|
Marijana Buljan-Klarić
|
POPIS |
IVAN VITEZ OD SREDNE, Eszetergom, 1472. god.
GEORG PEUERBACH, TABULAE ECLIPSIUM, Beè,
1459. god., Nacionalna biblioteka, Beè
IVAN ÈESMIÈKI (JANUS PANNONIUS), DE CORPORIBUS MATHEMATICI, prva polovica 15. st., Knjižnica
HAZU, Zagreb
HRVATSKI LUCIDAR, 15. st., Knjižnica samostana
sv. Magdalene u Dubaènici na otoku Krku
MAVROV BREVIJAR , Vrbnik, Krk, 1460. god. , Nacionalna
i sveuèilišna biblioteka, Zagreb
BENJAMINOV PRIJEVOD OSME KNJIGE ZNAMENITOGA DURANDUSOVA
DJELA "RATIO DIVINORUM OFFICIARUM" , Novgorod, 1495.
god., Korice zbornika: Sbornik Bogoslovskij 217
CRTEŽ GAZULLIJEVE PODJELE NEBESKIH KUÆA,
1438. god., Sveuèilišna knjižnica, Krakow
DUBROVAÈKI SPIS O ASTROLABU, Dubrovnik, 15.
st. , Historijski arhiv, Dubrovnik
FRANCESCO CAPUANO, CANONES ET MODUS COMPOSITIONIS
QUADRANTIS AC EJUS OPERATIONES, Padova, poèetak 16.
st., Historijski arhiv, Dubrovnik (Arhiv Bassegli-Gozze)
JURAJ DRAGIŠIÆ, CORRECTIO ERRORI QUI
EX EQUINOCTIO VERNALI IN KALENDARIO PROCEDERE SOLET, 1514.
god. , Vatikanska knjižnica, Rim
FEDERIK GRISOGONO, SPECULUM ASTRONOMICUM TERMINANS
INTELLECTUM HUMANUM IN OMNI SCIENTIA, Venecija, 1507. god.
, Mletaèka knjižnica sv. Marka, Venecija (jedini saèuvani
primjerak u javnim knjižnicama)
FEDERIK GRISOGONO, DE MODO COLLEGIANDI, PROGNOSTICANDI
ET CURANDI FEBRES: NECNON DE HUMANA FELICITATE AC DENIQUE DE FLUXU
ET REFLUXU MARIS, Venecija, 1528. god. , Mletaèka knjižnica
sv. Marka, Venecija; Zavod za povijest i filozofiju znanosti HAZU,
Rasprave i graða za povijest znanosti HAZU, Zagreb.
FEDERIK GRISOGONO, astrološki dijagram za osobu
oboljelu 9. listopada 1527., iz djela De modo collegiandi...,
Venecija, 1527. god.
FEDERIK GRISOGONO, KRUGOVI ZA IZRAÈUNAVANJE
VISINE PLIME, iz djela De modo collegiandi..., Venecija,
1528. god.
IOANNES PAULUS GALLUCIUS , THEATRUM MUNDI, ET
TEMPORIS, Venecija, , 1588. god. |
DETALJAN OPIS KATALOŠKIH JEDINICA |
IVAN VITEZ OD SREDNE
nadgrobni spomenik
Eszetergom, 1472. god.
