|
Marijana Buljan-Klarić
| |
| Multimedijski obrađen velikan Frane Petriæ, nalazi se u sklopu prezentacije "16 velikana hrvatskog prirodoslovlja" |
 |
POPIS |
FRANE PETRIÆ, Basel, 1581. god., Nacionalna
i svuèilišna biblioteka, Zagreb
FRANE PETRIÆ, LA CITTÀ FELICE,
Padova, 1551. god., Nacionalna i sveuèilišna biblioteka,
Zagreb
FRANE PETRIÆ, DISCUSSIONUM PERIPATETICARUM
TOMI IV, Basel, 1581. god., Nacionalna i sveuèilišna
biblioteka, Zagreb
FRANE PETRIÆ, DELLA NUOVA GEOMETRIA,
Ferrara, 1587. god., Nacionalna i sveuèilišna biblioteka,
Zagreb
FRANE PETRIÆ, PANAUGIA, Ferrara, 1591.
god., Nacionalna i sveuèilišna biblioteka, Zagreb
FRANE PETRIÆ, PANARCHIA, Ferrara, 1591.
god., Nacionalna i sveuèilišna biblioteka, Zagreb
FRANE PETRIÆ, PAMPSYCHIA, Ferrara, 1591.
god., Nacionalna i sveuèilišna biblioteka, Zagreb
FRANE PETRIÆ, PANCOSMIA, Ferrara, 1591.
god., Nacionalna i sveuèilišna biblioteka, Zagreb
FRANE PETRIÆ, NOVA DE UNIVERSIS PHILOSOPHIA,
Ferrara, 1591. god., Nacionalna i sveuèilišna biblioteka,
Zagreb |
DETALJAN OPIS KATALOŠKIH JEDINICA |
Basel, 1581. god. portret papir, slika uzeta iz djela Discussionum peripeteticarum Sign. R II F-2-3
Nacionalna i svuèilišna biblioteka, Zagreb
Frane Petriæ (Cres, 1529. - Rim, 1597) jedan
je od najveæih hrvatskih znanstvenika, renesansni filozof,
polihistor, erudit i posljednji veliki predstavnik neoplatonistièke
škole u Italiji. Školovao se u Veneciji (1542-1544),
zatim u Ingolstadtu (1545-1546.) pod patronatstvom svog roðaka
Matije Vlaèiæa, a u Padovi studira medicinu i filozofiju
(1547-1554). Na Cipru je od 1561. do 1568, gdje osim raznih drugih
poslova prepisuje i prikuplja dragocjenu zbirku grèkih
kodeksa, koju æe kasnije, zapavši u financijske poteškoæe,
prodati kraljevskoj biblioteci Filipa II. u Escorialu (Španjolska).
Posredovanjem filozofa A. Montecatina, godine 1577. Petriæ
dobiva katedru za Platonovu filozofiju na Sveuèilištu
u Ferrari. Nastupa za Petriæa najplodnije razdoblje, u kojem
je osim svog glavnog djela Nova de universis philosophia
objavio i veliki broj drugih radova. Tiskajuæi djelo Parere
in difesa di Ariosto (Ferrara, 1585), u obranu Ludovicu Ariostu,
dolazi u sukob s njegovim suparnikom, dvorskim pjesnikom Torquatom
Tassom. Postigavši veliki ugled, Petriæ postaje èlanom
više talijanskih akademija. Na poziv bivših kolega s
Padovanskog sveuèilišta, Nicole Sfrondatija, tadašnjeg
pape Grgura XIV (1590-1591.) i Ippolita Aldobrandinija, tada kardinala,
a kasnije pape Klementa VIII (1592-1605.), Petriæ preuzima
1592. katedru za Platonovu filozofiju na uglednom rimskom sveuèilištu
Sapienza. Nedugo zatim njegova knjiga Nova de universis philosophia
dospijeva na Indeks zabranjenih knjiga, a Petriæ se povlaèi
iz javnog života. Godine 1596. primljen je za èlana
hrvatske bratovštine sv. Jeronima u rimu. Umro je 7. veljaèe
1597, a pokopan je u rimskoj Crkvi sv. Onofrija, u grobnici Torquata
Tassa. Lit.
