Srednji vijek

ISTAKNUTI ZNANSTVENICI I DJELA U SREDNJEM VIJEKU

Marijana Buljan-Klarić

Tijekom srednjeg vijeka djeluje više istaknutih znanstvenika hrvatskog i neki stranog podrijetla, èiji je rad bio vezan uz hrvatska podruèja. Svojim djelovanjem u zemlji i izvan nje zauzimali su važne pozicije u znanstvenim i kulturnim krugovima tadašnje Europe.

Neki od njih dali su izvorne doprinose na podruèju egzaktnih znanosti i sudjelovali u razvitku znanstvene misli, a drugi, zauzimajuæi stajalište prema odreðenim prirodoznanstvenim problemima, pridonosili su prihvaæanju i širenju novih ideja, stvarali znanstvene i kulturne krugove te imali vodeæu ulogu u organiziranju i razvijanju kulturnih i znanstvenih središta srednjovjekovne Europe.



POPIS
KATALOŠKIH
JEDINICA

IVAN VITEZ OD SREDNE, Eszetergom, 1472. god.

GEORG PEUERBACH, TABULAE ECLIPSIUM, Beè, 1459. god., Nacionalna biblioteka, Beè

IVAN ÈESMIÈKI (JANUS PANNONIUS), DE CORPORIBUS MATHEMATICI, prva polovica 15. st., Knjižnica HAZU, Zagreb

HRVATSKI LUCIDAR, 15. st., Knjižnica samostana sv. Magdalene u Dubaènici na otoku Krku

MAVROV BREVIJAR , Vrbnik, Krk, 1460. god. , Nacionalna i sveuèilišna biblioteka, Zagreb

BENJAMINOV PRIJEVOD OSME KNJIGE ZNAMENITOGA DURANDUSOVA DJELA "RATIO DIVINORUM OFFICIARUM" , Novgorod, 1495. god., Korice zbornika: Sbornik Bogoslovskij 217

CRTEŽ GAZULLIJEVE PODJELE NEBESKIH KUÆA, 1438. god., Sveuèilišna knjižnica, Krakow

DUBROVAÈKI SPIS O ASTROLABU, Dubrovnik, 15. st. , Historijski arhiv, Dubrovnik

FRANCESCO CAPUANO, CANONES ET MODUS COMPOSITIONIS QUADRANTIS AC EJUS OPERATIONES, Padova, poèetak 16. st., Historijski arhiv, Dubrovnik (Arhiv Bassegli-Gozze)

JURAJ DRAGIŠIÆ, CORRECTIO ERRORI QUI EX EQUINOCTIO VERNALI IN KALENDARIO PROCEDERE SOLET, 1514. god. , Vatikanska knjižnica, Rim

FEDERIK GRISOGONO, SPECULUM ASTRONOMICUM TERMINANS INTELLECTUM HUMANUM IN OMNI SCIENTIA, Venecija, 1507. god. , Mletaèka knjižnica sv. Marka, Venecija (jedini saèuvani primjerak u javnim knjižnicama)

FEDERIK GRISOGONO, DE MODO COLLEGIANDI, PROGNOSTICANDI ET CURANDI FEBRES: NECNON DE HUMANA FELICITATE AC DENIQUE DE FLUXU ET REFLUXU MARIS, Venecija, 1528. god. , Mletaèka knjižnica sv. Marka, Venecija; Zavod za povijest i filozofiju znanosti HAZU, Rasprave i graða za povijest znanosti HAZU, Zagreb.

FEDERIK GRISOGONO, astrološki dijagram za osobu oboljelu 9. listopada 1527., iz djela De modo collegiandi..., Venecija, 1527. god.

FEDERIK GRISOGONO, KRUGOVI ZA IZRAÈUNAVANJE VISINE PLIME, iz djela De modo collegiandi..., Venecija, 1528. god.

IOANNES PAULUS GALLUCIUS , THEATRUM MUNDI, ET TEMPORIS, Venecija, , 1588. god.


DETALJAN OPIS KATALOŠKIH JEDINICA

IVAN VITEZ OD SREDNE

nadgrobni spomenik

Eszetergom, 1472. god.


