SASTAV

VIJESTI

IZDANJA

POVIJEST

ENGLISH

INFO

Povijest 1971.-1996.

Mnogi se lijecnici u slobodnom vremenu aktivno bave razlicitim umjetnickim aktivnostima, na primjer: slikarstvom, knjizevnoscu, umjetnickom fotografijom. Ipak je najvise onih koje zaokuplja glazba, pjevanje ili sviranje na razlicitim instrumentima. Pojedinci su se bavili glazbom i kao skladatelji. Zelja za organiziranim kulturnim djelovanjem na glazbenom polju bila je odavno prisutna unutar Hrvatskog lijecnickog zbora. Izmedju dva svjetska rata clanovi lijecnickog zbora uspjeli su osnovati pjevacki zbor i javno nastupiti. Prvi je put to bilo 1935. godine. Prigodom jedne priredbe Crvenoga kriza lijecnicki je pjevacki zbor nastupio pod ravnanjem poznatog hrvatskog dirigenta i skladatelja Borisa Papandopula. Zbor je djelovao vrlo kratko vrijeme. Godine 1937. zbor je ponovno osnovan, a vodio ga je prim. dr. Vilko Panac, oftalmolog. Nazalost, i taj je zbor bio kratka vijeka. O broju clanova tih zborova nema nazalost pouzdanih podataka. Zborovi se nisu odrzali vjerojatno zato sto su mnogi od tih lijecnika vec bili clanovi i solisti poznatih pjevackih drustava u Zagrebu (Kolo, Lisinski). Spomenut cemo samo neke od njih: prof. dr. Bozidar Spisic, prof. dr. Alekandar Manzoni, prof. dr. Josip Breitenfeld, primarijus Vilko Panac, dr. Vera Quinz-Mihaljinec. Neposredno nakon svrsetka Drugog svjetskog rata bio je osnovan pjevacki zbor medicinara u kojem su sudjelovali kao studenti i neki od nasih danasnjih clanova: Skrgatic, Tomasic, Dasovic, Krajac, Zergollern. Od tog vremena sve do 1968. godine nema u Hrvatskom lijecnickom zboru nikakve organizirane kulturne djelatnosti.

Godine 1968. prim. dr. Viktor Boic, internist-hematolog i predstojnik Internog odjela zakladne bolnice Sveti Duh u Zagrebu (tadasnja bolnica Dr. Josip Kajfes), clan poznate zagrebacke glazbene obitelji, skolovani violoncelist, "opsjednut" idejom o osnivanju pjevackog zbora unutar Zbora lijecnika, zajedno s prof. dr. Josipom Zergollernom, ortopedom i predstojnikom Ortopedskog odjela bolnice Sveti Duh, uspio je skupiti grupu lijecnika koji "vole i znaju pjevati". Isto tako uspio je privoljeti prim. dr. Cedu Dugana, urologa Bolnice sestara milosrdnica u Zagrebu (tadasnja bolnica Dr. Mladen Stojanovic) i poznatog orguljasa, sina jos poznatijega glazbenika Franje Dugana starijeg, dugogodisnjeg orguljasa Zagrebacke katedrale, da preuzme umjetnicko vodstvo novog zbora. U pocetku su se pokusi odrzavali u prostorijama sindikata bolnice u Vinogadskoj ulici u Zagrebu. Godine 1969. godine pokusi su nastavljeni u domu dr. Darka Breitenfelda, neuropsihijatra, sina prije spomenutog profesora Breitenfelda, jer je bolnica otkazala gostoprimstvo. Dr. Cedo Dugan vodio je zbor kratko vrijeme pa je vodstvo preuzeo primarijus dr. Vilko Panac, no i to je bilo kratka vijeka zbog njegovih poodmaklih godina.

