|
Mijo Korade
|
POPIS |
MARIJAN GAJAK, STJEPAN GLAVAÈ, Zagreb,
1990. god., Sjemenite Augustin Bea., Fratrovac 38
STJEPAN GLAVAÈ (STEPHANUM GLAVACH), NOVA
... PARTIUM ... REGNI SCLAVONIAE ET CROATIAE ... DESCRIPTIO,
Klagenfurt, 1673. god., Grafièki kabinet HAZU, Zagreb (vlasnik:
Nadbiskupija zagrebaèka)
GIACOMO CANTELLI DA VIGNOLA, PARTE DELLA SCHIAVINIA
OVERO SLAVONIA ..., Rim, 1690. god., Nacionalna i sveuèilina
biblioteka, Zagreb
NEPOZNATI AUTOR, PORTRET IVANA RATKAJA (1647-1683)
- MISIONARA I ISTRAIVAÈA U MEKSIKU, nakon 1727. god.,
Hrvatski povijesni muzej, Zagreb
IVAN RATKAJ, ZEMLJOVID POKRAJINE TARAHUMARE, Jesus
Carichic, Meksiko, 1683. god., Archivum Historicum S.I., Roma,
Hist. Soc. 150 |
DETALJAN OPIS KATALOŠKIH JEDINICA |
plaketa Zagreb, 1990. god. patinirani gips, vel. 22 cm
Sjemenite Augustin Bea., Fratrovac 38
Stjepan Glavaè (1627-1680), isusovac, profesor
matematike, filozofije, teologije i prava, nezadovoljan dotadanjim
zemljovidima "nae domovine" prihvatio se izrade
nove zemljopisne karte. Nakon prikupljanja kartografskog materijala,
razgledanja terena i izraðivanja skica i itinerera sastavio
je generalnu topografsko-administrativno-historijsku kartu u mjerilu
oko 1:220.000 dijela Hrvatske i Slavonije. Kartu je samostalno
izradio i priredio je za tisak urezavi je bakropisom u ploèu.
Konstruirao ju je na geografskoj koordinatnoj mrei, a za
mjerilo je uzeo hrvatsku milju. Do tada najpotpunijim sadrajem
obuhvaæenog dijela Hrvatske koristili su se strani autori
prenijevi ga u svojim kartama u europsku kartografiju, zajedno
s hrvatskom miljom (Milliaria Croatica). Isusovac o. Marijan
Gajak, slikar i kipar, u nastojanju da se zaslune
liènosti isusovaèkog reda pamte i putem osobnog
lika izradio je nekoliko uspjelih plaketa, poprsja i slika. Nema
sumnje da je njegovo poznavanje povijesti i uopæe djelatnosti
isusovaèkog reda pridonijelo uspjenoj karakterizaciji
obraðivanih likova, o èemu govori i ovaj portret Stjepana
Glavaèa, koji æe kao i Glavaèev kartu
s njegova zemljovida znakovito prenositi vanost povijesnog
razvoja jedne znanosti. Lit.
neobjavljeno
..
|
|
STJEPAN GLAVAÈ (STEPHANUM GLAVACH) zemljovid Klagenfurt, 1673. god. otisak na papiru, rontoliran na platno, 84 cm 88,8 cm Valvasorova zbirka, VZ VII-12
Grafièki kabinet HAZU, Zagreb (vlasnik: Nadbiskupija
zagrebaèka) Isusovac Stjepan Glavaè (Varadin, 1627. - Trnava, 1680), doktor teologije i filozofije, djelovao je kao profesor matematike, filozofije, teologije i kanonskog prava na Sveuèilitu u Grazu, Celovcu i Trnavi. Razgledavi teren tada slobodnog teritorija Hrvatske, nacrtao je kartu na papir, a potom je urezao na bakrenu ploèu, s nakanom da ispravi netoènosti u dotadanjim zemljovidima, te prui korisno sredstvo za upoznavanje hrvatskog teritorija i njegove obrane od Turaka. Glavaèev zemljovid Nova ... Partium ... Regni Sclavoniae et Croatiae ... Descriptio prikazuje hrvatski prostor pod neposrednom banskom vlaæu 1673. godine, saèuvan u dosad jedinom poznatom primjerku, i kapitalno je djelo hrvatske kartografije. Sastavljen je na osnovi terenske oèevidnosti, skica i itenerera, na matematièkoj osnovi geografske koordinatne mree u mjerilu utemeljenom na hrvatskoj milji, jedinci koja proistjeèe iz dimenzija Zemlje (1 hrvatska milja = 11130 m = 1/10 duljine ekvatorskog stupnja). Po sadraju, hidrografiji, reljefu, umama i naroèito po broju i oblicima 600 toponima, to je prvorazredna opæa topografska karta svog vremena. Zemljovid je vrlo unapreðeni kartografski model u odnosu na sve preðanje modele istog teritorija u do tada najkrupnijem mjerilu, neprevladan za daljih 100 godina. Sadraj Glavaèeva zemljovida prenosilo je vie autora ili je u cjelini kasnije kopiran. U svjetsku kartografiju njen sadraj i hrvatsku milju uveo je znameniti kartograf Giacomo Cantelli da Vignola (1643-1695) u vie karata, a najpotpunije svojim kartama Parte della Schiavonia i La Croatia iz 1690. godine. Naalost, ne imenovavi autora izvornika.