Ivan Vitez od Sredne (1405. Sredna pokraj Križevaca - 1472. Esztergom, Maðarska), hrvatski humanist, ostrogonski nadbiskup, primas Ugarske. Studije prava završio je u Italiji, gdje je stekao znanje iz podruèja fizike, astronomije i alkemije. Neko vrijeme (oko 1437) bio je kanonik-kustos u Zagrebu i u tom razdoblju pridonosi uspostavljanju veza izmeðu Zagreba i tada vrlo važnih kulturnih i znanstvenih središta u Italiji. Zatim odlazi u Maðarsku, gdje je odigrao veliku ulogu u razvijanju kulturnih i znanstvenih središta na tom podruèju. Sudjelovao je u odgoju Matijaša Hunyadija (Korvina), kasnije kralja Maðarske i Hrvatske, te vrlo brzo postao pronotar kraljevske kancelarije. Nakon toga brzo je napredovao u karijeri na kraljevskom dvoru, postavši glavna politièka osoba, primas Ugarske. Vrlo istaknuta mu je uloga u kulturnom krugu koji se okupljao oko dvora kralja Matijaša Hunyadija s mnogim uglednim znanstvenicima onog vremena: Johannes Muller (Regiomontanus), njemaèki matematièar i astronom, Marcin Bylica (Ilkusch), poljski astronom, matematièar i papinski astrolog, Georg Peuerbach, austrijski astronom i matematièar, Hans Dorn, konstruktor astronomskih sprava, Pavao Vergerije, koparski humanist i pedagog. Vitez se osobito zanimao za prirodne znanosti i poticao je njihovo prouèavanje. Osnovao je akademiju, skriptorij i knjižnicu u Budimu, te Sveuèilište u Požunu. Kao inicijator bune (1471-1472) protiv kralja Matijaša Hunyadija izgubio je povlastice i imanja, a potom se razbolio i umro. Time se Vitezov znanstveni i kulturni krug raspao.

Lit.

  1. Ž. Dadiæ, Egzaktne znanosti hrvatskog srednjovjekovlja, Globus, Zagreb 1991, str. 88, 93, 99-109, 111, 115, 122-123, 126-127, 129, 160, 164 i 170.



M.B.K.





GEORG PEUERBACH
TABULAE ECLIPSIUM


rukopis

Beè, 1459. god.

fol. 100r-163r.

sign. 5291

Nacionalna biblioteka, Beè


Poznatoga austrijskog matematièara, astronoma i kraljevskog astrologa Georga Peuerbacha (1423-1461) upoznao je Ivan Vitez za svog boravka u Beèu i raspravljao s njim o mnogim astronomskim pitanjima te ga poticao na neke astronomske radove. Peuerbach je najkasnije godine 1459. sastavio djelo Tabulae eclipsium, izvorno izraðene za beèki meridijan. Meðutim, Vitez je želio da se takve tablice izrade i za Veliki Varadin (danas Oradea-Mare u Transilvaniji u Rumunjskoj), gdje je tada bio biskup. Peuerbach je stoga beèke tablice za predviðanje pomrèina Sunca i Mjeseca prilagodio za meridijan Velikog Varadina, pa je dio teksta popunio, a dio nanovo sastavio. Tako su se pojavile dvije verzije Peuerbachova djela Tabulae eclipsium, i to prva izvorna za beèki meridijan i druga preinaèena za meridijan Velikog Varadina, koja se zbog toga naziva i Tabulae Waradienses. Peuerbachova posveta važna je za upoznavanje Vitezovih astronomskih interesa i djelatnosti, jer u njoj se hvale Vitezove zasluge za obogaæenje knjižnice u Velikom Varadinu, dragocjene svima koje je Vitez doveo na svoj Dvor iz raznih krajeva, i naglašava kako je Vitez poticao matematièare, osobito one koji su mogli istraživati nebeske pojave i promjene nebeskih tijela.

Lit.

  1. Ž. Dadiæ, Egzaktne znanosti hrvatskog srednjovjekovlja, Globus, Zagreb 1991, str. 101-102.



S.P.B. i M.B.K.





IVAN ÈESMIÈKI (JANUS PANNONIUS)
DE CORPORIBUS MATHEMATICI


pjesma o matematici

prva polovica 15. st.