Moze se reci da je zbor zivotario pa su zbog toga osnivaci dr. Boic, profesor Zergollern, dr. Darko Breitenfeld, dr. Josko Fabris, dr. Dragutin Krajac i dr. Ladislav Golub zamolili profesora Rudolfa Matza, u svijetu poznatoga glazbenog pedagoga, nastavnika violoncela i skladatelja, da im nekog preporuci i pomogne odrzati zbor. Profesor Matz je, kao iskusan zborovodja i osnivac pjevackog zbora GDI (Glazbeno drustvo intelektualaca) izmedju dva svjetska rata, u domu dr. Krajaca izjavio, na opcu radost svih nazocnih, da ce osobno voditi zbor i "postaviti ga na noge". To se zbilo pocetkom 1970. godine. Kratko vrijeme pokusi su se odrzavali u domu dr. Goluba, ginekologa, na Bukovackoj cesti, a u sijecnju 1971. godine pocelo se s redovitim pokusima u prostorijama Hrvatskog lijecnickog doma u Subicevoj ulici 9, u Zagrebu. Zbog zaposlenosti clanova zbora koji su svi bez iznimke bili lijecnici (lijecnici opce medicine, specijalisti u bolnicama, asistenti na klinikama, sefovi odjela, sveucilisni docenti i profesori) pokusi su se mogli odrzavati samo jedanput na tjedan, sto je svakako usporavalo i otezavalo rad. Na prvom pokusu s profesorom Matzom pojavila su se trinaestorica: Josip Zergollern, Darko Breitenfeld, Josko Fabris, Juraj Amsel, Sime Mihatov, Dragutin Krajac, Ladislav Golub, Nedeljko Popov, Zvonimir Grgic, Bozidar Grgic, Tomislav Dasovic, Tomislav Katanec i Darislav Radica. Vec nakon dva mjeseca profesor je Matz napisao za zbor pjesmu Carmen medicorum i posvetio je dr. Boicu kao "neumornom promotoru glazbene misli u redovima lijecnika". Ta je skladba bila nov poticaj za daljnji rad zbora kojem su pristupili i novi clanovi (Branimir Subic, Milan Ferkovic, Stanko Rodic). Tako su stvoreni uvjeti za osnivanje Glazbene sekcije Zbora lijecnika (danas HLGD -- Hrvatsko lijecnicko glazbeno drustvo) koja je osnovana 12. svibnja 1971. godine.

Prvi predsjednik sekcije i pjevackog zbora koji je kao sastavni dio sekcije dobio ime Zagrebacki lijecnici pjevaci (ZLP), bio je prof. dr. Josip Zergollern. Njegovom trudu i upornosti treba zahvaliti sto se pjevacki zbor uspio odrzati i brojno povecati. Osim toga on je, kao skolovan pjevac -- bariton neobicno ugodna glasa -- i solist, osobno izvanredno mnogo pridonosio kvaliteti zbora. Za dopredsjednika je izabran primarijus dr. Nedeljko Popov, tajnici su bili dr. Ladislav Krapac i dr. Tomislav Lopac, blagajnik dr. Mladen Skrgatic, a arhivar-kronicar zbora bio je dr. Branimir Subic. Prim. dr. Viktor Boic izabran je za pocasnog predsjednika.

Statutom Glazbene sekcije, osim pjevackog zbora, predvidjena je i mogucnost osnivanja instrumentalnih sastava te suradnja s drugim zborovima i lijecnickim instrumentalnim sastavima. Drugi je dio djelovanja Glazbene sekcije bio strucni i znanstveno-medicinski rad na podrucju glazbe (skupljanje i proucavanje medicinske dokumentacije o bolestima poznatih domacih i svjetskih skladatelja -- patografije, zatim proucavanje profesionalnih bolesti reproduktivnih glazbenika, primjena glazbe u lijecenju -- glazboterapija). Temeljni stav Statuta Glazbene sekcije bio je da pjevacki zbor treba djelovati iskljucivo amaterski. Isto je tako zakljuceno da ce zbor javno nastupati uglavnom prigodom strucnih medicinskih skupova (kongresi, simpoziji, seminari, medicinske proslave). Zeljelo se u te strucne manifestacije unijeti i kulturnu dimenziju koja pridonosi svecanijem ugodjaju radnog i drustvenog ozracja i pokazati da Hrvatski lijecnicki zbor nije samo uska, suhoparna strucna organizacija. Osim toga, zakljuceno je da pjevacki zbor moze nastupati i na priredbama dobrotvornog znacaja te iznimno na priredbama koje imaju posebno veliku drustvenu vaznost. Nastupanje na natjecanjima i festivalima nije dopusteno.

