Vojni komentator
Fran Višnar

Strana 1.


Odluka je pala

Kada se predsjednik Tuðman 3. kolovoza 1995. vratio sa Brijuna u Zagreb, bilo je jasno da je odluka pala! Vijesti iz Ženeve potvrdile su ranije procjene da voðe pobunjenih Srba ne shvaæaju ozbiljnost situacije i odluènost hrvatske državne politike da konaèno stane na kraj pobuni i secesiji . Ako se prisjetimo tog èetvrtka, istièe se nekoliko stvari koje su se kasnije pokazale odluèujuæima. Meðunarodne okolnosti izuzetno su povoljne za Hrvatsku. Amerikanci su bijesni na Srbe zbog osvajanja Srebrenice i Žepe. Diskretno smatraju da bi najbržu i najdjelotvorniju pomoæ Bihaæu pružili upravo Hrvati koji ubrzano provode mobilizaciju svoje prièuve. Pored stalne vojske koja ima 80 000 vojnika, doèasnika i èasnika, za borbu je podignuto još 70 000 ljudi (snage domobranstva drugog ešalona) te daljnjih 50 000 ljudi u treæem prièuvnom ešalonu. U Hrvatskoj nema mjesta i urbanog podruèja koje ne sudjeluje u odluèujuæem obrambenom zahvatu. Od tih ukupno 200 000 pripadnika hrvatske aktivne vojske i prièuve, 25 kompletno opr

Ide se do kraja

Pažljiviji analitièari shvatili su da ovaj put nije rijeè o ogranièenoj akciji. Zagreb ide do kraja, bez obzira na upozorenja prijateljskih zemalja da æe otpor pobunjenièke vojske biti snažan, a na nekim mjestima možda i nesavladiv. Nijemci vjeruju da je hrvatska vojna intervencija neizbježna; amerièka obavještajna izvješæa smatraju da æe Hrvati postiæi uspjeh ukoliko operaciju završe za sedam do deset dana uz vlastite gubitke od l000 mrtvih i izbaènih iz stroja. Nitko ne sluti da tajni plan "Oluja '95" raèuna na vrtoglave rokove. U obzir se uzima kontinuirana demoralizacija u redovima pobunjenih Srba koju ne može sprijeèiti niti profesionalni vojnik general Mile Mrkšiæ koji je od Beograda dobio zadatak da reorganizira "krajišku" obranu i uèini je gipkijom. Taktiène i strateške procjene stavljene su na stol hrvatskog predsjednika jedna za drugom desetak dana prije poèetka operacije. Sve su jedinstvene u zakljuèku: Srbija neæe interveirati ni po koju cijenu, kako zbog unutarnjih razloga (ukljuèujuæi i politièko-ideološki sukob s Radovanom Karadžiæem i Milanom Martiæem), tako i zbog Miloševiæevih ambicija da se do poèetka listopada riješi sankcija. Ali, predsjednik Tuðman još jednom sve želi provjeriti. Prije nego što potpiše operacijsku zapovijest hrvatskim oružanim snagama, ponavlja mu se odgovor na èetiri klasièna pitanja: glavni ciljevi napada, naèin kako da se to postigne, stanje snaga za napad i najnovije stanje u neprijateljskoj vojsci. "Oluja 95" pažljivo je razradila sve scenarije. Kljuèna spoznaja ministra obrane Gojka Šuška i vojno operativnog i obavještajnog vrha Hrvatske vojske jest èinjenica da je pobunjenièka armija u biti mozaik meðusobno nepovezanih vojnih formacija koje æe se pod pritiskom slomiti najdalje za pet do sedam dana. Zanimljivo,predsjednik Tuðman se sa tim složio, ali je istaknuo da æe raspad biti i brži s obzirom na cjelinu podastrijetih podataka,a osobito u trenutku kada pobunjenici shvate da æe ih Beograd prepustiti sudbini, a da je Knin "zadavljen".