Jani Pannonii Libri III

Poematum Elegiarum et Epigrammatum, Budae 1754, str. 196

Knjižnica HAZU, Zagreb


Ivan Èesmièki (1434. Èesmica pokraj Èazme ili Kestenci kraj Aljmaša - 1472 Medvedgrad), latinizirano Janus Pannonius, hrvatski je humanist i pjesnik biskup u Peèuhu, neæak Ivana Viteza. Studirao je u Italiji, gdje je usvojio neka neoplatonistièka gledišta, upoznao se s astrologijom, te se i poslije stalno usavršavao u astrološkoj teoriji. Koliko je dosad poznato, nije pisao astrološke rasprave, ali je gledišta o astrologiji izlagao u svojim pjesmama.

Premda je u prirodoznanstvenim tumaèenjima zastupao Aristotelovu prirodnu filozofiju, veæ je vrlo rano bio pod platonistièkim utjecajem u shvaæanju matematièkih pojmova, što se vidi iz jedne od njegovih najranijih elegija De corporibus mathematici (O matematièkim tijelima). Pisana je pod utjecajem Euklida, ali i Platona. Èesmièki u toj elegiji govori o matematièkim pojmovima: toèki, crti, površini, tijelu i kutu. Moglo bi se reæi da je ta elegija mala rasprava pisana u stihovima, jer se u njoj jasno opisuju matematièki pojmovi koji su njezin glavni sadržaj.

Lit.

  1. Ž. Dadiæ, Egzaktne znanosti hrvatskoga srednjovjekovlja, Globus, Zagreb 1991, str. 116-120.
  2. Ivan Èesmièki, Stihovi i epigrami, JAZU, Zagreb 1951, str. 105.
  3. J. Huszti, Janus Pannonius asztrologiai allaspontja, Minerva 1927, str. 43-58.



S.P.B. i Ž.D.





HRVATSKI LUCIDAR


prijepis u glagoljaškom kodeksu razlièita sadržaja

15. st.

listovi 11-23.

Knjižnica samostana sv. Magdalene u Dubaènici na otoku Krku


Njemaèki Lucidarium s kraja 12. stoljeæa preveden je na razne jezike, pa i na èeški. S èeškog je u 15. stoljeæu preveden i na hrvatski jezik. Sadržaj hrvatskog Lucidara je peripatetièka prirodna filozofija razvijenoga srednjeg vijeka, s kršæanskim dopunama. Astronomske pojave temelje se na geocentriènoj slici svijeta. Aristotelov prvi pokretaè u hrvatskom se Lucidaru poistovjeæuje s Bogom. Iznose se gledišta o elementima i prirodnim pojavama na Zemlji, postanak groma, kiše, duge, potresa, korespondencija plime i oseke s gibanjem Mjeseca, utjecaj zvijezda na narav ljudi i drugo.

Lit.

  1. Ž. Dadiæ, Egzaktne znanosti hrvatskoga srednjovjekovlja, Globus, Zagreb 1991, str. 140-143.
  2. I. Milèetiæ, Starine, knjiga 30, JAZU, Zagreb, 1902, str. 265 i 288-333.



Ž.D. i S.P.B.





MAVROV BREVIJAR


glagoljski brevijar s komputskim raèunom

Vrbnik, Krk, 1460. god.

rukopis, f. 416v, f. 417r.

sign. R. 7822

Nacionalna i sveuèilišna biblioteka, Zagreb


Iz srednjeg vijeka u Hrvatskoj je saèuvano više glagoljskih tekstova koji imaju odreðenu važnost i za astronomiju. Danas su poznati uglavnom glagoljski brevijari iz 15. stoljeæa, ali komputski raèun koji sadrže sigurno je mnogo stariji i vrlo je vjerojatno da je isto takav bio još i u doba hrvatskih narodnih vladara. Mavrov brevijar pripadao je vrbnièkom popu Mavru, koji ga je dao izraditi 1460. godine. Tom brevijaru je pop Jure iz Baške, takoðer na otoku Krku, dodao komputistièke krugove i uz njih dao svoje tumaèenje. Na jednoj stranici je dan krug zlatnih slova i epakta, a na drugoj krug nedjeljnih slova. Naime, u krugove su se upisivala slova koja odgovaraju pojedinim brojevima, po kojima su se odreðivali željeni dani u godini. Nedjeljna slova su služila za odreðivanje dana u mjesecu, a epakti, brojevi koji su jednaki broju dana od mlaðaka do nekoga odreðenog dana, obièno proljetnog ekvinocija, služili su za odreðivanje dana Uskrsa.

Lit.

