ÐURO ARMENO BAGLIVI

Ðuro Armeno Baglivi, najpoznatiji lijeènik hrvatskog podrijetla, jedan od najuglednijih lijeènika 17. i 18. stoljeæa, roðen je u Dubrovniku 8. rujna 1668. godine. U isusovaèkom kolegiju u Dubrovniku stjeèe solidno humanistièko obrazovanje, studirajuæi do svoje èetrnaeste godine klasiène jezike, književnost i peripatetièku filozofiju. Potkraj g. 1683. ili poèetkom g. 1684. odlazi u Lecce u Apuliji, gdje daljnju brigu o njegovu školovanju preuzima lijeènik Pier Angelo Baglivi, koji ga je posvojio. Kao petnaestogodišnjak poèinje studirati medicinu u Napulju. Studije nastavlja i završava u Salernu g. 1688. Potkraj g. 1688. i poèetkom g. 1689. boravi kod pooèima u Lecce. Potom dolazi u Dubrovnik i putuje Dalmacijom, koju je uz Dubrovnik uvijek isticao kao sredinu iz koje je potekao. Vraæa se u Italiju.

Njegove je odlike u Bolonji zapazio slavni lijeènik Marcello Malpighi, zaèetnik mikroskopske anatomije, najveæi eksperimentator svoga vremena. Godine 1691. Malpighi mu povjerava službu osobnog tajnika i asistenta.

Godine 1693. Baglivi poèinje pisati svoju prvu znanstvenu raspravu o tarantuli. Traktat o ujedu ovoga otrovnog pauka, De anatome, morsu, et effectibus Tarantulae dovršio je g. 1695. Potom priprema rukopis svoje prve i najvažnije knjige De Praxi Medica, koja je tiskana g. 1696. Iznenadna smrt njegova uèitelja Malpighija (1694) i papina naklonost unose u Baglivijev život veliku prekretnicu. On nasljeðuje Malpighija kao lijeènik pape Inocenta XII, a u rujnu g. 1696. izabran je za profesora anatomije na arhiliceju Sapienza, tada jednoj od najuglednijih visokih škola u svijetu. Proèuo se kao izvrstan predavaè i klinièar. Novoizabrani papa Klement XI. odabire ga za osobnog lijeènika, a 1701. godine postavlja ga za profesora teoretske medicine na istom sveuèilištu. U znak zahvalnosti Baglivi mu je posvetio svoje najvažnije anatomsko i eksperimentalno djelo o graði i funkciji ljudskog organizma. Knjiga pod naslovom De fibra motrice et morbosa, nec non de experimentis, ac morbis salivae, bilis, et sanguinis ... Epistola ad Alexandrum Pascolum prvi je put tiskana u Perugiji g. 1700. Znatno prošireno djelo Specimen quatuor librorum de fibra motorice et morbosa, posveæeno papi, tiskano je u Rimu g. 1702. Veæ g. 1704. izašlo je u Lyonu prvo izdanje Baglivijevih sabranih djela pod naslovom Opera omnia medico-practica et anatomica, koja bilježe prvo potpuno izdanje g. 1710. Baglivijeva su djela do 1842. godine doživjela mnogobrojna izdanja diljem Europe. Prevedena su na engleski, francuski, njemaèki i talijanski jezik. O ugledu koji je Ðuro Armen Baglivi uživao za života svjedoèi i èinjenica da su ga u svoje, tada malobrojno i probrano èlanstvo, izabrala uèena društva: Royal Society u Londonu (1697), njemaèka Academia Caesareo Leopoldina Naturae Curiosorum (1699), talijanska Accademia dei Fisiocritici (1700) i rimska Arcadia (1699).

Teško bolestan Ðuro Armen Baglivi preminuo je u Rimu 17. lipnja 1707. godine.

