|
Ivica Martinoviæ
POLIHISTOR 18. STOLJEÆA | |
| Multimedijski obrađen velikan Ruðer Boškoviæ, nalazi se u sklopu prezentacije "16 velikana hrvatskog prirodoslovlja" |
 |
POPIS |
NEPOZNATI SLIKAR, PORTRET ISUSOVCA RUÐERA BOŠKOVIÆA,
Rim ili Lucca, 1756. god., Dubrovaèki muzej, Dubrovnik
RUÐER BOŠKOVIÆ, PRVI NACRT TEORIJE SILÂ,
Rim, 1745. god., Nacionalna i sveuèilišna biblioteka,
Zagreb
RUÐER BOŠKOVIÆ, RAZRADA TEORIJE SILA: PODROBNIJI
OPIS KRIVULJE SILA I PRVI PROSTORNI MODELI ÈESTICA, Rim,
1748. god., Nacionalna i sveuèilišna biblioteka, Zagreb
RUÐER BOŠKOVIÆ, DE MATERIAE DIVISIBILITATE ET
PRINCIPIIS CORPORUM DISSERTATIO, Lucca, 1757. god., Nacionalna
i sveuèilišna biblioteka, Zagreb
RUÐER BOŠKOVIÆ, DE CONTINUITATIS LEGE ET EJUS
CONSECTARIIS PERTINENTIBUS AD PRIMA MATERIAE ELEMENTA EORUMQUE
VIRES DISSERTATIO, Rim, 1754. god., Povijesni arhiv, Dubrovnik
RUÐER BOŠKOVIÆ, DOPUNE O PROSTORU I VREMENU: OTKLON
NEWTONOVA APSOLUTNOG POIMANJA PROSTORA I VREMENA, Rim, 1755. god.,
Knjižnica, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb
RUÐER BOŠKOVIÆ, DE LEGE VIRIUM IN NATURA EXISTENTIUM
DISSERTATIO, Rim, 1755. god., Nacionalna i sveuèilišna
biblioteka, Zagreb
RUÐER BOŠKOVIÆ, PHILOSOPHIAE NATURALIS THEORIA
REDACTA AD UNICAM LEGEM VIRIUM IN NATURA EXISTENTIUM, Beè,
1758. god., Nacionalna i sveuèilišna biblioteka, Zagreb
RUÐER BOŠKOVIÆ, THEORIA PHILOSOPHIAE NATURALIS
REDACTA AD UNICAM LEGEM VIRIUM IN NATURA EXISTENTIUM, Venecija,
1763. god., Nacionalna i sveuèilišna biblioteka, Zagreb
RUÐER BOŠKOVIÆ, GENEZA BOŠKOVIÆEVE KRIVULJE
SILA, Rim, 1745. god.
RUÐER BOŠKOVIÆ, BOŠKOVIÆEV "MODEL
ATOMA", Rim, 1748. god.
RUÐER BOŠKOVIÆ, ÈETIRI ANALOGIJE IZMEÐU
NUL-TOÈAKA BOŠKOVIÆEVE KRIVULJE SILA I RAVNOTEŽNIH
STANJA TREÆE TOÈKE SUSTAVA, Rim, 1748. god.
RUÐER BOŠKOVIÆ, PRVA METODA ZA ODREÐIVANJE
STAZE KOMETA, Rim, 1746. god., Povijesni arhiv, Dubrovnik
RUÐER BOŠKOVIÆ, METEOROLOŠKA RASPRAVA O NARAVI
VIJAVICE I ŠTETAMA ŠTO IH JE PROUZROÈILA U RIMU,
Rim, 1749. god., Povijesni arhiv, Dubrovnik
RUÐER BOŠKOVIÆ, RAD O PERTURBACIJAMA SATURNA I
JUPITRA POSLAN NA NATJEÈAJ PARIŠKE AKADEMIJE, Rim,
1756. god., Knjižnica Iva Bizzara, Zavod za povijesne znanosti
HAZU, Dubrovnik
RUÐER BOŠKOVIÆ, DRVENI MODEL ZVJEZDARNICE U BRERI:
ZAMISAO RUÐERA BOŠKOVIÆA IZ 1764. GODINE, Milano,
1938. god., Znanstvena knjižnica, Dubrovnik
RUÐER BOŠKOVIÆ, BOŠKOVIÆEVA METODA ZA
ODREÐIVANJE STAZE NEBESKOG TIJELA POTAKNUTA HERSCHELOVIM OTKRIÆEM
NOVE ZVIJEZDE - PLANETA URANA 1781. GODINE, Verona, 1782. god.,
Biblioteca Civica di Trieste, Trst
RUÐER BOŠKOVIÆ, ÈUVENI PROBLEM TIJELA KOJE
S NAJVEÆOM PRIVLAÈNOM SILOM DJELUJE NA TOÈKU
NA SVOJOJ OSI, Lucca, 1743. god., Povijesni arhiv, Dubrovnik
RUÐER BOŠKOVIÆ, DVIJE GEOMETRIJSKE TEORIJE U TREÆEM
SVESKU MATEMATIÈKOG UDŽBENIKA, Romae, 1754. god.,
Nacionalna i sveuèilišna biblioteka, Zagreb
RUÐER BOŠKOVIÆ, TRIANGULACIJSKI POLIGON I METODA
IZRAVNANJA POGREŠAKA: DVA MATEMATIÈKA POTPORNJA BOŠKOVIÆEVOJ
METODOLOGIJI U GEODEZIJI, Paris, 1770. god., Nacionalna i sveuèilišna
knjižnica, Zagreb
RUÐER BOŠKOVIÆ, ÈETIRI GLAVNE DIFERENCIJALNE
JEDNADŽBE SFERNE TRIGONOMETRIJE, Bassano, 1785. god., Nacionalna
i sveuèilišna biblioteka, Zagreb
RUÐER BOŠKOVIÆ, INSTRUMENTARIJ PRI PREMJERU DVA
STUPNJA MERIDIJANA OD RIMA DO RIMINIJA: MREŽA TRIANGULACIJE
I DVA ASTRONOMSKA INSTRUMENTA, Bologna, 1757. god., Povijesni
arhiv, Dubrovnik
RUÐER BOŠKOVIÆ, NOVI ZEMLJOVID CRKVENE DRŽAVE
NASTAO NA TEMELJU BOŠKOVIÆEVIH ASTRONOMSKIH I GEODETSKIH
MJERENJA, Paris, 1770. god., Nacionalna i sveuèilišna
knjižnica, Zagreb
RUÐER BOŠKOVIÆ, MREŽA TRIANGULACIJE UCRTANA
NA ZEMLJOVIDU CRKVENE DRŽAVE, Muzejsko-galerijski prostor,
Zagreb
ZEMLJOVID CRKVENE DRŽAVE, TOSKANSKOG VOJVODSTVA I SUSJEDNIH
IM DRŽAVA IZ 1769. GODINE, Rim, 1769. god., Biblioteca Apostolica
Vaticana
RUÐER BOŠKOVIÆ, KONSTRUKCIJA GEODETSKIH TRONOŽNIH
STALAKA, Rim, 1755. god., Knjižnica Povijesnog arhiva, Zadar
RUÐER BOŠKOVIÆ, PRIJEDLOG ÈUVENOGA POKUSA
KOJIM JE TREBALO USTANOVITI NARAV SVJETLOSTI, Bassano, 1785. god.,
Povijesni arhiv, Dubrovnik
RUÐER BOŠKOVIÆ, KONSTRUKCIJA URE NJIHALICE, Padova,
1770. god., Povijesni arhiv, Dubrovnik
RUÐER BOŠKOVIÆ, KONSTRUKCIJA KONAÈNE INAÈICE
VITROMETRA S PROMJENJIVOM STAKLENOM PRIZMOM, Bassano, 1785. god.,
Znanstvena knjižnica, Dubrovnik
THOMAS LE SEUR, FRANÇOIS JACQUIER, RUÐER BOŠKOVIÆ,
PRVO VJEŠTAÈENJE PUKOTINA NA KUPOLI BAZILIKE SV. PETRA,
Rim, 1742. god., Povijesni arhiv, Dubrovnik
THOMAS LE SEUR, FRANÇOIS JACQUIER, RUÐER BOŠKOVIÆ,
RAZMIŠLJANJA O ŠTETAMA I POPRAVCIMA NA KUPOLI BAZILIKE
SV. PETRA, Rim, 1743. god., Povijesni arhiv, Dubrovnik
PREDSTOJNIK ZIDARSKE DRUŽINE, NAPAD NA PRVU EKSPERTIZU TROJICE
RIMSKIH MATEMATIÈARA, Rim, 1744. god., Povijesni arhiv,
Dubrovnik
PREDSTOJNIK ZIDARSKE DRUŽINE, REBRASTA KONSTRUKCIJA, PRESJEK
STUBIŠTA I DRUGE POJEDINOSTI KONSTRUKCIJE KUPOLE BAZILIKE
SV. PETRA, Rim, 1744. god., Povijesni arhiv, Dubrovnik
RUÐER BOŠKOVIÆ, VJEŠTAÈENJE ŠTETA
NA ZGRADI CARSKE KNJIŽNICE U BEÈU, Beè, 1763.
god., ÖNB, Beè
RUÐER BOŠKOVIÆ, MIŠLJENJE O ÈVRSTOÆI
NOVOGA ŠILJKA NA KUPOLICI MILANSKE KATEDRALE, Milano, 1845.
god., Povijesni arhiv, Dubrovnik
RUÐER BOŠKOVIÆ, PROSUDBA PROJEKTA ZA ISUŠENJE
PONTINSKIH MOÈVARA I UREÐENJE LUKE TERRACINA, Firenze,
1785. god., Povijesni arhiv, Dubrovnik
RUÐER BOŠKOVIÆ, EKSPERTIZA LUKE RIMINI, Pesaro,
1765. god., Knjižnica Iva Bizzara, Zavod za povijesne znanosti
HAZU, Dubrovnik
RUÐER BOŠKOVIÆ, ZNANSTVENO PISMO O NAÈELIMA
HIDRODINAMIKE, Povijesni arhiv, Dubrovnik
RUÐER BOŠKOVIÆ, PRIMJEDBE NA XIMENESOV PROJEKT
NOVOGA OTERETNOG KANALA, Lucca, 1782. god., Povijesni arhiv, Dubrovnik
LEONARDO XIMENES, UREDNIÈKI SAŽETAK BOŠKOVIÆEVIH
GLEDIŠTA O NOVOM OTERETNOM KANALU U LUCCI, Firenze, 1786.
god., Povijesni arhiv, Dubrovnik
"BOŠKOVIÆEVA KRIVULJA" ZA SILU
(18. STOLJEÆE) - SILA MEÐU ATOMIMA U MOLEKULAMA, U ÈVRSTIM
TIJELIMA I NUKLEARNA SILA MEÐU NUKLEONIMA (20. STOLJEÆE),
Rim/Berlin, New York, 1745/1933, 1916, 1971. god., Nacionalna
i sveuèilišna biblioteka, Zagreb
BOŠKOVIÆEVE TVARNE TOÈKE (18. STOLJEÆE)
- KVARKOVI I LEPTONI (20. STOLJEÆE), Beè/New York,
Zagreb, 1758, 1976, 1993. god., Nacionalna i sveuèilišna
biblioteka, Zagreb
BOŠKOVIÆEVA IDEJA IZOLIRANIH SVJETOVA
(18. STOLJEÆE) - SUŽANJSTVO KVARKOVA (20. STOLJEÆE),
Beè/New York, Zagreb, 1758/1976, 1987, 1988, 1993, 1994.
god., Nacionalna i sveuèilišna bibliteka, Zagreb
BOŠKOVIÆEV JEDAN JEDINI ZAKON SILA (18.
STOLJEÆE) - UNIFIKACIJA SILA U SUVREMENOJ ZNANOSTI (20.
STOLJEÆE), Beè, 1758. god., Europa-Amerika, od 1962.
god., privatno vlasništvo
BOŠKOVIÆEVA IDEJA KVANTIZACIJE U "BOŠKOVIÆEVOM
MODELU ATOMA" (18. STOLJEÆE) - KVANTIZACIJA U "BOHROVOM
MODELU ATOMA" (20. STOLJEÆE), Rim, 1748. god., Europa,
1907, 1913, 1941. god., Nacionalna i sveuèilišna biblioteka,
Zagreb; Prirodoslovno-matematièki fakultet, Zagreb
BOŠKOVIÆ - PRETHODNIK TEORIJE LUMINISCENCIJE
I NASLUÆIVANJE NAÈELA LASERA, Beè/Zagreb,
1758/1993. god., Nacionalna i sveuèilišna biblioteka,
Zagreb; Prirodoslovno-matematièki fakultet, Zagreb
RUÐER BOŠKOVIÆ - PRETHODNIK EINSTEINOVE
TEORIJE RELATIVNOSTI, Beè, Leipzig/Zagreb, Dublin, 1758/1905,
1910, 1941. god., Nacionalna i sveuèilišna biblioteka,
Zagreb
"LAPLACEOV DEMON" ILI "BOŠKOVIÆEV
DUH"?, Beè/Pariz, Zagreb, 1758/1814, 1929, 1994. god.,
Nacionalna i sveuèilišna biblioteka, Zagreb
RUÐER BOŠKOVIÆ - PRETHODNIK TEORIJE
FRAKTALA, Beè/New York, 1758/1982. god., Nacionalna i sveuèilišna
biblioteka, Zagreb; Prirodoslovno-matematièki fakultet,
Zagreb
BOŠKOVIÆEV PRIORITET U ODREÐIVANJU
OBLIKA ZEMLJE, Rim, Europa, 1739, 1741, 1755/1873. god., Nacionalna
i sveuèilišna biblioteka, Zagreb
BOŠKOVIÆ - ZAÈETNIK TEORIJE IZOSTAZIJE,
Rim, Bassano/Europa, 1739-1785./1854-1950. god., Nacionalna i
sveuèilišna biblioteka, Zagreb; Geodetski fakultet,
Zagreb
VELIKANI GEODEZIJE PREMA BIALASOVOJ MONOGRAFIJI,
Stuttgart, 1982. god., Geodetski fakultet, Zagreb | ||||||||||||
DETALJAN OPIS KATALOŠKIH JEDINICA |
NEPOZNATI SLIKAR ulje na platnu, 96 cm x 71,5 cm Rim ili Lucca, 1756. god.
Dubrovaèki muzej, Dubrovnik
Ovo je jedini oèuvani izvorni portret koji predoèuje
Boškoviæa potkraj njegova rimskog razdoblja u naponu
stvaralaèke snage u dobi od 45 godina neposredno prije
negoli je svoje trinaestogodišnje umovanje oblikovao u remek-djelo
Theoria philosophiae naturalis. Boškoviæ sjedi,
ljevicu je naslonio na armilarnu sferu, a u desnoj ruci drži
šestar. Prva sprava simbolièki oznaèuje astronomiju,
a druga geometriju, dakle dvije znanosti kojih je osnove izlagao
u svojim predavanjima kao publicus matheseos professor in Collegio
Romano. Na tamnoj podlozi osvjetljenjem se izdvajaju samo lice
i desna šaka, kao da je portretist htio upozoriti na Boškoviæa
kao mislioca i pisca. Natpis u dnu portreta: P. Rogerivs Boscovich
s.i. in collegio rom. mat. profes. natus ragvsii xv. kal. jvnij.
MDCCXI. aetatis anno XLV. U pozadini, Boškoviæu s lijeve
strane, nalazi se polica za knjige, s kulturnopovijesnog stajališta
najdragocjeniji dio portreta. Na njoj je dvanaest knjiga razvrstano
u dva reda, a na hrbatima im se može s prilièno muke
proèitati:
Na polici se, dakle, nalaze ova Boškoviæeva djela:
Meðu knjigama na polici pretežu djela objelodanjena u razdoblju 1754-1755, a od disciplina zastupljene su geodezija, optika, astronomija, prirodna filozofija, meteorologija, matematika i pjesništvo. Rasprave o razlièitim predmetima (Dissertationes variae), što ih je Boškoviæ svake godine pripremao za sveèane godišnje vježbe na kraju akademske godine u vremenskom rasponu 1740-1756, obasežu tri omašna sveska, a taj je podatak, zacijelo najintrigantniji koji otkriva polica za knjige, slikaru mogao priopæiti upravo pisac tih rasprava. Na polici nema nijedne knjige koju je Boškoviæ objelodanio 1756. godine ili nakon te godine, što nameæe zakljuèak da je portret nastao 1756. godine, svakako prije 14. kolovoza 1756, kako glasi nadnevak imprimatura za Boškoviæevu raspravu De inaequalitatibus quas Saturnus et Jupiter videntur sibi mutuo inducere (1756).
Portret dar Balda Basseglija-Gozzea Narodnoj štionici u Dubrovniku
prilikom osnutka. Lit.
I.M.
| ||||||||||||
|
Ruðer Boškoviæ svoju je izvornu teoriju silâ razvijao punih trinaest godina od prvog nacrta u raspravi De viribus vivis (O živim silama, 1745) do konaène sinteze u remek-djelu kojemu je prvo, beèko izdanje, naslovljeno Philosophiae naturalis theoria (1758), a treæe, mletaèko izdanje, Theoria philosophiae naturalis (Teorija prirodne filozofije, 1763). Temeljni misaoni prodor proveo je u poèetnom razdoblju 1745-1748. kad je svoju teoriju silâ izveo u pet koraka: 1. analogija i jednostavnost prirode; 2. princip neprekinutosti Ništa se u prirodi ne dogaða skokom; 3. oblikovanje neprekinute krivulje silâ koja je na vrlo velikm udaljenostima opisivala djelovanje Newtonove gravitacije, na malim udaljenostima tumaèila pojave kohezije i fermentacije a na vrlo malim udaljenostima opisivala djelovanje Boškoviæeve beskonaène odbojne sile (curva Boscovichiana); 4. model izgradnje veæih èestica od manjih; 5. završni zakljuèak da je tvar sastavljena od nedjeljivih i neprotežnih toèaka koje su obdarene silama i meðusobno odijeljene nekim razmakom. Do 1758. godine Boškoviæ je svoju teoriju silâ u prirodi i dalje razraðivao, propitivao njezine temelje i primijenio je na mnogobrojne tada poznate fizièke pojave. Od 1754. godine do kraja 18. stoljeæa Boškoviæeva je teorija silâ doživjela širok i raznovrstan odjek diljem Europe, premda ne onakav kakav je Boškoviæ priželjkivao. Najistaknutijim njezinim tumaèima bili su u Italiji Carlo Benvenuti, osobni prijatelj Boškoviæev, i Francesco Gaudio, u Austriji i Ugarskoj Karl Scherffer, Leopold Biwald, Pál Makó i Johann Alber, u Slovaèkoj Ivan Horvat, u Njemaèkoj Moses Mendelssohn, u Engleskoj Joseph Pristley i u Škotskoj John Robison. Meðu najranije promicatelje Boškoviæeve teorije silâ u Europi treba ubrojiti i èetiri Hrvata: Benedikta Staya, Boškoviæeva prijatelja iz rimskog kruga hrvatskih latinista, koji je više od polovice stihova u desetoj knjizi svoga didaktièkog spjeva o novijoj filozofiji posvetio Boškoviæevoj teoriji; Antuna Radiæa, profesora filozofije u Budimu; Stjepana Bašiæa, profesora filozofije u toskanskom gradu Pratu; najmlaðega meðu hrvatskim boškoviæevcima Josipa Franju Domina, koji je kao profesor na trima ugarskim uèilištima u svojim prirodnofilozofskim tezarijima redovito izlagao Boškoviæevu teoriju silâ i njezine primjene. U zagrebaèkoj sredini Boškoviæevu je prirodnu filozofiju na drugoj godini filozofskog studija nauèavao Franjo Ksaver Volkoviæ, profesor filozofije u Zagrebaèkom kooegiju, koji je od 1767. do 1771. dva puta ispredavao teèaj filozofije u cijelosti.
