|
Vladimir Ružðak
|
POPIS |
CARSKI I KRALJEVSKI HIDROGRAFSKI ZAVOD U PULI, Pula,
1871. god., Astronomsko društvo Istra, Pula
CARSKI I KRALJEVSKI HIDROGRAFSKI ZAVOD, Pula, 1869.
god., Astronomsko društvo Istra, Pula
GODIŠNJAK HIDROGRAFSKOG ZAVODA, Beè,
1870. god., Astronomsko društvo Istra, Pula
PULJSKI MERIDIJANSKI KRUG, Engleska, 1874. god.,
Osservatorio Astronomico Trieste
REFRAKTOR BRACHYT, Beè, 1881. god., Astronomsko
društvo Istra, Pula
JOHANN PALISA, Zagreb, oko 1920. god., Astronomsko
društvo Istra, Pula
28 PLANETOIDA KOJE JE J. PALISA OTKRIO S PULJSKE
ZVJEZDARNICE, Pula, 1871-1890. god., Zvjezdarnica Hrvatskog prirodoslovnog
društva, Zagreb
KARTA SUNÈEVA SUSTAVA, Zagreb, 1977. god.,
Zvjezdarnica Hrvatskog prirodoslovnog društva, Zagreb
IVO BARUN BENKO OD BOJNIKA, Beè, 1904. god.,
Astronomsko društvo Istra, Pula
IVAN BENKO; K. KOSS, BEOBACHTUNGEN DER PERSEIDEN;
MITTLERE STERNORTE, Kiel, 1900. i 1904. god., Zvjezdarnica
Hrvatskog prirodoslovnog društva, Zagreb
EUGEN JELÈIÆ, CORSO DI ASTRONOMIA NAUTICA,
Beè, 1907. god., Istraživaèki centar Hrvatske
akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb
SPIRIDON GOPÈEVIÆ (PSEUDONIM LEO BRENNER),
Mali Lošinj, oko 1920. god., Nacionalna i sveuèilišna
biblioteka, Zagreb
ZVJEZDARNICA MANORA, Mali Lošinj, 1883. god.,
Nacionalna i sveuèilišna biblioteka, Zagreb
ASTRONOMISCHE RUNDSCHAU ,
Mali Lošinj, 1905. god., Zvjezdarnica Hrvatskog prirodoslovnog
društva, Zagreb
DON NIKOLA MILIÆEVIÆ, Blaca, Braè,
1939. god., Zvjezdarnica Hrvatskog prirodoslovnog društva,
Zagreb
NIKOLA MILIÈEVIÆ, EFEMERIDE KOMETA
TUTTLE, Kiel, 1912. god., Zvjezdarnica Hrvatskog prirodoslovnog
društva, Zagreb
LUCIJA BUHMEISTER-KUÈERA, OTON KUÈERA,
Zagreb, 1926. god., Zvjezdarnica Hrvatskog prirodoslovnog društva,
Zagreb
OTON KUÈERA, NAŠE NEBO: CRTICE IZ
ASTRONOMIJE, Zagreb, 1895. god., Opservatorij Hvar, Hvar
ZVJEZDARNICA HRVATSKOG PRIRODOSLOVNOG DRUŠTVA,
Zagreb, 1903. god., Zvjezdarnica Hrvatskog prirodoslovnog društva,
Zagreb
"KUÈERIN" TELESKOP, Zagreb, 5 prosinca
1903. god., Tehnièki muzej, Zagreb
GJURO PILAR, OPISNA ASTRONOMIJA, Zagreb, 1890/91.
god., Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb
NIKOLAJ PAVLOVIÆ ABAKUMOV, Zagreb, oko 1930.
god., Geodetski fakultet, Zagreb
NIKOLAJ PAVLOVIÆ ABAMUKOV, SFERNA ASTRONOMIJA,
Zagreb, 1949. god., Geodetski fakultet, Zagreb
PASAŽNI INSTRUMENT "MAILHAT" IZ ASTRONOMSKOG
PAVILJONA U MAKSIMIRU, Paris, oko 1900. god., Geodetski fakultet,
Zagreb
SLAVKO ROZGAJ, KNJIGA O ZVIJEZDAMA, Zagreb,
1953. god., Opservatorij Hvar, Hvar
KRATERI NA MJESECU NAZVANI PREMA ZNANSTVENICIMA HRVATSKOG
PRIRODOSLOVLJA, Zagreb, 1970. god., Zvjezdarnica Hrvatskog prirodoslovnog
društva, Zagreb
GABRIJEL DIVJANOVIÆ, Zagreb, Zvjezdarnica Hrvatskog
prirodoslovnog društva, Zagreb
HOMO KAJ KOSMO , Zagreb,
1970. god., Zvjezdarnica Hrvatskog prirodoslovnog društva,
Zagreb
OPSERVATORIJ HVAR GEODETSKOG FAKULTETA SVEUÈILIŠTA
U ZAGREBU, Hvar, 1972. god., Opservatorij Hvar, Hvar
SLIKA ERUPTIVNE PROMINENCIJE, Hvar, 18. kolovoza
1980. god., Opservatorij Hvar, Hvar
PRIZNANJA HVARSKOM OPSERVATORIJU, Hvar, 1980. god.,
Opservatorij Hvar, Hvar
HVAR OBSERVATORY BULLETIN
, Zagreb, 1989. god., Opservatorij Hvar, Hvar
E. TANDELBERG-HENSSEN, THE NATURE OF PROMINENCES
, Hvar, 1995. god., Opservatorij Hvar, Hvar
PRVOOTKRIVENI ASTROID J95U01A, Višnjan, noæ
24/25. listopada, 1995. god., Zvjezdarnica Višnjan
ODNOS VELIÈINA NOVOOTKRIVENIH ASTEROIDA IZNAD
ISTRE, Višnjan, 1995. do 20. veljaèe 1996. god., Zvjezdarnica
Višnjan
TELESKOP KOJIM SU OTKRIVENI MALI PLANETI, Višnjan,
1995-1996. god., Zvjezdarnica Višnjan |
DETALJAN OPIS KATALOŠKIH JEDINICA |
CARSKI I KRALJEVSKI HIDROGRAFSKI ZAVOD U PULI Pula, 1871. god. fotografija
Astronomsko društvo Istra, Pula
Mornarièka zvjezdarnica u Puli utemeljena
je 1869. godine u sklopu Hidrografskog zavoda C. i K. mornarice.