Ivan Vitez od Sredne (1405. Sredna pokraj Križevaca
- 1472. Esztergom, Maðarska), hrvatski humanist, ostrogonski
nadbiskup, primas Ugarske. Studije prava završio je u Italiji,
gdje je stekao znanje iz podruèja fizike, astronomije i
alkemije. Neko vrijeme (oko 1437) bio je kanonik-kustos u Zagrebu
i u tom razdoblju pridonosi uspostavljanju veza izmeðu Zagreba
i tada vrlo važnih kulturnih i znanstvenih središta
u Italiji. Zatim odlazi u Maðarsku, gdje je odigrao veliku
ulogu u razvijanju kulturnih i znanstvenih središta na tom
podruèju. Sudjelovao je u odgoju Matijaša Hunyadija
(Korvina), kasnije kralja Maðarske i Hrvatske, te vrlo brzo
postao pronotar kraljevske kancelarije. Nakon toga brzo je napredovao
u karijeri na kraljevskom dvoru, postavši glavna politièka
osoba, primas Ugarske. Vrlo istaknuta mu je uloga u kulturnom
krugu koji se okupljao oko dvora kralja Matijaša Hunyadija
s mnogim uglednim znanstvenicima onog vremena: Johannes Muller
(Regiomontanus), njemaèki matematièar i astronom,
Marcin Bylica (Ilkusch), poljski astronom, matematièar
i papinski astrolog, Georg Peuerbach, austrijski astronom i matematièar,
Hans Dorn, konstruktor astronomskih sprava, Pavao Vergerije, koparski
humanist i pedagog. Vitez se osobito zanimao za prirodne znanosti
i poticao je njihovo prouèavanje. Osnovao je akademiju,
skriptorij i knjižnicu u Budimu, te Sveuèilište
u Požunu. Kao inicijator bune (1471-1472) protiv kralja Matijaša
Hunyadija izgubio je povlastice i imanja, a potom se razbolio
i umro. Time se Vitezov znanstveni i kulturni krug raspao. Lit.
M.B.K.
|
|
GEORG PEUERBACH rukopis Beè, 1459. god. fol. 100r-163r. sign. 5291
Nacionalna biblioteka, Beè
Poznatoga austrijskog matematièara, astronoma
i kraljevskog astrologa Georga Peuerbacha (1423-1461) upoznao
je Ivan Vitez za svog boravka u Beèu i raspravljao s njim
o mnogim astronomskim pitanjima te ga poticao na neke astronomske
radove. Peuerbach je najkasnije godine 1459. sastavio djelo Tabulae
eclipsium, izvorno izraðene za beèki meridijan.
Meðutim, Vitez je želio da se takve tablice izrade i
za Veliki Varadin (danas Oradea-Mare u Transilvaniji u Rumunjskoj),
gdje je tada bio biskup. Peuerbach je stoga beèke tablice
za predviðanje pomrèina Sunca i Mjeseca prilagodio
za meridijan Velikog Varadina, pa je dio teksta popunio, a dio
nanovo sastavio. Tako su se pojavile dvije verzije Peuerbachova
djela Tabulae eclipsium, i to prva izvorna za beèki
meridijan i druga preinaèena za meridijan Velikog Varadina,
koja se zbog toga naziva i Tabulae Waradienses. Peuerbachova
posveta važna je za upoznavanje Vitezovih astronomskih interesa
i djelatnosti, jer u njoj se hvale Vitezove zasluge za obogaæenje
knjižnice u Velikom Varadinu, dragocjene svima koje je Vitez
doveo na svoj Dvor iz raznih krajeva, i naglašava kako je
Vitez poticao matematièare, osobito one koji su mogli istraživati
nebeske pojave i promjene nebeskih tijela. Lit.
S.P.B. i M.B.K.
| |
|
IVAN ÈESMIÈKI (JANUS PANNONIUS)
pjesma o matematici prva polovica 15. st. Jani Pannonii Libri III Poematum Elegiarum et Epigrammatum, Budae 1754, str. 196
Knjižnica HAZU, Zagreb Ivan Èesmièki (1434. Èesmica pokraj Èazme ili Kestenci kraj Aljmaša - 1472 Medvedgrad), latinizirano Janus Pannonius, hrvatski je humanist i pjesnik biskup u Peèuhu, neæak Ivana Viteza. Studirao je u Italiji, gdje je usvojio neka neoplatonistièka gledišta, upoznao se s astrologijom, te se i poslije stalno usavršavao u astrološkoj teoriji. Koliko je dosad poznato, nije pisao astrološke rasprave, ali je gledišta o astrologiji izlagao u svojim pjesmama.
Premda je u prirodoznanstvenim tumaèenjima
zastupao Aristotelovu prirodnu filozofiju, veæ je vrlo rano
bio pod platonistièkim utjecajem u shvaæanju matematièkih
pojmova, što se vidi iz jedne od njegovih najranijih elegija
De corporibus mathematici (O matematièkim tijelima).