Od svih Boškoviæevih djela upravo je sinteza
Theoria philosophiae naturalis najdalekosežnije utjecala
na naraštaje škotskih i engleskih fizièara i
kemièara od kraja 18. stoljeæa do poèetka
20. stoljeæa. Britanski su znanstvenici Boškoviæevu
teoriju održali na životu i, sukladno perspektivi vlastitih
istraživanja, nazvali je "atomskom teorijom". U
Boškoviæevu zakljuèivanju pojam sile bio je
prvotan, a pojam èestice tvari drugotan. Boškoviæ
nikad sebe nije nazvao atomistom, a svoju znamenitu prirodnofilozofsku
teoriju najustrajnije je nazivao teorijom silâ. Zato ga
s pravom i danas treba nazivati teoretièarem silâ
u prirodi.
I.M.
| |||||||||||||
|
RUÐER BOŠKOVIÆ Rogerius Josephus Boscovich, De viribus vivis dissertatio. Rim, 1745. god. Sumptibus Venantii Monaldini Bibliopolae in Via Cursus / Typis Komarek, 80 str. XLIX; nn. 1-67; tab., figg. 1-12. R II F-80-607
Nacionalna i sveuèilišna biblioteka,
Zagreb
Raspravom De viribus vivis (O živim
silama), koju je dovršio 22. kolovoza 1745. a objavio
i predstavio na sveèanoj godišnjoj vježbi u Rimskom
kolegiju 6. rujna 1745, Boškoviæ je ostvario dvije
temeljne nakane: odbacio je Leibnizov pokušaj zasnivanja
dinamike s pomoæu žive sile mv2 i
ponudio je prvi nacrt svoje teorije silâ. Pošavši
od naèela neprekinutosti Ništa se u prirodi ne dogaða
skokom, Boškoviæ je 1745. godine zakljuèio da
na beskonaèno malim udaljenostima meðu èesticama
djeluje beskonaèno velika odbojna sila. Na veæim
udaljenostima dakako vrijedi Newtonov zakon gravitacije. U podruèju
izmeðu svoje odbojne i Newtonove privlaène sile zamislio
je on nekoliko prijelaza iz odbojne u privlaènu silu. Na
temelju teorijskoga doumljivanja Boškoviæ je prvi put
nacrtao svoju glasovitu krivulju silâ koja prikazuje ovisnost
sile o udaljenosti meðu dvjema èesticama (fig. 11 i
12). Služeæi se krivuljom rastumaèio je kako
je moguæe da veæe èestice budu sastavljene
od manjih. A kako se taj postupak ne može nastavljati u beskonaènost,
zakljuèio je da se tvar sastoji od neprotežnih i nedjeljivih
toèaka, obdarenih silama i odijeljenih nekim razmakom.
Lit.
I.M.
| |||||||||||||
|
RUÐER BOŠKOVIÆ Rogerius Josephus Boscovich, Dissertationis de lumine pars secunda. Rim, 1748. god. Ex Typographia Komarek in via Cursus, Die 5. Septembris Hora 21 80 str. 58; nn. 1-130; tab., figg. 1-14. R II F-80-712, Privez 1
Nacionalna i sveuèilišna biblioteka,
Zagreb
U drugom dijelu rasprave De lumine (O svjetlosti),
koju je napisao od lipnja do kolovoza 1748. godine a objavio i
predstavio na sveèanoj godišnjoj vježbi u Rimskom
kolegiju 5. rujna 1748, Boškoviæ je podrobnije opisao
svoju krivulju silâ, raspravio je iznovice pitanje o »obliku
i nepromjenjivosti prvih elemenata tvari« i prvi put razmatrao
prostorne modele èestica koje su sastavljene od
njegovih toèaka tvari. Napokon, u tumaèenjima opæih
svojstava fizièkih tijela pisac je razjasnio uzajamni odnos
njegove teorije silâ i osnovâ mehanike. Lit.
I.M.
| |||||||||||||
|
RUÐER BOŠKOVIÆ Obilne potvrde njutonovskog nadahnuæa pri izgradnji teorije silâ. istraživanje o prvim èesticama tvari. Boškoviæevi piramidalni modeli èesticâ sastavljenih od toèaka tvari. Poèetak boškoviæevih ideja o analogiji prostornih i vremenskih odnosa. Lucca, 1757. god. Per Vincenzo Giuntini, Urednik Carlo Giuliani. 80 str. 129-258, nn. 1-95, bez crteža.
Nacionalna i sveuèilišna biblioteka,
Zagreb Meðu Boškoviæevim spisima o teoriji silâ spis »De materiae divisibilitate et principiis corporum« (»O djeljivosti tvari i poèelima tijelâ«) pratila je najneobiènija sudbina. Premda je napisan još 1748. godine, Boškoviæ ga je u uglednom talijanskom prirodoznanstvenom èasopisu objavio tek 1757. godine kad mu je pridodao predgovor i bilješke. Èlanak sadrži objašnjenje kako se Boškoviæ nadahnjivao idejama iz Query 31 Newtonove Opticks, najopsežnije objašnjenje te vrste u cjelokupnom Boškoviæevu djelu.
Istraživanje o prvim èesticama tvari
usmjerilo je Boškoviæa prema piramidalnim tvorevinama
koje su sastavljene od toèaka tvari - prema tetraedrima
prvoga, drugoga, n-toga reda. U bilješci koju je dopisao
1757. godine Boškoviæ je bio uvjeren: »Zato stajalište
o nedjeljivim toèkama nije po volji odabrana hipoteza nego
teorija izvedena iz istinitih naèela i dokazana.«
U ovom je èlanku zapoèeo s istraživanjima o
»pridruživanju« prostornih i vremenskih toèaka.
Lit.
I.M.
| |||||||||||||
|
RUÐER BOŠKOVIÆ Matematièki i filozofski dokazi za valjanost zakona neprekinutosti Ä nosivog principa Boškoviæeve teorije silâ. Rim, 1754. god. Ex Typographia Generosi Salomoni/Apud Venantium Monaldini bibliopolam in Via Cursus 80 str. LXXX; nn. 1-174; tab., figg. 1-26. R 610
Povijesni arhiv, Dubrovnik
U raspravi De continuitatis lege (O zakonu
neprekinutosti), koju je 7. kolovoza 1754. predstavio na sveèanoj
godišnjoj vježbi u Rimskom kolegiju, Boškoviæ
je dokazivao valjanost zakona neprekinutosti u geometriji i u
prirodi. Prvi dokaz mu je metafizièki i aristotelovskog
nadahnuæa, a drugi je proveden na temelju indukcije u geometriji
i u prirodi. Na kraju rasprave izložio je »glavna poglavlja
naše teorije« te njezinu »dedukciju iz zakona neprekinutosti«.
Boškoviæeva rasprava sadrži i najavu djela Synopsis
physicae generalis (Pregled opæe fizike), kojim
je Carlo Benvenuti, na temelju dogovorene raspodjele poslova izmeðu
Boškoviæa i Benvenutija 1754. godine, proširio
primjenu Boškoviæeve teorije na opæu fiziku.
Lit.
I.M.
| |||||||||||||
|
RUÐER BOŠKOVIÆ Rogerius Josephus Boscovich, »De spatio, ac tempore.« i »De spatio, et tempore, ut a nobis cognoscuntur.«, u: Benedictus Stay, Philosophiae recentioris .... versibus traditae libri X, nn. 41-64, pp. 341-350. Rim, 1755. god. Typis et sumptibus Nicolai et Marci Palearini 80 str. XXXIV + 2 + 494; tab. I-III, fig. 1-79. 14.202/2
Knjižnica, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti,
Zagreb
Zimi 1754. godine, pri dovršetku zdanja svoje
teorije silâ, Boškoviæ je oblikovao svoja konaèna
stajališta o prostoru i vremenu. Prostor je od prve Boškoviæeve
zamisli o silama bio ukljuèen u razvoj teorije, a svoje
je znaèenje zadobio u sklopu polaznog stajališta da
sila ovisi samo i jedino o razmaku izmeðu dviju toèaka
tvari. Vrijeme se nije spominjalo! Svjestan da nema cjelovita
prirodnofilozofskoga sustava bez traktata de loco et tempore,
Boškoviæ se u bilješkama i dopunama uz Stayev
spjev Philosophiae recentioris ... libri X pozabavio i
»najtežim od svih metafizièkih pitanja«,
onim o naravi prostora i vremena. »Svaka toèka tvari
ima dva stvarna naèina postojanja, jedan mjesni, drugi
vremenski.«, tvrdio je Boškoviæ pri èemu
je pitanje što je »naèin« (modus)
za njega bilo pitanje o imenu a ne o sadržaju toga pojma.
Ista je toèka prostora zato »moguænost svih
mjesnih naèina koji se odnose na sve toèke tvari«.
Protežninu grade toèke koje stoje u stvarnom odnosu
meðusobnog razmaka, a prazni prostor meðu njima nije stvaran.
Takva stajališta o prostornim i vremenskim odnosima vodili
su propitivanju èovjekove spoznaje. Boškoviæ
je zakljuèio da èovjek ne može osjetilima zapaziti
promjenu u apsolutnom smislu. Lit.
I.M.
| |||||||||||||
|
RUÐER BOŠKOVIÆ Rasprava o krivulji silâ. Konaèni oblik kvalitativnog tijeka krivulje. Analitièki zapis krivulje u obliku razlomljene racionalne funkcije Rim, 1755. god. Typis Joannis Generosi Salomoni 80 str. 42 + 1 nepag.; nn. 1-124; tab., fig. 1-13. R II F-80-1775
Nacionalna i sveuèilišna biblioteka,
Zagreb
Raspravu De lege virium in natura existentium
(O zakonu sila koje postoje u prirodi), koju je 4. rujna
1755. predstavio na sveèanoj godišnjoj vježbi
u Rimskom kolegiju, Boškoviæ je u cijelosti posvetio
»zakonu sila« (lex virium) kako je obièavao
nazvati svoju krivulju silâ. Predoèivši konaèni
oblik kvalitativnog tijeka krivulje (fig. 9), on je oblikovao
šest matematièkih uvjeta koji odreðuju krivulju
i predložio njezin analitièki zapis u obliku razlomljene
racionalne funkcije. Svoj je pristup držao osobito vrijednim
kad ga je kao treæu dopunu uvrstio u svoju sintezu Theoria
philosophiae naturalis gdje je ustrajao na svom stajalištu
da je potencija prikladniji oblik izražavanja funkcijske
ovisnosti sile o udaljenosti nego neka druga funkcija. Lit.
I.M.
| |||||||||||||
|
RUÐER BOŠKOVIÆ Prvo izdanje sinteze nastale poslije trinaestogodišnjeg umovanja o sili i tvari. Beè, 1758. god. In officina libraria Kaliwodiana 80 str. 26 nepag. + 322 + 2 nepag. + 17 nova pag.; nn. 1-549 + 1-75; 4 tab., figg. 1-75, "model atoma" na figg. 32-33. R II F-80-504
Nacionalna i sveuèilišna biblioteka,
Zagreb
Veæ je u travnju 1748. godine Boškoviæ
predviðao da æe njegovo »veliko djelo« imati
èetiri dijela: 1. filozofski i geometrijski principi; 2.
utemeljenje mehanike vlastitom geometrijskom metodom; 3. tumaèenje
ustroja tvari; 4. primjene. Deset su se godina u Boškoviæevu
radu neprestano smjenjivali zanosi i zastoji. Konaènoj
redakciji djela pristupio je kad ga je prijatelj Karl Scherffer
za vrijeme boravka u Beèu potaknuo na istraživanje
središta oscilacije. U veljaèi 1758. dovršio
je djelo koje se odlikovalo trodijelnom strukturom: 1. izlaganje
teorije; 2. primjena teorije na mehaniku; 3. primjena teorije
na fiziku, a u predgovoru ga je nazvao »posve novom teorijom
èitave fizike«. Prvo izdanje pod naslovom Philosophiae
naturalis theoria objavljeno je u kolovozu 1758. uz nadzor
Karla Scherffera, a sadržavalo je glavninu ideja koje je
Boškoviæ razvio od 1745. do 1758. Izlaganju i primjenama
svoje teorije silâ pridodao je Boškoviæ metafizièki
dodatak »O duši i Bogu«, te dopune o prostoru i
vremenu. Lit.
I.M.
| |||||||||||||
|
RUÐER BOŠKOVIÆ Treæe, dotjerano i ispravljeno izdanje prirodnofilozofske sinteze Venecija, 1763. god. Ex Typographia Remondiniana Editio Veneta prima ipso Auctore praesente, et corrigente. 80 str. XL + 311 + 8 nepag.; nn. 1-558 + 1-141; Tab. I-IV., figg. 1-75, inaèice Boškoviæeve krivulje silâ na figg. 1 i 14. R II F-80-917a
Nacionalna i sveuèilišna biblioteka,
Zagreb
Mletaèki izdavaè Remondini priredio
je treæe izdanje Boškoviæeva remek-djela pod
izmijenjenim naslovom Theoria philosophiae naturalis, usvojivši
niz pišèevih ispravaka i izmjena. Tom je izdavaèkom
poslu prionuo sa sviješæu da rukopis sadrži »novi
sustav prirodne filozofije« koji se veæ naziva Boškoviæevim
imenom i koji je veæ naišao na povoljan odjek u znanstvenim
i školskim krugovima. Nakon što su dva beèka
izdanja bila brzo razgrabljena, ovo je mletaèko izdanje
omoguæilo recepciju Boškoviæeve teorije silâ
na Apeninskom poluotoku i širom Europe. Izdanje sadrži
i nepaginirani »Popis djela o. Ruðera Josipa Boškoviæa
DI tiskanih do poèetka 1763. godine«, posljednji koji
je Boškoviæ tiskao za života i u kojem je sâm
riješio pitanje autorstva svih ranih rimskih rasprava koje
su objelodanjene bez njegova imena na naslovnici. Lit.
I.M.
| |||||||||||||
|
RUÐER BOŠKOVIÆ 1. Krivulja koja objedinjuje djelovanje Boškoviæeve odbojne i Newtonove privlaène sile Boškoviæ, De viribus vivis Rim, 1745. god.
fig. 10.
U raspravi De viribus vivis Boškoviæ
je objelodanio prve dvije inaèice svoje glasovite krivulje
silâ. Na prvom grafu prvi je put nacrtao luk MC koji opisuje
djelovanje beskonaèno velike odbojne sile na beskonaèno
malim udaljenostima meðu èesticama. Lukom KIH predoèio
je djelovanje uzajamne gravitacije. Odabrao je koordinatni sustav
u kojem pozitivne ordinate prikazuju odbojnu, a negativne ordinate
privlaènu silu. Lukovi koji predoèuju djelovanje
Newtonove i Boškoviæeve sile povezani su lukom KC zbog
istog razloga koji je Boškoviæa potaknuo da uvede djelovanje
odbojne sile na beskonaèno malim razmacima - zbog principa
neprekinutosti. Za položaj toèke C u kojoj se dogaða
prijelaz od odbojne u privlaènu silu tek je trebalo ustanoviti
koji mu je fizièki fenomen primjeren. Lit.
2. Uvoðenje luka CPQRT da bi bio protumaèen otpor spram vanjske sile na fluide, elastièna tijela, meka tijela i nîti Boškoviæ, De viribus vivis Rim, 1745. god.
fig. 11.
Na drugom grafu u raspravi De viribus vivis
oèitovala se važna dopuna u Boškoviæevim
gledištima. Izmeðu lukova Boškoviæeve odbojne
i Newtonove privlaène sile umetnut je luk CPQRT kako bi
krivulja silâ protumaèila krug fenomena koje je Newton
tumaèio djelatnim principima gravitacije, fermentacije
i kohezije u posljednjem pitanju svoje Opticks. Tijek krivulje
valjalo je promijeniti tako da ona sijeèe os u »dvije,
dapaèe u koliko god toèaka«. Više naizmjeniènih
promjena privlaène u odbojnu silu, koje je Newton dopustio
u Opticks, poslužile su Boškoviæu da opiše
sljedeæe fenomene: stlaèivanje i širenje fluida,
rastezanje i stezanje elastiènih i mekih tijela, produžavanje
i kidanje nîti, kao i da nagovijesti kako se tim dodanim
lukom mogu uspješno tumaèiti i kemijske promjene.
Lit.
3. Razlikovanje granicâ kohezije D, H, M i granicâ nekohezije F, K meðu nultoèkama krivulje silâ Boškoviæ, Dissertationis de lumine pars secunda Rim, 1748. god.
fig. 1.
U Dissertationis de lumine pars secunda Boškoviæ
je prvi put nacrtao krivulju silâ koja sijeèe os
apscisa u više od tri toèke i ima granu u podruèju
negativne poluosi apscisa, te podrobno opisao kvalitativni tijek
krivulje silâ. Glavnu novinu predstavljala je njegova prouka
nultoèaka krivulje silâ, koje je još u raspravi
De viribus vivis nazvao »granicama privlaèenja
i odbijanja«. Ako na èesticu u toèki D djeluje
vanjska sila tako da se udaljenost te èestice od ishodišta
poveæava ili umanjuje, odmah se javlja sila koja tu èesticu
u oba sluèaja vraæa u prvobitni položaj D. Zato
je nultoèka te vrste dobila ime »granica kohezije«.
Ako na èesticu u toèki F djeluje vanjska sila tako
da se udaljenost te èestice od ishodišta poveæava
ili umanjuje, odmah se javlja sila zbog koje se ta èestica
u oba sluèaja udaljava od prvobitnog položaja F. Zato
je nultoèka te vrste dobila ime »granica nekohezije«.
Time je Boškoviæ na svojoj krivulji silâ prepoznao
dvije vrste granicâ koje su mu poslužile kao moæno
sredstvo u tumaèenju opæih svojstava i sastava tvari.
Lit.
4. Djelovanje sile i na najveæim udaljenostima u podruèju zvijezda stajaèica? Ponovno ovijanje krivulje oko osi iza gravitacijskog luka RSZ Rekonstrukcija prema Boškoviæevim djelima: De viribus vivis (1745), n. 59; De maris aestu (1747), n. 35; Dissertationis de lumine pars secunda (1748), n. 6; Theoria philosophiae naturalis (1763), nn. 170 i 405, ucrtana na slici iz: Boškoviæ, Dissertationis de lumine pars secunda Rim, 1748. god.
fig. 1.