POPIS
KATALOŠKIH
JEDINICA

JOSIP MARINOVIÆ, ÐURO ARMEN BAGLIVI, poprsje, Zagreb, 1995. god., Medicinski fakultet (aula), Zagreb

DUBROVAÈKO PODRIJETLO ÐURE ARMENA BAGLIVIJA, Venecija, 1754. god., HAZU (knjižnica), Zagreb

ÐURO BAGLIVI, DE PRAXI MEDICA..., Rim, 1696. god., Historijski arhiv, Dubrovnik

ÐURO BAGLIVI, DE FIBRA MOTRICE, ET MORBOSA..., Perugia, 1700. god., Nacionalna i sveuèilišna biblioteka, Zagreb

ÐURO BAGLIVI, SPECIMEN QUATUOR LIBRORUM DE FIBRA MOTRICE ET MORBOSA..., Rim, 1702. god., Knjižnica Franjevaèkog samostana, Dubrovnik

ÐURO BAGLIVI, CANONES DE MEDICINA SOLIDORUM AD RECTUM STATICES USUM..., Rim, 1704. god., Nacionalna i sveuèilišna biblioteka, Zagreb

ÐURO BAGLIVI, OPERA OMNIA MEDICO-PRACTICA ET ANATOMICA, Lion, 1704. god., Nacionalna biblioteka, Dubrovnik; Povijesni arhiv, Dubrovnik

PRVO POTPUNO IZDANJE BAGLIVIJEVIH DJELA, Lion, 1710. god., Povijesni arhiv (Knjižnica), Dubrovnik

CHARLES DUFLOS, ÐURO ARMENO BAGLIVI, Lion, 1710. god., Povijesni arhiv (Knjižnica), Dubrovnik

ÐURO BAGLIVI, DE ANATOME, MORSU ET EFFECTIBUS TARANTULAE, Rim, 1696. god., Povijesni arhiv, Dubrovnik

ÐURO BAGLIVI, PISMO N. ANDRYJU, U KOJEM ODRIÈE TEZU O SPONTANOM STVARANJU CRVA, Paris, 1700. god., Nacionalna biblioteka, Paris

BAGLIVIJEVA PREPISKA, razdoblje od 1677. do 1698. god., Odsjek za povijest medicinskih znanosti HAZU, Zagreb

LIK ÐURE ARMENA BAGLIVIJA, Rim, 1704. god., Arheološki muzej, Zagreb

DETALJAN OPIS KATALOŠKIH JEDINICA

JOSIP MARINOVIÆ
ÐURO ARMEN BAGLIVI

poprsje

Zagreb, 1995. god.

Bista na postamentu, visina oko 195 cm

Medicinski fakultet (aula), Zagreb

Lit.

1. N. Selak, Život i djela Gjura (Armena) Baglivia, Dubrovèanina, profesora anatomije i teoretiène medicine na rimskom arhiliceju "Sapienza", Rad JAZU, JAZU, knjiga 107, Zagreb 1991, str.1-80.
2. M.D. Grmek, u: G. Cimino, U. Sanzo i G. Sava, (ur.), Il nucleo filosofico della scienza, Lecce, 1991, str. 113-139.
3. M.D. Grmek, u: G. Cimino, U. Sanzo i G. Sava, (ur.), Il nucleo filosofico della scienza, Lecce, 1992, str. 93-111.
   

B.B.

DUBROVAÈKO PODRIJETLO ÐURE ARMENA BAGLIVIJA

knjiga

Venecija, 1754. god.

Sign. R II-2661.

HAZU (knjižnica), Zagreb

Biografski podaci o G.A. Bagliviju objavljivani tijekom 19. st. u povijesno medicinskim priruènicima i udžbenicima toliko se razlikuju da je s vremenom zaboravljeno pravo mjesto i godina njegova roðenja. Neobièno, jer u njegovim sabranim djelima nalazimo podlistak pod naslovom De Vita Georgii Baglivi, Medici praeclarissimi nonnulla Ex ejusdem Operibus, & ex Act .Acad. Defunct. excerpta, koji veæ u prvoj reèenici otklanja svaku sumnju o dubrovaèkom podrijetlu Ð.A. Baglivija. "Ragusii, quae Urbs est Dalmatiae nobilissima, ad oram Adriatici Maris super veteris Epidauri ruinas constructa, ubi olim Aesculapii celeberrimum templum fuit Georgius natus est, anno MDCLXVI.."..

Lit.

1. Georgii Baglivi, Opera omnia medico-mractica, et anatomica. Editio nona, Cui praeter Dissertationes et alios Tractatus sextae..., Venetiis, 1754, str. vii-viii.
   

B.B.