Prvi javni nastup zbora Zagrebacki lijecnici pjevaci bio je 3. lipnja 1971. godine na drugom sastanku Europskog anatomskog drustva (Europäische anatomische Gesellschaft) u auli Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Pod vodstvom profesora Matza nastupili su: Josko Fabris, Kamilo Benkovic, Nedeljko Popov, Dragutin Krajac, Stanko Rodic, Tomislav Dasovic, Damir Pasini, Ladislav Golub, Milan Ferkovic, Josip Zergollern, Zvonimir Grgic, Branimir Subic, Juraj Amsel, Tomislav Katanec, Bozidar Grgic i Sime Mihatov.

Drugi je nastup bio 30. rujna 1971. na svecanom otvaranju medjunarodnog sastanka patologa, na Memorijalu profesora Saltykowa u Zagrebu. Tom su prilikom uz vec spomenute clanove nastupili Egidije Cepulic, Darko Breitenfeld i Josip Ferencak. Zborom je ponovno ravnao profesor Matz.

Dana 6. listopada 1971. zbor je nastupio prvi put izvan Zagreba na trecem kongresu lijecnika na Bledu u Sloveniji. Zborom je ravnao profesor Matz. Na tom je kongresu njegova skladba Carmen medicorum prihvacena kao lijecnicka himna. To je i danas u slobodnoj Hrvatskoj.

Zbor je postupno napredovao i bio sve bolji, iako su se pokusi odrzavali samo jedanput na tjedan. I broj se clanova povecavao, iako su ga tijekom vremena neki napustili, a neki nazalost i zauvijek otisli. Mogle su se svladavati zahtjevnije skladbe i prosirivati repertoar. Od tog vremena do danas redovito je u zboru 35 do 40 clanova. Tijekom vremena profesor Matz se, zbog odmaklih godina i slabijeg zdravlja, odlucio povuci, no prije toga se pobrinuo za nasljednika. Na toj brizi bili smo mu svi neobicno zahvalni. U zbor je 1972. doveo studenta medicine Miju Bergovca koji je vec dotada imao dosta iskustva u vodjenju zborova i koji 1974. preuzima dirigentsku palicu i umjetnicko vodstvo Zagrebackih lijecnika pjevaca. S mladenackim zarom i velikom ljubavlju prema glazbi kolega dr. Bergovec, najprije kao student medicine, zatim kao specijalist kardiolog, a danas kao sveucilisni profesor, svojim umijecem, strpljivoscu i upornoscu uspjesno vodi zbor. Repertoar je zbora dr. Bergovec prosirio djelima hrvatske i svjetske glazbene bastine. Tako su se na programu nasla djela klasicne polifonije, hrvatskih i svjetskih klasika zborske glazbe te umjetnicke obradbe narodnih pjesama medju kojima je neke i sam obradjivao. U repertoar je uveo i sa zborom uvjezbao i djela lijecnika skladatelja.

