine ovog jezera tek čekaju da budu otkrivene. Svi smo se složili da treba doći ponovno ali s ekipom dubinskih ronioca i sustavno speleološki istražiti sve potopljene i druge kaverne u kaptaži.

Ipak najznačajnija otkrića tek su uslijedila. U zaostalim lokvicama vode u hodnicima biospeleolozi su otkrili niz podzemnih životinja, (stygbionte) stanovnike podzemni voda i vječnog mraka. Od već prije na Braču nađenih rakušaca roda Niphargus, špiljskih kozica roda Troglocaris, voden babure roda Proasellus i drugih, veliko iznenađenje bilo je otkriće Jadranske orijaške voden babure vrste Sphaeromides virei(sl. …Foto: H. Bilandžija).


Oriaška voden babura. Snimila: Helena Bilandzija

Ovaj jednakonožni rak jedna je od najvećih podzemnih životinja. Može narasti do 3 cm dužine. Odličan je plivač.

Značaj ovog otkrića je u geografskom položaju nalazišta, odnosno ovo je prvi nalaz ovog roda na Jadranskim otocima. Najbliža poznata nalazišta ovog oda su na sjeveru u Izvoru Grab nedaleko Trilja i na istoku u jami Betina velika i Maranovića Betina, kod Vrgorca. Obzirom na određenu izoliranost od poznatih nalazišta, otvara se pitanje kojoj podvrsti pripada Jadranska orijaška babura iz kaptaže K-2.


Snimila: Helena Bilandžija.                                                                           Snimio: Robert Barilla

Srdačno se zahvaljujemo gospodinu Tonču Trutaniću direktoru "Vodovod Brač" koji nam je omogućio pristup Kaptaži K-2.
 


Snimio: Robert Barilla

 


Snimili: Davor Cvitanić i Robert Barilla

  OBJAVLJENO: 06.03.2010. 21:01


 

Opisane četiri nove vrste kornjaša iz špilja s Sniježnice
 iznad Dubrovnika te s otoka Mljeta i Brača.

U časopisu Natura Croatica Vol.18. No. 2. iz 2009. godine objavljena su tri izvorna znanstvena rada u kojima su opisane 4 nove vrste špiljskih kornjaša (Coleoptera). Dvije nove vrste opisane su s otoka Mljeta: Euconnus longipedes iz špilje Galičnjak i Scydmoraphes speluncarius iz jame Male ponte. S otoka Brača opisana je vrsta Tychobythinus lukici iz Činjadra špilje. Iz Glogove jame na Sniježnici iznad Dubrovnika opisana je vrsta Minosaphaenops croaticus. Opisane vrste pronađene su do sada samo u tipskim lokalitetima ili u svega nekoliko speleoloških objekata te predstavljaju nove endeme hrvatskih špilja.

Endogejski i špiljski Coleoptera Balkana. VIII. Dvije nove špiljske vrste Scydmaeninae (Coleoptera: Staphylinidae) s otoka Mljeta, Hrvatska P. Hlavač & B. Jalžić

Sažetak
Dvije nove špiljske vrste iz skupine Scydmaeninae, Euconnus (Tetramelus) longipedes n. sp. i Scydmoraphes speluncarius n. sp. opisane su s otoka Mljeta, Hrvatska. Raspravlja se o svim nalazima roda Scydmoraphes poznatim s obale Jadrana. Scydmoraphes leptocerus (Reitter, 1883) je zabilježen prvi puta za Crnu Goru.

Endogejski i špiljski Coleoptera Balkana. IX. Bilješke o rodu Tychobythinus (Coleoptera: Staphylinidae: Pselaphinae) s jadranske obale s opisom nove vrste P. Hlavač & B. Jalžić

Sažetak
U radu se opisuje nova špiljska vrsta Tribusa Bythinini s otoka Brača, Tychobythinus lukici, usko srodna s vrstom T. neumanni. Raspravlja se i daje pregled svih predstavnika roda Tychobythinus u Hrvatskoj.

Minosaphaenops croaticus, nova vrsta špiljskog trehina iz Hrvatske, s opisom mužjaka vrste Derossiella nonveilleri Quéinnec (Coleoptera: Carabidae: Trechinae) R. Lohaj & B. Jalžić

Sažetak
U radu se opisuje Minosaphaenops croaticus sp. nov. iz Glogove jame (Sniježnica, jugoistočna Hrvatska), druga poznata vrsta tog roda, uz ilustracije i usporedbu s vrstom istog roda, Minosaphaenops ollivieri Quéinnec, 2008. Ovu novu vrstu karakteriziraju šire pokrilje i glava, manje tijelo te oblik edeagusa. Daju se također podaci o rasprostranjenosti i ekologiji ove osobite vrste. Rad donosi i prvi opis mužjaka vrste Derossiella nonveilleri Quéinnec, 2008, i to na temelju jedinog primjerka prikupljenog u jami Drinovčuša (Mosor, središnja Dalmacija, Hrvatska).


Scydmoraphes speluncarius                                 Euconnus longipedes


Tychobythinus lukici


Minosaphaenops croaticus

 OBJAVLJENO:24.02.2010. 13:32

       HRVATSKI SPELEOLOŠKI POSLUŽITELJ     ŠPILJE HRVATSKE     ZNANOST    ZAŠTITA ŠPILJA

© 2010. HRVATSKI SPELEOLOŠKI POSLUŽITELJ