Razmatranje o strukturi svemira Boškoviæ
je u raspravi De viribus vivis (1745) izrazio snopom pitanja,
meðu kojima je bilo i ovo: Zašto iza gravitacijskog luka
ne bi krivulja presijecala os apscisa u mnogim toèkama
i zašto u tim sjecištima ne bi bile smještene zvijezde
stajaèice? U raspravi De maris aestu (1747) on je
bio odreðeniji u odgovoru na to pitanje: opisao je, ali ni
tada ni poslije nije nacrtao, novu inaèicu svoje krivulje
silâ prema kojoj bi zvijezde stajaèice zauzele položaje
ravnoteže u sjecištima krivulje iza gravitacijskog luka.
U oba je navrata izvodio zakljuèke oslanjajuæi se
jedino na moæ analogije. Djelovanje sile na »najmanjim«
i »najveæim« udaljenostima opisali bi odsjeèci
Boškoviæeve krivulje jednakoga oblika. Ta je Boškoviæeva
zamisao doživjela najraniju recepciju u djelu Synopsis
physicae generalis Carla Benvenutija (Rim, 1754). A Boškoviæ
je i u svojoj sintezi Theoria philosophiae naturalis (1758)
razmišljao: »Posljednji gravitacijski luk možda
nije asimptotski.« Lit.
5. Konaèni oblik Boškoviæeve krivulje silâ Boškoviæ, De lege virium in natura existentium Rim, 1755. god.
fig. 9.
U raspravi De lege virium in natura existentium
Boškoviæ je nastojao ustanoviti »zakrivljenu crtu
ili analitièku formulu koja u našoj teoriji mora odgovarati
zakonu silâ koje postoje u prirodi«. U konaènom
obliku kvalitativnog tijeka krivulje on je zadržao granu
G'F'E' za negativne apscise. Tu je prvi put oblikovao šest
matematièkih uvjeta kojima mora udovoljiti njegova »krivulja
silâ«. Osobito je važan treæi uvjet: »da
pojedinaènim apscisama odgovaraju pojedinaène ordinate«,
koji zapravo znaèi da je Boškoviæ imao toènu
predodžbu o matematièkom pojmu funkcije. Za svoju
je krivulju on predložio analitièki zapis u obliku
razlomljene racionalne funkcije; u kasnijim djelima tu zamisao
nije dalje razraðivao, nego ju je u svojoj sintezi Theoria
philosophiae naturalis predstavio kao »analitièko
rješenje«. Kako sam naslov rasprave ukazuje, Boškoviæ
je svoju krivulju sila najèešæe nazivao »zakon
silâ« (lex virium), a Boškoviæevi
su suvremenici poèevši od 1763. godine usvojili naziv
»Boškoviæeva krivulja« (curva Boscovichiana).
Lit.
6. Niz sliènih krivuljâ koji bi opisivao postojanje odijeljenih svjetova Boškoviæ, Theoria philosophiae naturalis redacta ad unicam legem virium in natura existentium Venecija, 1763. god.
fig. 14.
Razmatrajuæi primjenu svoje teorije silâ
na mehaniku u drugom dijelu svog remek-djela Theoria philosophiae
naturalis, Boškoviæ je uveo novu inaèicu
svoje krivulje silâ. Ako se os apscisa rastavi na bilo koji
broj segmenata i u krajevima tih segmenata povuku vertikalne asimptote,
onda se izmeðu svakog para asimptota može povuæi
krivulja koja je po obliku slièna Boškoviæevoj
temeljnoj krivulji. Ta geometrijska predožba upuæuje
da pomišljamo na »bilo koji broj svjetova« (quivis
Mundorum numerus) koji bi bili meðusobno odijeljeni. Toèka
tvari koja se može kretati unutar segmenta AA' ne bi se ni
na koji naèin mogla kretati segmentom A'A''. Ovu su Boškoviæevu
zamisao suvremeni fizièari povezivali s »kvarkovskim
sužanjstvom«. Uz to, Boškoviæ je razmišljao
o svjetovima razlièitih redova: »svi bi svjetovi manjih
dimenzija uzeti zajedno bili kao jedna jedina toèka s obzirom
na onaj veæi svijet«. Lit.
I.M.
| |||||||||||||
|
RUÐER BOŠKOVIÆ Dissertationis de lumine pars secunda Rim, 1748. god.
fig. 2.
Kad je u drugom dijelu rasprave De lumine
poèeo razlikovati granice kohezije i granice nekohezije,
Boškoviæ je dinamièki protumaèio
nultoèke svoje krivulje silâ. Tu je novinu prvi put
primijenio na najjednostavniji sluèaj: sustav triju toèaka
tvari koje ne leže na istom pravcu, a udaljenosti meðu
njima jednake su razmaku izmeðu dviju granica kohezije. Na
poèetku istraživanja definirao je elipsu kojoj je
velika os jednaka apscisi granice kohezije s njegove krivulje
silâ: dvije toèke sustava postavio je u žarišta
A i B, a treæu toèku I na obodnicu elipse. S oskudnim
matematièkim instrumentarijem dokazao je da æe rezultantna
sila pokretati treæu toèku I sustava »u smjeru
elipsine obodnice prema najbližem tjemenu male osi«.
Poèevši od ove tvrdnje, koju je nazvao teoremom, Boškoviæ
je krenuo u propitivanje moæi analoškog mišljenja.
Uspio je na èetiri razine ustanoviti korespondenciju izmeðu
nultoèaka svoje krivulje silâ i ravnotežnih
stanja treæe toèke I u prouèavanu sustavu.
Lit.
I.M.
| |||||||||||||
|
RUÐER BOŠKOVIÆ 1. Prva Boškoviæeva analogija: Ravnotežna stanja treæe toèke I sustava u tjemenima jedne elipse. Prikaz prema: Rogerius Josephus Boscovich, Dissertationis de lumine pars secunda Rim, 1748. god.
n. 28, str. 13, figg. 1 i 2.
U sklopu razmatranja o ravnotežnom stanju treæe
toèke sustava, što ga je u Dissertationis de lumine
pars secunda okrunio teoremom, Boškoviæ je ustanovio
prvu analogiju izmeðu nultoèaka krivulje silâ
i ravnotežnih stanja treæe toèke prouèavana
sustava. Ponašanje treæe toèke I sustava u okolini
tjemena male osi analogno je ponašanju èestice u okolini
granice kohezije na krivulji silâ, a ponašanje iste
toèke sustava u okolini tjemena velike osi analogno je
ponašanju èestice u okolini granice nekohezije. Analogija
ne vrijedi samo glede dvojakoga karaktera granicâ nego i
glede njihove naizmjeniènosti: kao što na Boškoviæevoj
krivulji silâ granica kohezije i granica nekohezije naizmjenice
slijede jedna drugu, isto vrijedi i na obodnici elipse. To je
bila prva Boškoviæeva analogija koja je najraniju recepciju
doživjela u djelu Synopsis physicae generalis (754)
Boškoviæeva prijatelja Carla Benvenutija. Lit.
2. Druga Boškoviæeva analogija: Ravnotežna stanja treæe toèke I sustava u tjemenima konfokalnih elipsâ. Prikaz prema: Rogerius Josephus Boscovich, Dissertationis de lumine pars secunda Rim, 1748. god.
n. 29, figg. 1 i 2.
Drugu analogiju izmeðu nultoèaka svoje
krivulje silâ i ravnotežnih stanja treæe toèke
sustava Boškoviæ je pronašao promatrajuæi
sustav konfokalnih elipsa kojima su velike osi jednake apscisama
granicâ kohezije ili nekohezije. Elipsa kojoj je velika
poluos jednaka apscisi granice kohezije ima, kako je veæ
obrazloženo u prvoj analogiji, granice kohezije u tjemenima
male osi, a granice nekohezije u tjemenima velike osi. Naprotiv,
elipsa kojoj je velika poluos jednaka apscisi granice nekohezije
ima granice kohezije u tjemenima velike osi, a granice nekohezije
u tjemenima male osi. Kao što na Boškoviæevoj
krivulji silâ postoje dvije vrste granica koje naizmjenièno
slijede jedna drugu, tako analogno postoje dvije vrste konfokalnih
elipsa s naizmjeniènim rasporedom granica kohezije i nekohezije
u njihovim tjemenima. Lit.
3. Treæa Boškoviæeva analogija: Ravnotežna stanja treæe toèke I sustava na obodnicama konfokalnih elipsâ. Prikaz prema: Rogerius Josephus Boscovich, Dissertationis de lumine pars secunda Rim, 1748. god.
nn. 30-31, figg. 1 i 2.
Služeæi se istom metodologijom, Boškoviæ
je ustanovio analogiju i na treæoj razini. Dokazao je da
æe se treæa toèka I sustava neznatno udaljena
od elipse, koja je generirana odreðenom granicom kohezije
s njegove krivulje silâ, nastojati približiti obodnici
elipse u oba sluèaja, naime, bilo da je postavljena unutar,
bilo izvan elipse. Prema tome, cijela obodnica takve elipse postaje
granicom kohezije sui generis. Elipsa koja je generirana
odreðenom granicom nekohezije s krivulje silâ ponaša
se pak kao granica nekohezije. A to znaèi da sustav konfokalnih
elipsa tvori jedan novi niz granica kohezije i nekohezije.
Tu je planimetrijsku predodžbu Boškoviæ ukljuèio
u svoje remek-djelo Philosophiae naturalis theoria (1758).
Lit.
4. Èetvrta Boškoviæeva analogija: Ravnotežna stanja treæe toèke I sustava na plohama konfokalnih sferoidâ. Prikaz prema: Rogerius Josephus Boscovich, Dissertationis de lumine pars secunda Rim, 1748. god.
n. 31, figg. 1 i 2.
Istraživanja usredotoèena iskljuèivo
na Boškoviæevu sintezu Theoria philosophiae naturalis
(1763) redovito su upozoravala na planimetrijsku predožbu
iz treæe analogije kao na krajnji domet u Boškoviæevu
prouèavanju sustava triju toèaka. Ali, on je još
1748. godine bio pošao korak dalje u poopæenju svog
teorema o ravnotežnom stanju treæe toèke sustava:
»A ovo, što je reèeno o obodnicama, vrijedi i
za površine sferoida nastalih okretanjem obodnicâ oko
velikih osi.« To znaèi da je Boškoviæ pomišljao
na sustav konfokalnih sferoidalnih ljusaka koje cijelom svojom
površinom jesu granice ili ravnotežna stanja treæe
toèke sustava. Èestica koja se giba po takvoj površini
nastavlja se po njoj spontano gibati, a èestica koja bi
se zatekla u prostoru izmeðu dvije sferoidalne ljuske gibala
bi se prema onoj ljusci koju je generirala granica kohezije. Bila
je to prostorna predodžba koju Boškoviæ
nikad više nije ponovio ili primijenio, još manje obogatio,
pa èak ni u svojoj sintezi Theoria philosophiae naturalis.
Boškoviæevi modeli ravninskoga i prostornog rasporeda
triju toèaka pripadaju rodu spekulativnih modela
i po oblikovanju se mogu usporeðivati sa spekulativnim modelima
atoma J. Perrina, H. Nagaoke i J. J. Thomsona što su nastali
u razdoblju 1901-1907. Lit.
I.M.
| |||||||||||||
|
U svojstvu »javnog profesora matematike u Rimskom kolegiju« Boškoviæ je na drugoj godini studija filozofije uz matematiku redovito predavao osnove teorijske i praktiène astronomije, a rad s astronomskim instrumentima potaknuo je njegovo zanimanje za optiku. Zato su predmet Boškoviæevih rasprava, koje su u obliku sveèane godišnje vježbe na kraju akademske godine bile redovito predstavljane rimskoj znanstvenoj i crkvenoj zajednici, bile i teme iz teorijske i praktiène astronomije te optike. U rimskom je razdoblju najznaèajnije dostignuæe u teorijskoj astronomiji poluèio u raspravi De cometis, gdje je predložio novu metodu kako da se uz pomoæ tri bliska opažaja kometova položaja odredi njegova parabolièna staza. Akademskoj zajednici znao se Boškoviæ oèitovati i u europskim razmjerima, primjerice kad se prijavio na nagradni natjeèaj što ga je Académie des Sciences u Parizu raspisala 1752. godine, i to treæi put o perturbacijama Saturna i Jupitra. Tom je prigodom zaostao tek korak iza Eulera. Prilikom nastupa na katedru matematike u Pavìji 1765. godine sveuèilišnim je vlastima predoèio svoj plan (Piano scientifico) o reformi sveuèilišne nastave u podruèju matematike i fizike. Po dolasku u Pavìju golemu je energiju uložio kako bi utemeljio zvjezdarnicu u Breri, zgradu preuredio prema projektu koji je sâm predložio i zvjezdarnicu opremio astronomskim instrumentima, ali je, zbog sukoba u isusovaèkoj brerskoj zajednici, odlukom beèkog dvora 1772. godine smijenjen s dužnosti ravnatelja te nije uspio ostvariti mnoga planirana istraživanja. Boškoviæev je znanstveni rukopis u astronomiji, meteorologiji ili navigaciji ponekad dugovao vladarskim nalozima. Po naredbi kardinala Silvija Valentija, državnog tajnika Svete Stolice, a 20 dana nakon pustošenja koje je u Rimu izazvala olujna vijavica stigavši s mora, Boškoviæ je 1749. objavio opsežnu meteorološku raspravu o vrtložnom vihoru. Da bi vojvodu od Chartresa pouèio o osnovnim astronomskim i navigacijskim znanjima prije negoli preuzme zapovjednièku dužnost u francuskoj ratnoj mornarici, on je 1775. godine sastavio astronomski priruènik za mornara. Boškoviæa je na astronomsko istraživanje znalo potaknuti i pitanje koje je u akademskoj zajednici izazvalo žive raspre. Nakon što je 1781. godine Herschel otkrio novu zvijezdu, kako se kasnije pokazalo - planet Uran, Boškoviæ je upravo prouèavajuæi stazu Herschelove zvijezde usavršio svoju metodu za odreðivanje staze nebeskog tijela i meðu prvima zakljuèio da je rijeè o novootkrivenom planetu u Sunèevu sustavu. Èlanak je napisao u Parizu, a objavio ga je u prvom svesku znanstvenoga èasopisa novoosnovane prirodoznanstvene akademije u Veroni. Razlièitim je, dakle, putovima Boškoviæ ostvario svoje znanstvene prinose u teorijskoj astronomiji i srodnim joj disciplinama: obavljajuæi svoje redovite nastavne dužnosti u Rimskom kolegiju, po nalogu vladara, sudjelujuæi u javnim natjeèajima uglednih europskih akademija, sudjelujuæi u meðunarodnoj raspri oko otvorenog pitanja ili odazivajuæi se na poziv urednika da pošalje prilog za znanstveni èasopis.
I.M.
| |||||||||||||
|
RUÐER BOŠKOVIÆ De cometis dissertatio Rim, 1746. god. Ex Typographia Komarek 40 str. 39; nn. 1-91; tab., figg. 1-9: teorijski crteži i tipologija kometova repa R 547/3
Povijesni arhiv, Dubrovnik Potaknut motrenjima kometa kojega je opažao u veljaèi i ožujku 1744. godine, Boškoviæ je sastavio raspravu u kojoj je izložio novu metodu da se uz pomoæ tri bliska opažaja kometova položaja odredi njegova parabolièna staza. Pritom je neke zamisli preuzeo od švicarskog astronoma Cheseauxa te od Newtona i Bouguera. Tom osnovnom rezultatu iz 1746. godine pridodao je Boškoviæ svoja razmatranja o postanku i naravi kometova repa i o nekim pokazateljima koji govore u prilog vrtnji kometa oko vlastite osi.
I kasnije je Boškoviæ znao usredotoèiti
svoj istraživaèki interes na odreðivanje kometove
staze, te je bitno usavršenje svoje metode objavio 1785.
godine u Opera pertinentia ad opticam et astronomiam. Lit.
I.M.
| |||||||||||||
|
RUÐER BOŠKOVIÆ Sopra il turbine che la notte tra gli xi, e xii giugno del mdccxlix daneggiò una gran parte di roma dissertazione Rim, 1749. god. Appresso Nicolò, e Marco Pagliarini 80 str. 224, nn. 1-42, 1-64, 1-124; + 6 Appendice sopra più Iridi contigue vedute lo stesso giorno dall' Autore., nepag. R 374
Povijesni arhiv, Dubrovnik
Po nalogu kardinala Silvija Valentija, državnog
tajnika Svete Stolice, a 20 dana nakon pustošenja koje je
u Rimu izazvala olujna vijavica stigavši s mora, Boškoviæ
je objavio opsežni spis o vrtložnom vihoru. Nije se,
dakako, zaustavio na opisu pojave i usporedbi s prijašnjim
sliènim pojavama, nego je glavninu izlaganja posvetio raspravi
o naravi takvoga vjetra. Pozivajuæi se na eksperimentalne
potvrde engleskoga kemièara Stephena Halesa o skruæivanju
zraka, Boškoviæ je pojavu pijavice tumaèio oblikovanjem
èvrstoga oblika koji prouzroèuje vrtložno gibanje
i uvlaèenje stvari u praznu sredinu vrtloga. Boškoviæevo
obrazloženje vrtložnoga vjetra odjeknulo je u Pragu,
Leipzigu, Parizu i Londonu. Lit.
I.M.
| |||||||||||||
|
RUÐER BOŠKOVIÆ De inaeqalitatibus quas Saturnus et Jupiter sibi mutuo videntur inducere praesertim circa tempus conjunctionis. Opusculum ad Parisiensem Academiam transmissum et nunc primum editum authore P. Rogerio Josepho Boscovich Societatis Jesu. Rim, 1756. god. Ex Typographia Generosi Salomoni 80 str. XXIV + 187, nn. 1-372, Tab. I.-IV., figg. 1-43. Uvodno pismo poslano Akademiji »Introductio transmissa ad Academiam.«, str. 1-27. Imprimatur s nadnevkom »Romae die 14. Augusti 1756.« na str. 28. A. c. I. 38.
Knjižnica Iva Bizzara, Zavod za povijesne znanosti
HAZU, Dubrovnik
Kako je Boškoviæ zabilježio u predgovoru
"Ad lectorem", meðu raspravama poslanim na natjeèaj
Pariške akademije samo su dvije odskakale po vrijednosti:
Eulerova, koja je dobila nagradu, i Boškoviæeva, koja
je dobila ocjenu Accessit (Približio se). Premda
je tajnik de Fouchy obavijestio Boškoviæa da Akademija
kani izdati obje rasprave, to se ni poslije pet godina nije dogodilo.
Zato je Boškoviæ odluèio samostalno izdati raspravu
u svoga rimskog izdavaèa. Zaostajanje za Eulerom bilo je
metodološke naravi. Boškoviæ je problem rješavao
geometrijskom metodom. Lit.