Godine 1984. profesor Zergollern je iz zdravstvenih razloga odlucio povuci se s mjesta predsjednika Glazbene sekcije. Izabran za pocasnog predsjednika, nastavio je djelovati u zboru kao zborski pjevac i solist sve do svoje prerane smrti 1987. godine. Za predsjednika Glazbene sekcije izabran je 1984. godine i tu duznost do danas obavlja prof. dr. Milan Ferkovic, neuropsihijatar, predstojnik Neurolosko-psihijatrijskog odjela bolnice Sveti Duh u Zagrebu. Uz pomoc ostalih clanova zbora dr. Ferkovic je, uspostavljajuci veze s medicinskim ustanovama i slicnim glazbenim drustvima u zemlji i u inozemstvu, ostvario brojne nastupe i gostovanja u domovini i izvan nje. S vremenom je doslo do promjena u upravnom odboru Glazbene sekcije. Duznost tajnika obnasali su dr. Darko Breitenfeld, dr. Egidije Cepulic, dr. Vlatko Bicanic, dr. Velimir Milosevic. Sadasnji su tajnici dr. Dragutin Krajac i dr. Ivo Tomasic, a dopredsjednik je prof. dr. Vladimir Hlavka. Blagajnik je i dalje primarijus dr. Mladen Skrgatic, a arhivar je dr. Nikola Privora.

Tijekom proteklih 25 godina, od prvog nastupa 3. lipnja 1971. godine do danasnjih dana, pjevacki zbor Zagrebacki lijecnici pjevaci nastupio je vise od tri stotine puta. Najcesce je to bilo prigodom medicinskih skupova i dobrotvornih priredbi (za ranjenike Domovinskog rata, za pomoc djeci poginulih i prognanih, za pomoc oboljeloj djeci od leukemije, raka). Nastupio je i na opcim kulturnim manifestacijama od posebnog znacenja (proslave 350. obljetnice Klasicne gimnazije u Zagrebu, 900. obljetnice pisanog spomena grada Zagreba, 900. obljetnice Zagrebacke biskupije). Osim brojnih gostovanja izvan Zagreba (Varazdin, Osijek, Sibenik, Opatija, Bjelovar, Zadar), odrzao je niz samostalnih koncerata i izvan zemlje (Zürich, Ljubljana, Ohrid, Trst, Burgenland-Gradisce, Mainz, Hamburg, Fondi, Rim). Posljednji je put nastupio izvan zemlje od 23. do 30. lipnja 1995. godine u Bad Brückenauu u Njemackoj na Desetim europskim danima glazbe (Europa-Tage der Musik -- 10).

Valja naglasiti da zbor vec godinama prati na klaviru i orguljama glazbena pedagoginja prof. Hvalimira Bledsnajder. U nekim su izvedbama naseg zbora sudjelovali kao gosti i poznati hrvatski umjetnici (sopranistica Ivanka Boljkovac, mezzosopranistica Ruza Pospis-Baldani, bariton Josip Lesaja, violinist prof. Josip Klima, klavirist i skladatelj prof. Stjepan Mihaljinec). U nekoliko je navrata zbor nastupio uz pratnju Drustvenog orkestra Hrvatskoga glazbenoga zavoda pod ravnanjem prof. Igora Gjadrova, Simfonijskog orkestra hamburskih lijecnika pod ravnanjem gospodje Anne Stellbrinck, zatim uz pratnju Tamburaskog orkestra HRT Zagreb pod ravnanjem maestra Sinise Leopolda. Osim toga zbor je snimao za radio i televiziju Zagreb, a nastupio je i na Drugom programu Njemacke televizije (ZDF) u Mainzu. Sa zborom su suradjivali i neki poznati voditelji Hrvatske radiotelevizije Zeljka Fattorini, Helga Vlahovic, Vinko Lesjak, Ljubo Jelcic, knjizevnik Joja Ricov, a punih deset godina prof. Mate Relja, poznati filmski redatelj i prijatelj zbora.

Zbor ZLP snimio je samostalnu plocu pod nazivom Carmen medicorum. Snimio je takodjer dvostruku kazetu s medjimurskim narodnim pjesmama koje je za glas i glasovir tijekom Drugog svjetskog rata priredio Ivo Flögel (kojega je 1945. poslije rata likvidirala jugo-policija), a za nas zbor posebno preradio prof. Andjelko Klobucar.