Izgradnja zgrade za Hidrografski zavod na Kazališnom brežuljku
dovršena je 1871. godine. Rad Zvjezdarnice je bio podijeljen
na èetiri službe: Služba toènog vremena,
Kronometarska služba, Meteorološka služba i Geomagnetska
služba. Osim navedenih Statutom propisanih službi na
Zvjezdarnici su se provodila i èisto znanstvena astronomska
opažanja i istraživanja. Najplodnija astronomska aktivnost
odvijala se je u razdobljima kada su upravitelji bili profesionalni
astronomi. Temeljni astronomski instrumentarij sastojao se je
od dva pasažna instrumenta, dva refraktora otvora od 170
mm odnosno 160 mm, reflektora Brachyt otvora od 300 mm i meridijanskog
kruga. Promatrani su planeti, Mjesec, Sunce, kometi, planetoidi,
meteorski rojevi, promjenljive zvijezde, okultacije zvijezda i
planeta Mjesecom, a na meridijanskom krugu odreðivani su prolazi
i koordinate zvijezda. Za vrijeme talijanske uprave u Istri (1918.-1943.)
astronomski instrumenti i knjižnica preseljeni su u Trst,
pa su obavljana samo meteorološka motrenja. Poèetkom
1944. godine anglo-amerièko zrakoplovstvo bombardiranjem
je razorilo zgradu. U djelomièno saèuvanom i obnovljenom
sjeverozapadnom krilu Zvjezdarnice je 1948. smještena vojna
meteorološka stanica, a od 1982. tamo je sjedište Astronomskog
društva "Istra" utemeljenog 1973. godine. Lit.
E.P. i V.R.
|
|
CARSKI I KRALJEVSKI HIDROGRAFSKI ZAVOD Pula, 1869. god. faksimil tlorisa, A4
Astronomsko društvo Istra, Pula
Tlorisi prizemlja i prvog kata C. i K. Hidrografskog
zavoda gdje je bila utemeljena i Mornarièka zvjezdarnica
saèuvani su u dokumentaciji izgradnje. Lit.
E.P. i V.R.
| |
|
GODIŠNJAK HIDROGRAFSKOG ZAVODA Beè, 1870. god. naslovnica, 30 cm x 48 cm
Astronomsko društvo Istra, Pula
Faksimil naslovne stranice èasopisa iz 1870.
godine, objavljivani su rezultati znanstvenih istraživanja
provedenih na Zvjezdarnici u Puli Lit.
E.P. i V.R.
| |
|
Engleska, 1874. god. skica, 16 cm 12 cm
Osservatorio Astronomico Trieste
Meridijanski krug Troughton and Simms imao je teleskop
s objektivom promjera 16 cm i žarišnom daljinom od 210,5
cm. Mjerni krugovi su imali promjer od 90 cm, a visina promatranog
nebeskog tijela se s njih oèitavala pomoæu èetiri
mikroskopa sa svake strane. Radovi na njegovom postavljanju kao
i preinaka meridijanske dvorane dovršeni su u proljeæe
1875. godine. Lit.
E.P. i V.R.
| |
|
prikaz optièke sheme Carskog i kraljevskog hidrografskog zavoda u Puli Beè, 1881. god. fotografija, A4
Astronomsko društvo Istra, Pula U sklopu priprema Mornarièke zvjezdarnice za promatranje prijelaza Venere preko Sunèeve ploèe koje se zbilo 1882. god., od tvrtke Britsch iz Beèa u svibnju 1880. godine naruèen je teleskop refraktor Brachyt. Postavljen je 1. lipnja 1881. godine u sjeveroistoènu kupolu zavodske zgrade. Taj je teleskop bio tada u svijetu najveæi te vrste, a imao je otvor od 30 cm. Lit.
E.P. i V.R.
| |
|
otkrivaè planetoida Zagreb, oko 1920. god. fotografija, 810 cm
Astronomsko društvo Istra, Pula
J. Palisa (Troppau, 1848 - Beè, 1925) je po
završenoj gimnaziji 1866. godine upisao matematiku na Sveuèilištu
u Beèu te pohaðao i predavanja iz astronomije. Godine
1870. postavljen je za asistenta na Beèkoj zvjezdarnici,
a 1871. godine na mjesto privremenog upravitelja Mornarièke
zvjezdarnice u Puli da bi nakon godinu dana postao stalni upravitelj
s èinom kapetana fregate. Palisa je razvio opsežan
znanstveno-istraživaèki rad u Puli; zapoèeo
je potragu za malim planetima te je 18. ožujka 1884. godine
uspio pronaæi jedan mali planet koji je kao prvi otkriveni
u C. i K. Monarhiji nazvao "Austria". To je bio ukupno
136. planetoid otkriven do tada u svijetu, pa je oznaèen
i tim rednim brojem. U iduæih šest godina Palisa je
iz Pule otkrio još 27 malih planeta, meðu inim: (142)
Polana, (143) Adria i (183) Istria. Osim toga je iz puljske Zvjezdarnice
otkrio i tri promjenljive zvijezde, W Scorpii, T Librae i Z Virginis,
te jedan komet kojem je dao naziv "A.Palisa" po suotkrivaèu
svojem mlaðem bratu Aloisu Palisi. Krajem 1890. godine Palisa
odlazi na novoizgraðenu Beèku zvjezdarnicu, gdje nastavlja
istraživaèki rad na položaju zamjenika ravnatelja,
te otkriva još 93 planetoida. Lit.
E.P. i V.R.
| |
|
28 PLANETOIDA KOJE JE J. PALISA OTKRIO S PULJSKE ZVJEZDARNICE Pula, 1871-1890. god. popis planetoida
Zvjezdarnica Hrvatskog prirodoslovnog društva,
Zagreb Uz popis 28 planetoida koje je Palisa otkrio s puljske Zvjezdarnice dani su redni brojevi, nazivi i datumi otkriæa. To su:
1. (136) Austria...18.03.1874.