I.M.
| |||||||||||||
 |
RUÐER BOŠKOVIÆ G.V. Schiaparelli, Sull'attività del Boscovich quale astronomo in Milano, Pubblicazioni del R. Osservatorio astronomico di Milano-Merate, 16 (1938) 1-19. Milano, 1938. god. Umetak sa zaštitnim listovima izmeðu str. 4 i 5. R II-23
Znanstvena knjižnica, Dubrovnik
Model koji je prikazan na snimcima najvjerojatnije
je izradio sâm Boškoviæ, na njega se pozivao
u spisu što ga je o znanstvenom radu u Breri upravio 1772.
godine knezu Kaunitzu, a zajamèeno je pripadao brerskom
kolegiju. Danas je pohranjen u Museo Nazionale della Scienza e
della Tecnica »Leonardo da Vinci« u Milanu, a restauriran
je prigodom dvjestote obljetnice Boškoviæeve smrti
1987. godine marom Orazija Curtija i Salvatorea Sutere. Dimenzije
su osnovice: 109 cm x 85 cm, a visina 105 cm. Svi su drveni i
metalni dijelovi izraðeni ruèno. Na komadu drva koji
se može izvuæi napisano je s unutrašnje strane:
»della Compagnia di Ges.« Lit.
I.M.
| ||||||||||||
|
RUÐER BOŠKOVIÆ Ruggero Giuseppe Boscovich, Teoria del nuovo Astro osservato prima in Inghilterra, Memorie di Matematica e Fisica della Società Italiana, 1 (1782) 55-82. Verona, 1782. god. Per Dionigi Ramanzini 40 str. 55-82; nenumerirane tabele s oznakom »Mem. della Soc. Italiana Tomo I. Pag. 82« u gornjem lijevom kutu: Tab. 1, 11,8 cm x 21,3 cm: staza nove zvijezde uz pretpostavku da je ta staza parabolièna; Tab. 2, figg. 1-2 i figg. 1-6, 21,2 cm x 17,2 cm 3762
Biblioteca Civica di Trieste, Trst
Potaknuti Herschelovim otkriæem novoga nebeskog
tijela 1781. godine, astronomi su požurili izraèunati
njegovu stazu uz pretpostavku da je ta staza parabolièna.
Meðu njima bio je i Boškoviæ, koji je još
1746. godine razvio vlastitu metodu za odreðivanje staze kometa.
Ali ovaj put rezultati njegove metode nisu se podudarali s opažajima.
Na temelju pomnijega prouèavanja teorijski dobivenih staza
Boškoviæ je pretpostavio da se novo tijelo kreæe
po kružnoj stazi, dakle da je rijeè o novom planetu,
koji je doista kasnije dobio ime Uran. Otišao je i korak
dalje. Uoèivši da dotadašnje metode za odreðivanje
staza unaprijed pretpostavljaju oblik staze nebeskog tijela,
Boškoviæ je pronašao metodu koja ne pretpostavlja
vrstu staze i time se još jednom dokazao kao vrsni teorijski
astronom. Rezultate svojih istraživanja što ih je potaknulo
Herschelovo otkriæe žurno je objavio 1782. godine u
èlanku Teorija nove zvijezde najprije opažene u Engleskoj.
Lit.
I.M.
| |||||||||||||
|
Ruðer Boškoviæ iskazao je svoj matematièki talent zarana kad je kao student objavio svoj prvi znanstveni doprinos Trigonometriae sphaericae constructio (1737). U šest je stavaka ponudio rješenje za osnovne probleme sferne trigonometrije upotrijebivši grafièku konstrukciju u ravnini, pa je svoju pojednostavljenu metodu primijenio u sfernoj astronomiji. Dok je djelovao na trima matematièkim katedrama u Rimu (1740-1760), Pavìji (1764-1769) i Milanu (1770-1773), bavio se mnogim problemima èiste i primijenjene matematike. Najznatnije matematièke prinose ostvario je u sintetièkoj geometriji i primijenjenoj matematici te prouèavajuæi temelje matematike.
Pri rješavanju odabranog problema »javni
se profesor matematike« znao poslužiti i geometrijskom
i infinitezimalnom metodom. Birajuæi izmeðu te dvije
metode, èešæe je posezao za geometrijskom metodom,
osobito u prirodnoj filozofiji. Neke je matematièke probleme
rješavao usporedno s obje metode, primjerice problem tijela
koje s najveæom privlaènom silom djeluje na toèku
na svojoj osi (1743), matematièki opis stanice pèelinjega
saæa (1760) i èetiri glavne jednadžbe sferne
trigonometrije (1770). U treæem je svesku svoga matematièkog
udžbenika Elementa universae matheseos (Osnove
sveukupne matematike, 1754) Boškoviæ sustavno izložio
dvije geometrijske teorije: teoriju èunjosjeènicâ
i teoriju transformacijâ geometrijskih mjesta. Pošavši
od Papusova stavka i uz pomoæ »generacijske kružnice«
Boškoviæ je u treæem svesku Sectionum conicarum
elementa svoga udžbenika izložio cjelovitu teoriju
èunjosjeènicâ, a u priloženoj je raspravi
De transformatione locorom geometricorum izgradio sustav,
sastavljen od definicije dvovrsne analogije i jedanaest kanona,
kojim je uspio opisati sve kvalitativne oblike ponašanja
krivulja u geometrijskim transformacijama. Boškoviæev
matematièki interes podržavala su i njegova istraživanja
u geodeziji i astronomiji. Primjerice, na temelju prouèavanja
rezultata geodetskih mjerenja Boškoviæ je smislio statistièku
metodu za izravnanje nesuglasnih opažaja, koja se temelji
na zahtjevu da zbroj odstupanja po apsolutnim vrijednostima bude
minimalan. U sklopu projekta verifikacije astronomskih instrumenata
Boškoviæ je u Breri oko 1770. godine prouèavao
diferencijalne promjene sfernog trokuta i pritom uveo èetiri
glavne diferencijalne jednadžbe sferne trigonometrije. Uz
to, od poèetka svoje rimske profesure Boškoviæ
je propitivao sáme temelje matematike, osobito pojmove
neprekinutosti i beskonaènosti. Prvim svojim geometrijskim
paradoksom (1741) upozorio je na apsurd aktualne beskonaènosti
u geometriji, u raspravi De maris aestu (1747) pokrenuo
je prijepor o jednostavnosti pravca i iznio razloge protiv euklidovske
predodžbe o povlaštenoj jednostavnosti pravca, u raspravi
De continuitatis lege (1754) sustavno je istraživao
pojam neprekinutosti u geometriji i skupu brojeva, te je razlikujuæi
»continuum praecedens« i »continuum sequens«
toèno razumijevao i ono što danas nazivamo Dedekindovim
rezom, a u raspravi De transformatione locorom geometricorum
(1754) objavio je nove geometrijske paradokse protiv uporabe aktualne
beskonaènosti u geometriji.
I.M.
| |||||||||||||
|
RUÐER BOŠKOVIÆ Problema mecanicum de solido maximae attractionis solutum a' P. Rogerio Josepho Boscovich Soc. Jesu Publico Professore Matheseos in Colleg. Romano, Memorie sopra la Fisica e Istoria Naturale di diversi Valentuomini, 1 (1743) 63-88. Lucca, 1743. god. Per li Salani, e Giuntini 80 str. xxxviii + 322 + xix, tabela privezana uz str. 86 s oznakom »Tomo I. P. 86.«, figg. 1-11. R 52/1
Povijesni arhiv, Dubrovnik
Problem je Boškoviæu izložio pariški
akademik Etienne Migout de Montignì prilikom svog posjeta
Rimu 1740. godine, a Boškoviæ ga je riješio tako
što je nakon polaznih teorijskih razmatranja postavio i riješio
niz srodnih problema, pa je uz svaki od njih procjenjivao kojom
se matematièkom metodom postiže elegantnije rješenje:
geometrijskom sintezom ili infinitezimalnim raèunom. Meðu
tim problemima bila je i pomoæna zadaæa koja je sadržavala
uvjet da obujam tijela nastaloga vrtnjom bude jednak unaprijed
zadanom obujmu jedne kugle. Pri rješavanju te zadaæe
Boškoviæ je dao prednost infinitezimalnom raèunu.
Predloženi glavni problem mladi je rimski profesor riješio
najprije geometrijski, a potom analitièki (fig. 11). Nastanak
i znaèenje Boškoviæeva èlanka prikazani
su u urednièkom uvodniku prvoga sveska "Agli amatori
della fisica, e istoria naturale. I collettori." (str. xix).
Lit.
I.M.
| |||||||||||||
|
RUÐER BOŠKOVIÆ Rogerius Josephus Boscovich, Elementorum universae matheseos tomus III. Romae, 1754. god. Typographia Generosi Salomoni 80 str. XXVIII + 468, nn. 1-886, Tab. I-VII, figg. 1-277, »Cajetanus de Rossi sculp.« R II F-80-660 Sv. 3
Nacionalna i sveuèilišna biblioteka,
Zagreb
U treæem svesku svoga matematièkoga
udžbenika, što ga je naslovio Sectionum conicarum
elementa (Osnove èunjosjeènicâ),
Boškoviæ je sintetièkom metodom prouèavao
èunjosjeènice kao krivulje u ravnini, posluživši
se Papusovim stavkom da bi ih definirao: èunjosjeènica
je geometrijsko mjesto toèaka u ravnini koje imaju svojstvo
da im udaljenost od zadane toèke i udaljenost od zadanog
pravca stoje u zadanom odredbenom omjeru. Pri dokazima je kao
pomoæno sredstvo uveo »generacijsku kružnicu«
tj. kružnicu kojoj je polumjer takav da je omjer polumjera
i udaljenosti središta kružnice od ravnalice jednak
odredbenom omjeru èunjosjeènice. U predgovoru je
Boškoviæ s pravom zapisao da je uspio izgraditi teoriju
èunjosjeènicâ »s novim poretkom stavaka,
s novim vezama meðu dokazima i s novom strogošæu
dokazivanja«. Treæem je svesku Boškoviæ
priložio raspravu De transformatione locorom geometricorum,
u kojoj je izložio teoriju geometrijskih transformacija.
Rasprava se može tematski podijeliti na dva dijela. U prvom
je Boškoviæ pripremio »graðu za jedno novo
zdanje«, a u drugom je izložio teoriju onako kako je
on razumijevao da treba graditi jednu geometrijsku teoriju: najprije
definicija dvostruke analogije, a zatim jedanaest kanona. Dok
prvih devet kanona izrièu tvrdnje o kvantitetima, razmjerima
i kutovima, deseti razmatra pravac kao beskonaènu kružnicu
a jedanaesti govori o usporedbi geometrijskih beskonaènosti.
U nastojanju da produbi svoje razumijevanje neprekinutosti i beskonaènosti
u geometriji, Boškoviæ nije u središte matematièkog
interesa postavio geometrijsku tvorevinu nego upravo transformaciju
geometrijske tvorevine. Premda ga je prvotno zamislio kao standardno
udžbenièko štivo, u treæem je svesku svoga
udžbenika objavio dvije izvorne geometrijske teorije. Lit.
I.M.
| |||||||||||||
|
RUÐER BOŠKOVIÆ Voyage astronomique et geographique, dans l'État de l'Eglise, ..., par les PP. Maire & Boscovich de la Compagnie de Jesus, traduit du Latin, ... Paris, 1770. god. Chez N. M. Tilliard, Libraire, Quai des Augustins, à S. Benoît 40 str. XVI + 526, zemljovid, Pl. I-IV Pl. I, fig. 2 i 7. R II F-40-227a
Nacionalna i sveuèilišna knjižnica,
Zagreb
Metodologija za mjerenje meridijanskoga luka, koju
je Boškoviæ dijelom preuzeo a dijelom usavršio,
zahtijevala je pomoæ dviju matematièkih grana: trigonometrije
i statistike. Svaki je trokut u sklopu triangulacijskog poligona
odreðen stranicom i dvama kutovima, a preostale dvije stranice
izraèunavaju se s pomoæu trigonometrije. Sferna trigonometrija
služi da se svi kutovi poligona svedu na horizont, a to je
uvijek trebalo uraditi kad su promatrane toèke bile ispod
ili iznad horizonta. Istinsku matematièku novinu uveo je
Boškoviæ pri statistièkoj obradi rezultata svih
devet mjerenja meridijanskog stupnja obavljenih od 1736. do 1768.
Promotrivši zajedno dobivene rezultate, on je postavio uvjet
da suma svih odstupanja po apsolutnoj vrijednosti bude minimalna.
Tako je, potaknuta prouèavanjem rezultata dobivenih pri
geodetskim mjerenjima, nastala Boškoviæeva metoda izravnanja
pogrešaka, koju, nažalost, Boškoviæ nije
upotrijebio u drugim primijenjenim znanostima. Lit.
I.M.
| |||||||||||||
 |
RUÐER BOŠKOVIÆ De formulis differentialibus trigonometriae / Des formules differentielles de trigonométrie, Opusculum XV. u: Rogerius Josephus Boscovich, Opera pertinentia ad opticam, et astronomiam maxima ex parte nova, & omnia hucusque inedita, in quinque Tomos distributa. Tomus quartus, str. 315-329. 40 str. VIII + 520, Tab. I-XIII Bassano, 1785. god. Remondini R II F-40-194-4
Nacionalna i sveuèilišna biblioteka,
Zagreb
U sklopu projekta verifikacije astronomskih instrumenata,
što ga je zamislio i provodio kao ravnatelj zvjezdarnice
u Breri, Boškoviæ je prouèavao diferencijalne
promjene sfernog trokuta i sveo ih na èetiri jednadžbe
u kojima se diferencijalna promjena jedne velièine povezuje
s diferencijalnim promjenama bilo koje tri ostale velièine
trokuta. Te su jednadžbe s pravom ponijele naziv èetiri
glavne diferencijalne jednadžbe sferne trigonometrije (str.
322). Izveo ih je oko 1770. godine, a èlanak koji ih je
sadržavao poslao je Pariškoj akademiji na objavljivanje
poèetkom 1772. godine. Po dolasku u Pariz, a poslije raspri
s Laplaceom i Rochonom tijekom 1776-1777, Boškoviæ
je, nažalost, povukao i ovaj èlanak premda je bio
prihvaæen za tisak, a objavio ga je tek 1785. godine u petom
svesku svojih Opera pertinentia ad opticam et astronomiam.
Glavne jednadžbe sferne trigonometrije dokazao je na dva
naèina: elementarnim geometrijskim razmatranjima, primjerice
prouèavanjem trokuta A''BC' koji nastaje diferencijalnom
promjenom trokuta ABC, te diferenciranjem odabranih relacija za
sferni trokut. Jednadžbe je uspješno primijenio na odabrane
astronomske probleme u ovoj, ali i u kasnijim raspravama istoga
sveska. Tako i ovo Boškoviæevo istraživanje potvrðuje
ono što je znano od Ptolemejeva Almagesta: da se sferna
trigonometrija razvija u službi astronomskih istraživanja,
neovisno o ravnoj trigonometriji i èak prije nje. Lit.
I.M.
| ||||||||||||
|
Geodetske su zamisli u Boškoviæu uvijek
razbuktavale pravu istraživaèku strast: od prvotne
nakane da krene u Južnu Ameriku kako bi u blizini ekvatora
izmjerio duljinu meridijanskog stupnja, do istraživaèkog
putovanja uzduž meridijana koji prolazi vrhom kupole bazilike
Sv. Petra, od prijedloga da se po istoj metodologiji provedu geodetska
mjerenja u Austriji, Ugarskoj, okolici Torina i u dalekoj Pennsylvaniji,
do oblikovanja statistièke metode za izravnanje pogrešaka,
od usavršenja i prilagodbe astronomskih instrumenata do izgradnje
geodetskih tronožaca. Prvi poticaj za geodetska mjerenja
Boškoviæ duguje pozivu portugalskog kralja Joaoa V.
1750. godine. S odobrenjem isusovaèkog generala bio se
i on prijavio za odlazak u Brazil kako bi sudjelovao u razgranièenju
španjolskoga i portugalskoga kraljevstva, uz uvjet da mu
bude dopušteno izmjeriti jedan meridijanski stupanj. Boškoviæevu
je nakanu preinaèio kardinal Valenti, državni tajnik
Svete Stolice, ishodivši nalog pape Benedikta XIV. da Boškoviæ
obavi »astronomsko i zemljopisno putovanje« duž
meridijana Rim-Rimini u Papinskoj državi. Promjena istraživaèkog
plana pokazala se uistinu sretnom jer je brazilska ekspedicija
doživjela potpuni neuspjeh, a isusovaèki matematièari
meðu èlanovima ekspedicije bez ikakve su presude propatili
i do 17 godina po portugalskim tamnicama. Izabravši za pratioca
Christophera Mairea, Boškoviæ je na istraživaèkom
putovanju proveo dvije akademske godine od 1. listopada 1750.
do 7. studenoga 1752. Rezultati, objavljeni 1755. godine, bili
su sadržani u omašnu znanstvenom izvješæu
De litteraria expeditione per Pontificiam ditionem (O
znanstvenu istraživanju po Papinskoj državi), uz
koje je na posebnom listu bila izdana Nuova carta geografica
dello Stato Ecclesiastico, prvi egzaktni zemljovid Papinske
države, koji je prema zajednièkim podacima izradio
Maire. Glavne je uèinke geodetskog mjerenja Boškoviæ
još tri puta predstavio tiskom: 1757. godine u sažetom
izvješæu za èasopis Bolonjske akademije, 1760.
u dopuni uz spjev Benedikta Staya i 1770. u francuskom prijevodu
svoga glavnoga geodetskog djela Voyage astronomique et geographique,
dans l'État de l'Eglise. Tek je taj treæi izdavaèki
napor, izveden na živom jeziku, poluèio doliènu
recepciju Boškoviæevih znanstvenih rezultata u geodeziji,
statistici i konstrukciji instrumenata. Boškoviæeva
geodetska istraživanja urodila su obilnim plodovima i u trima
drugim znanstvenim disciplinama: u kartografiji, geofizici i matematici.
Prvi, neposredni uèinak astronomskih motrenja koje je Boškoviæ
pripremio, organizirao i dobrim dijelom obavio tijekom dvogodišnjeg
istraživaèkog putovanja, valja prepoznati u zemljovidu
Papinske države koji je bitno utjecao na razvoj kartografije
na Apeninskom poluotoku sljedeæih sto godina, i u izradi
kasnijih zemljovida Papinske države (1769), i u izradi posebnih
priobalnih karata, primjerice priobalja Ancone i Pesara (1813).
Drugi, teorijski uèinak Boškoviæeva interesa
za geodeziju ostvario se u podruèju geofizike. Peti dio
svoga glavnoga geodetskog djela Boškoviæ je posvetio
teorijskim razmatranjima o obliku Zemlje, kad je primjerice istraživao
ravnotežni oblik fluida koji se okreæe oko svoje osi
ili izuèavao pretpostavku o nejednakoj gustoæi Zemlje.
