MILISLAV DEMEREC
OD HRVATSKE DO SJEDINJENIH AMERIÈKIH DRŽAVA

Roðen u Hrvatskoj, Milislav Demerec završio je temeljno školovanje i struènu izobrazbu u domovini, da bi zatim, slijedeæi svoj poziv u genetskim istraživanjima, odabrao životni put koji ga je najprije poveo put Francuske, i konaèno u Sjedinjene Amerièke Države, gdje se potpuno udomaæio i posvema posvetio biološkim znanostima i genetici tijekom cijeloga svog plodonosnog života. Bio je to plemenit cilj prema kojemu je težio cijeli život, unoseæi golemu energiju, postojanost, maštovitost i vizije, solidnu temeljnu naobrazbu i samodisciplinu, nepatvoreno zanimanje i veliku skromnost, srž znanstvenika i ljudske vrijednosti koje su mu zajedno priskrbile epitet spiritus movensa "Zlatnog doba" genetike u Cold Spring Harboru. H. Bentley Glass je rekao da se njegov dolazak u Cold Spring Harbor i "sljedeæih èetiri i pol desetljeæa, do èasa njegove smrti, mogu identificirati s osobnom karijerom Milislava Demerca i njegovim dostignuæima, kao jednim od zaista rijetkih. On je jedan meðu dvanaestak genetièara èiji je rad uèinio Sjedinjene Države najistaknutijim u ovoj biološkoj znanosti."

Milislav Demerec je roðen 11. sijeènja 1895. godine u Hrvatskoj Kostajnici, u obitelji Ljudevita i Ljubice Demerec. Pohaðao je osnovnu školu u susjednoj Petrinji i realnu gimnaziju u Zagrebu, postignuvši u objema odlièan uspjeh. Svoje studije nastavio je na Višem gospodarskom uèilištu u Križevcima, gdje je diplomirao 1916. godine. Tu je prihvatio i prvo radno mjesto u Križevaèkoj eksperimentalnoj stanici. Krajem Prvog svjetskog rata dobio je stipendiju za studije na Agronomskom fakultetu u Grignonu, u Francuskoj.

Meðutim, istom 1919. godine dogaða se prava prekretnica u njegovu životu i radu, kad je zapoèeo postdiplomskim studijem u SAD: na Sveuèilištu Cornell. U Odsjeku za uzgoj bilja, ukljuèuje se u skupinu za genetiku kukuruza, predvoðenu profesorom R.A. Emersonom. To je upravo bio trenutak kad su SAD odbrojile svojih prvih deset godina uspješnog zapoèinjanja genetskih istraživanja. Milislav Demerec brani svoj doktorat znanosti na Cornellu 1923. godine i veæ iste godine pristupa Odjelu za genetiku Carnegiejeve Institucije iz Washingtona, smještenom u Cold Spring Harboru, malom mjestancu na obali mora u zaljevu Long Islanda, blizu grada New Yorka. Od 1927. godine veæ uživa glas poznatoga genetièara kukuruza. Demerec postaje naturaliziranim graðaninom SAD 1931. godine.

U 1941. godini Demercu je ponuðen položaj direktora u susjednom Biološkom laboratoriju u Cold Spring Harboru, da bi mu 1942. godine ponudili i mjesto vršitelja dužnosti direktora, a 1943. godine i položaj direktora Odsjeka za genetiku Carnegiejeve institucije iz Washingtona. On je prema tome obnašao dužnosti dvojnog direktora tijekom cijelog svog života i služio je odano objema institucijama do 1960. godine, u razdoblju kada se uspjelo utvrditi solidne temelje za sadašnju revoluciju u molekularnoj biologiji i molekularnoj genetici. To je razdoblje uèinilo Demerca znaèajnim èimbenikom amerièke znanosti, povijesti genetike, Cold Spring Harbora i njegovog "Zlatnog doba ­ Demerèevog doba".

Što je gen? ­ pitanje je koje je Demerec postavljao tijekom cijelog svog života, uvijek tražeæi sve bolje i preciznije odgovore i stalno mijenjajuæi eksperimentalne modele koji su nudili bolje sustave za preciznije odgovore. Zapoèevši of genetike kukuruza (Zea mais), on prelazi na problem promjenjivih, mutabilnih gena jedne druge biljke: Delphinium ajacis. U prouèavanju èimbenika koji izaziva mutacije i njihovih bioloških posljedica, on ponovno mijenja model i ovaj put ga traži i nalazi u životinjskom carstvu, meðu insektima u vrstama unutar roda Drosophila. Drosophila virilis odlièan je model za studij mutabilnih, nestabilnih gena i procesa djelatnih pri mutacijama. Njegova klasièna studija nestabilnih gena u D. virilis objavljena, u Zborniku radova Cold Spring Harbor Simpozija kvantitativne biologije (1941), bio je i ostao temeljnim za razumijevanje mutacijskog procesa. Ovi tzv. nestabilni geni, npr. gen (mt) za minijaturne mušice, pokazuje razlièite stope mutacija u razlièitim stupnjevima razvitka, kao i u razlièitim tkivima. "Jedna posebna karakteristika nestabilnih gena jest èinjenica da su oni izvanredno rijetki u životinja. Samo èetiri dobro utvrðena sluèaja su zabilježena, i svi su naðeni u D. virilis. Veliki su napori uloženi u to da se oni pronaðu i u D. melanogaster i u drugih životinja, ali uzalud. Meðutim, nestabilni geni su prilièno èesti u biljaka."

Drugo razdoblje Demerèevih istraživanja zapoèinje uporabom mutageneze pobuðene rendgenskim zrakama i istraživanjem ošteæenja u raznih vrsta Drosophila. Uvoðenjem analize politenih kromosoma žlijezda slinovnica u jednoj drugoj vrsti vinskih mušica, Drosophila melanogaster, rad na ošteæenjima i drugim tipovima kromosomskih aberacija dobro je uznapredovao najprije u suradnji s Margaret Hoover, a kasnije s B.P. Kaufmanom, Eileen Sutton i H. Bauerom, u prouèavanju uèinaka zraèenja na mutacije kromosoma. Polazeæi tako od genetike kukuruza kao usjeva, možda sa željom da se razumiju uvjeti potrebni za poveæanje uroda ili još nešto drugo, Demerec prelazi na genetiku vinske mušice da upozna gene i njihovu sposobnost mijenjanja, mutiranja. On je utemeljio i nastavio ureðivati Drosophila Information Service "Informacijsku službu za drozofilu", kao prvi èasopis o novostima u genetici jedne vrste.