Lit.
..
| |
|
GIACOMO CANTELLI DA VIGNOLA bakrorez Rim, 1690. god. papir (2 lista), 55,5 cm x 42,5 cm
Nacionalna i sveuèilina biblioteka,
Zagreb Giacomo Cantelli da Vignola (1643-1695) znameniti je talijanski geograf i kartograf. Bio je pod utjecajem tada vodeæe francuske kartografije (N. DuVala, N. Sansona i M.A. Baudranda). Izraðivao je zemljovide svih dijelova svijeta po najnovijim izvorima. Izradio je vie regionalnih karata Ugarske, Austrije i susjednih zemalja i objavljivao ih u radionici braæe De Rossi u Rimu. Sve su mu karte izale u poznatom atlasu "Mercurio Geografico" u Rimu 1692. godine.
Vanost je njegovih karata "La Schiavonia
..." i "La Croatia ...", kao i drugih koje su obuhvatile
Hrvatsku, u tome to se za njihovo sastavljanje koristio
najnovijim i najboljim izvorima tj. Glavaèevom kartom.
I to tako da je u smanjenom mjerilu prenio gotovo doslovno sav
njen sadraj i bogatu toponimiju, te s nje preuzeo i hrvatsku
milju. Time je u svjetsku kartografiju unio Glavaèevo djelo,
no naalost bez uobièajenog navoðenja autora izvornika.
Lit.
..
| |
![]() |
NEPOZNATI AUTOR nakon 1727. god. ulje na platnu, vel. 141 cm 117 cm inv. br. PMH 2422
Hrvatski povijesni muzej, Zagreb
Ivan Ratkaj (1647-1683) iz poznate hrvatske plemiæke
obitelji, u mladosti slui kao pa na dvoru cara Leopolda
u Beèu, postaje isusovac i nakon studija odlazi kao misionar
u Meksiko. U pokrajini Tarahumara djeluje meðu istoimenim
Indijancima samo tri godine jer su ga uroðenici otrovali.
Napisao je tri opirna izvjeæa u kojima opisuje
svoje putovanje u Meksiko, prirodne znaèajke kraja, naèin
ivota i obièaje Indijanaca. To je najstariji opis
zemlje i naroda Tarahumare. Slika sadri ovalno poprsje misionara
s pozlaæenim ukrasima, a okolo su èetiri kartue
- medaljoni s prizorima iz Ratkajeva ivota: pa na
beèkom dvoru, dolazak u Drubu Isusovu, brodolom na
putu u misije i otrovan od Indijanaca. Uz kartue i na dnu
su latinski natpisi. Lit.
M.K.
|
![]() |
IVAN RATKAJ Jesus Carichic, Meksiko, 1683. god. crte na papiru, faksimil, vel. 28 cm 22 cm
Archivum Historicum S.I., Roma, Hist. Soc. 150
Svojem zadnjem izvjeæu, koje je Ratkaj
poslao iz svoje misije Jesus Carichic nekoliko mjeseci prije smrti,
priloio je zemljovid pokrajine Tarahumare. U njemu je ucrtao
isusovaèke misije i panjolske utvrde, a povrno
planine i rijeke. Sa strane je oznaèio geografske irine
i duljine, strane svijeta i poloaje pokrajinskih indijanskih
plemena. To je najstariji zemljovid te meksièke pokrajine.
Izvornik vel. 43,5 cm x 31,5 cm èuva se u centralnom isusovaèkom
arhivu u Rimu (ARSI), a umanjenu kopiju objavio je E. J. Burrus,
u La obra cartografica de la Provincia Mexicana de la Compania
de Jesus (1567-1767), Madrid 1967, P. II. carta Nr. 16. Lit.
M.K. |