Obrazlažuæi nastanak planinâ toplinskim širenjem
tvari u unutrašnjosti Zemlje, Dubrovèanin je prvi
put uveo pojam kompenzacije u geofizièka istraživanja:
»Praznina unutar planina nadoknaðuje tvari koje se nad
njom nalaze«. Treæi, naknadni uèinak mjerenja
uzduž meridijana Rim-Rimini potekao je iz suodnosa geodezije
i matematike, a zbio se 1760. godine kad je Boškoviæ
pristupio statistièkoj obradi rezultata svih mjerenja meridijanskog
stupnja koja su provedena nakon 1736. godine. Tom je prigodom
oblikovao svoju metodu za izravnanje nesuglasnih opažaja,
po kojoj je metodi ušao i u povijest statistike.
I.M.
| |||||||||||||
 |
RUÐER BOŠKOVIÆ Rogerius Josephus Boscovich, De litteraria expeditione per Pontificiam ditionem: Synopsis amplioris operis editi anno 1755. Posebni otisak iz èasopisa bolonjske akademije: Impressa in Commentariis Academiae Bon.oniensis Tom. IV. Bologna, 1757. god. Typis Laelii a Vulpe Instituti Scientiarum Typographi 40 str. 44; tab., figg. 1-3. R 736
Povijesni arhiv, Dubrovnik
Prireðujuæi sažetak svoga geodetskoga
izvješæa o mjerenju meridijana od Rima do Riminija
za èasopis Bolonjske akademije, Boškoviæ je
želio opisati svrhu i uèinke znanstvenoga putovanja
koje je zajedno s astronomom Christopherom Maireom poduzeo po
Papinskoj državi od 1750. do 1752. Prva je svrha njihova
znanstvenoga putovanja bila izmjeriti dužinu meridijanskoga
stupnja na meridijanu koji prolazi Rimom i Riminijem, kako bi
se njihovo mjerenje moglo usporediti s mjerenjima dobivenima na
približno istoj geografskoj širini i kako bi se odatle
moglo zakljuèivati o obliku Zemlje. Upuæujuæi
onoga èitatelja koji bi želio doznati više na
glavno izvješæe De litteraria expeditione per Pontificiam
ditionem, u sažetu je pregledu kao najnužniji znanstveni
instrumentarij izdvojio: 1. triangulaciju meridijana Rim-Rimini;
2. sektor kojim je odreðivao udaljenost zvijezda stajaèica
od zenita, koju je spravu redovito upotrebljavao u motrenjima
za vrijeme putovanja; 3. ureðaj za verifikaciju kvadranta
uraðen prema vlastitim nacrtima. Sva tri svoja pomagala prikazao
je na tablici koju je priložio svom sažetku za èasopis
Commentaria Academiae Bononiensis 1757. godine. Lit.
I.M.
| ||||||||||||
|
RUÐER BOŠKOVIÆ Voyage astronomique et geographique, dans l'État de l'Eglise, entrepris par l'ordre et sous les auspices du Pape Benoit XIV, pour mesurer deux dégrés du méridien, & corriger la Carte de l'État ecclésiastique, par les PP. Maire & Boscovich de la Compagnie de Jesus, traduit du Latin, augmenté de Notes & d'extraits de nouvelles mesures de dégrés faites en Italie, en Allemagne, en Hongrie & en Amérique. Avec une nouvelle Carte des Etats du Pape levée géométriquement. Paris, 1770. god. Chez N. M. Tilliard, Libraire, Quai des Augustins, à S. Benoît 40 str. XVI + 526, zemljovid Crkvene države, Pl. I, figg. 1-7; Pl. II, figg. 1-19; Pl. III, figg. 1-20; Pl. IV, figg. 1-26. Zemljovid »Carte l'État de l'Eglise«, uvezan izmeðu str. xvi i 1, 40 cm x 22 cm. R II F-40-227b
Nacionalna i sveuèilišna knjižnica,
Zagreb
Druga je svrha dvogodišnjega znanstvenoga putovanja
Ruðera Boškoviæa i Christophera Mairea bila izraditi
prvi zemljovid Papinske države, nastao na temelju egzaktnih
astronomskih i geodetskih mjerenja. Zemljovid je vlastoruèno
izradio irski isusovac Christopher Maire, pratilac na putovanju
po Boškoviæevu izboru, na osnovi motrenja koje su zajedno
obavili Maire i Boškoviæ prema metodologiji koju je
razvio Boškoviæ, a objavljen je kao samostalan list
1755. godine. Za razliku od latinskog izdanja geodetskoga izvješæa,
u francuskom je prijevodu zemljovid Crkvene države bio uvezan
u knjigu te tako i oèuvan u mnogim primjercima. Advertissement
(Upozorenje) u gornjem desnom kutu zemljovida sadrži bitnu
odrednicu o nastanku karte: »La Carte originale a été
dessinée par le P. Christophe Maire d'aprés ses
propres observations et celles du P. Roger Boscovich.« Francuski
prijevod izvješæa o mjerenju meridijana od Rima do
Riminija dopunjen je »Bilješkom« (»Note pour
la fin du N.0 303, Liv. V.«), str. 501-512, u
kojoj je Ruðer Boškoviæ prikazao svoje glavno dostignuæe
u statistici Ä metodu izravnanja pogrešaka, te svoje
podatke usporedio s podacima drugih geodetskih premjera izvedenih
tijekom 1755-1770. Lit.
I.M.
| |||||||||||||
|
RUÐER BOŠKOVIÆ Superpozicija zemljovida Crkvene države i crteža trokutne mreže, dvaju samostalnih grafièkih priloga u: Boscovich et Maire, Voyage astronomique et geographique (1770), iza p. xvi i Pl. I, fig. 2. Pano s legendom, 140 cm x 60 cm
Muzejsko-galerijski prostor, Zagreb Pri mjerenju meridijanskog stupnja poslužio se i Boškoviæ pomagalom koje su u svojim geodetskim mjerenjima veæ upotrijebili francuski akademici: triangulacijskim poligonom. Krajnje toèke mjerenja uzduž meridijana povežu se nizom trokutâ koji se odrede tako da im se vrhovi nalaze na vrhuncima brda i da su im susjedni vrhovi jasno vidljivi. Na dužini od gotovo 240 km Boškoviæ je postavio ukupno 11 trokuta, najkraæa stranica njegove triangulacije iznosila je 22,79 km, a najduža 68,27 km. Za mjerenje meridijanskog luka izmeðu Rima i Riminija Boškoviæ i Maire odabrali su dvije osnovice podjednake dužine od oko 12 km. Bazu uz obalnu crtu nedaleko od Riminija dvaput su izmjerili, a rimsku bazu koja je išla od grobnice Cecilije Metele do toponima Frattochie izmjerili su jednom. Triangulacijski poligon odredili su s pomoæu sedam vrhova kojima su dodali na poèetku vrh kupole bazilike Sv. Petra, a na kraju oniži brežuljak Luro smješten uz riminsku obalu. Boškoviæ je bio osobito zadovoljan zbog »vrsnog ustroja samoga poligona«. Krajnje toèke meridijanskoga luka: A - vrh kupole bazilike Sv. Petra; L - ušæe rijeke Ause sjeverno od Riminija. Krajnje opažaèke postaje: Rimski kolegij i palaèa Francesca Garampija usred Riminija. Dvije osnovice mjerenja: bc - rimska osnovica uzduž ceste Via Appia od spomenika Ceciliji Meteli do toponima Frattochie na posjedu obitelji Colonna; La - riminska osnovica koja zapoèinje na ušæu rijeke Ause i ide obalnom crtom prema jugoistoku.
Postaje koje razapinju mrežu triangulacije nalaze
se na vrhu jedne graðevine i na vrhovima osam brežuljaka
ili planina: A - vrh kupole bazilike Sv. Petra u Rimu; B - Januarius
(Genarro); C - Sorianus (Soriano); D - Fionchus (Fionchi); E -
Penninus (Pennino); F - Tesius (Tesio); G - Catria (Catria); H
- Carpegna (Carpegna); I - Lurus (Luro). Lit.
I.M.
| |||||||||||||
|
ZEMLJOVID CRKVENE DRŽAVE, TOSKANSKOG VOJVODSTVA
I SUSJEDNIH IM DRŽAVA IZ 1769. GODINE Carta geografica dello Stato della Chiesa / Granducato di Toscana e de' stati adjacenti / dedicata / All' Emo e Rmo Principe / Il Sig. Cardinale / Andrea Corsini Akvarel, s karakterizacijom bibliografa esemplare colorato ad acquarello, 78 cm x 58,5 cm, datacija olovkom 1769, žig na poleðini zemljovida Coll. Ashby. Rim, 1769. god. St. Geogr. S. 11
Biblioteca Apostolica Vaticana Naslov i posveta nalaze se u donjem lijevom kutu zemljovida. Svaka od osam država obojena je drugom bojom, primjerice patrimonij Sv. Petra ružièastom, a Toscana žutom. Zemljovid je opremljen dvama mjerilima: rimskim i toskanskim. Bilješka »Annotazioni« o izradi zemljovida, smještena u gornjem desnom kutu, donosi dragocjene podatke, meðu kojima svakako treba izdvojiti one koji opisuju Boškoviæev utjecaj na nepoznatog kartografa:
»La carta dello Stato della Chiesa è
opera dei RR. PP. Maire, e Boscovich, i quali per ordine di Clemente
XIII Rezzonico ne fecero le osservazioni, e le misure. (...) per
i luoghi di Confino con lo Stato Pontificio ha fatto uso di quelle
osservazioni dei sudd.i PP. Maire, e Boscovich, (...)«
Zemljovid je, dakle, kompilacija nepoznatog kartografa i nedvojbena
potvrda ranog utjecaja Boškoviæeva i Maireva zemljovida
na talijansku kartografiju u drugoj polovici 18. stoljeæa.
Premda se pisac bilješke na kartuši neopravdano dodvorava
Klementu XIII., jer su Boškoviæ i Maire izveli geodetska
mjerenja prema nalogu Benedikta XIV, on time nudi dodatni razlog
da se ovaj zemljovid datira u vrijeme pontifikata Klementa XIII.
Lit.
I.M.
| |||||||||||||
|
Potaknut gotovo redovito neposrednim istraživaèkim
zadacima u astronomiji, optici ili geodeziji, Boškoviæ
je postigao zapažene uspjehe u teoriji, konstrukciji i verifikaciji
astronomskih, optièkih, geodetskih, geofizièkih
i matematièkih instrumenata. Njegov je stvaralaèki
odnos prema instrumentima zapoèeo izumom kružnog mikrometra
što ga je prikazao u kratkoj raspravi De novo telescopii
usu (O novoj uporabi dalekozora, 1739) iz studentskih dana,
a okrunjen je s pet omašnih svezaka koji sadrže Opera
pertinentia ad opticam et astronomiam (Djela koja se tièu
optike i astronomije, 1785) pri kraju njegova životnog
puta. Tri glavna poticaja da se sustavno pozabavi instrumentima
pružili su mu: geodetska ekspedicija od Rima do Riminija
(1750-1752), opremanje nove zvjezdarnice u Breri (1765) i obveze
ravnatelja optièkih istraživanja u francuskoj ratnoj
mornarici (1774-1782). Boškoviæ je konstruirao i primijenio
niz novih instrumenata (kružni mikrometar, geodetski stalci,
prvi vitrometar, ura njihalica, konaèni vitrometar, megametar),
za neke je predložio nove naèine verifikacije (kvadrant),
a za neke je napisao vrsne teorijske èlanke (ureðaj
za crtanje Kartezijevih ovala, objektivni mikrometar). Uz to,
1766. godine u pismima je predložio poznati pokus kojim bi
se ustanovila narav svjetlosti i u tu svrhu zamislio novu vrstu
dalekozora s cijevi koja bi bila ispunjena vodom. U epohi ruène
izrade instrumenata Boškoviæ se kao izumitelj i usavršitelj
instrumenata potvrdio u europskim razmjerima. Njegovi su èlanci
iz praktiène optike, astronomije i geodezije, usredotoèeni
na izume novih ili poboljšanja poznatih instrumenata, objavljeni
u Rimu, Bologni, Beèu, Parizu, Londonu i Veneciji. Zbog
instrumenata je znao doživjeti i gorke trenutke. Njegov usavršeni
mikrometar, ujedno i megametar (uporaba prizme od obièna
stakla i njezin smještaj u dalekozor izmeðu objektiva
i njegova žarišta, uporaba dvaju prizama) iz 1777. godine
izazvao je zamorni spor s francuskim akademikom Rochonom, a povjerenstvo
Pariške akademije, utemeljeno da presudi u sporu, nije mu
pružilo oèekivanu zadovoljštinu. Boškoviæev
su znanstveni odgovor bila petosvešèana Opera pertinentia
ad opticam et astronomiam, dobrim dijelom posveæena
upravo instrumentima.
I.M.
| |||||||||||||
|
RUÐER BOŠKOVIÆ De litteraria expeditione per Pontificiam ditionem ad dimetiendos duos meridiani gradus et corrigendam mappam geographicam. Suscepta a Patribus Societ.atis Jesu Christophoro Maire et Rogerio Josepho Boscovich. Rim, 1755. god. In Typographia Palladis excudebant Nicolaus, et Marcus Palearini 40 str. XXII + 516 + 3Errata, nepag.; Tab. I., figg. 1-6; Tab. II., figg. 1-18; Tab. III., figg. 1-20; Tab. IV., figg. 1-26. III. D.* 6a
Knjižnica Povijesnog arhiva, Zadar
Boškoviæ je izradio i u svojim geodetskim
mjerenjima primijenio tronožne stalke koji omoguæuju
da mjerne letve budu u zraku a da se pritom ne dodiruju, te se
mogu u sluèaju neravnina postaviti na razlièitim
visinama. Bila je to novost u geodeziji na koju je Boškoviæ
htio skrenuti pozornost i u grafièkom prilogu (Tab. III.,
fig. 17) svoga izvješæa De litteraria expeditione
per Pontificiam ditionem (O znanstvenom putovanju po Papinskoj
državi) gdje je prikazao pet geodetskih stalaka koji
se ne nalaze na istoj razini. U geodetskoj se literaturi uobièajilo
te tronošce nazivati Gaussovima premda ih je u geodetska
mjerenja mnogo prije Gaussa prvi uveo Boškoviæ. Lit.
I.M.
| |||||||||||||
|
RUÐER BOŠKOVIÆ De modo determinandi discrimen velocitatis, quam habet lumen, dum percurrit diversa media, per duo telescopia dioptrica, alterum commune, alterum novi cujusdam generis, str. 248-314, Tab. VII, Figg. 1-9, Opusculum III. u: Rogerius Josephus Boscovich, Opera pertinentia ad opticam, et astronomiam maxima ex parte nova, & omnia hucusque inedita, in quinque Tomos distributa. Tomus secundus. Bassano, 1785. god. Apud Remondini 40 str. VIII + 549, Tab. I-X R 718/2
Povijesni arhiv, Dubrovnik
U pismu prijatelju francuskom akademiku Lalandeu
1766. godine, a zatim i u pismu torinskom profesoru Giovanu Battisti
Beccariji 1773. godine Boškoviæ je predložio pokus
s dalekozorom kojemu je cijev napunjena vodom kako bi se ustanovilo
je li brzina svjetlosti veæa u gušæem sredstvu
ili je pak manja. Pritom je bio uvjeren da je njegov prijedlog
»od najveæe važnosti za upoznavanje naravi svjetla«.
U pokusu je kanio promatrati zemaljsku aberaciju. Predloženi
pokus Boškoviæ nikada nije izveo, ali je zamisao objavio
u zasebnom èlanku koji je uvrstio u drugi svezak svojih
Opera, gdje je u odsjeèku Theoria, & constructio
novi telescopii propositi (str. 265-286, figg. 4 i 6) napose
rastumaèio teoriju i uporabu nove vrste dalekozora. Premda
je iz perspektive 1785. godine, a na temelju rada škotskoga
astronoma Patricka Wilsona, Boškoviæ mogao sumnjati
da pokus neæe uspjeti, tj. da neæe biti ustanovljena
nikakva promjena u aberaciji svjetlosti kroz novu vrstu dalekozora,
rijetko je koja njegova zamisao imala tako dugotrajan i važan
utjecaj na povijest fizike kao neizvedeni pokus s novom vrstom
dalekozora. Lalande je u svojoj Astronomie (1781) prikazao
Boškoviæevu zamisao, John Robison je 1788. godine,
dakle godinu dana nakon Boškoviæeve smrti, kritizirao
Boškoviæev prijedlog, Fresnel je u pismu Aragou 1818.
godine spominjao »Boškoviæev pokus«, da bi
nakon niza pokusa koje su u razdoblju nakon 1860. godine izveli
Respighi, Klinkerfues i Hoek tek 1871. godine George Biddel Airy
izveo pokus s ishodom koji je on oèekivao a koji Boškoviæ
nije bio predvidio. Neizvedeni Boškoviæev pokus i danas
slovi kao njegov »možda najvažniji prilog eksperimentalnoj
optici« i »jedna od njegovih najblistavijih zamisli«.
Lit.
I.M.
| |||||||||||||
|
RUÐER BOŠKOVIÆ Descrizione d'un nuovo pendolo a correzione del P. Ruggiero Giuseppe Boscovich D. C. di G. P. Professor di Matematica nell'Università di Pavia, ec, u: Giuseppe Toaldo, Della vera influenza degli astri, delle stagioni, e mutazioni di tempo, str. 216-222; tav., figg. 1-8. Padova, 1770. god. Nella Stamperia del Seminario. Appresso Gio. Manfrè 80 str. 18 nepag + 222; Tav. I-V; tav. nepag. R 602
Povijesni arhiv, Dubrovnik
Dok je upravljao zvjezdarnicom u Breri, bavio se
Boškoviæ i astronomskim urama, dapaèe izgradio
je novu vrstu ure njihalice s nizom poboljšanja. U svibnju
1769. godine Académie des Sciences u Parizu obaviještena
je o novoj Boškoviæevoj konstrukciji, i to zahvaljujuæi
Boškoviæevu pariškom korespondentu Lalandeu koji
se o njoj pohvalno izrazio, 28. kolovoza 1769. Boškoviæ
je svoju konstrukciju službeno ponudio uglednoj ustanovi
na prosudbu, a akademijino je povjerenstvo 3. ožujka 1770.
izreklo svoj sud popraæen osnovnom primjedbom da Boškoviæ
nije upuæen u najnoviji razvoj urarstva. Boškoviæ
je odgovorio žurno. Iste te godine objavio je èlanak
Opis njihala s korekcijom u meteorološkom djelu padovanskoga
profesora Giuseppea Toalda, a èlanak opremio tabelom koja
prikazuje konstrukciju ure njihalice i njezine sastavne dijelove.
Kad je napuštao Breru, tražio je da uru njihalicu može
ponijeti sa sobom. Lit.