Sljedeæe studije bile su usmjerene prema mutagenom djelovanju ultraljubièastog svjetla i neutrona pri induciranju kromosomskih aberacija. U doba Drugog svjetskog rata, Demerec mijenja prioritetne djelatnosti svojeg laboratorija prema jednom realnom, akutnom problemu: kako da se iskoristi otkriæe Sir Alexander Fleminga o antibiotiku penicilinu iz Engleske, da postane doista korisno u klinièkoj praksi, na bojištima Europe, u ratnim bolnicama? Sa svojom skupinom on je proveo istraživanje o uèinku zraèenja na plijesan koja proizvodi penicilin: Penicillium notatum. Otkrili su mutaciju koja je omoguæila da mutirana plijesan posve uspješno raste i uronjena u medij, za razliku od ishodišnog oblika koji je uspijevao samo na površini tekuæeg medija. Na taj je naèin proizvodnja penicilina bila fantastièno poveæana i omoguæena je njegova farmaceutska eksploatacija, što je predstavljalo prvu veliku pobjedu u "eri antibiotika". Ona je oèito golemu praktiènu važnost u tijeku rata. Kako su se novi antibiotici pojavljivali na sceni, tako vrlo brzo postaje oèito da se patogene bakterije mogu nositi s njima, mutirajuæi svoje svojstvo senzitivnosti prema nekom antibiotiku u rezistenciju prema njemu. Stoga još neusporedivo veæu važnost imaju usporedna istraživanja Demerca o mutacijama u bakterije Staphylococcus, koje izazivaju rezistenciju prema penicilinu i drugim antibioticima. Ljudska stradanja od nemalog broja zaraznih bolesti bakterijskog porijekla još su bila vrlo znaèajna, a tuberkuloza je bila jedna od pošasti koja je harala meðu narodima iscrpljenim i osiromašenim od rata. Streptomicin, kao odlièan novi antibiotik, predstavljao je oèito veliku nadu, ali otkriæe èestih mutacija bacila tuberkuloze (Mycobacterium tuberculosis) prema streptomicinskoj rezistenciji, poticalo je Milislava Demerca i njegovu skupinu da uporno propagiraju naèelo polikemoterapije za konfrontaciju s pogubnim bakterijskim bolestima. Upravo je kombinacija streptomicina, isoniazida i PAS-a (para­aminosalicilne kiseline), predstavljalo tada odliènu kombinaciju za lijeèenje i uspješno suprotstavljanje širenju tuberkuloze i rezultirajuæoj žetvi smrti. Godine 1952. Demerec je predvodio otvorenu borbu za dobru strategiju kombiniranja nekoliko antibiotika da bi se sprijeèilo pojavljivanje rezistentnih bakterijskih sojeva, èak i protiv Vladinog ureda za hranu i lijekove SAD (tzv. Food and Drug administration, F.D.A.) i njihovih preporuka, u kojoj su njegove teoretske spoznaje bile uskoro potvrðene i ohrabrene iz klinièkih pokusa. "Od vremena otkriæa streptomicina nije medicinska profesija bila obogaæena antituberkuloznim lijekom tako znaèajnog terapeutskog potencijala kao što to ima isoniazid. Da li æe se ovi potencijali ostvariti, ili æe isoniazid postati brzo neuèinkovit zbog razvitka bakterijske rezistencije? Odgovor na ovo hitno pitanje ovisi o stajalištu onih koji su odgovorni za njegovu klinièku uporabu. Mnogi su lijeènici veæ svjesni opasnosti koje nosi razvitak rezistencije prema isoniazidu, ali, ako æe neka manjina zauzeti stajalište da je bakterijska rezistencija tek jedan laboratorijski kuriozitet bez ikakvog klinièkog znaèenja, vrijednost ovog lijeka mogao bi se osjetno umanjiti. Predmet je povijesnog pamæenja da je široka uporaba sulfodiazina u mornarièkim uèilištima u tijeku Drugog svjetskog rata urodila nastankom streptokokne rezistencije prema sulfonamidima. ... Ovo nesretno iskustvo u primjeni lijekova u jednoj relativno segregiranoj skupini, èini se da je uglavnom zaboravljeno. ... Pri puštanju u uporabu izoniazida u medicinsku primjenu F.D.A. je odobrila pakiranje lijeka s uputom: 'Za uporabu pri lijeèenju tuberkuloze rezistentne prema streptomicinu, pod strogom paskom lijeènika'. Dok æe se lijeèeni bolesnik možda i oporaviti privremeno s isoniazidom, eventualne zaraze drugih ljudi bakterijama rezistentnim i prema streptomicinu i prema isoniazidu, moglo bi uèiniti svaki dugotrajniji medicinski program utemeljen na preporukama F.D.A. potencijalnom opasnošæu za trajniju vrijednost ovog lijeka. Mi bismo radije vidjeli uputu koja navodi 'Za uporabu samo u kombinaciji s jednim drugim tuberkulostatskim lijekom, djelotvornim protiv bacila tuberkuloze ovog pacijenta'. Ova dvojba bi lako mogla znaèiti izbor izmeðu produženja života nekoliko terminalno bolesnih pacijenata danas, nasuprot kontrole nad širenjem tuberkuloze u Sjedinjenim Državama u cijeloj jednoj generaciji".

Ovi praktièki medicinski izazovi kao i trajna potraga Demerca za ponajboljim organizmom koji æe imati vrlo veliko potomstvo i prema tome pružiti moguænost za dobivanje odgovora na pitanja o finom ustrojstvu i funkciji gena i njihova meðusobnog rasporeda, odveli su ga u svijet bakterija: meðu prokariontske stanice. Dvije probavne bakterije: Escherichia coli i Salmonella typhimurium zaokupile su znanstvenu pozornost Demerca u njegovim najproduktivnijim zrelim godinama. Nakon što je s Ugom Fanom ustanovio problem rezistentnih mutacija E. coli prema bakteriofagima, sljedeæi radovi bili su posveæeni studiju zraèenja i kemijskih mutagena (ukljuèujuæi i karcinogene) i njihovu djelovanju na bakterijski genom.

Koristeæi se mnogim mutacijama i mehanizmom transdukcije za prijenos genetskog materijala od jednog bakterijskog soja u drugi pomoæu bakteriofaga, mogao je studirati rasporede meðu blisko rasporeðenim genima, koji su ujedno kontrolirali sliène fiziološke funkcije, razne korake na biokemijskim putovima za sintezu nekoliko aminokiselina. Razne gene koji odreðuju sintezu aminokiselina i purina ispitivao je ili samostalno ili u suradnji s Philipom E. Hartmanom i svojom kæeri Zlatom, da otkrije funkcionalnu organizaciju bakterijskih kromosoma. Zadivljujuæi paralelizam otkriven je izmeðu redoslijeda funkcionalnih jedinica (blisko vezanih gena) i redoslijeda biokemijskih reakcija u takvom metabolièkom putu.

Osim što je uvijek bio u prvim redovima istraživanja, poèev od kukuruza, pa drozofila i napokon bakterijske genetike, Milislav Demerec radio je zdušno i pokazao golemu energiju u poticanju širokog raspona organizacijskih, društvenih, struènih i znanstveno­predvodnièkih aktivnosti. Možda je meðu njima najznaèajnije bilo predvodništvo u organiziranju Cold Spring Harbor simpozija iz kvantitativne biologije, koji su predstavljali svjetske sabore biologije, a danas se mogu smatrati lako prepoznatljivim zbornicima radova, nekom vrstom trajnog spomena i kronologije suvremene biologije, od 1941. do 1960. godine. Ove simpozije nakon reorganizacije i skraæivanja Demerec je brzo obogatio i nadopunio ljetnim teèajevima, npr. o bakterijskim virusima, bakterijskoj genetici, kulturi stanica, koji su širom svijeta proširili spoznaje, tehnike i izazove moderne biologije. Glede urednièkog posla njegova su najznaèajnija postignuæa bila utemeljenje Drosophila Information Service, DIS, (Informacijske službe za drozofilu). Advances in Genetics (Napreci u genetici) kao i rad na Zbornicima radova Cold Spring Harbor simpozija o kvantitativnoj biologiji.