ÐURO BAGLIVI
DE PRAXI MEDICA...

Rim, 1696. god.

papir, vel. 12⁰

Sign. prema staroj bilješci R-44

Historijski arhiv, Dubrovnik

Djelom De praxi medica ad priscam observandi rationem revocanda libri duo, koje je tiskano u Rimu 1696. godine, G.A. Baglivi je pobudio pozornost u znanstvenim krugovima. Slijedila su izdanja Lugduni 1699, Lugduni Batavorum 1700, 1704, London 1704, Lipsiae 1718, Marburgi 1793. itd., a ukljuèena je i izdanjima Baglivijevih sabranih djela. Glavni sadržaj knjige posveæen je pitanju metoda i zadaæa medicine, odnosa prema nauèanjima drevnih autoriteta i suvremenih teoretièara koji svoje hipoteze ne temelje iskljuèivo na opažajima, iskustvu i eksperimentima, u skladu s dometima prirodoslovlja i prirodnih znanosti, veæ na spekulaciji i dedukciji. U ovom djelu Baglivi poruèuje: Mi smo preveliku pozornost posvetili domišljanju hipoteza o prirodi i suptilnim logièkim podjelama i definicijama. Premda one ilustriraju naše umijeæe, ne znaæi da Priroda o njima zavisi... Tjelesnim, materijalnim pojavama upravlja jedan èudesan, vjeèni i trajni zakon. Stoga, ako mi zaista želimo služiti èovjeèanstvu, a ne da mu se nadreðujemo, mi moramo nužno imati na umu zakone prirode, na temelju kojih æemo promišljati i usmjeravati naša promatranja i predano ih poštivati... Kao èovjek svoga doba, Baglivi ne može mimoiæi problem interakcije medicine i drugih znanosti, pitanje teorijskih poèela i njihovih ishodišta u promatranju, pokusima i spekulativnom umovanju. Odluèno se zalaže za neposredno promatranje bolesnika i prouèavanje simptoma bolesti, u kojima nalazi temelje lijeènièkog umijeæa.

Lit.

1. M.D. Grmek, Hrvatska medicinska biliografija, JAZU, knjiga 1, Zagreb, 1955, str. 32.
2. M.D. Grmek, Lijeènièki vjesnik, 79 (1957) 599-624.
   

B.B.

ÐURO BAGLIVI
DE FIBRA MOTRICE, ET MORBOSA...

naslovnica djela

Perugia, 1700. god.

papir, 8⁰, 58 strana

Nacionalna i sveuèilišna biblioteka, Zagreb

Godine 1700. Baglivi je u Perugiji objavio djelo pod naslovom De fibra motrice, et morbosa; nec non de experimentis, ac morbis salivae, bilis, et sanguinis. Ubi obiter de respiratione, et somno. De statice aeris, et liquidorum per observationes barometrices, et hydrostaticas ad usum respirationis explicata. De circulatione sanguinis in testitudine, ejusdemque cordis anatome. To je skraæeno, nepotpuno izdanje njegova najvažnijeg anatomskog i eksperimentalnog djela o graði i funkciji ljudskog organizma. Kao dodatak, Baglivi je u knjizi objavio i rezulate svojih pokusa o slini, žuèi i krvi, svoja opažanja o optoku krvi i graði srca kornjaèa, te svoja tumaèenja fiziologije disanja.

Lit.

1. M.D. Grmek, Hrvatska medicinska bibliografija, JAZU, knjiga 1, Zagreb, 1955, str. 32.
2. M.D. Grmek, u: G. Cimino, U. Sanzo, G. Sava, (ur). Il nucleo filosofico della scienza, Lecce, 1991, str. 113-139.
   

B.B.