I.M.
| |||||||||||||
|
RUÐER BOŠKOVIÆ De constructione, et usu novi instrumenti maxime idonei ad determinandas vires refractivas, et distractivas substantiarum diaphanarum, str. 1-168, Tab. II., fig. 9. Opusculum I. u: Rogerius Josephus Boscovich, Opera pertinentia ad opticam, et astronomiam maxima ex parte nova, & omnia hucusque inedita, in quinque Tomos distributa. Tomus primus. Bassano, 1785. god. Apud Remondini 40 str. XXXVI + 430, Tab. I-XI R II-8-1
Znanstvena knjižnica, Dubrovnik
Da bi odredio indeks loma i rasapa u leæama,
Boškoviæ, eksperimentalni optièar pronašao
je posebnu spravu i smislio joj ime vitrometar (staklomjer). U
prvoj inaèici koju je konstruirao 1763. godine vitrometar
se sastojao od staklene prizme stalnog kuta i od vodene prizme
promjenjivoga kuta. Konstrukciju prvoga vitrometra objavio je
u Beèu i Bologni 1767. godine. Bitno usavršenje svoga
vitrometra ostvario je Boškoviæ kad je vodenu prizmu
promjenjivoga kuta zamijenio Abateovom staklenom prizmom promjenjivoga
kuta (sklopom plankonkavne i plankonveksne leæe jednake
zakrivljenosti koje zakrivljenim plohama prianjaju jedna uz drugu
a ravnim osnovicama odreðuju kut priklona). Prototip konaène
inaèice Boškoviæeva vitrometra izradio je 1773.
godine prema konstruktorovim uputama mletaèki graditelj
dalekozora Domenico Selva (fig. 9). Potpunu teoriju i upute za
uporabu izložio je Boškoviæ tek 1785. godine u
prvom svesku svojih Opera pertinentia da opticam et astronomiam.
Na temelju mnogih eksperimenata s vitrometrom Boškoviæ
je upozorio na dvije Newtonove pogrešne pretpostavke: 1.
Kromatska disperzija razmjerna je indeksu loma i 2. Boje spektra
razmaknute su na isti naèin kao u bilo kojoj drugoj tvari,
otprilike kao tonovi unutar jedne oktave. Vitrometar je Boškoviæu
bio samo sredstvo za postizanje glavnog cilja - za konstrukciju
dalekozora bez kromatske aberacije. Zato je vitrometar zaokupljao
Boškoviæevu pozornost tijekom dugog razdoblja od 1763.
do 1785. godine. Lit.
I.M.
| |||||||||||||
|
Pred bazilikom Sv. Petra, carskom knjižnicom
u Beèu i milanskom katedralom valja se uvijek prisjetiti:
sredinom 18. stoljeæa statièke je ekspertize o tim
znamenitim graðevinama izradio Ruðer Boškoviæ.
Na poèetku svoje rimske profesure, a po nalogu pape Benedikta
XIV, Boškoviæ je bio uvršten u skupinu trojice
rimskih matematièara kojima je povjeren zadatak da ustanove
uzroke pukotinama na kupoli bazilike Sv. Petra i predlože
popravke. Stajališta o stabilnosti kupole koje je podijelio
s Jacquierom i Le Seurom, Boškoviæ je izrekao u dvama
spisima koje je sâm napisao. Prvi je spis Parere
(1742) okonèan prijedlogom da kupolu treba stisnuti trima
željeznim obruèima. Drugi je spis, naslovljen Riflessioni
(1743), bio obrambene naravi jer je napisan nakon tajnih i javnih
osporavanja nalaza i prijedloga trojice rimskih matematièara.
Spisi o kupoli bazilike Sv. Petra preporuèili su Boškoviæa
za još dvije znamenite statièke ekspertize u kojima
je ispitivao stabilnost carske knjižnice u Beèu i
njezine kupole (1763) i stabilnost novoga piramidalnoga šiljka
na vrhu kupole milanske prvostolnice (1765). U središtu prijepora
kako protumaèiti i ukloniti ošteæenja na znamenitim
graðevinama nalazilo se pitanje o nadležnosti stvaraoca.
Tko je pozvan izreæi konaèni sud o stabilnosti graðevine
- umjetnik ili znanstvenik? Iz zbornice Rimskoga kolegija profesoru
je Boškoviæu èak dobaèeno: »Crtanju
je, a ne matematici dobri Grillandaio pouèavao svoga mladoga
uèenika Buonarottija.« Na optužbu da bi htio
nadmašiti Michelangela, a koja je potekla iz pera njegova
redovnièkog subrata Faurea, Boškoviæ je smireno
odgovorio: »U našem spisu nema niti jedne rijeèi
koja vrijeða velikoga èovjeka.« Vještaèenju
ošteæenja na graðevini Boškoviæ je pristupao
s razraðenom metodologijom koju je usvojio pri ispitivanju
ošteæenja na kupoli bazilike Sv. Petra u Rimu, pa je
svaka njegova statièka ekspertiza imala isti èetverodijelni
ustroj: 1. opis glavnih šteta; 2. opæi sustav nastalih
pomicanja; 3. uzroci opaženih pomicanja; 4. prijedlog popravaka.
U statièkim ekspertizama, pa i pri vještaèenju
pukotina na kupoli najznamenitije crkve, Boškoviæ se
poslužio teorijskim razmatranjem, uz uporabu naèela
virtualnih pomaka, a ne iskustvom na koje su se dotad iskljuèivo
oslanjali umjetnici i graditelji. Godine 1742. Boškoviæevim
spisom o pukotinama na najveæoj rimskoj kupoli, zapoèela
je nova era u egzaktnom pristupu stabilnosti graðevine.
I.M.
| |||||||||||||
 |
THOMAS LE SEUR, FRANÇOIS JACQUIER, RUÐER
BOŠKOVIÆ Parere di tre mattematici sopra i danni, che si sono trovati nella Cupola di S. Pietro sul fine dell'Anno MDCCXLII. Dato per ordine di Nostro Signore Papa Benedetto XIV. Rim, 1742. god. Palearini Fratres 80 str. XXXVI; Tav., figg. 1-2. polutlocrt kupole bazilike Sv. Petra s ucrtanim pukotinama, ploèa 17,9 cm x 24,1 cm R 553
Povijesni arhiv, Dubrovnik
U popisu svojih objavljenih radova, tiskanom 1763.
godine, Boškoviæ je izrijekom naveo: »Dva djelca
na talijanskom jeziku, pod zajednièkim imenom otaca Le
Seura, Jacquiera i njegovim, napisao je sam otac Boškoviæ.«
Prvi od tih spisa upravo je Parere (1742), koji su potpisala
tri rimska matematièara: »Tommaso Le Seur dell'Ordine
de'Minimi Professore di Mattematica. Francesco Jacquier dell'Ordine
de Minimi Professore di Mattematica. Ruggiero Giuseppe Boscovich
della Comp. di Gesù Professore di Mattematica in Colleg.
Rom.« (str. XXXVI). U spisu je Boškoviæ razvio
metodologiju kako prosuðivati stabilnost neke graðevine:
1. na temelju izravnog uvida sastavio je katalog ošteæenjâ
na kupoli; 2. izložio je »opæi sustav pomicanja«
(il sistema generale del movimento), poprativši ga
crtežima; 3. zakljuèio da je uzrok svih ošteæenja
boèna sila kojom kupola pritišæe svoju osnovu;
4. predložio »lijekove« za uoèena ošteæenja,
meðu njima i toène položaje za tri željezna
obruèa. Boškoviæ se pri vještaèenju
pukotina na kupoli najznamenitije crkve poslužio teorijskim
razmatranjem, uz uporabu naèela virtualnih pomaka, a ne
iskustvom na koje su se dotad iskljuèivo oslanjali umjetnici
i graditelji. Zapoèinjuæi novu eru u pristupu stabilnosti
graðevine, s pravom je nazvan »pionirom graditeljske
statike«. Lit.
I.M.
| ||||||||||||
 |
THOMAS LE SEUR, FRANÇOIS JACQUIER, RUÐER
BOŠKOVIÆ Riflessioni de' Padri Tommaso Le Seur, Francesco Jacquier dell' Ordine de' Minimi, e Ruggiero Giuseppe Boscovich della Compagnia di Gesù sopra alcune difficoltà spettanti i danni, e risarcimenti della Cupola di S. Pietro proposte nella Congregazione tenutasi nel Quirinale a' 20. Gennaio MDCCXLIII. e sopra alcune nuove Ispezzioni fatte dopo la medesima Congregazione. Rim, 1743. god. Palearini Fratres 80 str. LXIV + 1Errori. Correzioni, nepag.; tav. »Cupola di S. Pietro«, presjek kupole s ucrtanim pukotinama, ploèa 34,2 cm x 22,7 cm, figg. 1-6. R 554
Povijesni arhiv, Dubrovnik
Trojica rimskih matematièara, potpisnika ekspertize
o ošteæenjima na kupoli Sv. Petra s kraja 1742. godine,
meðu njima i Boškoviæ, svoja su gledišta pripremili
za sjednicu koja je održana na Kvirinalu 22. sijeènja
1743. u nazoènosti upravitelja papinskog dvora Girolama
Colonne i tajnika službe održavanja (Fabrica)
pri bazilici Sv. Petra Giovannija Francesca Abbatija Olivierija.
Na temelju te javne raspre oni su sastavili drugi spis »o
stanovitim poteškoæama« kako procijeniti štete
i predložiti popravke na graðevini, spis kojem su pridodali
spoznaje nastale pri dodatnom oèevidu pukotinâ na
kupoli. Prigovore koji su njihovu vještaèenju bili
upuæeni razvrstali su u tri skupine. Prva se ticala »dvosmislenosti«
koja slijedi iz matematièkog naèina izražavanja,
druga se usredotoèila na uzrok uoèenih šteta,
a treæa osporavala kakvoæu popravaka koje su predložili.
Spis sadrži i dva važna dokumenta: zapisnik vještaèenja
koje je 3. listopada 1742. godine predvodio Olivieri (p. XI) prije
nego li je papa Benedikt XIV. naredio da svoj sud izreknu matematièari,
kao i zapisnik sjednice od 22. sijeènja 1743. o tome u
kojim je toèkama postignuta suglasnost sa stajalištima
rimskih matematièara, a tko je i u kojoj toèki imao
drukèije mišljenje ili je sebi pridržao pravo
da æe se kasnije izjasniti (pp. XV-XVI). Boškoviæ
i dvojica supotpisnika ustrajali su u gledištu da »èvrstoæa,
napose ona velikih graðevina o kojoj se ovdje raspravlja,
ovisi sva o jednom dijelu mehanike koji je statika, znanost koju
njeguju matematièari«, a izrijekom su zajamèili
»da u našem spisu nema niti jedne rijeèi koja
vrijeða tako velikoga èovjeka« kakav je bio Buonarotti.
Na kraju spisa u šest su toèaka saželi prednosti
svoga projekta. Lit.
I.M.
| ||||||||||||
|
PREDSTOJNIK ZIDARSKE DRUŽINE Breve discorso in difesa della Cupola di S. Pietro di N. N. Capomastro Muratore regolato circa i danni secondo la prima Scrittura de' RR. PP. Mattematici. Rim, 1744. god. 80 str. XXVIII, nn. 1-81; tav., figg. 1-2; tav. 2-3 nepag., figg. 1-10. tav. 2, figg. I-III, presjek i polutlocrt kupole Sv. Petra, u gornjem dijelu ploèe pod dvama jednakim naslovima Figure della Scrittura de Mattematici prenosi figg. 2-5 iz prvog spisa Parere di tre Matematici, ploèa 41,0 cm x 22,9 cm. R 612, Privez 3
Povijesni arhiv, Dubrovnik
Nakon što je prouèio prvu rimsku ekspertizu
trojice matematièara, predstojnik zidarske družine
u službi održavanja bazilike Sv. Petra, a to je s velikom
vjerojatnošæu bio Nicola Giobbe, pismeno je oblikovao
konzervativno stajalište »u obranu kupole«. Po
njegovu su mišljenju ošteæenja potjecala »od
stezanja tvari, od priljubljivanja i od neprekinute sklonosti
dijelova prema središtu«, a to znaèi da se odluèio
za metafizièki a ne mehanièki pristup graðevini.
Uza sve poštovanje spram trojice rimskih »virtuoza«,
on je zakljuèio da se ne može sumnjati u »supstancijalnu
sigurnost velike kupole« i pozvao je »iskusnije profesore
plemenite umjetnosti arhitekture da promisle o prikladnim lijekovima
za održavanje ove velike graðevine«. I njegovo tumaèenje
što prouzroèuje pukotine i poziv arhitektima kao najpozvanijima
da predlože popravke znaèio je jedno te isto: matematièari
nisu mjerodavni za izricanje obvezujuæega gledišta
o stabilnosti graðevine. Lit.
I.M.
| |||||||||||||
|
PREDSTOJNIK ZIDARSKE DRUŽINE Breve discorso in difesa della Cupola di S. Pietro di N. N. Capomastro Muratore regolato circa i danni secondo la prima Scrittura de' RR. PP. Mattematici. Rim, 1744. god. 80 str. XXVIII, nn. 1-81; tav., figg. 1-2; tav. 2-3 nepag., figg. 1-10. Tav. 3 naslovljena Pianta del vivo dell'ordine Attico, e piantato dé Costoloni sopra dé / pilastri del med.mo, e vanno à formare l'occhio della gran / Cupola, ò sia collo della lanterna, figg. IIII-X, ploèa 41,2 cm x 22,9 cm, uokvireni prikaz 40,5 cm x 22,4 cm R 612, Privez 3
Povijesni arhiv, Dubrovnik
Spis predstojnika zidarske družine u službi
održavanja bazilike Sv. Petra iz 1744. godine ne valja pamtiti
samo po njegovu zalaganju da matematièari nisu najpozvaniji
dati sud o statici graðevine, nego i po izvrsnom grafièkom
prilogu koji je prikazao stanje kupole tijekom 1742-1744. Na prvoj
je ploèi kombinirao presjek i polutlocrt kupole, a na drugoj
je prikazao niz konstruktivnih pojedinosti koje same govore u
prilog statièkom a ne umjetnièkom pristupu u uklanjanju
ošteæenja na kupoli. Lit.
I.M.
| |||||||||||||
|
RUÐER BOŠKOVIÆ Scrittura sulli danni osservati nell' edificio della Biblioteca Cesarea di Vienna, e loro riparazione composta in esecuzione de' Sovrani commandi di Sua Maestà l' Imperatrice Regina Maria Teresa, e umiliata a' suoi piedi pel felicissimo giorno anniversario della sua nascita / Da Ruggiero Giuseppe Boscovich della Compagnia di Gesù l' anno 1763 Beè, 1763. god. Autograf, list 24,3 cm x 18,1 cm, ff. 1-17, nn. 1-88, slike uz tekst: fig. 1 na f. 14, fig. 2 na f. 15. 13.989
ÖNB, Beè Po nalogu carice Marije Terezije izradio je Boškoviæ ekspertizu o štetama i nužnim popravcima na zgradi carske knjižnice u Beèu što je izgraðena 1726. godine. U uvodnim je paragrafima spisa prikazao »zamisao zgrade« (l'idea dell' edificio). Vještaèenju štetâ pristupio je s istom metodologijom koju je usvojio pri vještaèenju kupole bazilike Sv. Petra u Rimu, tako da ova ekspertiza ima èetverodijelni ustroj: 1. opis glavnih šteta; 2. opæi sustav nastalih pomicanja; 3. uzroci opaženih pomicanja; 4. prijedlog popravaka. Za zaustavljanje opaženih pomicanja na ovalnoj kupoli Boškoviæ je predložio isti lijek kao i u prvoj rimskoj ekspertizi: dva ovalna obruèa od kojih bi jedan bio postavljen uz samu osnovicu kupole, a drugi povrh osam njezinih prozora. Jamèio je s moralnom sigurnošæu da je dostatno kupolu ojaèati i oèuvati (fortificare e conservare).
Spis je Boškoviæ predao carici Mariji
Tereziji na njezin roðendan 13. svibnja 1763. Lit.
I.M.
| |||||||||||||
 |
RUÐER BOŠKOVIÆ Ruggiero Giuseppe Boscowich sic!, Sentimento sulla solidita' della nuova Guglia proposta per la cima della Cupola del Duomo di Milano, o si consideri in sè stessa o rispetto al rimanente del vasto tempio e posto a richiesta del Nobilissimo e Vigilantissimo Capitolo che sopra intende alla sua gran Fabbrica, str. 53-64, nn. 1-55, u: Scritture di matematici e architetti che presero parte nella costruzione della Gran Guglia del Duomo di Milano, str. 36-80, u: Relazione dei ristauri intrapresi alla Gran Guglia del Duomo di Milano nell' anno 1844 ed ultimati nella primavera del corrente 1845, secondo il progetto, e colla direzione del Conte Ambrogio Nava. Milano, 1845. god. Tipografia Valentini e C. 40 80 str., Tav. I-IX. Tav. VIII., figg. 1-5, crteži Boškoviæeva suvremenika Francesca de Regija, jedina tabela koju je Ambrogio Nava odabrao da likovno prikaže Croceov projekt iz 1764. godine. Tav. IV., višebojni tlocrt osmerostrane piramide na vrhu kupole milanske prvostolnice. D29-6
Povijesni arhiv, Dubrovnik
Kad je arhitekt Francesco Croce 25. svibnja 1764.
s pomoæu drvenoga modela predstavio svoj projekt kako podiæi
veliki piramidalni šiljak (Gran Guglia) na kupoli milanske
prvostolnice, milanski je kaptol pozvao nekoliko slavnih znanstvenika
da prosude vrijednost Croceove zamisli pa je, kako priopæuje
Nava, 22. kolovoza 1764. zamolio za mišljenje milanske profesore
»slavne matematièare isusovca Ruðera Boškoviæa
i barnabitu Francesca de Regija«. Boškoviæev je
sud, potpisan 24. veljaèe 1765., glasio: »Nakon svih
ovih istraživanja i ispitivanja uèvrstio sam se u
stavu da projektirani šiljak može dobro opstojati kako
u samom sebi tako i spram ostatka hrama.« Tekstualni dio
Boškoviæeve prosudbe objavio je arhitekt Ambrogio Nava
u zborniku u kojem je predstavio svoj projekt iz 1845. godine,
ali je tom projektu priložio i sedam spisa koje su pozvani
matematièari i arhitekti od 25. svibnja 1764. do 13. svibnja
1765. izradili o Croceovu projektu novoga šiljka milanske
prvostolnice iz 1764. godine. Nažalost, Nava nije objavio
šest Boškoviæevih priloga, koji ukljuèuju
teorijske izvode i proraèune, a bez njih nije moguæe
izreæi konaènu ocjenu o vrijednosti Boškoviæeve
ekspertize. Lit.