U 1960. godini dodijeljen mu je stupanj Doctor honoris causa od Sveuèilišta u Zagrebu. Nakon obveznog umirovljenja 1960. godine od direktorstva dviju institucija u Cold Spring Harboru, on je nastavio svoja istraživanja u Brokhaven nacionalnim laboratorijima SAD i na C.W. Post Collegeu sve do svoje nagle i neoèekivane smrti. U noæi 12. travnja 1966. srèanim udarom završen je jedan dug i plodonosan zemaljski put koji je zapoèeo u maloj Hrvatskoj Kostajnici a završio u Cold Spring Harboru, na Long Islandu, u Državi New York, Sjedinjenih Amerièkih Država.

Nakon njegove smrti, Demerec je bio poèašæen dvama posthumnim priznanjima, prvo od strane C.W. Post Collegea, koji je nazvao svoj znanstveni centar imenom "Znanstveni laboratorij Milislava Demerca", i drugo od strane Cold Spring Harbor Laboratorija za kvantitativnu biologiju i od strane Carnegiejeve institucije iz Washingtona, koji su 5. lipnja 1968. godine nazvali njegovim imenom svoju glavnu laboratorijsku zgradu.

Povrh i iznad svega Milislav Demerec bio je plemenit i dobar èovjek. "On je služio genetici dobro, i njegov æe život i rad biti neodvojiv dio povijesti genetike, za sva vremena" (Evelyn Witkin). Možda je umjesno za kraj citirati rijeèi profesora H. Bentley Glassa posveæene Milislavu Demercu "... oni meðu nama koji smo ga dobro poznavali, sjeæat æemo ga se kao karakteristiène duše i pokretaèa Cold Spring Harbora, nervnog centra moderne genetike".

POPIS
KATALOŠKIH
JEDINICA

MILISLAV DEMEREC, Cold Spring Harbor, oko 1940 god, privatno vlasništvo

ODJEL ZA GENETIKU CARNEGIEJEVE INSTITUCIJE, Cold Spring Harbor, 1958. god., privatno vlasništvo

MILISLAV DEMEREC, RADNI LIST, Hrvatska Kostajnica, 1996. god., privatno vlasništvo

MILISLAV DEMEREC I B.P. KAUFMAN, DROSOPHILA GUIDE, Cold Spring Harbor, New York, 1957. god., privatno vlasništvo

SIR ALEXANDER FLEMING I DR MILISLAV DEMEREC, SAD, oko 1940. god., Centralna medicinska biblioteka, Zagreb

KRUŽNE GENSKE KARTE BAKTERIJA ESCHERICHIA COLI I SALMONELLA TYPHIMURIUM, SAD, 1971. god., Centralna medicinska biblioteka, Zagreb

MILISLAV DEMEREC, O GENIMA I MUTACIJAMA NA BAKTERIJAMA I BAKTERIOFAGIMA U SVJETLU NAJNOVIJIH ISTRAŽIVANJA, Zagreb, 1955. god., privatno vlasništvo

MILISLAV DEMEREC, ANTIBIOTICI I GENETIKA, Zagreb, 1955. god., privatno vlasništvo

E.J. GRACE, V. BRYSON, W. SZYBALSKI, M. DEMEREC, POTENTIAL DANGER OF ISONIAZID RESISTANCE THROUGH FAILURE TO USE MULTIPLE CHEMOTHERAPY IN TREATMENT OF TUBERCULOSIS, SAD, 1952. god., Medicinski fakultet, Zagreb

MILISLAV DEMEREC, UTEMELJITELJ I UREDNIK ADVANCES IN GENETICS, Cold Spring Harbor, 1947­1958. god., Zavod za biologiju, Medicinski fakultet, Zagreb

MILISLAV DEMEREC, PROCEEDINGS OF THE COLD SPRING HARBOR SYMPOSIA ON QUANTITATIVE BIOLOGY, Cold Spring Harbor, 1941­1959. god., Zavod za biologiju, Medicinski fakultet, Zagreb

MILISLAV DEMEREC, ORGANIZATOR COLD SPRING HARBOR SIMPOZIJA, Cold Spring Harbor, 1941-1960. god., Zavod za biologiju, Medicinski fakultet, Zagreb

HRVATSKI KORIJENI MILISLAVA DEMERCA, Zagreb, oko 1990. god., privatno vlasništvo

AMERIÈKA I SVJETSKA DIMENZIJA DJELA MILISLAVA DEMERCA, New York, SAD, 1971., privatno vlasništvo

EVELYN M. WITKIN, "MILISLAV DEMEREC SLUŽIO JE GENETICI DOBRO, TAKO DA SU NJEGOV ŽIVOT I DJELO POSTALI DIJELOM POVIJESTI GENETIKE ZA SVA VREMENA", New York, 1971. god., privatno vlasništvo

DETALJAN OPIS KATALOŠKIH JEDINICA

MILISLAV DEMEREC

Cold Spring Harbor, oko 1940 god,

crno-bijela fotografija u laboratoriju iz Lit. 1

privatno vlasništvo (inž. Željka Tiljak-Mršiæ)

Roðen 11. sijeènja 1895. u Hrvatskoj Kostajnici u obitelji Ljudevita i Ljubice Demerec. Osnovnu školu pohaðao je u Petrinji, a realnu gimnaziju završio u Zagrebu s odliènim uspjehom. Poljoprivrednu školu studirao je u Križevcima (Više gospodarsko uèilište). Po završetku Prvog svjetskog rata dobiva stipendiju za daljnji studij na Poljoprivrednom fakultetu u Grignonu u Francuskoj. Godinom 1919. zapoèinje njegov razvoj u istaknutoga amerièkog znanstvenika s postdiplomskim studijem na Odjelu za uzgoj biljaka Sveuèilišta Cornell. Tu se ukljuèio u skupinu istraživaèa genetike kukuruza profesora R.A. Emersona. Tako je ušao u najaktivnije središte genetièkih istraživanja u SAD, u èasu kada je amerièka genetika bilježila veæ svoje prvo desetljeæe uspješnog razvoja. Razvoj amerièkih genetièkih istraživanja neodvojivo æe biti povezan s djelom Milislava Demerca. Tijekom 1920. i 1921. god. Demerec posjeæuje Laboratorij za biologiju mora u Woods Holeu i ondje susreæe uèenike Thomasa Hunta Morgana, koji su radili na genetici vinske mušice, Drosophila melanogaster. Godine 1923. Milislav Demerec postiže stupanj doktora znanosti na Sveuèilištu Cornell i iste godine pridružuje se Odjelu za genetiku Carnegijeve instituciju u Cold Spring Harboru na Long Islandu. Od 1927. god. on je veæ ugledni amerièki znanstvenik posve zaokupljen genetikom kukuruza. Godine 1941. postaje direktorom Biološkog laboratorija u Cold Spring Harboru, 1942. postaje vršiocem dužnosti direktora, a 1943. i direktorom Odjela za genetiku Carnegiejeve institucije, smještenom takoðer u Cold Spring Harboru. Razdoblje od 1943. do 1960. godine, u kojemu je Milislav Demerec bio direktorom obiju srodnih znanstvenih institucija u Cold Spring Harboru, pamti se danas kao zlatno doba ­ "the golden age of Demerec". M. Demerec je umro 1966. godine.