Pisana je pod utjecajem Euklida, ali i Platona. Èesmièki
u toj elegiji govori o matematièkim pojmovima: toèki,
crti, površini, tijelu i kutu. Moglo bi se reæi da
je ta elegija mala rasprava pisana u stihovima, jer se u njoj
jasno opisuju matematièki pojmovi koji su njezin glavni
sadržaj. Lit.
S.P.B. i Ž.D.
| |
|
prijepis u glagoljaškom kodeksu razlièita sadržaja 15. st. listovi 11-23.
Knjižnica samostana sv. Magdalene u Dubaènici
na otoku Krku
Njemaèki Lucidarium s kraja 12. stoljeæa
preveden je na razne jezike, pa i na èeški. S èeškog
je u 15. stoljeæu preveden i na hrvatski jezik. Sadržaj
hrvatskog Lucidara je peripatetièka prirodna filozofija
razvijenoga srednjeg vijeka, s kršæanskim dopunama.
Astronomske pojave temelje se na geocentriènoj slici svijeta.
Aristotelov prvi pokretaè u hrvatskom se Lucidaru poistovjeæuje
s Bogom. Iznose se gledišta o elementima i prirodnim pojavama
na Zemlji, postanak groma, kiše, duge, potresa, korespondencija
plime i oseke s gibanjem Mjeseca, utjecaj zvijezda na narav ljudi
i drugo. Lit.
Ž.D. i S.P.B.
| |
 |
glagoljski brevijar s komputskim raèunom Vrbnik, Krk, 1460. god. rukopis, f. 416v, f. 417r. sign. R. 7822
Nacionalna i sveuèilišna biblioteka,
Zagreb
Iz srednjeg vijeka u Hrvatskoj je saèuvano
više glagoljskih tekstova koji imaju odreðenu važnost
i za astronomiju. Danas su poznati uglavnom glagoljski brevijari
iz 15. stoljeæa, ali komputski raèun koji sadrže
sigurno je mnogo stariji i vrlo je vjerojatno da je isto takav
bio još i u doba hrvatskih narodnih vladara. Mavrov brevijar
pripadao je vrbnièkom popu Mavru, koji ga je dao izraditi
1460. godine. Tom brevijaru je pop Jure iz Baške, takoðer
na otoku Krku, dodao komputistièke krugove i uz njih dao
svoje tumaèenje. Na jednoj stranici je dan krug zlatnih
slova i epakta, a na drugoj krug nedjeljnih slova. Naime, u krugove
su se upisivala slova koja odgovaraju pojedinim brojevima, po
kojima su se odreðivali željeni dani u godini. Nedjeljna
slova su služila za odreðivanje dana u mjesecu, a epakti,
brojevi koji su jednaki broju dana od mlaðaka do nekoga odreðenog
dana, obièno proljetnog ekvinocija, služili su za
odreðivanje dana Uskrsa. Lit.
S.P.B. i M.B.K.
|
|
BENJAMINOV PRIJEVOD OSME KNJIGE ZNAMENITOGA DURANDUSOVA DJELA "RATIO DIVINORUM OFFICIARUM" (RAÈUNANJE BOŽANSKIH SLUŽBI) tekst koji je služio za rješavanje kalendarskog pitanja u Rusiji Novgorod, 1495. god. prijevod u kodeksu, Gos. Publ. Pogod. No 1121.