  1. Ž. Dadiæ, Egzaktne znanosti hrvatskog srednjovjekovlja, Globus, Zagreb, 1991, str. 142-143.



S.P.B. i M.B.K.





BENJAMINOV PRIJEVOD OSME KNJIGE ZNAMENITOGA DURANDUSOVA DJELA "RATIO DIVINORUM OFFICIARUM"


(RAÈUNANJE BOŽANSKIH SLUŽBI)

tekst koji je služio za rješavanje kalendarskog pitanja u Rusiji

Novgorod, 1495. god.

prijevod u kodeksu, Gos. Publ. Pogod. No 1121.

Korice zbornika: Sbornik Bogoslovskij 217


U Istoènoj Europi tijekom srednjeg vijeka podržavala su se i prepisivala djela nastala u ranom srednjem vijeku u Bizantu. Tek u drugoj polovici 15. stoljeæa došlo je do stanovitog otvaranja prema srednjovjekovnoj zapadnoeuropskoj katolièkoj i skolastièkoj tradiciji. Hrvatski dominikanac Benjamin bio je prvi zapadnoeuropski humanist na ruskom tlu. Bez sumnje potjeèe iz sjevernohrvatskog primorja (možda roðen u Splitu ili je barem vrijeme svog naukovanja proveo u splitskom dominikanskom samostanu). Uz pomoæ hrvatskih glagoljaških samostana u Pragu i Krakovu stigao je u Rusiju, gdje je imao istaknutu ulogu u širenju ideja zapadnoeuropskog humanizma, osnovao novgorodski kulturni krug arhiepiskopa Genadija, te posebno utjecao na rješenje kalendarskog pitanja i vrlo vjerojatno i na poimanje nekih astronomskih pojmova u tadašnjoj Rusiji. Do tada su u Rusiji primjenjivane astronomske tablice grèkih matematièara s proraèunima do 1492, kad se predviðao kraj svijeta. Moskovski crkveni sabor 1495. nije prihvatio to tumaèenje i odluèio je da se Uskrsne tablice produže. Pretpostavlja se da je Benjamin savjetovao Genadiju da zatraži pomoæ u Rimu kod pape. Nije poznato što je papa Inocent VIII. poslao Genadiju, ali je sigurno da je 1495. za tu svrhu iskorišten 8. dio knjige Rationale divinorum officiarum, koji je s latinskog na ruski preveo Benjamin.

Benjaminov prijevod jedne od osam knjiga koje sadrži djelo Rationale divinorum officiarum, knjiga s naslovom: VIII pars sive liber VIII de computo et calendario et de pertinentibus ad illa (osmi dio ili osma knjiga o izraèunavanju i kalendaru i o svemu što se na to odnosi), odnosno ista osma knjiga u strasburškom izdanju iz 1486, s kojeg je Benjamin prevodio.

Lit.

  1. Ž. Dadiæ, Egzaktne znanosti hrvatskog srednjovjekovlja, Globus, Zagreb 1991, str. 131-135.



Ž.D. i M.B.K.





CRTEŽ GAZULLIJEVE PODJELE NEBESKIH KUÆA


iz rukopisnog kodeksa Theoriae novae planetarum Georga Peuerbacha

1438. god.

Codex 599 (original)

Sveuèilišna knjižnica, Krakow


Ivan Gazulli (roðen poè. 15. stoljeæa, najvjerojatnije u Dubrovniku - 1465. Dubrovnik), doktorirao je na Padovanskom sveuèilištu (1430), a potom je djelovao u Dubrovniku, gdje je napisao i svoje djelo De directionibus... "O direkcijama, 1438), u kojem je naslovu naglašen pojam "directio", jedan od najvažnijih u astrološkoj praksi. Djelo nije saèuvano u izvornom obliku, ali je prepisivano i korišteno u radovima drugih autora, osobito Regiomontanusa i Marcina Bylice, a u 16. stoljeæu su se njime koristili poznati fizièar i matematièar Francesco Maurolico i astrolog Francesco Giuntini. U njemu je Gazulli izložio svoju metodu podjele neba na tzv. nebeske kuæe, u èemu je usavršio i afirmirao metodu talijanskog astronoma Campana iz Novare. Gazulli je obavljao i više diplomatskih poslova za dubrovaèku vladu, pa je neko vrijeme boravio u Italiji i Maðarskoj. Crtež prikazuje Gazullijevu podjelu u rukopisnom kodeksu Theoriae novae planetarum G. Peuerbacha.