Prikazana fotografija s logaritamskim raèunalom klasièna je službena fotografija M. Demerca objavljena u Advances in Genetics.

Lit.

1. E. Caspari, (ur.), Dedication, M. Demerec, Editor of Advances in Genetics, Vol. 16, Advances in Genetics, Academic Press, New York, 1971, atr. v-vi.
2. D. Šerman, Dr. Milislav Demerec, hrvatski sin i ðak, svjetski biolog i genetièar, Radovi Leksikografskog zavoda "Miroslav Krleža", Knjiga 3, Zagreb, 1993, str. 53­75.
3. D. Šerman, Dr. Milislav Demerec ­ World biologist and geneticist, Periodicum biologorum, 97: 1 (1995) 73­75.
   

D.Š.

ODJEL ZA GENETIKU CARNEGIEJEVE INSTITUCIJE

Slika laboratorija Milislava Demerca

Cold Spring Harbor, 1958. god.

slika u boji

privatno vlasništvo (Draško Šerman)

Život M. Demerca nemoguæe je razdvojiti od njegova istraživaèkog laboratorija u Cold Spring Harboru, od njegova znanstvenog puta i razvoja tijekom 45 godina, jer znanost je predstavljala njegovu posvemašnju životnu preokupaciju. On se posveæivao mnogim istraživaèkim problemima i mijenjao mnogobrojne eksperimentalne modele i organizme. U svima je nastojao upoznati prirodu gena, njihovu strukturu i funkciju, kao i njihove spontane i inducirane mutacije. Za razvitak svjetske biološke znanosti, pogotovo genetike kao njenog najistanèanijeg središta, uz rezultate i spoznaje koje je ostvario Milislav Demerec, jednako je važna i znaèajna njegova nadarenost znanstvenog predvodnika i znanstvenog administratora. Tu se osobito istièe njegovo angažiranje u razvoju dviju znanstvenih bioloških institucija u Cold Spring Harboru (Odjela za genetiku Carnegiejeve institucije i Laboratorija za biologiju), koje su se pod njegovim vodstvom razvile u središte znanstvenih stremljenja, koja danas nazivamo molekularna genetika.

Uz trajno zanimanje za gene, Demerec posveæuje podjednaku pozornost laboratorijima u Cold Spring Harboru i svim mnogobrojnim znanstvenim, izobrazbenim i promocijskim aktivnostima koje je tu poticao nevjerojatnom radnom energijom, upornošæu i dalekovidnošæu. Od prvog èasa kada se Milislav Demerec, kao mladi doktor znanosti, 1923. godine pridružio osoblju Odjela za genetiku Carnegiejeve institucije, do èasa kada je tamo umirovljen kao direktor obiju institucija 1960. godine, gotovo je èetrdeset godina posvetio procvatu tog znanstvenog središta. Milislav Demerec uèinio je Cold Spring Harbor svjetskim fokusom inspiracije i predvodništva u genetici.

Lit.

1. P.E. Hartman, Between Novembers: Demerec, Cold Spring Harbor and the gene, Genetics, 129 (1988) 615­619.
   

D.Š.

MILISLAV DEMEREC
RADNI LIST

Hrvatska Kostajnica, 1996. god.

izvorni dokument

privatno vlasništvo (inž. Jasenka Paunoviæ)

Milislav Demerec roðen je 11. sijeènja 1895. godine u Hrvatskoj Kostajnici od oca Ljudevita Demerca i Ljubice Demerec (Dumboviæ). Nakon školovanja u Hrvatskoj posvetio se genetièkim istraživanjima u Sjedinjenim Amerièkim Državama.

Od najranijih genetièkih istraživanja i radova Demerca, koji su bili posveæeni prirodi varijabilnih fenotipskih znaèajki njegovo je zanimanje bilo posveæeno pitanju: Što je gen?. Ispruganost listova, išaranost kukuruznog zrna, klijavost klica koje su isprva posve blijede da bi poslije pozelenile, pobudile su njegovo zanimanje za prirodu somatskog mozaicizma. Pretpostavivši da bi glavni uzrok za takvu promjenljivost mogla biti somatska mutacija, on vrlo rano usmjerava pozornost tom fenomenu. Nakon genetike kukuruza, on se posveæuje mutabilnim genima u biljci Delphinium ajacis i u mušici Drosophila virilis. Ona predstavlja vrlo pogodni organizam za istraživanje èimbenika koji kontroliraju stopu mutacija. Njegove klasiène publikacije o nepostojanim genima mušice Drosophila virilis ostaju temeljem za razumijevanje mutacijskih procesa. Ti su geni pokazivali razlièite stope mutacija u razlièitim stupnjevima životnog ciklusa, kao i u razlièitim tkivima.

Lit.

1. M. Demerec, What is a gene?, Journal of Heredity, 24: (1933) 368­378.
2. E.M Witkin, Milislav Demerec (1895­1966). Advances in Genetics, Vol. 16, Academic Press, New York, 1971, str. xxxvii­xi.
3. H.B. Glass, Milislav Demerec, January 11, 1895 ­ April 12, 1966. Biographical Memoirs, Natl. Acad. Sci., USA, 42 (1971) 1­27.
4. P.E. Hartman, Between Novembers: Demerec, Cold Spring Harbor and the gene. Genetics, 129 (1988) 615­619.
5. D. Šerman, Dr. Milislav Demerec, hrvatski sin i ðak, svjetski biolog i genetièar, Radovi Leksikografskog zavoda "Miroslav Krleža", Knjiga 3, Zagreb, 1993, str. 53­75.
   

D.Š.

MILISLAV DEMEREC I B.P. KAUFMAN
DROSOPHILA GUIDE

Vodiè za poèetne studije genetike i citologije vinske mušice Drosophila melanogaster

Cold Spring Harbor, New York, 1957. god.

knjižica

privatno vlasništvo (Draško Šerman)

Drugo razdoblje Demerèevih genetskih istraživanja zapoèinje od 1930. godine istraživanjem mutacija izazvanih rendgenskim zrakama u drozofile. Demerec je na drozofilu primijenio opažanje Hermana J. Mullera (1927) o mutagenom djelovanju rendgenskih zraka. Nasljedna promjenljivost gena, mutacije, postaju i ostaju trajnom istraživaèkom preokupacijom Milislava Demerca, njegovom prvom intelektualnom ljubavi, kojoj ostaje vjeran do kraja svog plodonosnog radnog vijeka. Istraživanjem induciranih mutacija ­ npr. prouzroèenih zraèenjem rendgenskim zrakama u vinske mušice, Drosophila melanogaster ­ otkriva on zajedno s Margaret E. Hoover uèinke gubitka malih skupina gena ili pojedinaènih gena. Tako su otkriveni letalni geni, geni koji izazivaju ranu smrt organizma u tijeku razvitka zametka. Uvoðenjem analize gorostasnih kromosoma iz žlijezda slinovnica, rad na genetskim ošteæenjima i raznim vrstama kromosomskih aberacija brzo je napredovao u suradnji najprije s Margaret Hoover, a zatim s B.P. Kaufmannom, Eileen Sutton i drugima. Godine 1937. dolazi u Cold Spring Harbor B.P. Kaufmann i zajedno s Hansom Bauerom objavljuju 1938. godine rad u kojemu je opisano nekih 1038 induciranih lomova u kromosomima drozofile.