Korice zbornika: Sbornik Bogoslovskij 217 U Istoènoj Europi tijekom srednjeg vijeka podržavala su se i prepisivala djela nastala u ranom srednjem vijeku u Bizantu. Tek u drugoj polovici 15. stoljeæa došlo je do stanovitog otvaranja prema srednjovjekovnoj zapadnoeuropskoj katolièkoj i skolastièkoj tradiciji. Hrvatski dominikanac Benjamin bio je prvi zapadnoeuropski humanist na ruskom tlu. Bez sumnje potjeèe iz sjevernohrvatskog primorja (možda roðen u Splitu ili je barem vrijeme svog naukovanja proveo u splitskom dominikanskom samostanu). Uz pomoæ hrvatskih glagoljaških samostana u Pragu i Krakovu stigao je u Rusiju, gdje je imao istaknutu ulogu u širenju ideja zapadnoeuropskog humanizma, osnovao novgorodski kulturni krug arhiepiskopa Genadija, te posebno utjecao na rješenje kalendarskog pitanja i vrlo vjerojatno i na poimanje nekih astronomskih pojmova u tadašnjoj Rusiji. Do tada su u Rusiji primjenjivane astronomske tablice grèkih matematièara s proraèunima do 1492, kad se predviðao kraj svijeta. Moskovski crkveni sabor 1495. nije prihvatio to tumaèenje i odluèio je da se Uskrsne tablice produže. Pretpostavlja se da je Benjamin savjetovao Genadiju da zatraži pomoæ u Rimu kod pape. Nije poznato što je papa Inocent VIII. poslao Genadiju, ali je sigurno da je 1495. za tu svrhu iskorišten 8. dio knjige Rationale divinorum officiarum, koji je s latinskog na ruski preveo Benjamin.
Benjaminov prijevod jedne od osam knjiga koje sadrži
djelo Rationale divinorum officiarum, knjiga s naslovom:
VIII pars sive liber VIII de computo et calendario et de pertinentibus
ad illa (osmi dio ili osma knjiga o izraèunavanju i
kalendaru i o svemu što se na to odnosi), odnosno ista osma
knjiga u strasburškom izdanju iz 1486, s kojeg je Benjamin
prevodio. Lit.
Ž.D. i M.B.K.
| |
|
CRTEŽ GAZULLIJEVE PODJELE NEBESKIH KUÆA iz rukopisnog kodeksa Theoriae novae planetarum Georga Peuerbacha 1438. god. Codex 599 (original)
Sveuèilišna knjižnica, Krakow
Ivan Gazulli (roðen poè. 15. stoljeæa,
najvjerojatnije u Dubrovniku - 1465. Dubrovnik), doktorirao je
na Padovanskom sveuèilištu (1430), a potom je djelovao
u Dubrovniku, gdje je napisao i svoje djelo De directionibus...
"O direkcijama, 1438), u kojem je naslovu naglašen
pojam "directio", jedan od najvažnijih u astrološkoj
praksi. Djelo nije saèuvano u izvornom obliku, ali je prepisivano
i korišteno u radovima drugih autora, osobito Regiomontanusa
i Marcina Bylice, a u 16. stoljeæu su se njime koristili
poznati fizièar i matematièar Francesco Maurolico
i astrolog Francesco Giuntini. U njemu je Gazulli izložio
svoju metodu podjele neba na tzv. nebeske kuæe, u èemu
je usavršio i afirmirao metodu talijanskog astronoma Campana
iz Novare. Gazulli je obavljao i više diplomatskih poslova
za dubrovaèku vladu, pa je neko vrijeme boravio u Italiji
i Maðarskoj. Crtež prikazuje Gazullijevu podjelu u rukopisnom
kodeksu Theoriae novae planetarum G. Peuerbacha. Lit.
S.P.B. i M.B.K.
| |
|
Dubrovnik, 15. st.
Historijski arhiv, Dubrovnik (Arhiv Bassegli-Gozze)
Rukopis nema naslova ni oznaèenog autora,
a sastoji se iz tri dijela, koji se mogu ovako formulirati: 1.
De usu astrolabii (O uporabi astrolaba), 2. De compositione
astrolabi (O konstrukciji astrolaba) i 3. Theorica planetarum
(Teorija planeta). Nastao je vjerojatno po uzoru na raspravu o
astrolabu koju je napisao francuski konstruktor astrolaba iz 15.
stoljeæa Jean Fusoris, no ne postoji u svijetu ni jedan
spis o astrolabu koji bi bio istovjetan s ovim dubrovaèkim.
Prva dva dijela rukopisa imaju za predmet uporabu i konstrukciju
astrolaba, sprave koja je služila u prvom redu kao astronomski
raèunar pomoæu kojeg se moglo odrediti trajanje dana
i noæi, astronomsko vrijeme, ekvatorijalne koordinate zvijezda,
položaj Sunca na ekliptici i drugo, pa je prijepis vjerojatno
nastao radi uvoðenja astrolaba u dubrovaèku pomorsku
navigaciju. Treæi dio spisa je vjerni prijepis rasprave
Theorica planetarum, koju je napisao nepoznati autor u
13. stoljeæu, èesto se pripisuje Gerardu iz Cremone,
a temelji se na Ptolomejevim spisima uz korištenje arapskih
komentara. Lit.