I.M.
| ||||||||||||
|
Hidrotehnièkim se ekspertizama Ruðer Boškoviæ
bavio dugotrajno od Rima 1751. godine do Pariza 1781. godine,
a osobito je bio plodan u razdoblju uoèi i za vrijeme svojih
predavanja iz matematike u Pavìji i Milanu, dakle od 1764.
do 1773. Prva je Boškoviæeva hidrotehnièka ekspertiza,
posveæena plovnom rukavcu Tibera, nastala po nalogu pape
Benedikta XIV, a nakon nje Boškoviæeve su usluge potražili
Lucca, Rimini, Genova, Perugia i Piacenza. Plan za isušivanje
Pontinskih moèvara, sastavljen 1764. godine, premda nezaobilazna
èinjenica u svim Boškoviæevim biografijama,
nije, dakle, bio ni jedini te vrste, ni jedini koji je nastao
po Papinu nalogu. Naprotiv, Boškoviæevi su prijedlozi
glede moèvarâ bili podvrgnuti naknadnim ocjenama,
a Boškoviæ je bio svjestan da je nepripremljen i bez
nužnih instrumenata morao pristupiti izradi plana za isušivanje
Pontinskih moèvara. Vještaèenje šteta
u luci Rimini i znanstveno pismo o principima hidrodinamike, ukljuèeno
u Lecchijevo djelo Idrostatica (1765), izdvajaju se meðu
Boškoviæevim radovima iz hidrotehnike i hidrodinamike
po izgraðenoj znanstvenoj metodologiji. To su jedina dva spisa
o vodama koja su za Boškoviæeva života objavljena
uz pristanak pisca. Pri izradama luèkih ekspertiza Boškoviæ
je razvio sustavan pristup luci služeæi se raznim metodama:
od temeljne metode mjerenja i oèevida strujanja u samoj
luci i u širem obalnom pojasu, preko metode razgovora s najstarijim
ribarima i mornarima, do prouèavanja pisanih izvora o luci,
osobito onih koji sadrže podatke o prijašnjim mjerenjima
radi komparativne analize. Popis luka o kojima je izradio ekspertize
i predložio popravke uistinu je dojmljiv: Porte di Trajano
na ušæu Tibera, Terracina, Magnavacca, Rimini i Savona.
U èlanku o naèelima hidrodinamike Boškoviæ
je obradio problem odreðivanja srednje brzine tekuæine
koja teèe koritom, da bi zatim matematièkom preciznošæu
opisao postupke i uvjete uz koje se integracija, aproksimacija
i interpolacija primjenjuju u rješavanju hidrodinamièkih
zadaæa. Boškoviæev je izbor metode uistinu bio
suvremen iz perspektive 1765. godine. Uz to, Boškoviæ
se pri nastupu na matematièku katedru u Pavìji (1764)
u službenim podnescima zalagao za nastavu hidraulike na drugoj
godini studija, te predlagao nabavu temeljnih suvremenih djela
iz nautike i hidraulike za sveuèilišnu knjižnicu.
I.M.
| |||||||||||||
|
RUÐER BOŠKOVIÆ Ruggiero Giuseppe Boscovich, »Esame del Progetto de'Sigg. Manfredi, e Bertaglia in riguardo alle Paludi Pontine, e Porto di Terracina«, u: Raccolta delle perizie ed opuscoli idraulici del Signor Abate Leonardo Ximenes ... alla quale si aggiungono le perizie di altri Professori che anno scritto sulle stesse materie, Tomo I., str. 75-115. Firenze, 1785. god. Nella Stamperia di Pietro Allegrini alla Croce Rossa 40 str. XX + 472; tav. I-III. topografska karta koja je bila pomagalom za Boškoviæeve prosudbe Pianta Topografica delle Paludi Pontine ricavata da quella del Meyer, e del Sani, s oznakom Paduli Pontine Tavola I. u gornjem desnom kutu, s potpisom A. Gio. Canocchi Incise u donjem desnom kutu, uz mjerilo Scala di Miglia Nove Romane pri dnu prikaza u sredini, ploèa 21,4 cm x 34,4 cm, prikaz 18,8 cm x 33,3 cm R 709/1
Povijesni arhiv, Dubrovnik
U pisanju prijedloga za isušivanje Pontinskih
moèvara Boškoviæu su u 18. stoljeæu prethodili
Romualdo Bertaglia 1729. godine, Eustachio Manfredi, pa msgr.
Bolognini i geodet Angelo Sani 1759. godine, napokon zajednièki
Gabriele Manfredi i Romualdo Bertaglia 1761. godine, a samo godinu
dana poslije Boškoviæa u Pontinskim je moèvarama
s istom svrhom boravio Leonardo Ximenes. Èini se da je
ekspertiza o isušivanju Pontinskih moèvara i ureðenju
luke Terracina postala kultnim mjestom Boškoviæevih
biografija prije svega zbog opasnosti od zaraze, zbog tisuæljetnog
prijepora i zbog ugleda naruèitelja. Sam je Boškoviæ
znao kritièki odvagnuti svoj rad u Pontinskim moèvarama.
Nije bio opskrbljen ni najnužnijim instrumentima, a to znaèi
da nije bio pripremljen za hidrotehnièku ekspertizu, osobito
za premjer podruèja od kojih 60 000 hektara. To, dakako,
nije bio njegov naèin pripreme za geodetska mjerenja, pogotovo
u usporedbi sa sustavnim višemjeseènim pripremama
uoèi mjerenja stupnja uzduž meridijana RimÄRimini.
Unatoè svemu, poslušao je naredbu, popraæenu
Papinim dopuštenjem, da preispita prijašnji prijedlog
i o tome podnio pismeno izvješæe. »Kratko vrijeme«
koje je namjeravao provesti u moèvarama produžilo
se na dva i pol mjeseca boravka u opasnim moèvarama. Lit.
I.M.
| |||||||||||||
|
RUÐER BOŠKOVIÆ Del porto di Rimini memorie del Padre Ruggiero Giuseppe Boscovich della Compagnia di Gesù Pesaro, 1765. god. Presso Donnino Ricci 80 str. 4nepag. + 71 A. c. I. 27
Knjižnica Iva Bizzara, Zavod za povijesne znanosti
HAZU, Dubrovnik
Meðu svim Boškoviæevim luèkim
ekspertizama ona o luci Rimini najpomnije je izraðena. S nagomilanim
iskustvom u vještaèenju lukâ Boškoviæ
je odmah po prispjeæu u Rimini 5. listopada 1764. mogao
primijeniti svoju metodologiju u izradi luèke ekspertize,
i to u njezinu najrazvijenijem obliku. Temeljni Boškoviæev
postupak bio je svakodnevni i pomni oèevid koji se sastojao
od mjerenja dubine u luci, te opažanja strujanja i redovitih
uèinaka mora. Boškoviæ je svoje spoznaje o luci
obogaæivao nizom dopunskih postupaka. Obavio je pregled
obale do Pesara i Fana da bi uoèio narav i prednosti susjednih
luka te izmjerio dubinu mora u tim lukama i na obližnjim
žalima. Istodobno je od najstarijih ribara i brodovlasnika
prikupio dragocjene iskaze o najstarijem stanju luke koje pamte
i uzastopnim promjenama u luci, kako bi ih usporedio s trenutnim
stanjem. Važne èinjenice doznao je od upravitelja
luke koji su neposredno bili zaduženi za njezino održavanje,
ali i od gospode upuæene u razlièite spise o samoj
luci i srodnim temama. Meðu potonjima prednjaèio je
Serafino Calindri, koji je prikupio obilnu graðu o povijesti
luke, ali i bilješke o velikom broju luka utemeljenih na
ušæu rijeke što svoje nanose taloži na ulazu
u luku. Upravo je objavljivanje Calindrijeve rasprave o opažanjima
u luci Rimini potaknulo riminske konzule da pozovu uglednog znalca
u luèkom graditeljstvu Ruðera Boškoviæa.
Prema tome, Boškoviæ je razvio sustavni pristup luci
koji je sjedinjavao razlièite postupke. Jednaka se sustavnost
oèituje u logiènom trodijelnom ustroju luèke
ekspertize: 1. utvrðivanje prijašnjeg i sadašnjeg
stanja u luci i rijeènom kanalu; 2. prosudba èinitelja
koji prouzroèuju štete; 3. prijedlog popravaka u luci
i kanalu. To je bio model koji je Boškoviæ veæ
iskušao za Magnavaccu, potpuno ga razvio za Rimini, te ga
primijenio na Savonu 1771. godine. Lit.
I.M.
| |||||||||||||
|
RUÐER BOŠKOVIÆ Lettera del P. Boscovich sulli principi, su' quali si possano appoggiare le Regole pratiche per la misura dell' acque, ch' escono dalle aperture, e corrono per gli alvei, u: Antonio Lecchi, Idrostatica esaminata ne' suoi principi e stabilita nelle sue regole della misura dell' acque correnti, str. 319-345. Milano, Nella Stamperia di Giuseppe Marelli, 1765. god. 80 str. 8 nepag. + 459 R 622
Povijesni arhiv, Dubrovnik
Boškoviæevo znanstveno pismo o naèelima
hidrodinamike jedini je iskljuèivo teorijski spis meðu
njegovim radovima iz hidrotehnike i hidrodinamike. Boškoviæ
je u pismu Lecchiju obrazlagao kako geometrijski predoèiti
srednju brzinu tekuæine: ako se svakoj toèki okomice
BF, koja pripada presjeku korita ili otvoru posude BbfF,
pridruži apsolutna brzina tekuæine u toj toèki,
onda krajevi tih brzina oblikuju neprekinutu krivulju brzinâ
GIL. Tada »postaje jasno da se problem svodi na kvadraturu
površine ispod te krivulje«, zakljuèuje Boškoviæ.
A odnos prema izraèunavanju površine ispod krivulje,
dakle prema ishodišnom problemu integralnog raèuna,
jasno iskazuje odnos matematièara prema izboru metode.
Boškoviæ, profesor matematike na obnovljenom Sveuèilištu
u Pavìji te 1765. godine, ustvrdio je da se za razlièite
sluèajeve krivulje brzinâ, odnosno plohe brzinâ,
kolièina protekle tekuæine može uvijek prikazati
na dva naèina: geometrijski ili uz pomoæ integralnog
raèuna. Još je neposredniji bio u pregledu opæih
metoda kojima se može prijeæi put od geometrijske konstrukcije
do brojèane vrijednosti. Taj Boškoviæev pregled
opæih metoda pruža potpuni uvid u matematièki
instrumentarij epohe, dapaèe izrièito opisuje metode
i uvjete uz koje se one primjenjuju: integracija za integrabilne
funkcije, aproksimacija beskonaènim konvergentnim redom
za neintegrabilne funkcije, interpolacija ako se aproksimacija
funkcije ostvaruje divergentnim redom ili ako je funkcija zadana
na konaènom skupu. A to znaèi, premda u pismu nije
zašao u pojedinosti, da je Boškoviæev izbor metode
uistinu suvremen iz perspektive 1765. godine. Lit.
I.M.
| |||||||||||||
|
RUÐER BOŠKOVIÆ Riflessioni sulla relazione del Sig. Abate Ximenes appartenente al Progetto di un nuovo Ozzeri nello Stato Lucchese del Signore Abate Ruggiero Giuseppe Boscovich, u: Piano di Operazioni Idrauliche per ottenere la massima depressione del Lago di Sesto o sia di Bientina, str. 173-205. Lucca, 1782. god. Presso Francesco Bonsignori 40 str. 317 + 1 Correzioni e aggiunte, nepag., Tav. I-V. zemljovid »Mappa delle Campagne, Laghi, Paludi Lucchesi, e Toscane dall Arno presso Montecchio, e S. Giovanni alla Vena fino al Littorale di Viareggio, coll indicazione della Linea d'un Nuovo Canale, da nominarsi il Nuovo Ozzori«, Tav. I., s oznakom »Mich. Xav. Flosi del.« u donjem lijevom kutu i s oznakom »Bart.o Nerici sc.« u donjem desnom kutu, ploèa 42,4 cm x 54,9 cm, prikaz 40,0 cm x 52,7 cm. R 704
Povijesni arhiv, Dubrovnik
Leonardo Ximenes u opširnom je spisu s nadnevkom
25. rujna 1778. predložio Lucci izgradnju novoga oteretnog
kanala, po imenu Nuovo Ozzeri, koji bi odvodio vode od jezera
Lago di Sesto u graniènom pojasu Lucce i Toscane preko
teritorija Lucce i ispod korita rijeke Serchio u sjeverozapadnom
smjeru do jezera Lago di Maciuccoli, a one bi tad postojeæom
mrežom otjecale prema luci u Viareggiu. Na zamolbu iz Lucce
Boškoviæ je pristao napisati mišljenje o Ximenesovu
izvješæu, premda je 1781. godine boravio u Parizu,
daleko od prostora svoga prvog struènog nadmetanja s Ximenesom.
Ximenes je u pismenom obliku odgovorio na Boškoviæeve
primjedbe. Urednik, koji nije htio otkriti svoje ime, a najvjerojatnije
je to bio Boškoviæev korespondent Giovanni Attilio
Arnolfini, objelodanio je 1782. godine sva tri spisa, i Ximenesov
projekt i Boškoviæevu prosudbu i Ximenesov odgovor,
u posebnom izdanju o planu hidraulièkih radova u Lucci.
Lit.
I.M.
| |||||||||||||
|
LEONARDO XIMENES Ristretto delle Riflessioni del Sig. Abate Ruggiero Giuseppe Boscovich e delle Risposte contenute nelle mia informazione pubblicata nell'edizione di Lucca l'Anno 1782, u: Raccolta delle perizie ed opuscoli idraulici del Signor Abate Leonardo Ximenes.... Tomo II, str. 95-114. Firenze, 1786. god. Nella Stamperia di Pietro Allegrini alla Croce Rossa 40 str. 454, Tav. I-IV. topografska karta Cartone rappresentante l'ultimo Ramo dell'Ozzeri ed il corso del Serchio fino al Mulino delle Carte, s oznakom Tomo II. / Acque Lucchesi / Tavola IV. u gornjem desnom kutu, s potpisom Gio. Canocchi Fece u donjem desnom kutu, uz mjerilo Scala di Canne 1100. di Braccia 6 l'una a Panno Fiorentine pri dnu prikaza u sredini, ploèa 21,5 cm x 39,7 cm, prikaz 20,5 cm x 41,0 cm R 709/2
Povijesni arhiv, Dubrovnik
Prireðujuæi zbornik vještaèenja
i hidraulièkih djela Leonarda Ximenesa, urednik je u njega
uvrstio »sažetak« u kojem je Ximenes prikazao najznaèajnije
Boškoviæeve prigovore na Ximenesov projekt novoga oteretnoga
kanala na podruèju republike Lucce iz 1778. godine, a zatim
i priložio vlastite odgovore na Boškoviæeve primjedbe.
Pri prikazu Boškoviæevih i vlastitih gledišta
oslanjao se Ximenes na izvorne spise kako su oni objelodanjeni
u Lucci 1782. godine. U sažetku se usredotoèio na
ova pitanja: proraèun šteta prema posljednjim oèevidima;
prikladnost pravocrtnog, a ne konkavnoga potkopa ispod rijeke
Serchio; utvrðivanje najboljeg smjera kojim bi morao proæi
kanal Nuovo Ozzeri; brzina vodotoka u kanalu; plovnost novoga
oteretnoga kanala Nuovo Ozzeri sve do ušæa u Viareggiu;
troškovi pri izgradnji takvoga kanala; uporaba razlièitih
matematièkih metoda pri rješavanju problema prijelaza
s jednoga oblika presjeka na drugi; teorija bunara; izgradnja
i proraèun dužine mola u luci Viareggio. Lit.
I.M. | |||||||||||||
| |||||||||||||
|
"BOŠKOVIÆEVA KRIVULJA" ZA SILU (18. STOLJEÆE) - SILA MEÐU ATOMIMA U MOLEKULAMA, U ÈVRSTIM TIJELIMA I NUKLEARNA SILA MEÐU NUKLEONIMA (20. STOLJEÆE) Rim/Berlin, New York, 1745/1933, 1916, 1971. god. a) faksimil sl. 10. (Lit. 1) / faksimil sl. 2 (Lit. 5) b) faksimil sl. 10 (Lit. 1) / faksimil sl. 3-8 (Lit. 6) i str. 253 (Lit. 7)
Nacionalna i sveuèilišna biblioteka,
Zagreb
U djelu De viribus vivis (O živim
silama) 1745. godine Boškoviæ je uveo pretpostavku
da je izmeðu toèkastih èestica tvari u tijelu
u ravnotežnom položaju sila jednaka nuli, na manjim
udaljenostima meðu njima javlja se odbojna sila, a na veæim
udaljenostima privlaèna sila. Ovdje je kljuèan Boškoviæev
doprinos svjetskoj znanosti uvoðenje odbojne sile na veoma
malim udaljenostima meðu èesticama te postojanje ravnotežne
udaljenosti. Ta je Boškoviæeva sila veoma slièna
sili izmeðu atoma u molekuli ili èvrstom tijelu i sili
izmeðu nuklearnih èestica (protona, neutrona) kao što
se iznosi, npr. u standardnim znanstvenim monografijama K.F. Herzfelda,
B.L. Cohena te A. Bohra i B.R. Mottelsona, iz kojih su prikazane
slika 2. sa stranice 8 kojoj je Herzfeld dao naziv "potencijalna
energija prema Boškoviæu", i slike 3-8. sa stranice
59 iz Lit. 6. i sl. sa stranice 253 iz Lit. 7. Lit.
S.K., V.P. i D.T.
| |||||||||||||
|
BOŠKOVIÆEVE TVARNE TOÈKE (18. STOLJEÆE) - KVARKOVI I LEPTONI (20. STOLJEÆE) Beè/New York, Zagreb, 1758, 1976, 1993. god. shema elementarnih èestica citat (n. 366) (Lit. 2)
Nacionalna i sveuèilišna biblioteka,
Zagreb
U Boškoviæevoj teoriji tvar se sastoji
od tvarnih toèaka, koje su neprotežite i bez ikakve
strukture, a predstavljaju ishodišta sila koje djeluju na
daljinu. Boškoviæeve tvarne toèke oèito
su najelementarniji sastojci tvari, a ta svojstva danas ih prirodno
povezuju s kvarkovima i leptonima. Prema današnjim fizikalnim
spoznajama od kvarkova i leptona graðene su sve èestice
tvari. Obièna tvar graðena je od dvije vrste kvarkova
(donji i gornji kvark, s uobièajenim oznakama d-kvark i
u-kvark), te od dvije vrste leptona (elektron i neutrino). Proton
je graðen od dva gornja kvarka, a neutron od dva donja i jednog
gornjeg. Atomi su pak graðeni od elektrona, protona i neutrona,
dakle od elektrona, gornjih i donjih kvarkova. No postoje još
dodatne èetiri vrste kvarkova (tzv. èarobni, strani,
istiniti i lijepi, s uobièajenim oznakama c-kvark, s-kvart,
t-kvart i b-kvark) i èetiri vrste leptona (mion, mionski
neutrino, tau-lepton i tau-leptonski neutrino). Te èestice
nisu u sastavu obiène tvari, ali se pojavljuju u procesima
na visokim energijama. Buduæi da se prema Boškoviæevoj
teoriji tvar sastoji od toèkastih èestica, znaèi
da u njoj ima mnogo praznog prostora. Zato je Boškoviæ
uvidio da pri dostatno velikim brzinama tijela mogu jedno kroz
drugo prodrijeti. Boškoviæ je prvi znanstvenik u povijesti
koji je to jasno izrekao u svojoj Teoriji (nn. 366, 370, 476).