Lit.

1. M. Demerec, B.P. Kaufmann, Drosophila Guide, Carnegie Institution of Washington, Washington, Sixth revised edition, 1957, str. 1­44.
   

D.Š.

SIR ALEXANDER FLEMING I DR MILISLAV DEMEREC

Otkriæe i proizvodnja penicilina u Drugom svjetskom ratu

SAD, oko 1940. god.

fotografija crno-bijela (Lit. 1)

Centralna medicinska biblioteka, Zagreb

Drugi svjetski rat pruža Milislavu Demercu novi izazov: kako znanošæu i genetikom pomoæi ratnim naporima i pomoæi stradalnicima? Potreba za hitnim i konkretnim praktiènim rješenjem izazvala je promjene u istraživaèkim djelatnostima u Cold Spring Harboru. Od nevjerojatnog je praktièkog znaèenja bio uspjeh njihovog rada. Uz Demerèevu pomoæ suradnica E. S. Sansome uspjela je inducirati mutacije u plijesni roda Penicillium, èime je pronaðen mutant koji je mogao uspješno rasti i kada je bio uronjen u tekuæi medij, a ne samo na površini tekuæeg medija; na taj naèin omoguæena je znatno poveæana proizvodnja penicilina. Tim uspjehom prvi put je od otkriæa penicilina Sir Alexandera Flemminga omoguæena uspješna industrijska proizvodnja tog antibiotika. Još veæe dugoroèno znaèenje imaju njegova istovremena istraživanja mutacija koje prouzroèuju otpornost bakterije Staphylococcus prema penicilinu i drugim antibioticima. Pitanje je bilo medicinski vrlo važno. Demerèeva daljnja istraživanja rasvijetlila su dva važna naèela koja se moraju poštivati pri lijeèenju antibioticima. (1) Antibiotici se moraju davati u dovoljno visokim poèetnim dozama, da bi se onemoguæilo pojavljivanje "drugostepenih", visoko otpornih bakterijskih mutanta. (2) Antibiotici se trebaju upotrebljavati u kombinaciji, a ne pojedinaèno, jer æe jedan mutant koji je rezistentan na jedan antibiotik imati vrlo malu vjerojatnost da u isto vrijeme bude resistentan i na drugi antibiotik.

Slika Sir Alexandra Fleminga i dr. Milislava Demerca zajedno kao tandema koji je od otkrivanja penicilina doveo do ostvarenja proizvodnje i distribucije penicilina u doba Drugog svjetskog rata.

Lit.

1. E.W. Caspari, (ur.), Advances in Genetics, Vol. 16, Academic Press, New York, 1971.
   

D.Š.

KRUŽNE GENSKE KARTE BAKTERIJA ESCHERICHIA COLI I SALMONELLA TYPHIMURIUM

Najznaèajniji prodor prema razumijevanju gena

SAD, 1971. god.

fotografija (Lit. 2)

Centralna medicinska biblioteka, Zagreb

Od 1940. godine Demerec traga za organizmom koji ima vrlo veliki broj potomaka, kako bi na njemu mogao dalje prouèavati promjenljivost genetièke osnove, mutacije. Pozivom Maxu Delbrücku i Salvadoru Luriji da doðu kao govornici u Cold Spring Harbor na simpozij i na ljetnu istraživaèku djelatnost u Biološkom laboratoriju, u Demerèeve laboratorije na velika vrata ulaze bakterije i bakteriofagi. Jedan novi smjer genetike naznaèili su Milislav Demerec i Ugo Fano svojom publikacijom iz 1945. godine, u kojoj daju potanki prikaz svojih pokusa o otpornosti bakterije Escherichia coli na bakterijske viruse. Istraživanja na drozofili bila su posve zamijenjena istraživanjima na bakterijama kad se radilo o studijama uèinaka zraèenja, kemijskih mutagena i karcinogenih èimbenika na gene. Godine 1950. u Cold Spring Harbor dolazi i Al Hershey, koji tamo zapoèinje svoje poznate eksperimente s bakteriofagima, koji rezultiraju Nobelovom nagradom 1969. godine. Od 1950. godine nadalje M. Demerec se posveæuje iskljuèivo genetici mikrorganizama i sa svojim suradnicima utire put buduæem procvatu bakterijske genetike i genetike virusa, iz kojeg izrasta suvremena molekularna biologija i današnja molekularna genetika. Rad na podruèju otpornosti prema antibioticima doveli su Demerca šezdesetih godina do istraživanja koja æe zaokupiti njegovu pozornost do samog kraja života. To su istraživanja o mehanizmima rekombinacije i fine strukture gena u druge enterièke bakterije Salmonella typhimurium. Tehnikom transdukcije koju su opisali Zinder i Lederberg 1952. godine, Demerec je analizirao gene koji kontroliraju sintezu raznih aminokiselina i purina. Otkrio je znaèajni paralelizam izmeðu redoslijeda funkcionalnih genetskih jedinica i redoslijeda srodnih biokemijskih reakcija na istom metabolièkom putu.

Lit.

1. B. Glass, M. Demerec, January 11, 1895 ­ April 12, 1965. Biographical Memoirs of the National Academy of Sciences of the USA, 42 (1971) 1­27.
2. K.E. Sanderson, A Genetic homology in the Enterobacteriaceae, u: E.W. Caspari, (ur.), Advances in Genetics, Vol. 16, Academic Press, 1971, str. 35-51.
   

D.Š.

MILISLAV DEMEREC
O GENIMA I MUTACIJAMA NA BAKTERIJAMA I BAKTERIOFAGIMA U SVJETLU NAJNOVIJIH ISTRAŽIVANJA

Prvo od dva predavanja o genetici mikroorganizama održanih u JAZU, 1953. god.

Zagreb, 1955. god.

naslovnica iz Lit. 1.

privatno vlasništvo (inž. Željka Tiljak-Mršiæ)

Na prijedlog Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (tada u 1953. godini još pod imenom JAZU) i njenog Odjela za prirodne znanosti, u Zagrebu je boravio u rujnu 1953. godine Milislav Demerec, kao dopisni èlan HAZU i direktor Odjela za genetiku Carnegiejeve institucije iz Washingtona, D.C., smještenog u Cold Spring Harboru. Tom prilikom on je boravio i u Ljubljani i Beogradu i održao tri predavanja o slijedeæim temama: 1. Geni i mutacije, 2. Antibiotici i genetika i 3. Organizacija znanstveno­istraživaèkog rada u Sjedinjenim Amerièkim Državama.