Osim toga, Palisa je s pulske zvjezdarnice otkrio
i tri zvijezde promjenjiva sjaja: W. Scorpi, T. Librae i Z.
Virginis, te jedan komet koji je nazvao po svom bratu i suotkrivaèu
Aloisu Palisi. Prigodom posjeta Puli 08. travnja 1875. god. car
Franjo Josip I. je osobno dao imena dvama novootkrivenim malim
planetima, i to (142) Polana i (143) Adria. Pridodamo
li tome mali planet broj 183, kojemu je Palisa dao ime Istria,
tri mala planeta nose naša zemljopisna nazivlja (Pula, Istra
i Jadran). Toliki broj novootkrivenih nebeskih tijela, donio je
Palisi ugled astronoma svjetskoga glasa, a Mornarièku zvjezdarnicu,
uèinilo poznatom u cijelom tadašnjem znanstvenom svijetu.
Palisa krahjem 1880. god. odlazi na novu beèku zvjezdarnicu
i tamo nastavlja raditi kao zamjenik ravnatelja. Uspješno
je nastavio s otkriæima malih planeta, pa ih je iz Beèa
otkrio još 93, što s onima iz Pule ukupno iznosi impozantnih
121 otkriven mali planet. Do 1892. god. Palisa je male planete
tražio vizualnim putem, dakle izravnim promatranjem kroz
teleskop, što je vrlo težak i iscrpljujuæ posao.
Krajem 19. stoljeæa fotografija je veæ dovoljno napredovala,
tako da nalazi svoju primjenu i u astronomiji, pa Palisa napušta
vizualna promatranja i prelazi na fotografska, što je neuporedivo
lakše i donosi bolje rezultate. Osim traženja malih
planeta, Palisa je zajedno s Maxom Wolfom sa zvjezdarnice u Haidelbergu
izradio katalog s položajima zvijezda, koji je 1899. god.
izdan u Beèu. Lit.
E.P. i V.R.
| |
|
detalj karte s planetoidima Zagreb, 1977. god. jednobojna karta, 3020 cm
Zvjezdarnica Hrvatskog prirodoslovnog društva,
Zagreb
Prikazuje se detalj karte Sunèeva sustava
sa shematskim crtežom Istre i planetoida imenom i mjestom
otkriæa vezanim za Hrvatsku, koje je Palisa otkrio iz puljske
Zvjezdarnice ((142) Polana, (143) Adria i (183) Istria). Lit.
G.K. i V.R.
| |
|
Beè, 1904. god. dokument o vojnom službovanju, 42 cm 30 cm
Astronomsko društvo Istra, Pula
Ivo Benko (Karlovac, 1851 - Gorica, 1903) primljen
je 1868. godine u austrijsku Ratnu mornaricu kao polaznik Mornarièke
akademije u Rijeci. Završava Akademiju 1872. godine s èinom
zastavnika te služi na nekoliko brodova. Godine 1884/85.
na dužnosti je privremenog upravitelja Mornarièke
zvjezdarnice u Puli gdje se istaknuo kao vrstan promatraè.
Ne zadovoljava se znanjem iz astronomije steèenom na Mornarièkoj
akademiji, pa je upisao izvanredni studij astronomije u Grazu,
gdje se kod Frischaufa izobrazio za praktiènog astronoma.
Godine 1883. s èinom kapetana fregate preuzima dužnost
upravitelja Zvjezdarnice u Puli kao prvi upravitelj Hrvat. Zbog
srèanih tegoba I. Benko se povlaèi s dužnosti
upravitelja Zvjezdarnice 1901. godine. I. Benko je razvio sustavna
promatranja, brinuo se oko popravka meridijanskog instrumenta
i ureðenja dvorane za njegov smještaj. Za vrijeme njegove
uprave na meridijanskom krugu registrirano je više od 12.000
prolaza zvijezda te je 1902. godine s visokom toènošæu
bila završena obrada tih mjerenja, odnosno dovršen katalog
fundamentalnih zvijezda. Na refraktoru je uglavnom promatrao planete
Merkur, Veneru, Mars i Jupiter, komete te prekrivanje zvijezda
i planeta Mjesecom. Rezultate opažanja objavljivao je uglavnom
u èasopisu Astronomische Nachrichten. Lit.
E.P. i V.R.
| |
|
IVAN BENKO; K. KOSS Kiel, 1900. i 1904. god. èlanci (Lit. 1-2)
Zvjezdarnica Hrvatskog prirodoslovnog društva,
Zagreb
Èlanak I. Benka Beobachtungen der Perseiden
objavljen je u najstarijem vodeæem astronomskom èasopisu
Astronomische Nachrichten, 1900. godine. Sljedeæi
je èlanak K. Kossa Mittlere Sternorte o srednjim
položajima zvijezda izvedenih iz mjerenja I. Benka na meridijanskom
krugu puljske Zvjezdarnice od 1894. do 1900. god., koji je takoðer
objavljen u èasopisu Astronomische Nachrichten.
Lit.
E.P. i V.R.
| |
|
EUGEN JELÈIÆ Beè, 1907. god. udžbenik,
Istraživaèki centar Hrvatske akademije
znanosti i umjetnosti, Zagreb
Eugen Jelèiæ (Kotor, 1854 - Beè,
1915), èija obitelj vuèe porijeklo iz Starog Grada
na Hvaru, najprije je radio na Mornarièkoj zvjezdarnici
u Puli, zatim kao profesor matematike i nautike u Kotoru, potom
bio profesor matematike i nautike u Malom Lošinju (1881-1895),
nakon èega je vodio Nautièki odsjek Akademije za
trgovinu i pomorstvo u Trstu, da bi 1898. god. bio postavljen
na dužnost inspektora za trgovaèke i pomorske škole.