Lit.

  1. Ž. Dadiæ, Egzaktne znanosti hrvatskog srednjovjekovlja, Globus, Zagreb, 1991.



S.P.B. i M.B.K.





DUBROVAÈKI SPIS O ASTROLABU


Dubrovnik, 15. st.

Historijski arhiv, Dubrovnik (Arhiv Bassegli-Gozze)


Rukopis nema naslova ni oznaèenog autora, a sastoji se iz tri dijela, koji se mogu ovako formulirati: 1. De usu astrolabii (O uporabi astrolaba), 2. De compositione astrolabi (O konstrukciji astrolaba) i 3. Theorica planetarum (Teorija planeta). Nastao je vjerojatno po uzoru na raspravu o astrolabu koju je napisao francuski konstruktor astrolaba iz 15. stoljeæa Jean Fusoris, no ne postoji u svijetu ni jedan spis o astrolabu koji bi bio istovjetan s ovim dubrovaèkim. Prva dva dijela rukopisa imaju za predmet uporabu i konstrukciju astrolaba, sprave koja je služila u prvom redu kao astronomski raèunar pomoæu kojeg se moglo odrediti trajanje dana i noæi, astronomsko vrijeme, ekvatorijalne koordinate zvijezda, položaj Sunca na ekliptici i drugo, pa je prijepis vjerojatno nastao radi uvoðenja astrolaba u dubrovaèku pomorsku navigaciju. Treæi dio spisa je vjerni prijepis rasprave Theorica planetarum, koju je napisao nepoznati autor u 13. stoljeæu, èesto se pripisuje Gerardu iz Cremone, a temelji se na Ptolomejevim spisima uz korištenje arapskih komentara.

Lit.

  1. Ž. Dadiæ, Egzaktne znanosti hrvatskoga srednjovjekovlja, Globus, Zagreb 1991, str. 136-138.



S.P.B. i M.B.K.





FRANCESCO CAPUANO
CANONES ET MODUS COMPOSITIONIS QUADRANTIS AC EJUS OPERATIONES


Dubrovaèki spis o kvadrantu

Padova, poèetak 16. st.

Historijski arhiv, Dubrovnik (Arhiv Bassegli-Gozze)


Rukopis nosi naslov Canones et modus compositionis quadrantis ac ejus operationes (Kanoni i naèin konstrukcije kvadranta i njihova uporaba), a napisao ga je Francesco Capuano, rodom iz Manfredonije, lijeènik i profesor astronomije u Padovi, koji se potpisivao redovnièkim imenom Giovani Battista de Manfredonia. Dubrovaèki prijepis pod gornjim naslovom nastao je u Padovi. Sadržaj rukopisa je izradba i uporaba kvadranta, ali se osim toga u njemu nalazi i tablièni prikaz nebeskih koordinata glavnih stajaèica, tablice odnosa duljine dana i noæi u raznim razdobljima godine, tablice položaja Sunca u pojedinim danima u godini i drugi astronomski i astrološki pojmovi, što je sve bilo vrlo važno za dubrovaèko pomorstvo.

Lit.

  1. Ž. Dadiæ, Egzaktne znanosti hrvatskog srednjovjekovlja, Globus, Zagreb 1991, str. 139.



S.P.B. i M.B.K.





JURAJ DRAGIŠIÆ
CORRECTIO ERRORI QUI EX EQUINOCTIO VERNALI IN KALENDARIO PROCEDERE SOLET


1514. god.

V. at. Lat. 8226, f. 3r-12v.

Vatikanska knjižnica, Rim


Juraj Dragišiæ (1445. Srebrenica u Bosni - 1520. Barletta, Italija), hrvatski je humanist, filozof i teolog. Zanimao se pitanjem kalendara, a u pojedinim svojim filozofskim i teološkim djelima zauzimao je i gledišta o ustrojstvu svijeta te o pitanju astrologije. Studij teologije završio je u Italiji, gdje se kretao u krugu istaknutih erudita, filozofa i znanstvenika, okupljenih oko kardinala Bessariona. Znanstvene studije upotpunjuje u Francuskoj i Engleskoj, gdje upoznaje oksfordsku astronomsku tradiciju. Potaknut istraživanjima pojedinih astronoma poèetkom 16. st., Dragišiæ neposredno prije V. Lateranskog sabora (1514) piše raspravu "Korekcija pogreške u kalendaru koja mora slijediti iz proljetnog ekvinocija" kojom upozorava papu Lava X. na potrebu korekcije julijanskoga kalendara. Time je Dragišiæ bio meðu prvima koji su službeno pokrenuli to pitanje. Dragišiæev prijedlog reforme kalendara nije prihvaæen, ali je on sigurno pripomogao rimskim papama da ubrzaju proces reforme kalendara, koju je izveo 1582. papa Grgur XII. prema korekcijama astronoma Aloisiusa Liliusa, vrlo sliènima Dragišiæevu prijedlogu.