U palaèi HAZU Demerec predavao je uzvanicima struènjacima o temi "O genima i mutacijama na bakterijama i bakteriofagima u svjetlu najnovijih istraživanja" na hrvatskom jeziku. Iako je uobièajeno da HAZU tiska u svojoj ediciji Predavanja samo ona predavanja koja su održana u Akademiji, u ovom je sluèaju, prema predgovoru našeg istaknutog genetièara Aloisa Tavèara, a u uredništvu akademika Vale Vouka, u istom Svesku 15 otisnuto i predavanje Antibiotici i genetika. Ova je iznimka uèinjena zbog toga što je problematika u ova dva predavanja usko povezana i dopunjava se, te "daje uvid u velike uspjehe, koje je naš zemljak postigao na podruèju jednog posve novog ogranka znanosti o nasljeðivanju, naime, genetike mikroorganizama, na kojem je podruèju dr. Demerec jedan od pionira i danas vodeæih struènjaka".

Lit.

1. M. Demerec, Dva predavanja o genetici mikroorganizama, u: V. Vouk, (ur.), Predavanja održana u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, Svezak 15, Zagreb, 1955, str. 1­25.
   

D.Š.

MILISLAV DEMEREC
ANTIBIOTICI I GENETIKA

drugo od dva predavanja o genetici mikroorganizama održanih u JAZU 1953. god.

Zagreb, 1955. god.

otisnuto predavanje (Lit. 1.)

privatno vlasništvo (inž. Željka Tiljak-Mršiæ)

Ovo je drugo predavanje na hrvatskome jeziku koje je održao M. Demerec prilikom svog posjeta Zagrebu u rujnu 1953. godine na prijedlog Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Tema Antibiotici i genetika posebno su zaokupljali Demerèevu pozornost u ovom poratnom razdoblju kada je "era antibiotika" u borbi s patogenim bakterijama poèela doživljavati velike teoretske i laboratorijske izazove i nedoumice vrlo važne za klinièku medicinu. Od vremena rata i nadalje Demerec "prouèava genetiku bakterija i djelovanje razlièitih antibiotika na pojavu mutantnih oblika kod mikroorganizama, što je osobito važno za medicinu" (Alois Tavèar). "U našem laboratoriju prouèavali smo više od 20 raznih antibiotika te smo ustanovili dvije principijelne skupine ­ ponašanja u pogledu otpornosti, naime, po uzoru penicilina i po uzoru streptomicina" (M. Demerec).... "Vrlo se malo zna o biološkim i kemijskim procesima, koji su uzrokom rezistentnosti bakterija prema antibioticima. Znamo da genetski mehanizam kontrolira te procese, no nije još istraženo kako se obavlja ta kontrola." ...

"Rad našeg instituta na otpornosti pridonio je razumijevanju procesa važnih za klinièku uporabu tih antibiotika. Jedna od najvažnijih teškoæa za klinièku uporabu je otpornost. Kako sam veæ spomenuo, to se može smanjiti razumnom upotrebom, kad se radi s penicilinom i preparatima koji imaju slièno djelovanje. Ako se u terapiji upotrebljava koncentracija, koja je dostatna da uništi prvostepene otporne mutacije, onda je dosta velika vjerojatnost da se otporne bakterije ne æe pojaviti. No naš rad pokazuje i drugi naèin, koji teoretski treba da bude još djelotvorniji. Imamo dobru podlogu za zakljuèak da razni geni odluèuju o otpornosti prema raznim antibioticima. Iz toga izlazi da otpornost prema dvjema nesrodnim antibioticima može nastati samo zbog mutacije u dva gena istovremeno. Znamo da mutacije nastaju sluèajno i da su vrlo rijetke. Pretpostavimo li da se mutacija, koja je uzrokom za otpornost protiv svakog od dvaju antibiotika, pojavi jednom u 10 mil. bakterija, onda možemo oèekivati da æe dvije takve mutacije nastati u istoj bakteriji jednom u (1x10⁷)x(1x10⁷)=1x10¹⁴ sluèajeva, što je za svaki praktièan sluèaj posvema nevjerojatno. Iz toga izlazi da u terapiji treba da bude upotreba mješavine dvaju antibiotika vrlo djelotvorna za spreèavanje otpornosti. Te dedukcije potvrðene su u laboratorijskim eksperimentima, a i u medicinskoj praksi."

Lit.

1. M. Demerec, Dva predavanja o genetici mikroorganizama, u: V. Vouk, (ur.), Predavanja održana u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, Svezak 15, Zagreb, 1955, str. 1­25.

D.Š.

E.J. GRACE, V. BRYSON, W. SZYBALSKI, M. DEMEREC
POTENTIAL DANGER OF ISONIAZID RESISTANCE THROUGH FAILURE TO USE MULTIPLE CHEMOTHERAPY IN TREATMENT OF TUBERCULOSIS

antibiotska polikemoterapija

doprinos Demerèevog laboratorija u borbi protiv tuberkuloze

SAD, 1952. god.

èlanak (Lit. 1.)

Medicinski fakultet, Zagreb

Ovim èlankom, objavljenim pod Korespondencijom, na samo jednoj stranici èasopisa Amerièke medicinske udruge (Journal of American Medical Association, J.A.M.A.) Milislav Demerec sa svojim suradnicima upozorava klinièare Amerike i svijeta na kobne posljedice nedovoljnog razumijevanja mehanizama bakterijske otpornosti prema antibioticima i dobre strategije antibiotske terapije.

"Dobro je poznato, da se uz antibiotike danas u kemoterapiji upotrebljavaju i neke druge kemikalije, poglavito sulfaspojevi, a protiv tuberkuloze PAS (para­amino­salicilna kiselina) i najnovije pronaðeno sredstvo isoniazid (iso­nicotinyl hydrazid). Naroèito se zanimljiva situacija razvila kad se otkrilo djelovanje isoniazida. Kratko vrijeme nakon otkriæa tog antibiotika, našim prouèavanjem otpornosti se ustanovilo da je ona kao u streptomicina, naime, da visoka otpornost nastaje u jednom stepenu. Iz toga smo zakljuèili da æe se otpornost prema izoniazidu èesto opaziti i, ako se ne prikloni tome pažnja, da æe taj spoj brzo postati u medicini beskoristan."

"Naš je rad završen u èasu kada je izašla u Sjedinjenim Državama oficijelna preporuka, da se izoniazid upotrebljava sam, i to u sluèajevima, gdje je stroptomicin izgubio efekat zbog otpornih bakterija. Nama je bilo jasno, da je ta preporuka bila pogrešna, naime, da se izoniazid ne smije upotrebljavati sam, nego u smjesi sa streptomicinom i PAS­om, koji slièno djeluje, i da æe uspjeh terapije biti najbolji u sluèajevima gdje se streptomicin uopæe nije upotrebljavao."

"Mi smo odmah razložili naš stav u otvorenom pismu, koje je izašlo u Amerièkom medicinskom žurnalu i koje je bilo komentirano u Londonskom Lancetu. U poèetku su klinièari bili skeptièni prema našoj argumentaciji, no nije prošlo ni tri mjeseca, poèeli su dolaziti rezultati iz raznih klinika o opsežnim klinièkim eksperimentima. Pacijenti su bili podijeljeni u skupine, i to: jedna skupina je dobivala samo streptomicin, druga samo izoniazid, a treæa mješavinu tih dvaju antibiotika. Rezultati ovih istraživanja potvrdili su naša predviðanja. Danas se u Sjedinjenim Državama gotovo iskljuèivo upotrebljava protiv tuberkuloze mješavina streptomicina, izoniazida i PAS (p­amino­salicylic acid). (M. Demerec)"

Lit.