Sve svoje rasprave i knjige o navigaciji i uz nju vezane probleme
astronomije, meteorologije, kartrografije i magnetizma pisao je
na njemaèkom i talijanskom jeziku. Njegov opus do 1905.
godine obuhvaæa 13 knjiga i 78 rasprava u znanstvenim i
struènim èasopisima koji su izlazili u Njemaèkoj,
Austriji i Italiji. Za astronomiju je najznaèajniji njegov
udžbenik Corso di astronomia nautica (Teèaj
nautièke astronomije), koji je izašao u tri izdanja
u Beèu (1880., 1887. i 1907.). U udžbeniku autor prikazuje
temelje astronomskih pojava, nebesku sferu i mjerenje vremena.
Težište udžbenika je dakako na praktiènoj
primjeni i iskorištavanju znanja iz astronomije u pomorskoj
praksi. Iscrpno se opisuju sprave kao što su sekstant, kronometar
i goniometar, zatim korekcija visina zvijezda vremenom njihovih
kulminacija, visinom Sunca te primjena astronomskih opažanja
na odreðivanje položaja broda. Prikazuju se i razne astronomske
metode odreðivanja zemljopisne duljine i širine, a na
kraju se objašnjavaju elementi diferencijalnog raèuna
te se prilaže zbirka nautièko-astronomskih problema.
Lit.
Ž.D. i V.R.
| |
|
SPIRIDON GOPÈEVIÆ (PSEUDONIM LEO BRENNER) Mali Lošinj, oko 1920. god. fotografija (Lit. 1), A3
Nacionalna i sveuèilišna biblioteka,
Zagreb
Spiridon Gopèeviæ (Trst, 1855 - Merano,
1928), astronom je samouk koji je 1893. godine u Malom Lošinju
otvorio privatnu Zvjezdarnicu Manora. Uglavnom se bavio opažanjem
planeta, poglavito Marsa i "Marsovih kanala". Priznato
mu je otkriæe kratera "Triesnecker" na Mjesecu.
Pronašao je i novu podjelu na prstenu Saturna. Ureðivao
je i izdavao popularno znanstveni èasopis Astronomische
Rundschau te objavio knjige: Spaziergaenge durch das Himmelszelt,
Beobachtungs - Objekte fuer Amateur-Astronomen (Leipzig,
1898.) i Neue Spaziergaenge durch das Himmelszelt (Mali
Lošinj, 1902). Znanstvene èlanke objavljivao je u
uglednim astronomskim èasopisima kao što su: Astronomische
Nachrichten; Engl. Mech. World Sci. Bull.; Bull. Soc. Astron.
France; J. Brit. Astron. Assoc. i Observatory Rev. Sci.. Zbog
njegovih zasluga za astronomiju jednom krateru na Mjesecu dodijeljen
je naziv Brenner. Zbog mnogih objektivnih poteškoæa
i osobnih razloga Gopèeviæ prodaje 1909. godine svoj
astronomski instrumentarij i zatvara Zvjezdarnicu Manora. Lit.
Ž.D. i V.R.
| |
|
Mali Lošinj, 1883. god. fotografije zvjezdarnice i Gopèeviæeva teleskopa
Nacionalna i sveuèilišna biblioteka,
Zagreb
Privatnu Zvjezdarnicu Manora otvorio je u Malom Lošinju
1893. godine Spiridon Gopèeviæ (astronomske radove
objavljivao je pod pseudonimom Leo Brenner). Temeljni instrumentarij
èinili su refraktor otvora od 175 mm, kronometar Nagus,
te mikrometar. Na Zvjezdarnici opažani su planeti Merkur,
Venera, Jupiter i Saturn, a poglavito Mars i njegovi "kanali",
što je tada bilo vrlo aktualno. Obavljana su i opažanja
Sunca i Mjeseca. Ova Zvjezdarnica bila je poznata i u stranim
zemljama po postignutim rezultatima opažanja te po èasopisu
Astronomische Rundschau, koji je Gopèeviæ
izdavao od 1899. do 1909. godine, pa su je posjeæivali i
mnogi strani astronomi. Godine 1909. obustavljen je rad Zvjezdarnice
Manora, a teleskop i ostali astronomski instrumentarij su prodani.
Lit.
Ž.D. i V.R.
| |
|
èasopis Zvjezdarnice Manora Mali Lošinj, 1905. god. èasopis (Lit. 1), 15 cm x 25 cm
Zvjezdarnica Hrvatskog prirodoslovnog društva,
Zagreb
Astronomische Rundschau ,
znanstveno popularni èasopis koji izdaje Zvjezdarnica Manora,
Mali Lošinj, a ureðuje ga Leo Brenner (Spiridon Gopèeviæ).
Èasopis je izlazio redovito od 1899. do 1908. godine u
deset brojeva godišnje s mnogobrojnim ilustracijama i tablicama,
a prestao je izlaziti 1909. godine. Ukupno je tiskano 103 sveska.
U èasopisu Gopèeviæ je objavljivao svoje priloge
o opažanjima planeta, Mjeseca, Sunca i zodijakalne svjetlosti,
kao i rasprave o svojstvima i kakvoæi raznih astronomskih
instrumenata. Svojim prilozima javljali su se i autori iz drugih
zemalja, a dio èlanaka je prenesen iz drugih èasopisa.
U èasopisu je bila rubrika "Kleine Nachrichten"
(Male vijesti) s prikazima novosti iz astronomije i drugih prirodnih
znanosti i rubrika "Populaere Plaudereien" (Popularna
èavrljanja), u kojoj je Gopèeviæ na popularan
naèin pisao o aktualnim pitanjima. Èasopis se mnogo
èitao u svijetu, pa je postojala i rubrika "Antworten
der Redaktion" (Odgovori uredništva) u kojoj su bili
objavljeni odgovori na pitanja èitatelja. Lit.