ÐURO BAGLIVI
SPECIMEN QUATUOR LIBRORUM DE FIBRA MOTRICE ET MORBOSA...

naslovnica djela

Rim, 1702. god.

papir, 16⁰, stranica 16+176+115

Knjižnica Franjevaèkog samostana, Dubrovnik

Pod naslovom Specimen quatuor librorum de fibra motrice et morbosa, in quibus de solidorum structura, vi, elatere, aequilibrio, usu, potestate, et morbis disseretur, nec non de durae matris constructione, elatere, aequlibrio, et in singula quaeque solida oscillatione systaltica. Baglivi je objavio prošireno izdanje svoje rasprave u kojem zagovara tezu da je sjedište fizioloških i patoloških procesa u životnim vlaknima-fibrama. Svojim eksperimentima i raspravama Baglivi izrasta u znaèajnu kariku u lancu razvoja solidarno-patoloških tumaèenja u medicini. Snažno utjeèe na razvoj fiziologije kao preteèa A.v Hallera, a u razvoju koncepcija o bolestima najavljuje celularnu patologiju R. Virchova. Djelo je objavljivano u mnogim izdanjima Baglivijevih Sabranih djela, a pretiskano je kao dodatak u djelu A. Pascoli Il corpo umano, koje je i samo doživjelo mnogobrojna izdanja.

Lit.

1. M.D. Grmek, Hrvatska medicinska bibliografija, JAZU, knjiga 1, Zagreb, 1955, str. 33.
2. H.E. Sigerist, Le Scalpel, 92 (1939) 101-106.
3. E. Bastholm, History of muscle physiology, Munksgaard, Copenhagen, 1950, str. 178-189.
4. L.J. Rather, Clio Medica, 4 (1966) 191-202.
5. M.D. Grmek, Clio Medica, 5 (1970) 297-318.
   

B.B.

ÐURO BAGLIVI
CANONES DE MEDICINA SOLIDORUM AD RECTUM STATICES USUM...

dodatak djelu

Rim, 1704. god.

papir, 16⁰, strana 59

Nacionalna i sveuèilišna biblioteka, Zagreb

Godine 1704. Baglivi je u Rimu objavio djelo Canones de medicina solidorum ad rectum statices usum, viðenje zdravog života na temelju postavki solidarne patologije, u kojem je kao dodatak tiskao djelo Santorija Santorija: De medicina statica libri octo. Komentirajuæi ga, Baglivi je još jednom, kao svoje uzore, istakao zasluge W. Harveya koji je otkrio optok krvi i koparskog lijeènika S. Santorija, koji je u znanstvena istraživanja uveo kvantitativne eksperimentalne metode. Baglivi istièe da su to dva stožera, koji nose cjelokupnu pravu medicinu. Osim u sabranim djelima ova je rasprava doživjela još nekoliko samostalnih izdanja, a 1987. godine objavljena je kao reprint s talijanskim prijevodom.

Lit.

1. M.D. Grmek, Hrvatska medicinska bibliografija, JAZU, knjiga 1, Zagreb, 1955, str. 33.
2. M.D. Grmek, Lijeènièki vjesnik, 79 (1957) 599-624.
3. M.D. Grmek, u: G. Cimino, U. Sanzo, G. Sava, (ur), Il nucleo filosofico della scienza, Lecce, 1991, str. 113-139.
   

B.B.

ÐURO BAGLIVI
OPERA OMNIA MEDICO-PRACTICA ET ANATOMICA

nslovnica djela

Lion, 1704. god.

papir, 4 ⁰, strana 56+692

Nacionalna biblioteka, Dubrovnik; Povijesni arhiv, Dubrovnik

Potkraj 1704. godine izašlo je u Lionu prvo izdanje Baglivijevih djela pod naslovom Opera omnia medico-practica et anatomica. Jedan primjerak ove knjige Baglivi je s vlastoruènim potpisom poslao u Dubrovnik svome uèitelju o. Rafi Tudiševiæu. Posveta je potpisana u Rimu dana 10. lipnja 1705, na kojoj je Baglivi naveo i svoje prvo prezime Georgius Armenus Baglivus. Ovo izdanje sadrži sljedeæa Baglivijeva djela: De praxi medica; Specimen quatuor librorum de fibra motrice et morbosa; De anatome fibrarum; De experimentis circa salivam, circa bilem, et circa sanguinem; De morborum et naturae analogismo; De vegetatione lapidum; De terraemotu Romano; De anatome, morsu, et effectibus Tarantulae; De usu et abusu vesicantium; De observationibus anatomiscis, et practicis varii argumenti; Epistulae cl. virorum, quorum judicio et auctoritate Georgii Baglivi Opera confirmantur.

Lit.