1. E.J. Grace, V. Bryson, W. Szybalski, M. Demerec, Potential danger of isoniazid resistance through failure to use multiple chemotherapy in treatment of tuberculosis, Journal of the Americam Medical Asoociation, 149 (1951) 1241.

D.Š.

MILISLAV DEMEREC
UTEMELJITELJ I UREDNIK ADVANCES IN GENETICS

Cold Spring Harbor, 1947­1958. god.

Prvih 9 volumena Advances in Genetics, zelene knjige, tvrdo ukorièene

Zavod za biologiju, Medicinski fakultet, Zagreb

Milislav Demerec, koji je veæ 1934. godine pokrenuo izdavanje èasopisa Drosophila Information Service (Služba izvještavanja o drozofili) i time potaknuo izdavanje prvoga profesionalnoga glasila i informacijske službe u genetici, postao je svjestan "eksplozije informacija" u znanosti mnogo prije nego što je ta tema postala popularna. On je vjerojatno bio svjesniji od drugih o stvarnom nedostatku komunikacija izmeðu raznih, ali ipak srodnih podruèja, jer on sam nije htio biti ogranièen umjetnim granicama postojeæih disciplina i u tijeku svog života promijenio je modele za svoja istraživanja nekoliko puta. On se svaki put prilikom tih promjena morao upoznati s posve novim tehnikama i s posve novom literaturom. Dio svoje goleme energije posvetio je prema tome i raznim naèinima kako poboljšati komunikaciju meðu znanstvenicima aktivnim u raznim podruèjima. Utemeljenje Advances in Genetics (Napredaka u genetici) bila je jedna od glavnih djelatnosti Milislava Demerca na tom podruèju. On je napisao u predgovoru Prvog volumena 1947. godine:

"Ova serija revijskih èlanaka Advances in Genetics utemeljena je da bi se kritièki sažeci važnih genetskih problema, napisani od strane kompetentnih genetièara, mogli naæi u jednoj jedinstvenoj publikaciji. Od èlanaka se oèekuje da iznose i teoretske i praktièke probleme, i da obuhvaæaju biljne uzgoje kao i životinjske uzgoje, a i nasljeðivanje u ljudi, podjednako kao i srodna podruèja biofizike, biokemije, fiziologije i imunologije. Cilj je da èlanci budu tako napisani da koriste kao izvor informacija za genetièare, ali i kao izvor informacija za one koji nisu genetièari".

Lit.

1. M. Demerec, (ur.) Advances in Genetics, Academic Press, Vol. 1-9, New York, 1947-1958.
2. E. Caspari, (ur.), Dedication, M. Demerec, Editor of Advances in Genetics, Advances in Genetics, Academic Press, Vol. 16, New York, 1971, str. v­vi.
   

D.Š.

MILISLAV DEMEREC
PROCEEDINGS OF THE COLD SPRING HARBOR SYMPOSIA ON QUANTITATIVE BIOLOGY

organizator

Cold Spring Harbor, 1941­1959. god.

knjiga

Zavod za biologiju, Medicinski fakultet, Zagreb

M. Demerec reformira i organizira Cold Spring Harbor simpozije od 1941. dalje i izdaje zbornike radova pod naslovom Proceedings of the Cold Spring Harbor Symposia on Quantitative Biology. Godina 1941. bila je prva godina u kojoj je Demerec preuzeo organizaciju Cold Spring Harbora Simpozija kvantitativne biologije. Ovi simpoziji okupljali su biologe Amerike i cijelog svijeta od 1933. godine, a Milislav Demerec, èim je stupio na položaj dvojnog direktora: Biološkog laboratorija (1941) i Genetièkog odjela Carnegiejeve institucije (1943), odmah preuzima organizaciju skraæene varijante Simpozija. Ovi se simpoziji poèinju odvijati godišnje i Demerec je u svojem razdoblju organizirao simpozije na slijedeæe teme: 1941. god. Geni i kromosomi: struktura i organizacija; 1942. god. Odnos hormona i razvitka; 1946. god. Nasljednost i varijacije u mikroorganizama; 1947. god. Nukleinske kiseline i nukleoproteini; 1948. god. Biološka primjena elemenata za obilježavanje; 1949. god. Aminokiseline i proteini; 1950. god. Porijeklo i evolucija èovjeka; 1951. god. Geni i mutacije; 1952. god. Neuron; 1953. god. Virusi; 1954. god. Zametak sisavca: fiziologija i razvitak; 1955. god. Populacijska genetika: priroda i uzroci genetièke varijabilnosti u populacijama; 1956. god. Genetièki mehanizmi: struktura i funkcija; 1957. god. Populacijske studije: životinjska ekologija i demografija; 1958. god. Izmjena genetskog materijala: mehanizmi i posljedice; 1959. god. Genetika i darvinizam dvadesetog stoljeæa.

Lit.

1. M. Demerec, (ur.), Proceedings of the Cold Spring Harbor Symposia on Quantitative Biology, Cold Spring Harbor, 1941­1959.
   

D.Š.

MILISLAV DEMEREC
ORGANIZATOR COLD SPRING HARBOR SIMPOZIJA

temelj molekularne biologije i molekularne genetike

Cold Spring Harbor, 1941-1960. god.

fotografije iz Lit. 1.

Zavod za biologiju, Medicinski fakultet, Zagreb

Od 1941. godine do svog umirovljenja M. Demerec bio je spiritus movens toga najveæeg svjetskog skupa genetièara i biologa; u prvom redu on je svojom dalekovidnošæu i mudrošæu u odabiranju tema od najaktualnije znanstvene važnosti, te istanèanim osjeæajem u odabiranju sudionika svjetske biološke misli, stvorio od tog okupljanja znanstvenika svjetsku znanstvenu instituciju; po programu i izdavanju velikih crvenih, lako prepoznatljivih knjiga Zbornika radova (Proceedings of the Cold Spring Harbor Symposia on Quantitative Biology). Cold Spring Harbor postao je tako u lipnju svake godine svjetska meka genetièke biologije.

Mnoga važna otkriæa suvremene biologije i genetike prvo su bila prikazana i raspravljana na tim sastancima i zatim u mnogo opuštenijoj atmosferi ljetnih teèajeva koji su uslijedili nakon simpozija. Biološki laboratorij u Cold Spring Harboru, kao dio Biološkog udruženja na Long Islandu (Long Island Biological Association), kojim je takoðer rukovodio Milislav Demerec, kao direktor obiju institucija, pokrenuo je još jednu važnu aktivnost za razvoj i procvat genetièkih i bioloških znanosti: ljetne teèajeve u Cold Spring Harboru (Summer Courses). Ta vrsta vrlo uspješne vrhunske, a opet opuštene izobrazbe tijekom ljeta, uz plažu i kupanje, poèela je skromno 1945. godine: Max Delbrück ponudio je svoju prvu ljetnu Školu o bakteriofagima (Bacteriophage Course). Nastavu te Škole poslije su briljantno vodili Franklin W. Stahl i Mark H. Adams. Ljetni teèajevi redovito su se ponavljali, te su s vremenom ukljuèili i nove teme: bakterijsku genetiku 1955. godine (M. Demerec, V. Bryson i Evelyne Witkin) i kulturu stanica (Herman Moser). Time je Cold Spring Harbor dobio trajnu važnost kao biološko središte koje je potaknulo i raširilo po svijetu mnogo od onoga što se danas istražuje u genetici mikroorganizama i virusa. Bilo je to "zlatno Demerèevo doba" Cold Spring Harbora.