Ž.D. i V.R.
| |
|
Blaca, Braè, 1939. god. fotografija (Lit. 1)
Zvjezdarnica Hrvatskog prirodoslovnog društva,
Zagreb
Nikola Miliæeviæ (Zveèaj, 1887
- Blaca, 1963), sveæenik, posljednji je upravitelj Pustinje
Blaca na Braèu od 1923. do 1963. godine. Gimnaziju i bogosloviju
završio je u Zadru. Rano se poèeo zanimati za astronomiju,
a tijekom školovanja upoznao se sa Spiridonom Gopèeviæem,
koji mu je pomagao savjetima i literaturom. U Astronomische
Nachrichten izašao mu je 1912. godine rad s proraèunatim
efemeridama putanje kometa "Tuttle". Dozvolom i poticajem
starješina odlazi u Beè te upisuje redoviti astronomsko-matematièki
teèaj. Boravio je u obitelji E. Weissa, utemeljitelja nove
Sveuèilišne zvjezdarnice. Nakon Weissove smrti (1918)
Miliæeviæ je preuzeo njegovu cjelokupnu opsežnu
knjižnicu, koja je tvorila temelj knjižnice u Blacama.
Nakon završenih studija Miliæeviæ zadržava
dobre odnose i veze s beèkim astronomima, koji ga posjeæuju
u Blacama, kao i niz drugih istaknutih astronoma, meðu inim:
M. Wolf (Heidelberg), K. Schwarzschild (Potsdam) i W. Baade (Hamburg).
Instrumentarij opservatorija u Blacama èinilo je nekoliko
manjih dalekozora, meridijanski pasažni instrument i refraktor
s otvorom od 175 mm kupljen u Beèu 1926. godine, a koji
je prethodno bio smješten kod S. Gopèeviæa na
Zvjezdarnici Manora, Mali Lošinj. U poèetku se Miliæeviæ
bavio problemima nebeske mehanike, tj. proraèunom putanja
kometa i planetoida, no kad je u Blaca stigao refraktor, posvetio
se više opažanjima, te je promatrao i mikrometrièki
mjerio dvojne zvijezde, tragao za kometima i pojavama novih zvijezda.
Rezultate svojih mjerenja Miliæeviæ je objavljivao
u èasopisu Astronomische Nachrichten. Izložene
su fotografije Don N. Miliæeviæa, sveæenika
i astronoma, okružena èasnim sestrama uz svoje astronomske
instrumente u Supetru 1939. godine i pogled sa zapada na Blaca
i stijenu Grad nad njima. Vidljiva je i terasa s koje je N. Miliæeviæ
obavljao astronomska opažanja. Lit.
V.R.
| |
|
NIKOLA MILIÈEVIÆ Kiel, 1912. god. èasopis (Lit. 1), A4
Zvjezdarnica Hrvatskog prirodoslovnog društva,
Zagreb
Efemeride kometa Tuttle, proraèunate za razdoblje
od rujna 1912. do sijeènja 1913. To je prvi rad Nikole
Milièeviæa objavljen u èasopisu Astronomische
Nachrichten. Lit.
V.R.
| |
|
LUCIJA BUHMEISTER-KUÈERA portret Zagreb, 1926. god. ulje na platnu, 118 cm x 102 cm
Zvjezdarnica Hrvatskog prirodoslovnog društva,
Zagreb
Oton Kuèera (Petrinja, 1857 - Zagreb, 1931),
stožerna je liènost popularizacije egzaktnih znanosti,
posebice astronomije na prijelazu stoljeæa; pisac školskih
udžbenika i mnogih znanstveno popularnih knjiga, izmeðu
kojih se osobito istièe Naše nebo (1895). Utemeljitelj
je Zvjezdarnice HPD-a na Popovom tornju u Zagrebu (1903) i prvi
ravnatelj 1903-1913. te ponovo 1920-1926. god. Kuèerin
rad dijeli se na popularizatorski, organizacijski i znanstveni.
Za djelovanja na Požeškoj gimnaziji (1886-1892) osnovao
je gimnazijsku zvjezdarnicu. Na Šumarskoj akademiji u Zagrebu
utemeljio je geodetski teèaj koji je bio jezgra kasnijem
geodetskom fakultetu. Diplomirao je matematiku, fiziku i astronomiju
u Beèu. Doktorirao je 1893. godine disertacijom - prvom
disertacijom iz povijesti matematike na Zagrebaèkom Sveuèilištu
- o Marinu Getaldiæu. Iz povijesti egzaktnih znanosti vrijedan
je njegov rad o djelu M. Getaldiæa: Promotus Archimedes,
te prikaz stanja prirodnih znanosti njegova vremena (1886). U
izdanjima Pouèna knjižnica Matice hrvatske
Kuèera je objavio knjige Crte o magnetizmu i elektricitetu
(1891), Naše nebo (1895), Vrieme (1897), Valovi
i zrake (1903. i Gibanja i sile (1915) Lit.
T.K. i V.R.
| |
|
OTON KUÈERA Zagreb, 1895. god. knjiga, 2214 cm
Opservatorij Hvar, Hvar
Naše nebo , druga
knjiga od pet koje je O. Kuèera objavio u izdanjima Pouèna
knjižnica Matice hrvatske, a koja je naišla na najveæi
odjek kod èitateljstva. U prvom dijelu knjige daje se opis
noænog neba kako se vidi iz naših krajeva (astrognozija),
jer pisac smatra da je opis neba tek pravi ulaz, kroz koji treba
da uðe onaj koji želi doista uživati u rezultatima
prave astronomije. Slijedi opis zvjezdarnica. astronomskih instrumenata,
naèina opažanja te naèina mjerenja daljina
u svemiru. U posebnom poglavlju opisuje se svjetlost kao glasnik
iz svemira i "astrofizika", za koju Kuèera ustvrðuje
da je veæ posebna znanost te joj se u prosvijetljenih naroda
podižu hramovi, a najoštriji umovi joj posveæuju
život. Zatim se opisuje harmonija svemira, tj. nebeska mehanika
od najstarijih vremena preko Kopernika i Keplera do Newtona. Daje
se pregled svojstava Mjeseca i Sunca, planeta, kometa i krijesnica,
da bi knjiga završila izletom u svijet zvijezda stajaèica
i maglica. Prava nakana pisca bila je probuditi uživanje
u zdravoj znanosti, želju da se to znanje stekne i da svatko
prema svojim sredstvima znanosti pomaže. Lit.