S.P.B. i M.B.K.
| |
|
FRANCESCO CAPUANO Dubrovaèki spis o kvadrantu Padova, poèetak 16. st.
Historijski arhiv, Dubrovnik (Arhiv Bassegli-Gozze)
Rukopis nosi naslov Canones et modus compositionis
quadrantis ac ejus operationes (Kanoni i naèin konstrukcije
kvadranta i njihova uporaba), a napisao ga je Francesco Capuano,
rodom iz Manfredonije, lijeènik i profesor astronomije
u Padovi, koji se potpisivao redovnièkim imenom Giovani
Battista de Manfredonia. Dubrovaèki prijepis pod gornjim
naslovom nastao je u Padovi. Sadržaj rukopisa je izradba
i uporaba kvadranta, ali se osim toga u njemu nalazi i tablièni
prikaz nebeskih koordinata glavnih stajaèica, tablice odnosa
duljine dana i noæi u raznim razdobljima godine, tablice
položaja Sunca u pojedinim danima u godini i drugi astronomski
i astrološki pojmovi, što je sve bilo vrlo važno
za dubrovaèko pomorstvo. Lit.
S.P.B. i M.B.K.
| |
|
JURAJ DRAGIŠIÆ 1514. god. V. at. Lat. 8226, f. 3r-12v.
Vatikanska knjižnica, Rim
Juraj Dragišiæ (1445. Srebrenica u Bosni
- 1520. Barletta, Italija), hrvatski je humanist, filozof i teolog.
Zanimao se pitanjem kalendara, a u pojedinim svojim filozofskim
i teološkim djelima zauzimao je i gledišta o ustrojstvu
svijeta te o pitanju astrologije. Studij teologije završio
je u Italiji, gdje se kretao u krugu istaknutih erudita, filozofa
i znanstvenika, okupljenih oko kardinala Bessariona. Znanstvene
studije upotpunjuje u Francuskoj i Engleskoj, gdje upoznaje oksfordsku
astronomsku tradiciju. Potaknut istraživanjima pojedinih
astronoma poèetkom 16. st., Dragišiæ neposredno
prije V. Lateranskog sabora (1514) piše raspravu "Korekcija
pogreške u kalendaru koja mora slijediti iz proljetnog ekvinocija"
kojom upozorava papu Lava X. na potrebu korekcije julijanskoga
kalendara. Time je Dragišiæ bio meðu prvima koji
su službeno pokrenuli to pitanje. Dragišiæev prijedlog
reforme kalendara nije prihvaæen, ali je on sigurno pripomogao
rimskim papama da ubrzaju proces reforme kalendara, koju je izveo
1582. papa Grgur XII. prema korekcijama astronoma Aloisiusa Liliusa,
vrlo sliènima Dragišiæevu prijedlogu. Lit.
S.P.B. i M.B.K.
| |
|
FEDERIK GRISOGONO kolofon knjige Venecija, 1507. god.
Mletaèka knjižnica sv. Marka, Venecija
(jedini saèuvani primjerak u javnim knjižnicama)
Federik Grisogono (Bartolaèiæ) (1472.
Zadar - 1538. Zadar), najistaknutiji je hrvatski znanstvenik posljednjih
godina srednjovjekovlja. Doktorat filozofije i matematike postiže
u Padovi, gdje na istom sveuèilištu ostaje u svojstvu
profesora matematike i astrologije. Te iste 1507. godine objavio
je u Veneciji djelo Speculum astronomicum terminans intellectum
humanum in omni scientia (Astronomsko zrcalo kojim se ljudski
um uvodi u svako znanje). Na poèetku knjige objavljeno
je pohvalno pismo padovanskog studenta Marcantonija Contarinija,
u kojem navodi filozofska pitanja o kojima je Grisogono predavao
i njegove komentare Ptolomejevih djela Quadripartitum i
Almagest. Nakon pisma slijedi Grisogonovo javno predavanje
na poèetku školske godine, u kojem on opisuje važnost
pojedinih znanosti u nastavi. U djelu su zatim sustavno obraðena
èetiri predmeta kvadrivija: geometrija, aritmetika, astrologija
i glazba. Najvažniji dio Grisogonova djela Speculum astronomicum
predstavljaju njegovi komentari Euklidovih Elementa, meðu
kojima se osobito istièe kritika definicije toèke
i kritika definicije usporednice. Lit.
