Srednji vijek

TEKSTIL I OPREMA ZA KONJE

Ivan Soljačić

Tekstil uz hranu i stanovanje ubraja se u najvažnije ljudske potrebe. Zbog toga su i Hrvati veæ od dolaska u svoju postojbinu proizvodili tekstil u kuænoj radinosti. Nažalost, iz tog vremena nije nam ostalo saèuvanih uzoraka. Bogatiji graðani, plemstvo i sveæenstvo koristili su se i uvoznim tekstilom, u kojem su èesto bile ugraðene metalne niti. Ovakvi uzorci saèuvani su u starohrvatskim gradovima, posebno u Biskupiji kod Knina. No najznaèajniji saèuvani tekstilni predmet je "Plašt kralja Ladislava" koji se èuva u riznici Zagrebaèke katedrale, a koji možemo smatrati najstarijim saèuvanim spomenikom Zagrebaèke biskupije.

Na prijelazu iz srednjeg u novi vijek u Dubrovniku se razvila manufakturna proizvodnja sukna, koja su bila najkvalitetnija na èitavom Mediteranu.

Uz tekstilnu opremu èesto se u hrvatskim gradovima, npr. u Biskupiji, nalazi i oprema za konje. Ostruge su uz druge ukrase imale na šiljku i znak križa. Na pojedinim slikama iz srednjeg vijeka može se vidjeti kako su bili obuèeni i opremljeni konjanici iz onog vremena.



POPIS
KATALOŠKIH
JEDINICA

SRMA NA TLU DALMACIJE, nekropola Sv. Spas, selo Cetina (Vrlika), 9-14. st., Biskupija Crkvina (kod Knina), 9-10. st., Muzej hrvatskih arheoloških spomenika, Split

DJEÈJE OSTRUGE , Knin, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika, Split

POKLON MUDRACA IZ CRKVE SV. LOVRE U ZADRU, Zadar, 8-9. st., Arheološki muzej, Zadar

PLAŠT KRALJA LADISLAVA , Regensburg, 11. st., Riznica zagrebaèke katedrale, Zagreb


DETALJAN OPIS KATALOŠKIH JEDINICA

SRMA NA TLU DALMACIJE

nalazi tekstila iz starohrvatskih grobova

nekropola Sv. Spas, selo Cetina (Vrlika), 9-14. st.

Biskupija Crkvina (kod Knina), 9-10. st.

Fotografije srme s primjeraka tekstila iz starohrvatskih grobova

1. Srma, 9-10. stoljeæe, poveæanje 30 puta (nekropola sv. Spas, selo Cetina kod Vrlike)

2. Detalj srme, poveæanje 85 puta

Muzej hrvatskih arheoloških spomenika, Split


Istraživanja primjeraka srme (ukrasne preðe kod kojih je tekstilna nit, jezgro, obavijena vrlo tankom i uskom metalnom trakom) iz tekstila naðenog u starohrvatskim grobovima (9. do 14. st.), provedena istodobno s analizom srme iz nošnji sinjskih alkara (18. do 19. st.) te suvremenih metalnih preða, ukazala su na zavidnu razinu izrade takvih tekstilija u doba ranoga srednjeg vijeka, tj. prije 1000 godina. Ustanovljeno je da se srma u tom tisuæljetnom razdoblju nije znaèajnije promijenila ni u svojem tekstilnom, a ni u metalnom dijelu. U najstarijim primjercima srme tekstilna je komponenta izraðena od svile ili lana, a metalna lamela (traka) redovito sadrži zlato i srebro, te uz njih i aluminij odnosno bakar. Ispitane znaèajke - udjeli tekstilne i metalne komponente, njihove finoæe, širine i debljine lamela te stupanj prekrivenosti jezgre kovinom, na primjercima srme iz starohrvatskih grobova, ne razlikuju se znaèajno od onih na srmama iz kasnijega, pa i suvremenog doba. To je posredni dokaz dobrog poznavanja znaèajki ovih materijala i najpovoljnijih postupaka njihove izrade i prerade radi postizanja željenih uporabnih svojstava, veæ u ranom srednjem vijeku.