M.B.K.
|
 |
Padova, 1551. god. nslovnica djela papir Sign. R II F-16-36
Nacionalna i sveuèilišna biblioteka,
Zagreb
U djelu La città felice (Sretan grad)
raspravlja se o moguænostima postizanja kvalitete življenja
u savršenoj ljudskoj zajednici. Da pridonese intelektualnom,
moralnom i fizièkom usavršavanju èovjeka, Petriæ
daje upute o izgradnji grada, geografske, klimatsko-topografske,
strateške, ekonomske i urbanistièke, te obraðuje
pitanja oblika vladavina, zakonodavstva, sredstava uspostave i
održavanja mira, problem demografije, ekologije, zdravstva
i higijene, odnosa crkve i države i mnoga druga. Po svojoj
posebnosti i bogatstvu znaèenja istièe se Petriæevo
djelo u nizu radova srodne tematike, nastalih u 16. stoljeæu,
pa se može svrstati u red najznaèajnijih djela (citiranih
u hrvatskom prijevodu) zajedno s Utopijom Th. Morusa, Gradom
sunca T. Campanelle, O principu A. Niphusa i O vladanju
F. Sansovina. Lit.
M.B.K.
|
|
FRANE PETRIÆ Basel, 1581. god. naslovnica djela papir Sign. R II F-2-3
Nacionalna i sveuèilišna biblioteka,
Zagreb
Discussionum peripateticarum tomi IV (Èetiri
sveska peripatetièkih rasprava) kritika je Aristotelove
filozofije, u kojem se Petriæ izmeðu ostalog bavi pitanjem
što je matematika i rješava problem položaja matematike
u opæoj klasifikaciji znanosti i filozofije. Vezu matematike
s realnim svijetom, jedno od kljuènih pitanja u svakom
filozofskom sustavu. Petriæ nije nigdje eksplicitno razradio,
ali se ona može interpretirati na temelju drugih njegovih
izlaganja, na primjer iz rasprave o brojevima u djelu Discussionum
peripateticarum. Prema Petriæu prostor je jedno od naèela
koja proizvode realni svijet, pa tako matematika kojoj je prostor
predmet takoðer sudjeluje u realnom svijetu ako se taj prostor
poveže s fluorom, svjetlošæu i toplinom. Matematika
tako odreðuje zakonitosti realnog svijeta, što je zastupao
i Platon, ali je veza matematike s realnim svijetom mnogo argumentiranija
u Petriæevoj prirodnoj filozofiji nego u Platonovoj. Lit.
Ž.D. i M.B.K.
| |
 |
FRANE PETRIÆ Ferrara, 1587. god. naslovnica djela papir Sign. R II F-8-201
Nacionalna i sveuèilišna biblioteka,
Zagreb
U skladu sa svojom matematièkom filozofijom
Petriæ u djelu Della nuova geometria (O novoj geometriji)
stvara geometrijski sustav u kojem je prostor fundamentalni pojam.
Od prostora kao nedefiniranog pojma, nezavisne egzistencije, Petriæ
izvodi geometrijske pojmove i njihove definicije. Usprkos tome
što u ovom djelu nije uspio izgraditi aksiomatsku deduktivnu
geometriju u kojoj bi bili dokazivani geometrijski pouèci
na naèin kao kod Euklida, vrlo je važnat Petriæeva
geometrija. U njoj pronalazimo prve nedefinirane geometrijske
pojmove, potrebne u izgradnji logièkog sustava, što
se kod Euklida tek može nasluæivati, a matematièka
filozofija na kojoj se djelo temelji utjecala je na najveæe
znanstvenike Petriæeva doba i kasnijih razdoblja. Lit.
Ž.D. i M.B.K.
|
 |
Ferrara, 1591. god. papir, fotokopija Panaugia (naslovna stranica i stranica 16, sa crtežom Sunca, Venere i Merkura) Sign. R II F-4-43
Nacionalna i sveuèilišna biblioteka,
Zagreb
Djelo Frane Petriæa Nova de universis philosophia
(Nova sveopæa filozofija) strukturirano je u èetiri
posebne tematske cjeline. S obzirom na sadržaj koji je u
njima obraðen, autor im je dao grèke naslove: Panaugia
(svesvjetlost), Panarchia (svepoèelo), Pampsychia
(sveduša), Pancosmia (svesvjet). U prvoj cjelini nazvanoj
Panaugia, sastavljenoj od deset poglavlja (tzv. knjiga),
Petriæ izlaže svoju metafiziku svjetla, raspravljajuæi
o pojmovima svjetla i svjetlosti, zrakama, prozirnom i mraènom,
o zraènoj svjetlosti, te nebeskom i nadnebeskom svjetlu
i svjetlosti, i na kraju o izvoru i ocu svjetlosti. Svoju teoriju
Petriæ gradi nasuprot Aristotelovoj, a u tezama Platona,
Plotina, Parmednida, Filona, Zoroastra i Trismegistosa pronalazi
potvrdu svojih izvornih razmišljanja. Lit.