Lit.

  1. Ž. Dadiæ, Egzaktne znanosti hrvatskog srednjovjekovlja, Globus, Zagreb 1991, str. 164-167.
  2. M. Oršoliæ, Zbornik radova Èetvrtog simpozija iz povijesti znanosti, Hrvatsko prirodoslovno društvo, Zagreb, 1983, str. 109-110.



S.P.B. i M.B.K.





FEDERIK GRISOGONO
SPECULUM ASTRONOMICUM TERMINANS INTELLECTUM HUMANUM IN OMNI SCIENTIA


kolofon knjige

Venecija, 1507. god.

Mletaèka knjižnica sv. Marka, Venecija (jedini saèuvani primjerak u javnim knjižnicama)


Federik Grisogono (Bartolaèiæ) (1472. Zadar - 1538. Zadar), najistaknutiji je hrvatski znanstvenik posljednjih godina srednjovjekovlja. Doktorat filozofije i matematike postiže u Padovi, gdje na istom sveuèilištu ostaje u svojstvu profesora matematike i astrologije. Te iste 1507. godine objavio je u Veneciji djelo Speculum astronomicum terminans intellectum humanum in omni scientia (Astronomsko zrcalo kojim se ljudski um uvodi u svako znanje). Na poèetku knjige objavljeno je pohvalno pismo padovanskog studenta Marcantonija Contarinija, u kojem navodi filozofska pitanja o kojima je Grisogono predavao i njegove komentare Ptolomejevih djela Quadripartitum i Almagest. Nakon pisma slijedi Grisogonovo javno predavanje na poèetku školske godine, u kojem on opisuje važnost pojedinih znanosti u nastavi. U djelu su zatim sustavno obraðena èetiri predmeta kvadrivija: geometrija, aritmetika, astrologija i glazba. Najvažniji dio Grisogonova djela Speculum astronomicum predstavljaju njegovi komentari Euklidovih Elementa, meðu kojima se osobito istièe kritika definicije toèke i kritika definicije usporednice.

Lit.

  1. Ž. Dadiæ, Egzaktne znanosti hrvatskog srednjovjekovlja, Globus, Zagreb 1991, str. 177-188.



S.PB. i M.B.K.





FEDERIK GRISOGONO
DE MODO COLLEGIANDI, PROGNOSTICANDI ET CURANDI FEBRES: NECNON DE HUMANA FELICITATE AC DENIQUE DE FLUXU ET REFLUXU MARIS


djelo koje izmeðu ostalog sadrži prvi tiskani izvorni medicinski tekst

Venecija, 1528. god.

Mletaèka knjižnica sv. Marka, Venecija; Zavod za povijest i filozofiju znanosti HAZU, Rasprave i graða za povijest znanosti HAZU, Zagreb.