S.PB. i M.B.K.
| |
|
FEDERIK GRISOGONO djelo koje izmeðu ostalog sadrži prvi tiskani izvorni medicinski tekst Venecija, 1528. god.
Mletaèka knjižnica sv. Marka, Venecija;
Zavod za povijest i filozofiju znanosti HAZU, Rasprave i graða
za povijest znanosti HAZU, Zagreb.
Djelo De modo pronosticandi et curandi febres
(O naèinu spreèavanja, proricanja i lijeèenja
groznica, o ljudskoj sreæi i napokon o plimi i oseci mora)
sadrži rasprave o znanstvenoj metodi raspravljanja o groznicama;
o prognoziranju bolesti po kritiènim danima; o znanstvenoj
metodi lijeèenja groznice, o kugi, o uzroku smrti; o sreæi
i ljudskom savršenstvu, o tajnom uzroku morske plime i oseke.
Hrvatski znanstvenik Federik Grisogono (1472-1537) pripada krugu
renesansnih mislilaca koji su razbijali srednjovjekovnu sliku
svijeta, no kojima još nije uspjelo stvoriti novu znanost.
Njegova su medicinska shvaæanja pod snažnim utjecajem
arabistièke medicine. Fiziologija i patologija u Grisogonovim
raspravama temelje se na kombinaciji nauèavanja o poremetnjama
tjelesnih sokova u svezi s èetiri elementa i tri spiritusa,
pitagorejskog zakona broja, na doktrini prirodnoga i protuprirodnoga,
pasivnoga i aktivnog, uz primjenu astroloških naèela.
Grisogono je kao temeljnu filozofiju prihvatio Platonovu. Za njega
je broj temelj svih odnosa u svijetu, što je izvanredno važno
jer je takvo shvaæanje vodilo kvantitativnom promatranju
prirodnih pojava. Meðutim, u onome što se ne protivi
platonizmu, Grisogono je peripatetik i drži da nebesko podruèje
gibanjima planeta utjeèe na zbivanja u donjem zemaljskom
podruèju, interpretirajuæi taj utjecaj kao astrološki
utjecaj, što je veæ bilo uèinjeno u prirodnoj
filozofiji Abu Ma'šara (arapski znanstvenik 10. st.). Grisogono
naglašava da je astrološki utjecaj uzrok svemu što
se na Zemlji zbiva, pojave bolesti ili plime i oseke mora, pa
èak i ljudske sreæe i nesreæe. Lit.
B.B. i M.B.K.
| |
|
astrološki dijagram za osobu oboljelu 9. listopada 1527. iz djela De modo collegiandi...
Venecija, 1527. god.
Grisogono je potpuno podržavao astrologiju,
te ju je primjenjivao i u medicini. Bio je pobornik astrološke
medicine, koja se cjelovito ispoljava u njegovu djelu o naèinu
spreèavanja, proricanja i lijeèenja groznica De
modo collegiandi.... U tom djelu on opširno razmatra
položaje nebeskih tijela i razlièite konstelacije
te boravke planeta u nebeskim kuæama. Sve to dovodi u vezu
s ljudskim zdravljem i bolestima, ali i uzima u obzir pri lijeèenju.
Kao zastupnik judicejske astrologije on predviða ono što
slijedi iz gibanja nebeskih tijela. Zato postavlja horoskop ne
samo u vezi s lijeèenjem, nego za razne društvene
i politièke dogaðaje. Sam horoskop bolesnika vrlo je
važan za medicinsku prognozu. Esenciju bolesti i znaèajne
dane odreðuje prema situaciji na nebu u trenutku poèetka
bolesti i trenutku roðenja bolesnika. U knjizi dan je i primjer
oboljelog èovjeka u Zadru 9. listopada 1527, s astrološkim
dijagramom i tumaèenjem. Lit.