M.B.K.
|
 |
Ferrara, 1591. god. papir, fotokopija naslova poglavlja Panarchia Sign. R II F-4-43
Nacionalna i sveuèilišna biblioteka,
Zagreb
Panarchia (Svepoèelo)
je druga po redu tematska cjelina Petriæeve Nova de universis
philopophia (Nove sveopæe filozofije), u kojoj razraðuje
uèenje o svepoèelu, tj. ideju prasvjetla kao jedinstvenog
pranaèela sveukupne zbilje i njenog mnoštva. Raspravlja
o svim poèelima svega postojeæeg i kritièki
se osvræe na Aristotelovo uèenje, a kao ispravne
navodi teze Platona, Parmenida i Anaksagore. U Panarchiji
Petriæ donosi svoj sustav hijerarhije svih biæa, koja
izviru iz jednog prapoèela: jedinstvo, bit, život,
inteligencija, duša, priroda, kvaliteta, oblik i tijelo.
Prva èetiri biæa predstavljaju ona nerazoriva i netjelesna,
a posljednja èetiri preko duše kao vjeènog
i jedinog pokretaèa predstavljaju razvojna i tjelesna biæa.
Na temelju svoje hijerarhije Petriæ izvodi teze o prapoèelu
i dokazuje njegovo jedinstvo. Lit.
M.B.K.
|
 |
Ferrara, 1591. god. papir, fotokopija naslova poglavlja Pampsychia Sign. R II F-4-43
Nacionalna i sveuèilišna biblioteka,
Zagreb
Pampsychia (Sveduša)
je treæa tematska cjelina Petriæeve Nova de universis
philosophia (Nove sveopæe filozofije), u kojoj razraðuje
uèenje o praduši i sveduši, tj. obrazlaže
teoriju o univerzalnoj duši svijeta. Petriæ raspravlja
o dušama svijeta, nebesa, sfera, zvijezda, pratvari, ljudi,
životinja, biljka i svega ostalog. Po Petriæu priroda
je odraz Božanskog prasjaja, ali kako on dijeli tjelesno
od duhovnog, koji ne mogu imati meðusobnog dodira, potreban
je posredni agens koji osigurava vezu tih dvaju podruèja.
To je svjetlo i toplina s jedne strane i duša s druge. Oni
sudjeluju u duhovnom naèelu, ali mogu se udružiti
s tvari i tako joj omoguæiti aktivnost. Iskonski Božanski
prasjaj poprima materijalni oblik u svjetlosti i toplini Sunca
i zvijezda i to je glavni pokretaè u prirodi. Lit.
M.B.K.
|
 |
Ferrara, 1591. god. papir, fotokopija naslova poglavlja Pancosmia Sign. R II F-4-43
Nacionalna i sveuèilišna biblioteka,
Zagreb
Pancosmia (Svesvijet)
je posljednja i najveæa cjelina Petriæeve Nova
de universis philosophia (Nove sveopæe filozofije).
U 32 poglavlja, koliko sadrži ova cjelina, u okvirima vlastitoga
prirodnofilozofskog sustava, utemeljenog na Platonovoj teoriji,
te uvažavajuæi postignuæa svojih suvremenika
Nikole Kuzanskog, Bernadina Telezija, Nikole Kopernika, Tycha
Brachea i drugih, Petriæ obraðuje veliki broj tema i
temeljnih problema s podruèja matematike, fizike, astronomije,
prirodne filozofije, oceanografije i meteorologije. Razmišlja
o poèelu i ustrojstvu tjelesnog svijeta. Važno je
naglasiti da su mnogobrojne Petriæeve ideje i gledišta
iznesena u ovom djelu našla odraza i u djelima drugih istaknutih
znanstvenika kao što su: G. Bruno, Th. Campanella, R. Descartes,
G. Galilei, P. Gassendi, J. Kepler, J.A. Komensky, G.W. Leibniz,
I. Newton. Lit.
M.B.K.
|
|
FRANE PETRIÆ Ferrara, 1591. god. naslovnica djela papir Sign. R II F-4-43
Nacionalna i sveuèilišna biblioteka,
Zagreb
Najznaèajnije djelo Frane Petriæa, Nova
de universis philosophia (Nova sveopæa filozofija) sinteza
je duha svog vremena, obilježenog neoplatonizmom, koji je
tijekom 16. stoljeæa mijenjao peripatetièka i uvodio
posve nova gledišta, koja su pomalo stvarala novu prirodoznanstvenu
i prirodnofilozofsku sliku svijeta. Pišuæi u duhu neoplatonistièke
renesansne filozofije Petriæ uspijeva istovremeno biti izvoran,
preobražavajuæi preuzete ideje u novi teorijski oblik
i dajuæi im znaèenje u skladu s vremenom u kojem
je stvarao. U tom smislu Petriæ izvornošæu i
iznimnim poznavanjem ukupne dotadašnje filozofije nadvisuje
svoje suvremenike, a njegovo djelo nosi smjernice daljnjeg kretanja
znanosti prema novovjekim strujama. Prvo izdanje ovog djela izašlo
je u Ferrari (1591), a drugo je izdanje tiskano u Veneciji (1593).
Lit.
M.B.K. | |