V.R.
| |
|
ZVJEZDARNICA HRVATSKOG PRIRODOSLOVNOG DRUŠTVA Zagreb, 1903. god. fotografija postavljanja nove kupole 1992. god. publikacije Zvjezdarnice, 17 cm x 24 cm
Zvjezdarnica Hrvatskog prirodoslovnog društva,
Zagreb
Zvjezdarncu na Popovu tornju utemeljilo je na inicijativu
O. Kuèere 1903. godine Hrvatsko naravoslovno društvo.
Pri osnivanju graðanske hrvatske zvjezdarnice svojim prilozima
se ukljuèio širok krug ljudi razlièitih zanimanja
te mnoge ustanove. Astronom A. Kopff (Heidelberg) otkrio je 1906.
planetoid kojem je u spomen utemeljenja Zvjezdarnice HPD-a u Zagrebu
nadjenuo naziv (589) Croatia. Glavni teleskop Zvjezdarnice imao
je promjer objektiva od 162 mm. Zvjezdarnica je prvobitno zamišljena
kao znanstveno-istraživaèka i popularizatorska ustanova.
Neuspjeli pokušaj osnivanja Katedre za astronomiju na Zagrebaèkom
Sveuèilištu imao je za posljedicu manjak istraživaèa,
što je otežalo znanstveni rad. No, Zvjezdarnica je imala
važnu popularizatorsku ulogu te znatan utjecaj na razvoj
astronomije u Hrvatskoj. Nakon Kuèerina, najplodnije je
bilo razdoblje Gabrijela Divjanoviæa (1954 - 1978). Godine
1966. Kuèerin teleskop zamijenjen je Zeissovim refraktorom
promjera objektiva od 130 mm, a 1992. postavljena je nova kupola.
Lit.
T.K. i V.R.
| |
|
prvi teleskop zvjezdarnice u Zagrebu Zagreb, 5 prosinca 1903. god. Inv. br. 801
Tehnièki muzej, Zagreb
Ovaj instrument, poznat kao "Kuèerin
teleskop", kupljen je od tvrtke "Rein Felder und Hertel"
iz Münchena. Na Popovu tornju u Opatièkoj ulici br.
22 teleskop su zajednièki namjestili Oton Kuèera
i Leo Gopèeviæ-Brenner sa zvjezdarnice "Manora"
na Malom Lošinju. S ovim instrumentom zagrebaèka zvjezdarnica
sveèano je otvorena 5. prosinca 1903. godine. Osnovni dio
instrumenta je metalni tubus koji je veæim dijelom presvuèen
kožom. Na širem dijelu tubusa smješten je objektiv
promjera 16,3 cm. Pomoæu ekvatorijalne montaže tubus
je montiran na teškom metalnom postolju. Raspolaže satnim
pogonom za praæenje dnevnog prividnog kretanja nebeskih
objekata. Za pogon mu služe utezi. Objektiv je ahromatski
i ima žarišnu daljinu od 197,1 cm. Korišteni su
okulari koji su poveæavali 97, 146, 219, 292, 365 i 438
puta. Tubus teleskopa dug je 2 metra. Lit.
A.R.
| |
|
GJURO PILAR Zagreb, 1890/91. god. rrukopis skripta, A5
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb
Gjuro Pilar (Brod na Savi, 1846 - Zagreb, 1893) bio
je profesor mineralogije i geologije na Sveuèilištu
u Zagrebu, te je preuzeo i predavanja iz astronomije. U zimskom
semestru šk.g. 1886/87. predavao je tri sata u tjednu kolegij
Opisna astronomija. Predavanja iz istog kolegija je ponovo
držao u zimskom semestru 1890/91. Nakon njegove smrti 1903.
godine ova predavanja su obustavljena. Saèuvan je rukopis
skripata njegovih predavanja iz kolegija Opisna astronomija.
Lit.
Ž.D. i V.R.
| |
|
Zagreb, oko 1930. god. fotografija
Geodetski fakultet, Zagreb
N.P. Abakumov (Ljgov, 1882. - Groznij, 1965), završio
je studij na Geodetskom odjelu Nikolajevske više vojne akademije
te radio na opservatorijima u Pulkovu i Parizu gdje je ssudjelovao
u odreðivanju razlike duljina Pariz - Pulkovo. Za profesora
na Geodetskom odsjeku Tehnièkog fakulteta u Zagrebu izabran
je 1927. godine. Uz nastavni rad (objavio je skripta Sferna
astronomija i Viša Geodezija II/1 i II/2, 1949.
godine) bavio se i znanstvenim istraživanjima s podruèja
više geodezije i astronomije. Bio je inicijator izgradnje
Astronomskog paviljona u Maksimiru, koja je završena 1937.
godine. Za dopisnog èlana JAZU izabran je 1948. godine.
U astronomiji su osobito važni njegovi radovi na odreðivanju
geografskih širina, npr. širine Zvjezdarnice HPD-a,
Astronomskog paviljona u Maksimiru te astronomske toèke
na vrhu Sljemena. Nakon umirovljenja, 1951. godine odlazi u SSSR.
Lit.
V.R.
| |
|
NIKOLAJ PAVLOVIÆ ABAMUKOV Zagreb, 1949. god. skripta, A4
Geodetski fakultet, Zagreb
Skripta Sferna astronomija N.P. Abakumova
daje osnove sferne astronomije. Lit.
V.R.
| |
|
PASAŽNI INSTRUMENT "MAILHAT" IZ ASTRONOMSKOG PAVILJONA U MAKSIMIRU Paris, oko 1900. god. instrument, 80 cm x 80 cm x 80 cm
Geodetski fakultet, Zagreb
Pasažni instrument mogao se postaviti u ravninu
meridijana ili prvog vertikala ili u smjer bilo kojeg vertikala.
Iz mjerenja zenitnih duljina i vremena prolaza zvijezda kroz meridijan
ili neki od vertikala mogla se odrediti geografska širina
i geografska duljina stajališta, a mogao se odreðivati
i azimut prema nekoj toèci na površini Zemlje. Noæu,
za osvjetljenje krugova za mjerenje vertikalnih kutova i osvjetljenja
konaca u vidnom polju durbina, u prvim poèecima služile
su svijeæe, a poslije elektriène žaruljice.