S.P.B. i M.B.K.
| |
|
FEDERIK GRISOGONO iz djela De modo collegiandi...
Venecija, 1528. god.
Plimi i oseci mora Grisogono je posvetio posebnu
raspravu Tractatus de occulta causa fluxus et refluxus maris
(Rasprava o skrovitu uzroku plime i oseke mora), koja je objavljena
kao posljednji dio knjige De modo collegiandi.... U Grisogonovoj
je interpretaciji svjetlo prenosnik utjecaja nebeskog podruèja
na zemaljsko, a širenje tog utjecaja odvija se trenutaèno.
Grisogono tvrdi da je gibanje morske vode vrlo složeno i
prouzroèeno prirodom elementa vode i svjetlom, gibanjem
i utjecajem nebeskih tijela. U svojoj raspravi pokušao je
objasniti uzroke druge dnevne plime, jedno od najtežih pitanja
srednjovjekovnih znanstvenika. Grisogono smatra da postoje dvije
maksimalne elevacije mora: jedna pod zvijezdom, a druga pod njezinim
nadirom. Tvrdnja o privlaènosti nadira bila je vrlo korisna
u sklopu geocentriènog sustava pri objašnjenju druge
dnevne plime, pa su se poslije njome koristili i mnogi drugi.
Meðutim, Grisogono se ne zadovoljava samo objašnjenjem
uzroka veæ uvodi kvantitativne odnose u svoja razmatranja
i konstruira raèunar visina mora, koji zbraja uèinke
što dolaze od privlaènosti Sunca i Mjeseca za svaki
njihov položaj, tako da se jedan krug zakrene u odnosu na
drugi, ovisno o trenutaènom položaju tijela, a rezultat
se proèita u sredini raèunara. Lit.
S.P.B. i M.B.K.
| |
 |
IOANNES PAULUS GALLUCIUS petnaest zakljuèaka o plimi i oseci mora Venecija, 1588. god. (Venetiis: Apud Ioannem Baptistam Somascum, 1588) Nunc primum in luce editum
ZKZ 28170-100-6 Giovan Paolo Galluci u svom je djelu Theatrum mundi, et temporis (1588) u sklopu poglavlja De maris fluxu, atque refluxu, et quot horis singulis diebus fluat, atque refluat, kao zasebno poglavlje o plimi i oseci mora, doslovce preuzeo petnaest zakljuèaka, a time i glavninu teksta iz djela Tractatus de occulta causa fluxus et refluxus maris (Rasprava o tajnom uzroku plime i oseke mora, 1528) Federika Grisogona, te posebnim reèenicama oznaèio poèetak i kraj navoda iz Grisogonove rasprave. Dapaèe, Galluci je prihvatio Grisogonov kvantitativni pristup pojavi plime i oseke mora i njegovu konvenciju da se razlika izmeðu najniže i najviše razine podijeli na sedam jedinica. Zato je u svoju knjigu uvrstio i Grisogonovu spravu za odreðivanje elevacije mora (Figura fluxus atque refluxus maris), sastavljenu od tri pomiène papirnate podloge, od kojih gornje dvije iskazuju velièinu elevacije mora zbog djelovanja Mjeseca odnosno Sunca. Gallucci je spravu za odreðivanje elevacije nazvao "slikom" (figura), kao što je to uèinio i njezin izumitelj Grisogono. 4: Ff. (7). pp. 478. Ex libris Joannis Rossi Veneti Gerardi filii Biblioteca Comunale "Paravia"
Bilješka A. Paravije na prvom listu: "Vedi
a pagina 70 del presente un trattato di Federico Grisogono Zaratino,
sul flusso e riflusso del mare, menzionato anche dal Fortis nel
sum Viaggio in Dalmazia, t. I, pag 15. - Altro esemplare
da me posseduto di quest'opera è la stessissima edizione,
soltanto l'anno è 1589 invece che 1588, come nel presente."
Lit.
I.M. |