Djelo De modo pronosticandi et curandi febres (O naèinu spreèavanja, proricanja i lijeèenja groznica, o ljudskoj sreæi i napokon o plimi i oseci mora) sadrži rasprave o znanstvenoj metodi raspravljanja o groznicama; o prognoziranju bolesti po kritiènim danima; o znanstvenoj metodi lijeèenja groznice, o kugi, o uzroku smrti; o sreæi i ljudskom savršenstvu, o tajnom uzroku morske plime i oseke. Hrvatski znanstvenik Federik Grisogono (1472-1537) pripada krugu renesansnih mislilaca koji su razbijali srednjovjekovnu sliku svijeta, no kojima još nije uspjelo stvoriti novu znanost. Njegova su medicinska shvaæanja pod snažnim utjecajem arabistièke medicine. Fiziologija i patologija u Grisogonovim raspravama temelje se na kombinaciji nauèavanja o poremetnjama tjelesnih sokova u svezi s èetiri elementa i tri spiritusa, pitagorejskog zakona broja, na doktrini prirodnoga i protuprirodnoga, pasivnoga i aktivnog, uz primjenu astroloških naèela. Grisogono je kao temeljnu filozofiju prihvatio Platonovu. Za njega je broj temelj svih odnosa u svijetu, što je izvanredno važno jer je takvo shvaæanje vodilo kvantitativnom promatranju prirodnih pojava. Meðutim, u onome što se ne protivi platonizmu, Grisogono je peripatetik i drži da nebesko podruèje gibanjima planeta utjeèe na zbivanja u donjem zemaljskom podruèju, interpretirajuæi taj utjecaj kao astrološki utjecaj, što je veæ bilo uèinjeno u prirodnoj filozofiji Abu Ma'šara (arapski znanstvenik 10. st.). Grisogono naglašava da je astrološki utjecaj uzrok svemu što se na Zemlji zbiva, pojave bolesti ili plime i oseke mora, pa èak i ljudske sreæe i nesreæe.

Lit.

  1. Ž. Dadiæ, Egzaktne znanosti hrvatskog srednjovjekovlja, Globus, Zagreb 1991, str. 177-188.
  2. M.D. Grmek, Lijeè. vjesnik, 92 (1970) 679-686.
  3. M.D. Grmek, Radovi instituta JAZU u Zadru, svezak 15, JAZU, Zadar, 1968, str. 61-90.
  4. B. Belicza, Rasprava i graða za povijest znanosti, knjiga 6, JAZU, Zagreb, 1990, str. 13-23.



B.B. i M.B.K.






FEDERIK GRISOGONO


astrološki dijagram za osobu oboljelu 9. listopada 1527.

iz djela De modo collegiandi...

Venecija, 1527. god.


Grisogono je potpuno podržavao astrologiju, te ju je primjenjivao i u medicini. Bio je pobornik astrološke medicine, koja se cjelovito ispoljava u njegovu djelu o naèinu spreèavanja, proricanja i lijeèenja groznica De modo collegiandi.... U tom djelu on opširno razmatra položaje nebeskih tijela i razlièite konstelacije te boravke planeta u nebeskim kuæama. Sve to dovodi u vezu s ljudskim zdravljem i bolestima, ali i uzima u obzir pri lijeèenju. Kao zastupnik judicejske astrologije on predviða ono što slijedi iz gibanja nebeskih tijela. Zato postavlja horoskop ne samo u vezi s lijeèenjem, nego za razne društvene i politièke dogaðaje. Sam horoskop bolesnika vrlo je važan za medicinsku prognozu. Esenciju bolesti i znaèajne dane odreðuje prema situaciji na nebu u trenutku poèetka bolesti i trenutku roðenja bolesnika. U knjizi dan je i primjer oboljelog èovjeka u Zadru 9. listopada 1527, s astrološkim dijagramom i tumaèenjem.

Lit.

  1. Ž. Dadiæ, Egzaktne znanosti hrvatskoga srednjovjekovlja, Globus, Zagreb 1991, str. 144 (tablica XVI).
  2. Rasprave i graða za povijest znanosti , knjiga 6, HAZU, Zagreb, 1990.



S.P.B. i M.B.K.





FEDERIK GRISOGONO
KRUGOVI ZA IZRAÈUNAVANJE VISINE PLIME


iz djela De modo collegiandi...

Venecija, 1528. god.


Plimi i oseci mora Grisogono je posvetio posebnu raspravu Tractatus de occulta causa fluxus et refluxus maris (Rasprava o skrovitu uzroku plime i oseke mora), koja je objavljena kao posljednji dio knjige De modo collegiandi.... U Grisogonovoj je interpretaciji svjetlo prenosnik utjecaja nebeskog podruèja na zemaljsko, a širenje tog utjecaja odvija se trenutaèno. Grisogono tvrdi da je gibanje morske vode vrlo složeno i prouzroèeno prirodom elementa vode i svjetlom, gibanjem i utjecajem nebeskih tijela. U svojoj raspravi pokušao je objasniti uzroke druge dnevne plime, jedno od najtežih pitanja srednjovjekovnih znanstvenika. Grisogono smatra da postoje dvije maksimalne elevacije mora: jedna pod zvijezdom, a druga pod njezinim nadirom. Tvrdnja o privlaènosti nadira bila je vrlo korisna u sklopu geocentriènog sustava pri objašnjenju druge dnevne plime, pa su se poslije njome koristili i mnogi drugi. Meðutim, Grisogono se ne zadovoljava samo objašnjenjem uzroka veæ uvodi kvantitativne odnose u svoja razmatranja i konstruira raèunar visina mora, koji zbraja uèinke što dolaze od privlaènosti Sunca i Mjeseca za svaki njihov položaj, tako da se jedan krug zakrene u odnosu na drugi, ovisno o trenutaènom položaju tijela, a rezultat se proèita u sredini raèunara.