Ovaj instrument bio je prije na Popovu tornju na Grièu
u Zagrebu, a zatim u Maksimiru u Astronomskom paviljonu Geodetskog
fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu. Opažanja ovim
instrumentom obavljali su Nikolaj Abakumov, Stjepan Horvat i Leo
Randiæ. Lit.
N.S.
| |
|
SLAVKO ROZGAJ Zagreb, 1953. god. knjiga, 16 cm 21 cm
Opservatorij Hvar, Hvar
S. Rozgaj (Karlovac, 1895 - Zagreb, 1978), studirao
je matematiku i fiziku na Filozofskom fakultetu Sveuèilišta
u Zagrebu (1914-1917) i nastavio studij astronomije u Pragu gdje
je 1919. doktorirao obranivši disertaciju O pretpostavci
treæeg tijela u sustavu Algola. Bio je profesor fizike
na gimnazijama u Karlovcu, Bjelovaru i Varaždinu (1919-1941)
i u Zagrebu (1945-1950. i 1960-1965). Od 1949. do 1953. bio je
upravitelj Zvjezdarnice HPD-a. Objavio je niz znanstveno popularnih
knjiga kao što su Astrognozija (Zagreb, 1949), Sunce
i život (Zagreb, 1950), Zvjezdano nebo (Zagreb,
1950), Zvijezde repatice (Zagreb, 1951), Razvitak astronomije
(Zagreb, 1951), Knjiga o zvijezdama (Zagreb, 1953), Šta
je nebo (Sarajevo, 1953) i Obitelj našeg Sunca
(Zagreb, 1956). Osobitu popularnost meðu èitateljstvom
steklo je njegovo djelo Knjiga o zvijezdama. U knjizi se
na popularan, ali znanstveno korektan naèin opisuju pojave
na nebu, Zemlja, planetski sustav, svjetlost kao svemirsko pismo,
zvijezde, daleki svemir i zakoni svemira. Knjiga je prikladna
za širok krug èitateljstva, a želja pisca je
bila da upozori na nebeske pojave, koje se slabije zapažaju,
da razjasni sve ono što najviše upada u oèi kad
se promatra nebo. Lit.
V.R.
| |
|
KRATERI NA MJESECU NAZVANI PREMA ZNANSTVENICIMA HRVATSKOG PRIRODOSLOVLJA Zagreb, 1970. god. karta Mjeseca, (Lit. 3) višebojni tisak, 100 cm 70 cm
Zvjezdarnica Hrvatskog prirodoslovnog društva,
Zagreb
Nazivi raznim formacijama na Mjesecu poèeli
su se davati u 17. stoljeæu nakon otkriæa dalekozora.
Nomenklatura raznih tvorevina ("mora", planine, krateri)
vidljive površine Mjeseca završena je 1935. godine.
Po hrvatskim prirodoslovcima R. Boškoviæu i L. Brenneru
(S. Gopèeviæu) nazvana su dva kratera. Nomenklatura
sa Zemlje nevidljive strane Mjeseca zapoèela je nakon lansiranja
Mjeseèevih sondi 1959. godine. Dovršena je 1973. godine
na XV. zasjedanju Meðunarodne astronomske unije. Dva kratera
dobila su nazive A. Mohorovièiæ i N. Tesla. Lit.
G.K. i V.R.
| |
|
Zagreb, fotografija
Zvjezdarnica Hrvatskog prirodoslovnog društva,
Zagreb
G. Divjanoviæ (Našice, 1913 - Zagreb,
1991), popularizator prirodnih znanosti, završio je studij
na Pravnom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu 1937. godine,
gdje je studirao i fiziku i psihologiju. Zaslužan je za ureðenje
Zvjezdarnice HPD-a i oživljavanje njezina rada 1945. godine.
Upravitelj je Zvjezdarnice od 1954. do 1978. godine. Održao
je mnogo astronomskih i prirodoslovnih predavanja i napisao mnoštvo
èlanaka u Prirodi, Zemlji i svemiru, odnosno
Èovjeku i svemiru, èiji je bio urednik 1968
- 1978. godine (u tom razdoblju èasopis dostiže nakladu
od 70.000 primjeraka). Napisao je niz knjiga iz prirodoslovlja,
meðu inim: Zemlja i svemir (Split, 1945, Zagreb, 1946.
i 1947, ukupna naklada 100.000 primjeraka) i Kako se je izmjerila
udaljenost Mjeseca, Sunca i zvijezda (pod pseudonimom Veseljko
Bariæ, Zagreb, 1955). Bio je urednik Male nauène
knjižnice i drugih izdanja HPD-a. Istaknuti je esperantist
i dugogodišnji urednik èasopisa Homo kaj Kosmo
(1963 - 1984). Za svoj dugogodišnji predani rad 1975. godine
proglašen je poèasnim èlanom HPD-a i dobio
medalju "Spiridion Brusina". Za pedagoški rad dodijeljena
mu je nagrada "Ivan Filipoviæ" (1980), a za popularizaciju
prirodoslovlja Republièka nagrada "Fran Tuæan"
(1990). Lit.
G.I. i V.R.
| |
|
èasopis zvjezdarnice Hrvatskog prirodoslovnog društva Zagreb, 1970. god. èasopis, B5
Zvjezdarnica Hrvatskog prirodoslovnog društva,
Zagreb
Èasopis Homo kaj kosmo na esperantu
izdavala je Zvjezdarnica Hrvatskog prirodoslovnog društva
od 1963. do 1986. godine. U èasopisu su objavljivani znanstveno-popularni
èlanci iz raznih podruèja prirodnih znanosti, a
poglavito astronomije. Glavni urednik bio je G. Divjanoviæ.
Lit.