Godine 1976. P. Rinard piše: "Èini se malo vjerojatnim
da bi Boškoviæ bio iznenaðen kvarkovskim modelom
koji subnuklearne èestice gradi od mnogo manjih "objekata",
tako da nukleoni postaju "molekule izgraðene od kvarkova."
Lit.
S.K., V.P. i D.T.
| |||||||||||||
|
BOŠKOVIÆEVA IDEJA IZOLIRANIH SVJETOVA (18. STOLJEÆE) - SUŽANJSTVO KVARKOVA (20. STOLJEÆE) Beè/New York, Zagreb, 1758/1976, 1987, 1988, 1993, 1994. god. faksimil sl. 5 (Lit. 3) citat (nn. 171, 518) (Lit. 2)
Nacionalna i sveuèilišna bibliteka, Zagreb
Dopuštajuæi postojanje više odbojnih
podruèja u svom potencijalu (nn. 170, 171 i 518), Boškoviæ
je zapravo dao prvi "pramodel" za kvarkovsko sužanjstvo,
jedan od središnjih problema moderne fizike elementarnih
èestica. Za takav model bitna je krivulja (b) na sl. 5.
iz Lit. 3. i 4, koja je prekinuta odbojnim, za èesticu
neprelaznim podruèjem. Prema Rinardu moglo bi se reæi:
da je Boškoviæ u svoje vrijeme znao za kvarkovsko sužanjstvo,
važnu znanstvenu spoznaju s kraja 20. stoljeæa, smatrao
bi to prirodnom potvrdom svoje teorije. Lit.
S.K., V.P. i D.T.
| |||||||||||||
|
BOŠKOVIÆEV JEDAN JEDINI ZAKON SILA (18. STOLJEÆE) - UNIFIKACIJA SILA U SUVREMENOJ ZNANOSTI (20. STOLJEÆE) Beè, 1758. god. Europa-Amerika, od 1962. god. shematski prikaz
privatno vlasništvo (S. Kutleša)
Boškoviæev jedan jedini zakon sila koje
postoje u prirodi (lex unica virium in natura existentium), prikazan
poznatom Boškoviæevom krivuljom sila (curva Boscovichiana),
potjeèe iz 1748. godine iz rasprave De lumine pars secunda
(O svjetlosti, drugi dio), a konaèni oblik krivulje
dobila je 1755. godine u raspravi De lege virium in natura
existentium (O zakonu sila koje postoje u prirodi), što
je preneseno u Boškoviæevo glavno djelo iz 1758. godine.
Naznake za takav zakon sila nailazimo veæ u raspravi De
viribus vivis (O zakonu sila) iz 1745. godine. Boškoviæev
doprinos svjetskoj znanosti je ideja da se sva stvarnost protumaèi
na osnovi jednog zakona, tj. ideja unifikacije svih sila u prirodi,
ideal znanosti koji dosad još nije ostvaren. Lit.
S.K., V.P. i D.T.
| |||||||||||||
|
BOŠKOVIÆEVA IDEJA KVANTIZACIJE U "BOŠKOVIÆEVOM MODELU ATOMA" (18. STOLJEÆE) - KVANTIZACIJA U "BOHROVOM MODELU ATOMA" (20. STOLJEÆE) Rim, 1748. god. Europa, 1907, 1913, 1941. god. faksimil sl. 3 (Lit. 2) usporedbe Boškoviæeva, Thomsonova i Bohrova modela atoma
Nacionalna i sveuèilišna biblioteka,
Zagreb; Prirodoslovno-matematièki fakultet, Zagreb
U Boškoviæevu modelu atoma prvi put iznesenom
u raspravi De lumina pars secunda 1748. godine više
tvarnih èestica giba se pod utjecajem Boškoviæeve
sile, što prirodno daje da su moguæe samo neke putanje
èestica, tj. Boškoviæ dolazi do ideje o "dopuštenim"
i "zabranjenim" putanjama. Na taj naèin on dolazi
do ideje kvantizacije, ali je ona kod njega izreèena kvalitativno.
Nakon što je J.J. Thomson 1897. god. otkrio elektron kao
sastavni dio atoma, postavljalo se pitanje kako su elektroni rasporeðeni
u atomu. Prvi je 1901. god. francuski fizièar J. Perrin
iznio ideju da se atom najvjerojatnije sastoji od pozitivno nabijene
èestice (danas znamo da je to atomska jezgra) oko koje
kao "vrsta malih planeta" kruže elektroni. Problem
je bio u tome što takav model atoma prema klasiènom
elektrodinamièkom proraèunu ne bi bio stabilan.
Kao jednu moguænost da se to objasni, Thomson se 1907. god.
koristio pretpostavkom da unutar atoma djeluje Boškoviæeva
sila, što vodi na postojanje meðusobno razmaknutih putanja
u kojima može prebivati elektron. Služeæi se Boškoviæevim
modelom, Thomson je došao do konstatacije da "teorija
kružnih staza pokazuje da samo uz neke uvjete ove staze mogu
biti stabilne" kao što je izneseno u Gillovoj monografiji.
Godine 1913. Bohr je uveo "Bohrov model atoma", koji
je kvantizaciju putanja elektrona temeljio na drugom fizikalnom
naèelu, na Planckovoj ideji o kvantima. Ne da se iskljuèiti,
ali ni dokazati, da je Thomsonov model, utemeljen na Boškoviæevoj
sili, potaknuo ova kasnija Bohrova razmišljanja. Sigurno
je da mu je Thomsonova knjiga bila dostupna. Meðutim, Bohr
to ne spominje ni u svojim radovima, ni u mnogo kasnije napisanoj
kratkoj raspravi o Boškoviæu iz 1958. god. Ako se usporedi
Bohrov model atoma s Boškoviæevim modelom atoma, onda
je oèita misaona tradicija od Boškoviæa preko
Thomsona do Bohra, što je prikazano u Lit. 9. H.V. Gill kaže:
"Bohrov model atoma izravni je nasljednik Boškoviæeva
zakona sila meðu èesticama razmaknutim mikroskopskim
udaljenostima" ... "Gdje je Boškoviæ posadio
prije 200 godina, drugi su požnjeli". Lit.
S.K., V.P. i D.T.
| |||||||||||||
|
BOŠKOVIÆ - PRETHODNIK TEORIJE LUMINISCENCIJE I NASLUÆIVANJE NAÈELA LASERA Beè/Zagreb, 1758/1993. god. shema lasera citati (nn. 491, 395, 473) (Lit. 2)
Nacionalna i sveuèilišna biblioteka,
Zagreb; Prirodoslovno-matematièki fakultet, Zagreb
Boškoviæ je spoznao da "svjetlosne
toèke" (koje bismo današnjom terminologijom nazvali
fotoni) moraju pokazivati neke osebujnosti. Boškoviæ
u svojoj Teoriji (n. 473) kaže: " ... Može naime
u ma kako neznatnom malom prostoru postojati ma kako veliki broj
toèaka ...". Navedena reèenica, koja se nalazi
u raspravi o prirodi svjetlosne emisije, mogla bi se interpretirati
kao neko nasluæivanje Bose-Einsteinove statistike u kvantnoj
fizici 20. stoljeæa, a na tom naèelu osniva se npr.
funkcioniranje lasera. U tom smislu Boškoviæ bi se
mogao smatrati prethodnikom lasera. Drugi važni Boškoviæev
doprinos teoriji svjetlosti odnosi se na luminiscenciju. Ruski
znanstvenik Filonoviè kaže: "Prvu zadovoljavajuæu
teoriju luminiscencije razvijao je u 18. stoljeæu hrvatski
znanstvenik Ruðer Boškoviæ." Lit.
S.K., V.P. i D.T.
| |||||||||||||
|
RUÐER BOŠKOVIÆ - PRETHODNIK EINSTEINOVE TEORIJE RELATIVNOSTI Beè, Leipzig/Zagreb, Dublin, 1758/1905, 1910, 1941. god. citat (Lit. 2, 4, 5, 6, 7 i 8.)
Nacionalna i sveuèilišna biblioteka,
Zagreb
Boškoviæ se u tri aspekta može smatrati
prethodnikom teorije relativnosti. Prvo, Boškoviæ je
stoljeæe i pol prije Macha i Einsteina inzistirao na naèelu
relativnosti, tj. da se ni na koji naèin apsolutno gibanje
ne može razlikovati od relativnog. Variæak, koji se
inaèe istaknuo znaèajnim doprinosima razvoju teorije
relativnosti, kaže da je Boškoviæ "potpun
relativist" glede spoznajnog aspekta. Boškoviæeve
tvrdnje, premda ne dokraja eksplicitne, jasno pokazuju bliskost
njegovih shvaæanja o prostoru i vremenu sa shvaæanjima
Einsteinove teorije relativnosti u 20. stoljeæu. Drugo,
Boškoviæ je stoljeæe i pol prije Lorentza i Einsteina
zastupao ideju o promjeni dimenzije tijela pri prenošenju
tijela s jednog mjesta na drugo. To je osnovni pojam iz kojeg
se razvila teorija relativnosti. Treæe, kao što je
upozorio veæ Vinko Dvorák, prvi profesor eksperimentalne
fizike na Zagrebaèkom sveuèilištu, a ponovio
V. Variæak, Boškoviæ je došao na zamisao
da uvede neku drugu vrstu prostora koji bi imao èetiri
dimenzije, kao što navodi u Teoriji (n. 209). Na osnovi svega
toga oèito je da Boškoviæa treba promatrati
i kao preteæu teorije relativnosti. Lit.
S.K., V.P. i D.T.
| |||||||||||||
|
"LAPLACEOV DEMON" ILI "BOŠKOVIÆEV DUH"? Beè/Pariz, Zagreb, 1758/1814, 1929, 1994. god. citat (n. 385) (Lit. 2) citat (Lit. 3)
Nacionalna i sveuèilišna biblioteka,
Zagreb
U svojoj Teoriji (n. 385) Boškoviæ govori
o nekom sveznajuæem "duhu", koji bi bio u stanju
na osnovi Newtonovih zakona iz toènog poznavanja svih sila
i poèetnih uvjeta u nekom trenutku, znati svu prošlost
i buduænost. Pola stoljeæa nakon toga posve analogno
naèelo klasiènog determinizma formulirao je veliki
francuski znanstvenik Laplace. To Laplaceovo "inteligentno
biæe" dobilo je u svjetskoj znanosti naziv "Laplaceov
demon", "Laplaceov duh" ili "Laplaceova svjetska
formula" i ima veoma važnu ulogu u znanosti 19. i 20.
stoljeæa. Tek u suvremenoj fizici deterministièkog
kaosa dokazano je da èovjek nikad, u naèelu, neæe
moæi raspolagati "Laplaceovim demonom", bez obzira
na to koliko æe u buduænosti napredovati superkompjutori
i eksperimentalni ureðaji. U svjetskoj znanosti slabo je poznato
da je formulaciju "duha" vrlo sliènu Laplaceovom
dao Boškoviæ pola stoljeæa prije Laplacea i zato
bi ga, kao što je predložio zagrebaèki fizièar
Stanko Hondl, trebalo zvati "Boškoviæev duh"
ili "Boškoviæeva svjetska formula". Lit.
S.K., V.P. i D.T.
| |||||||||||||
|
RUÐER BOŠKOVIÆ - PRETHODNIK TEORIJE FRAKTALA Beè/New York, 1758/1982. god. faksimil Kochove krivulje (Lit. 4) fotografija složenog fraktala
Nacionalna i sveuèilišna biblioteka,
Zagreb; Prirodoslovno-matematièki fakultet, Zagreb Matematièka teorija fraktala, koja ima jednu od središnjih uloga u suvremenoj teoriji deterministièkoga kaosa, otkrivena je u 20. stoljeæu. Upravo je iznenaðujuæe da je te probleme "geometrije prirode" predvidio Ruðer boškoviæ. U svojoj Teoriji Boškoviæ kaže: "... Ljudi su izmislili rijeè da bi oznaèili tjelesne stvari i svojstva tijela prema tome kako su dostupna našim osjetilima, ali posve bez obzira na ono što je izvan njihova dohvata. Tako se npr. ono što je ravno i glatko u pravom smislu naziva samo ono na èemu ne možemo svojim osjetilima zapaziti nikakvo ulegnuæe ili uzdignuæe, makar po opæem mišljenju u prirodi i ne postoji ništa što bi bilo matematièki ravno i glatko" (n. 130) i "...Tako u koritima rijeka, u njihanju grana, u bridovima soli, kristala, ..., na prvi pogled granice izgledaju posve oštre... Meðutim, u svim tim primjerima po mojoj teoriji nema kontinuiteta, jer se sva tijela sastoje od ... toèaka ..., ako zamislimo bilo koje tri toèke spojene dužinama nastat æe oštrokutni trokut" (n. 144).
Ovime kao da je Boškoviæ dao naputak za
konstrukciju dviju slavnih fraktalnih struktura snježne pahuljice
i Kochove krivulje. Kochovu krivulju predložila je 1904.
godine švedska matematièarka Helge von Koch, a matematièar
Mandelbrot, glavni tvorac teorije fraktala, kazao je da Kochova
krivulja predstavlja "grub ali snažan model obale".
Iz ovih usporedbi Boškoviæ nedvojbeno zaslužuje
naslov "praoca fraktala". Lit.
S.K., V.P. i D.T.
| |||||||||||||
|
BOŠKOVIÆEV PRIORITET U ODREÐIVANJU OBLIKA ZEMLJE Rim, Europa, 1739, 1741, 1755/1873. god. citat (Lit. 1-3) odnos izmeðu Zemljinog elipsoida i geoida (Lit. 4) prostorna shema geoida (Lit. 4)
Nacionalna i sveuèilišna biblioteka,
Zagreb
Izrazivši vrlo ranu dvojbu da su meridijani
pravilne elipse, Boškoviæ je poduzeo mjerenja duljine
meridijanskog stupnja. U to su se vrijeme znanstvenici još
dvoumili je li Zemlja spljoštena na ekvatoru (oblongum) ili
na polovima (oblatum). Boškoviæ je odredio spljoštenost
Zemljina rotacijskog elipsoida na polovima, što je blisko
vrijednosti spljoštenosti prihvaæenoj u današnjoj
geodeziji i dokazao da oblik Zemlje nije pravilan rotacijski elipsoid,
nego da je Zemlja nepravilna oblika, nazvanog 1873. godine geoid
(J.B. Listing). Boškoviæ je u razmišljanju bio
ispred svog vremena kad je ispravno pretpostavio ne samo da je
Zemlja nepravilnog oblika nego da je taj oblik promjenljiv u vremenu,
što je dokazano tek mnogo kasnije. Lit.
K.È. i S.K.
| |||||||||||||
|
BOŠKOVIÆ - ZAÈETNIK TEORIJE IZOSTAZIJE Rim, Bassano/Europa, 1739-1785./1854-1950. god. citati (Lit. 1-4) modeli izostazije (Lit. 5)
Nacionalna i sveuèilišna biblioteka,
Zagreb; Geodetski fakultet, Zagreb
Boškoviæ je u geoznanost uveo pojam kompenzacije
Zemljinih masa i njime protumaèio fenomen izostazije. Prema
tome, on je zaèetnik teorije izostazije, premda naziv potjeèe
od amerièkog geologa C.E. Duttona (1889). Ako se pretpostavi
da je Zemljino tijelo ispod vanjske površine u hidrostatskoj
ravnoteži, onda bi se uklanjanjem izdignuæa i ispunjenjem
udubina morala postiæi sferoidna ravnotežna forma s
pripadnim "normalnim" poljem Zemljine sile teže.
Iz sustavnog ponašanja otklona vertikale na površini
Zemlje, anomalija sile teže i geoidnih undulacija (uzdizanje
i poniranje plohe geoida u odnosu na Zemljin elipsoid), slijedi
da su vidljiva nagomilavanja masa i postojanje praznina kompenzirani
odgovarajuæim rasporedom masa u Zemljinoj unutrašnjosti.
Heiskanen i Vening Meinesz navode (1958) da je kod Boškoviæa
"rijeè 'kompenzira' upotrijebljena prvi put ...".
Glavni èinitelji promjene smjera i velièine vektora
sile teže su nepravilnost Zemljine površine i nepoznata
struktura Zemljine unutrašnjosti, gdje postoji moguænost
velikih podzemnih šupljina i velikog nagomilavanja masa.
Kasnije su Pratt i Airy (1854/55) te Vening Meinesz (oko 1950)
dali svoje modele izostazije. Otkriæe Mohorovièiæeva
diskontinuiteta izmeðu Zemljine kore i Zemljina plašta
1910. godine u skladu je s teorijom izostazije. Lit.
K.È. i S.K.
| |||||||||||||
|
VELIKANI GEODEZIJE PREMA BIALASOVOJ MONOGRAFIJI Stuttgart, 1982. god. popis velikana
Geodetski fakultet, Zagreb Volker Bialas traži naèin kako objektivizirati važnost pojedinih znanstvenika u razvoju i napretku geodezije. On se odluèuje za postupak u kojem se primjenjuju monografije i obraðuje informacije sadržane u registrima osoba. Iz pripadne relativne uèestalosti spominjanja pojedinih prezimena u registru osoba dade se zakljuèiti o važnosti imenovanih znanstvenika za razvoj odreðenoga znanstvenog podruèja. Takav postupak polazi od toga da se u povijesnim monografijama nijedan autor ne može pojaviti izolirano, nego da izmeðu radova razlièitih znanstvenika tijekom povijesti postoji povezanost zahvaljujuæi neizbježnom protoku informacija. To vrijedi i za monografiju Bialasa (1982), po kojoj u redoslijedu 24 velikana geodezije Boškoviæ dolazi na 14. mjesto. Meðutim, sam Bialas istièe da bi dvojicu (Pacard i Mechain) trebalo izdvojiti iz pionira geodezije jer su citirani zbog nekih manje važnih stvari. S druge strane, Bialas nije uoèio neka važna Boškoviæeva otkriæa u vezi s geodiom i izostazijom. Da je imao to u vidu, broj citata za Boškoviæa bio bi još veæi, pa bi Boškoviæ ušao meðu prvih deset velikana geodezije u povijesti.
Redoslijed velikana geodezije od davnina do 80-tih
godina 20. stoljeæa prema geodetskoj povijesnoj monografiji
V. Bialasa (1982): Laplace, Newton, Gauss, Bouguer, Clairaut,
Helmert, Bessel, Eratosten, Picard, Legendre, Mechain, Huygens,
Snellius, Boškoviæ, Aristotel, Delambre, Maupertius,
Lagrange, Cassini Jacques, D'Alambert, Bruns, Airy, Stokes, Vening
Meinesz. Lit.
K.È. | |||||||||||||