Lit.

  1. Ž. Dadiæ, Egzaktne znanosti hrvatskog srednjovjekovlja, Globus, Zagreb 1991, str. 177-188.



S.P.B. i M.B.K.





IOANNES PAULUS GALLUCIUS
THEATRUM MUNDI, ET TEMPORIS


petnaest zakljuèaka o plimi i oseci mora

Venecija, 1588. god.

(Venetiis: Apud Ioannem Baptistam Somascum, 1588)

Nunc primum in luce editum

ZKZ 28170-100-6


Giovan Paolo Galluci u svom je djelu Theatrum mundi, et temporis (1588) u sklopu poglavlja De maris fluxu, atque refluxu, et quot horis singulis diebus fluat, atque refluat, kao zasebno poglavlje o plimi i oseci mora, doslovce preuzeo petnaest zakljuèaka, a time i glavninu teksta iz djela Tractatus de occulta causa fluxus et refluxus maris (Rasprava o tajnom uzroku plime i oseke mora, 1528) Federika Grisogona, te posebnim reèenicama oznaèio poèetak i kraj navoda iz Grisogonove rasprave. Dapaèe, Galluci je prihvatio Grisogonov kvantitativni pristup pojavi plime i oseke mora i njegovu konvenciju da se razlika izmeðu najniže i najviše razine podijeli na sedam jedinica. Zato je u svoju knjigu uvrstio i Grisogonovu spravu za odreðivanje elevacije mora (Figura fluxus atque refluxus maris), sastavljenu od tri pomiène papirnate podloge, od kojih gornje dvije iskazuju velièinu elevacije mora zbog djelovanja Mjeseca odnosno Sunca. Gallucci je spravu za odreðivanje elevacije nazvao "slikom" (figura), kao što je to uèinio i njezin izumitelj Grisogono.

4: Ff. (7). pp. 478.

Ex libris Joannis Rossi Veneti Gerardi filii

Biblioteca Comunale "Paravia"

Bilješka A. Paravije na prvom listu: "Vedi a pagina 70 del presente un trattato di Federico Grisogono Zaratino, sul flusso e riflusso del mare, menzionato anche dal Fortis nel sum Viaggio in Dalmazia, t. I, pag 15. - Altro esemplare da me posseduto di quest'opera è la stessissima edizione, soltanto l'anno è 1589 invece che 1588, come nel presente."

Lit.

  1. G.(iuseppe) G.(elcich), Cenni per la storia degli studi nautici in Dalmazia, (Spalato: Tipografia Sociale Spalatina (G. Laghi), 1902, 75 str. na str. 10.
  2. Ž. Dadiæ, "Tumaèenje plime i oseke mora u djelima autora s podruèja Hrvatske", Rasprave i graða za povijest nauka 2 (1965) 87-143.
  3. P. Galiæ, Katalog knjiga tiskanih u XVI. stoljeæu, koje se èuvaju u zadarskoj Nauènoj biblioteci, Nauèna biblioteka, Zadar, 1987, str. 57, n. 333.
  4. F. Chrisogonus, "Tractatus de occulta causa fluxus et refluxus maris", u: Federicus Chrisogonus, De modo collegiandi, prognosticandi et curandi febres, necnon de humana felicitate, ac denique de fluxu et refluxu maris lucubrationes (Venetiis: Impressum a Joan. Anto. de Sabbio et fratribus, 1528), ff. 23v-27v; pretisak i hrvatski prijevod Jakova Stipišiæa u: Rasprave i graða za povijest znanosti 6 (1990) 46-54.
  5. Ž. Dadiæ, Egzaktne znanosti hrvatskoga srednjovjekovlja, Globus, Zagreb, 1991, str. 177-188 i 180-186.



I.M.