1. M.D. Grmek, Hrvatska medicinska bibliografija, JAZU, knjiga 1, Zagreb, 1955, str. 33.
2. M.D. Grmek, Lijeènièki vjesnik, 79 (1957) 599-624.
   

B.B.

PRVO POTPUNO IZDANJE BAGLIVIJEVIH DJELA

naslovnica djela

Lion, 1710. god.

papir, 4⁰, naslovnica s portretom, strana 6+39+11+854+2

Povijesni arhiv (Knjižnica), Dubrovnik

Prvo potpuno izdanje pod naslovom Opera omnia medico-practica et anatomica. Editio septima cui praeter dissertationes et alios tractatus sextae editioni adiunctos accedunt eiusdem Baglivi canones de medicina solidorum dissertatio de progressione Romani terraemotus, de systemate et usu motus solidorum in corpore animato de vegetatione lapidum et analogismo circulationis maris ad circulationem sanguinis nec non Ioannis Dominici Santorini opuscula quatuor: de structura et motu fibrae, de nutritione animali, de haemorrhoidibus et de catameniis, tiskano je u Lionu g. 1710. Baglivijeva Opera omnia doživjela su mnogobrojna izdanja sve do prve polovice 19. stoljeæa.

Lit.

1. M.D. Grmek, Hrvatska medicinska bibliografija, JAZU, knjiga 1, Zagreb, 1954, str. 34.
2. G. Dell^,Anna, u: L. Conti (ur), Medicina e Biologia nella Rivoluzione Scientifica, Perugia, str. 272-288.
   

B.B.

CHARLES DUFLOS
ÐURO ARMENO BAGLIVI

portret

Lion, 1710. god.

bakrorez

Povijesni arhiv (Knjižnica), Dubrovnik

U prvom izdanju Opera omnia objavljen je i bakrorez pariškog umjetnika Charlesa Duflosa, na kojem je prikazan Ð.A. Baglivi prema portretu koji je naslikao njegov prijatelj Carlo Maratt u Rimu 1703. godine. Baglivi je nacrtan u profesorskoj odjeæi, s vlasuljom na glavi u kiæenom okviru od lovorova vijenca, s feniks pticom, suncem i dvjema ovijenim zmijama. U kasnijim izdanjima èesto nalazimo iskrivljen Baglivijev lik, najèešæe izrazito pomlaðen. U Dubrovniku i Zagrebu postoje dva uljena portreta raðena prema fantaziji slikara u prvoj polovici 19. i drugoj polovici 20. stoljeæa.

Lit.

1. M.D. Grmek, Lijeènièki vjesnik, 79 (1957) 599-624.
   

B.B.

ÐURO BAGLIVI
DE ANATOME, MORSU ET EFFECTIBUS TARANTULAE

rasprava o tarantuli

Rim, 1696. god.

papir, 12⁰

Sign. 303

Povijesni arhiv, Dubrovnik

Znanstveni interes Ð.A. Baglivija zadirao je i entomologiju. Nije odolio izazovu istraživanja anatomije i posljedica ugriza otrovnog pauka Tarantule, èija je prisutnost zapažena na širem podruèju talijanskog poluotoka s nemalim brojem ugrizenih osoba. Stoga se Baglivi pozabavio i pitanjem lijeèenja, navodeæi da se u nekim krajevima glazbom potièe ugrizene na ples, kako bi plešuæi ubrzali neutralizaciju otrova. Pisanje rasprave zapoèeo je 1693. godine, a dovršio ga je krajem 1695. Izradio ju je na zamolbu švicarskog lijeènika Maneta. Rasprava je objavljena kao dodatak Baglivijeva djela De praxi medica 1696. godine a nalazila je svoje mjesto i u kasnijim izdanjima Baglivijevih sabranih djela. Rasprava o pauku Tarantuli prvi je Baglivijev znanstveni traktat.

Lit.

1. G. Baglivi, Dissertatio I. De Anatome, morsu, et effectibus Tarantulae, Romae, 1696.
2. W. Katzner, Nova Acta Lopoldina, 18 (1956) 5-155.
3. G. De Bertolis, C. Agostini, Minerva Medica, 58 (1967) 2620-2633.
4. Z. Maretiæ, D. Lebez, Bulletin du Museum Nat. Hist., 41 (1969) 260-266.
   