Uz djelovanje pjevackog zbora organizirana su u okviru Glazbene sekcije i dva simpozija pod nazivom Medicina i glazba. Prvi je odrzan 19. studenog 1981., a drugi 28. studenog 1985. godine. Na drugom simpoziju sudjelovali su i lijecnici iz drugih zemalja. Teme su bile zanimljive: patografije poznatih skladatelja, profesionalne bolesti reproduktivnih glazbenika, glazba kao izazivac bolesnih stanja (muzikogena epilepsija), glazba u lijecenju bolesti (glazboterapija).

Solisti zbora: dr. Josko Fabris, prof. dr. Sime Mihatov i dr. Zeljko Jurasinovic, skolovani su pjevaci koji izvanredno mnogo pridonose vrijednosti zbora. Dr. Darko Breitenfeld vec se niz godina bavi proucavanjem patografija poznatih domacih i svjetskih skladatelja te glazboterapijom. Na tom podrucju medicine poznat je i izvan nase zemlje. Vrlo je aktivno sudjelovao u pripremi simpozija Medicina i glazba. Dvojica clanova zbora dr. Vlade Vicic i dr. Josip Ferencak bave se osim pjevanja prvi skladanjem, a drugi slikanjem. Pjesme dr. Vicica vecinom su pisane za glas i gitaru, prikladne su za pjevanje u dalmatinskim klapama. Dr. Josip Ferencak imao je nekoliko samostalnih izlozbi u zemlji, a sudjelovao je na izlozbama izvan domovine. O njegovim radovima povoljno su se izrazili i poznati strucni kriticari.

Djelovanje zbora Zagrebacki lijecnici pjevaci potaknulo je lijecnike Zadra i Splita na osnivanje pjevackih zborova u vlastitoj sredini. To nam je osobito drago. Posto su ti zborovi stali na vlastite noge, priredili smo u Zagrebu u prostorijama Hrvatskoga glazbenoga zavoda zajednicki koncert na kojem su uz ta dva zbora sudjelovali pjevacki zborovi medicinskih djelatnika iz Varazdina i Ljubljane. Svi su ovi zborovi dalje aktivni i samostalno se razvijaju.

Na kraju ove kratke povijesti muskog zbora Zagrebacki lijecnici pjevaci valja otvoreno priznati da se zbor proteklih 25 godina odrzao zahvaljujuci pozrtvovnosti svih clanova od kojih je jedan velik broj jos uvijek aktivan u zboru. Zaista nije lako ljude s duznostima i drustvenim obvezama kakve imaju lijecnici tako dugo odrzati zajedno. To dokazuje da su svi prozeti osjecajem kako tim djelovanjem cine nesto vrijedno, nesto lijepo i plemenito. To je u ovom nasem otudjenom svijetu moguce jedino ako uz ljubav za pjesmu postoji i potreba za druzenjem koje medjusobno oplemenjuje i usrecuje ljude. Tome su pridonijeli i svi clanovi zbora koji su makar i kratko vrijeme bili u zboru. Posebno se s tugom sjecamo onih koji su nas u tom vremenu zauvijek napustili: prim. dr. Viktora Boica, prof. Rudolfa Matza, docenta dr. Zvonimira Grgica, dr. Jure Amsela, prim. dr. Stjepana Rajica, prof. dr. Josipa Zergollerna i prim. dr. Nedeljka Popova.

Uvjereni smo da je svojim djelovanjem nas pjevacki zbor unio nesto vrijedno i plemenito u cjelokupni Hrvatski lijecnicki zbor, a isto tako skromno pridonio kulturnom zivotu grada Zagreba i Hrvatske.

Iskreno zelimo da Zagrebacki lijecnici pjevaci nastave zivjeti i djelovati u narastajima koji dolaze.