V.R.
| |
|
OPSERVATORIJ HVAR GEODETSKOG FAKULTETA SVEUÈILIŠTA U ZAGREBU Hvar, 1972. god. slika paviljona stelarnog teleskopa, 16 cm 24 cm slika solarnog teleskopa, 17 cm 25 cm
Opservatorij Hvar, Hvar
Astrofizièka istraživanja u Hrvatskoj
omoguæena su osnivanjem Opservatorija Hvar, Geodetskog fakulteta
Sveuèilišta u Zagrebu u zajednièkoj akciji
tadašnjih Komiteta za nauèni rad SR Hrvatske i Astronomskog
instituta Èehoslovaèke akademije znanosti koji je
stavio na raspolaganje opažaèke instrumente. Opservatorij
Hvar predan je na korištenje 1972. godine, a osnovnu opremu
èine dvostruki teleskop (refraktori promjera objektiva
210 mm, odnosno 130 mm) za opažanje Sunèeve fotosfere
i kromosfere, te refraktor (promjera objektiva 650 mm) za fotometriju
zvijezda. Glavna podruèja istraživanja su aktivnost
Sunca, posebice Sunèevi bljeskovi, struktura i stabilnost
prominencija, te istraživanje promjenljivih zvijezda ranih
spektralnih vrsta, kao i zvijezda èlanica meðudjelujuæih
dvojnih sustava. Dosad je na Opservatoriju Hvar obavljeno oko
50.000 fotometrijskih mjerenja i eksponirano tridesetak kilometara
filmova fotosfere i kromosfere Sunca. Na temelju tih opažanja
suradnici Opservatorija Hvar objavili su oko tristo znanstvenih
radova i priopæenja. Lit.
V.R.
| |
|
Hvar, 18. kolovoza 1980. god. fotografija, A4
Opservatorij Hvar, Hvar
Slika eruptivne prominencije snimljena je 18. kolovoza
1980. na Opservatoriju Hvar. Uoèljivo je helikoidalno ustrojstvo
vlakana prominencije koja ocrtavaju magnetska polja što prožimaju
prominenciju. Lit.
B.V. i V.R.
| |
|
PRIZNANJA HVARSKOM OPSERVATORIJU UNESCO-va meðunarodna škola za mlade astronome Hvar, 1980. god. diploma, 35 cm x 25 cm
Opservatorij Hvar, Hvar
Od 17. rujna do 8. listopada 1980. na Hvaru je održana
XI. IAU-UNESCO-va meðunarodna škola za mlade astronome
(International School of Young Astronomers - ISYA). Školu
je pohaðalo 35 mladih astronoma iz Europe. Za praktièan
rad služio je instrumentarij Opservatorija Hvar i Opservatorija
Utrecht. Predavaèi su bili u stalnoj vezi s polaznicima,
te je važan rezultat škole bio u doprinosu i poticaju
suradnje meðu raznim astronomskim institucijama. Lit.
V.R.
| |
|
znanstveni èasopis opservatorija Hvar Zagreb, 1989. god. èasopis, B5
Opservatorij Hvar, Hvar
Hvar Observatory Bulletin
je znanstveni èasopis s meðunarodnom redakcijom, referiran
u Astronomy and Astrophysics Abstracts i Referativnij
Zhurnal, koji pokriva podruèje astronomije i astrofizike.
U dosad tiskanim godištima (1977-1994) svoje radove u èasopisu
objavilo je oko 250 autora, od kojih gotovo 200 iz inozemstva.
Izložen je èasopis br. 13 iz 1989. god. Lit.
V.R. i B.V.
| |
|
E. TANDELBERG-HENSSEN poglavlje Hvar reference atmosphere of quiescent prominences Hvar, 1995. god. faksimil
Opservatorij Hvar, Hvar
Na 117. kolokviju Meðunarodne astronomske unije
održanom na Hvaru od 25. do 29. rujna 1989. godine u završnoj
raspravi uspostavljen je model fizikalnih parametara mirnih Sunèevih
prominencija pod nazivom "Hvar Reference Model of Quiescent
Prominences". Lit.
V.R. i B.V.
| |
|
Višnjan, noæ 24/25. listopada, 1995. god. digitalni snimak neba, 40 cm x 30 cm
Zvjezdarnica Višnjan
Snimak zaslona raèunala na kojem je strelicom
oznaèen zvjezdoliki objekt, novooktriveni asteroid J95U01A.
Ovo je jedna od niza digitalnih slika koje su poslužile da
se provede grubo odreðivanje parametara staze i izrade njegove
efemeride.
Lit.
K.K.
| |
|
ODNOS VELIÈINA NOVOOTKRIVENIH ASTEROIDA IZNAD ISTRE Višnjan, 1995. do 20. veljaèe 1996. god. Karta Istre i makete 8 asteroida, 60 cm x 60 cm
Zvjezdarnica Višnjan
Kako bi se zornije moglo predoèiti dimenzije
osam novootkrivenih asteroida sa Zvjezdarnice Višnjan (do
20. veljaèe, 1996. godine), izraðene su makete tih
asteroida prema promjeru dobivenom na osnovi njihova sjaja u opoziciji
i srednjega oèekivanog albeda. Prikaz je odnosa velièina
osam novootkrivenih asteroida sa Zvjezdarnbice Višnjan u
odnosu na grad Zagreb i njegovu okolicu. Kraj svakog se asteroida
nalazi natpis s njegovim privremenim imenom. Ta nebeska tijela
sada nose privremena imena, a prava æe im se dati za nekoliko
godina, nakon preciznog utvrðivanja parametara njihovih staza.
Lit.
K.K.
| |
|
TELESKOP KOJIM SU OTKRIVENI MALI PLANETI teleskop 407 mm promjera objektiva Višnjan, 1995-1996. god. fotografija, 20 cm x 30 cm
Zvjezdarnica Višnjan
Teleskop 407 mm promjera objektiva, kojim su obavljena
sva dosadašnja otkriæa malih planeta. Tim se teleskopom
rutinski prate asteroidi s kritiène liste Meðunarodnog
centra za mala tijela (Minor Planets Centre) i novootkriveni kometi.
Optika teleskopa, Newtonova tipa, izraðena je od "Boral"
stakla tvornice laboratorijskog stakla iz Pule. I ostali elementi
teleskopa, mehanizam finog promicanja i njegovo navoðenje
raèunalom, izraðeni su u R. Hrvatskoj pri Zvjezdarnici
Višnjan.
Lit.
K.K. | |