Lit.

  1. R. Raffaelli, M. Èunko, M. Dragièeviæ, Tekstil, 31 (1982) 827-838.



R.È.





POKLON MUDRACA IZ CRKVE SV. LOVRE U ZADRU


Zadar, 8-9. st.

plutej iz crkve Sv. Lovre u Zadru s prikazom manjega i laganijega konja, uz uporabu stremena

Arheološki muzej, Zadar


Na temelju starohrvatskih arheoloških nalaza može se zakljuèiti da se konju pridaje posebna važnost. To ilustrira plutej iz crkve Sv. Lovre u Zadru, na kojem je prikazan Poklon mudraca, gdje su mudraci prikazani na konjima, i to uz uporabu stremena (M. Šeper ovaj plutej datira u 8. ili poèetak 9. stoljeæa). Iako nema potankih istraživanja o procjeni razvoja tipa konja, èini se da je u razdoblju od 8. do 11. stoljeæa prikazani konj na nalazima postajao sve više teži tip konja, na što je vjerojatno utjecao tip franaèkoga konja i ratne opreme. To opet ukazuje na to da su Hrvati neposredno od Franaka prihvatili tip konja i taktiku ratovanja kojom su Franci nadvladali lakšu konjicu Maura. Vjerojatno je to omoguæilo Hrvatima za vrijeme Tomislava da se suprotstave istoènoj taktici i lakšoj konjici Maðarske i Bugarske, pa je bez obzira na brojnost konjice za vrijeme Tomislava njen borbeni uèinak odgovarao procjeni Porfirogeneta. Kameni ulomak sa središnjim prikazom konja s kraja 10. ili 11. stoljeæa u Arheološkoj zbirci u Ninu prikazuje izrazito teški tip konja.

Lit.

  1. D. Jelovina, Starohrvatsko kulturno blago, Mladost, Zagreb, 1986.
  2. I. Juriæ, B. Štancl, Enciklopedija Jugoslavije, Leksikografski zavod, Zagreb, 1989.



LJ.





PLAŠT KRALJA LADISLAVA


Regensburg, 11. st.

zvonolika kazula u Riznici zagrebaèke katedrale

Riznica zagrebaèke katedrale, Zagreb


Najstariji saèuvani tekstilni spomenik Zagrebaèke biskupije. Pronašao ga je Ivan Tkalèiæ 1873. godine pri pretraživanju inventara Zagrebaèke stolne crkve. Prema Tkalèiæu ovaj plašt je dobio biskup Augustin Kažotiæ od kralja Karla Roberta poèetkom 14. stoljeæa. No, ima i mišljenja da ga je biskupu Duhu poklonio sam kralj Ladislav u 11. stoljeæu. Tkanina je iz Bizanta, a vezivo iz Bavarske. Vanjski dio plašta je svileni damast tamnomodre indigo boje sa svilenkastim nitima osnove i vezivom od pozlaæenih srebrnih niti i nešto plosnog veziva svilom crvene, modre, zelene i žuækaste boje 190 mm 200 mm. Podstava laneno platno tirkizno plave boje. Vezivo prikazuje kralja Ladislava (kruna sa tri izdanka), s vladarskom jabukom u podignutoj desnoj ruci i kraljicu s ukrašenim oglavljem. Ona lijevom rukom drži mali neèitak predmet. Inkarnat lica i ruku izvezen je položenim svilenim nitima drap boje. Odjeæa haljine i plaštevi su zlatovez. Zapis: LADIZL. REG. izvezen je drap svilom na traci od grimizne svile, našivenoj iznad kraljeva lika. Datiranje veziva smješta se u 13. ili 14. st., a svilenog damasta u 11. st.

Lit.

  1. J. Tkalèiæ, Katolièki list, Zagreb, 1873, str. 239.
  2. Katalog izložbe, Riznica zagrebaèke katedrale, Muzejski prostor, Zagreb, 1983, str. 129.
  3. Katalog izložbe, Sveti trag, Muzej "Mimara", Zagreb, 1994.



I.S.