Lit.

1. M. Demerec, (ur.), Proceedings of the Cold Spring Harbor Symposia on Quantitative Biology, Cold Spring Harbor, 1940-1959.
2. B. Glass, M. Demerec, January 11, 1895 ­ April 12, 1965. Biographical Memoirs of the National Academy of Sciences of the USA, 42 (1971) 1­27.
   

D.Š.

HRVATSKI KORIJENI MILISLAVA DEMERCA

rodoslovlje obitelji Demerec

Zagreb, oko 1990. god.

fotografija

privatno vlasništvo (inž. Željka Mršiæ-Tiljak)

Milislav Demerec potekao je iz krila èestite hrvatske obitelji Ljudevita Demerca (iz Petrinje) i Ljubice roð. Dumboviæ (iz Kostajnice). Otac Ljubice bio je uèitelj, maturirao je meðu prvim naraštajima maturanata Petrinjske preparandije. Milislav je imao jednu sestru Zlatu i tri brata: Antuna, Mladena i Veljka. U svojem braku imao je dvije kæeri: Zlatu i Radu. Zlata je takoðer studirala na Cornell univerzitetu i ušla u isto podruèje genetskih istraživanja kao i otac Milislav i udala se za Philipa E. Hartmana. Zlata i Philip nastavljaju, proširuju i produbljuju podruèje bakterijske genetike koje je otvorio Milislav Demerec, i od samog poèetka u tim istraživanjima usko suraðuju s Bruce N. Amesom.

D.Š.

AMERIÈKA I SVJETSKA DIMENZIJA DJELA MILISLAVA DEMERCA

Volumen 16 Advances in Genetics posveæen Milislavu Demercu

New York, SAD, 1971.

èlanak u Lit. 1.

privatno vlasništvo (ing. Željka Tiljak-Mršiæ)

The New York Times je sljedeæim tekstom objavio tužnu vijest o smrti hrvatskog i amerièkog genetièara 12. travnja 1971. god, pod ovim naslovom:

"Umro je dr. Milislav Demerec u 71. godini života: otkrivaè mutabilnih gena.

Navršio je 70 roðendan, iako je to bilo posve teško prihvatiti, jer je on još uvijek bio vrlo aktivan. Dr. Demerec je bio roðen u Kostajnici, 1895. godine. Bio je školovan na Poljoprivrednoj školi u Križevcima i tada studirao u Francuskoj. U svojoj 24. godini života on dolazi u Sjedinjene Države 1919. godine da bi studirao genetiku kukuruza kao asistent na Cornell univerzitetu. Nakon što je doktorirao na Cornellu 1923. godine, on postaje istraživaèem u Odjelu za genetiku Carnegiejeve institucije u Cold Spring Harboru u državi New York. Radio je u tom Institutu 37 godina do svojeg umirovljenja u 65. godini života, 1960. godine. U to vrijeme on je prihvatio amerièko državljanstvo u 1931. godini i služio je kao direktor ovog Instituta tijekom 17 godina: od 1943. do 1960. godine. Bio je i direktor bioloških laboratorija na Long Islandu u neposrednom susjedstvu Carnegiejeve Institucije od 1941. do 1960. godine i imao je dodatni položaj kao suradnik u genetici na Columbia univerzitetu. Umirovljenjem iz Carnegiejeve institucije 1960. god. on preuzima položaj seniorskog genetièara u Brookhaven nacionalnom laboratoriju Države New York i radi samo na istraživanjima do kraja svog života, odstupajuæi od veæine svojih drugih odgovornih položaja. Organizira jedan novi laboratorij na C. W. Post Collegeu na Long Islandu, planirajuæi da nastavi svoja istraživanja nadalje. Meðutim, on je nažalost preminuo u noæi 12. travnja u svojem mirnom domu, okruženom drveæem, blizu Cold Spring Harbora."

Lit.

1. E.W. Caspari, (ur.), Advances in Genetics, Academic Press, Vol. 16, New York and London, 1971.
2. T. Dobzhansky, Milislav Demerec (1859­1966) Obituary, Year Book of the American Philosophical Society, 1966, str. 115­121; Advances in Genetics, Academic Press, Vol. 16, New York and London, 1971, str. xv­xx.
3. H.B. Glass, Milislav Demerec (1895­1966), pretisak u: Advances in Genetics, Academic Press, Vol. 16, New York, 1971, str. xxiii.
4. B. Wallace, Milislav Demerec (1895­1966), Advances in Genetics, Academic Press, Vol. 16, New York, 1971, str. xxxiii­xxxv.
5. P.E. Hartman, Between Novembers: Demerec, Cold Spring Harbor and the gene, Genetics, 129 (1988) 615­619.
   

D.Š.

EVELYN M. WITKIN
"MILISLAV DEMEREC SLUŽIO JE GENETICI DOBRO, TAKO DA SU NJEGOV ŽIVOT I DJELO POSTALI DIJELOM POVIJESTI GENETIKE ZA SVA VREMENA"

New York, 1971. god.

èlanak (Lit. 2.)

popis priznanja i nagrada

privatno vlasništvo (inž. Željka Tiljak-Mršiæ)

"Milislav Demerec bio je istaknuti genetièar. Bio je direktor svjetski poznatih laboratorija u Cold Spring Harboru (Biološkog laboratorija i Odjela za genetiku Carnegiejeve institucije iz Washingtona) u razdoblju koje æe se vjerojatno potvrditi kao njihova "Zlatna era". Nadalje, bio je plemenita i dobra osoba." (1)

"Dr. Demerec volio je raditi u vrtu, volio je vožnju svojim motornim èamcem po zaljevu Long Islanda, a nije volio konvencionalna društvena okupljanja, prizemne šale i ispoljavanje emocija. Bio je zbunjen svojim mnogobrojnim priznanjima ........" (2)

Lit.

1. B. Wallace, Milislav Demerec (1895­1966), Obituary, Advances in Genetics, Academic Press, Vol. 16, New York, 1971, str. xxxiii­xxxv.
2. E.M. Witkin, Milislav Demerec (1895­1966), Obituary, Advances in Genetics Academic Press, Vol. 16, New York, 1971, str. xxxvii.
3. J. Ishidsu, H. Ozeki, T. Miyake, T. Yura, Milislav Demerec (1895­1966), Advances in Genetics, Academic Press, Vol. 16, New York, 1971, str. xxix.
4. B. Glass, Milislav Demerec (1895­1966), Advances in Genetics, Academic Press, Vol. 16, New York, 1971, str. xxiii.
5. P.E. Hartman, Between Novembers: Demerec, Cold Spring Harbor and the gene. Genetics 129 (1988) 615­619.
   

D.Š.