B.B.

ÐURO BAGLIVI
PISMO N. ANDRYJU, U KOJEM ODRIÈE TEZU O SPONTANOM STVARANJU CRVA

knjiga

Paris, 1700. god.

papir, 8⁰

Nacionalna biblioteka, Paris

Teza o spontanom stvaranju i polarizacija mišljenja izmeðu tzv. animalkulista i ovista, u Baglivijevo su doba aktualizirali i pitanje o spontanom stvaranju crva u organizmu. Tim se pitanjem posebice bavio N. Andry, pristaša animalkulista, koji je u dodatku svoje rasprave De la generation des vers dans le corps de l' homme... tiskane 1700. godine u Parizu, objavio i Baglivijevo pismo o nemoguænosti spontanog stvaranja crva u ljudskom tijelu. Veæ 1701. godine ovo je djelo objavljeno u Londonu na engleskom jeziku. Knjiga je doživjela još nekoliko izdanja u Francuskoj i jedno u Amsterdamu.

Lit.

1. M.D. Grmek, Hrvatska medicinska bibliografija, JAZU, knjiga 1, Zagreb, 1955, str. 32.
2. W. Baroni, Riv. Stor. Med., 14 (1970) 229-232.
   

B.B.

BAGLIVIJEVA PREPISKA

razdoblje od 1677. do 1698. god.

papir, knjiga 4⁰, tvrdo ukorièena

Odsjek za povijest medicinskih znanosti HAZU, Zagreb

Baglivijeva je prepiska meðu pojedinim osobama dijelom objavljena kao dodatak njegovim djelima i u znanstvenim raspravama njegovih suvremenika. No znatan je dio njegovih pisama, kao i pisama njemu upuæenih, ostao neobjavljen. Zbirka njegovih pisama nalazi se u Universitetsbibliotek u Upsali, Biblioteca Nazionale Centrale u Firenci, a njeni se dijelovi mogu naæi i u knjižnicama u Švicarskoj, Njemaèkoj, Francuskoj, Velikoj Britaniji i Nizozemskoj. Slavni lijeènik Sir William Osler, poznat i kao povjesnièar medicine i pasionirani bibliofil, kupio je 1903. godine originalna pisma, njih ukupno 173, koja su danas pohranjena u The Osler Library, McGill University u Monteralu (Canada), a potjeèu iz razdoblja od 1677. do 1698. godine. Ova zbirka je objavljena 1974. godine i pruža najbogatiji uvid u strukturu talijanskih i europskih znanstvenika i liènosti s kojima je Ð.A. Baglivi prijateljevao i znanstveno suraðivao.

Lit.

1. L. Munster, Progressi di Terapia, (1950) 317-319.
2. M. Santoro, Due lettere inedite di Filippo Hacquet a Giorgio Baglivi, Communicazione per l^, ammissione fre i soci dell^, Accademia dei Catenati Macerata 23 dicembre 1959, Fremo, 1961, str. 3-43.
3. G. Romagnoli, Giorn. Batt. Vrin. Immun, 60 (1967) 88-104.
4. H. Adelmann, The correspodence of Marcllo Malpighi, Ithaca/London, Cornell Univ. Press, 1975, 5 voll.
5. D. Schullian, The Baglivi correspodence from The Library of Sir William Osler, Cornell University, Ithaca/London, 1974.
   

B.B.

LIK ÐURE ARMENA BAGLIVIJA

medalja

Rim, 1704. god.

promjer oko 5 cm

Arheološki muzej, Zagreb

Studenti rimskog arhiliceja dali su 1704. godine izraditi dvije medalje u spomen desetogodišnjice smrti Marcella Malpighija. Na aversu tih medalja prikazan je Baglivijev profil, na reversu jedne medalje Malpighijev lik a na reversu druge simboli eksperimentalnog i lijeènièkog rada. Time su iskazali svoje udivljenje uèitelju i uèeniku, prepoznavajuæi u njima dva uporišta onodobne medicine.

Lit.

1. M.D. Grmek, Lijeènièki vjesnik, 79 (1957) 599-624.
2. Brettauer, Medicina in nummis (Wien), 1937, 45 i 46 (1937).
   

B.B.