DRAGUTIN GORJANOVIÆ-KRAMBERGER
(1886-1936)

Za Gorjanoviæa-Krambergera i otkriæe "njegova krapinca" u Hrvatskoj valjda znade svaki puèkoškolac. Ipak, nije li to možda preostatak iz vremena koje je za nama kad je evolucija i sve što je s njome povezano bilo u modi? Drugim rijeèima, je li Gorjanoviæev znanstveni doprinos uistinu tako velik da ga i u ovoj izložbi s pravom svrstavamo meðu velikane hrvatske i svjetske znanosti? Svrha je ovog eseja sažeto odgovoriti na to pitanje.

D. Gorjanoviæ roðen je u Zagrebu 25. listopada 1856. Tu je završio osnovno školovanje, zatim èetiri razreda velike realke, te dio preparandije. Tada upisuje studij prirodnih znanosti u Zürichu, no ubrzo prelazi na sveuèilište u München k znamenitom anatomu i paleontologu profesoru Karlu Zittelu. God. 1879. doktorirao je disertacijom o fosilnim ribama u Tübingenu. 1880. god. vratio se u Zagreb, primljen je u Narodni muzej k prof. Pilaru. Dvije godine potom kao dobar hrvatski rodoljub, sukladno cjelokupnom tadašnjem ozraèju, promijenio je svoje njemaèko prezime u Gorjanoviæ. Uz karijeru muzealca, od 1883. god. zapoèeo je i karijeru sveuèilišnog nastavnika predajuæi najprije paleontologiju kralješnjaka, a od 1886. god. cijelu paleontologiju. Vrlo mlad, 1891. god. izabran je za dopisnog èlana Jugoslavensku akademije znanosti i umjetnosti. Baveæi se poglavito paleontologijom, veæ u tom razdoblju, do kraja 90-ih godina, objavio je više od 50 radova u uglednim europskim èasopisima. Otkrio je, opisao i sistematizirao velik broj novih vrsta, rodova i porodica fosilnih riba, odredivši njihovu starost, životni okoliš i filogenetske odnose. Prouèavao je i druge skupine organizama, fosilne guštere, sisavce, i dr. Veæ tada, smiono i razložno ulazio je u raspre sa starijim i tada poznatijim autoritetima iz poznatih znanstvenih središta, o èemu govore i mnoga saèuvana pisma. Ona ujedno svjedoèe o uvažavanju na koje je nailazio veæ kao mlad znanstvenik.

Slava i zasluge D. Gorjanoviæa-Krambergera ipak su najviše vezane uz otkriæe i obradu praljudi iz Krapine. Potkraj kolovoza 1899. god. on je, naime, otkrio u Krapini znanstveno vrlo važno pretpovijesno nalazište ljudskih kostiju, pepela, oruða, kamenog krša, i sl. Bitno je pri tom da se našao struènjak koji je otprve osjetio o èemu je rijeè i kako nalazištu pristupiti. Iscrtani geološki profili i crteži u njegovu radnom notesu svjedoèe o pristupu koji je daleko iznad ondašnjih europskih postupaka pri iskopavanju sliènih nalazišta. Veæ 1899. vijest o otkriæu brzo se iz Zagreba proširila europskim središtima. Gorjanoviæ je odmah meðu ostacima kostiju uoèio veliku morfološku raznolikost, ustanovio da tu ima kosti djece, odraslih, robustnih i gracilnih oblika. Ta varijabilnost oblika pružila mu je uporište za tumaèenje evolucijskih promjena do kojih je došlo na kostima fosilnih i današnjih ljudi. Njegov nalaz bio je odluèujuæa potpora da se napokon odbaci mišljenje prema kojem je anatomija dotad poznatih kostiju fosilnih ljudi u Europi bila posljedica raznih koštanih oboljenja. Isto tako, opovrgao je tvrdnju velikog G. Cuviera da fosilni èovjek nije uopæe postojao. Gorjanoviæevo nalaziše postalo je svjetski poznato i bilo je znanstveni dokaz o postojanju tzv. Homo primigeniusa o kojem je Gorjanoviæ pisao.

Gorjanoviæ je u znanosti o èovjeku bio pridošlica i mnogi su izrazili sumnju u njegove tvrdnje. Zato je on odmah pristupio vrlo zamršenom poredbenom prouèavanju kostura današnjih ljudskih oblika u muzejima Beèa i Budimpešte. U tu svrhu, u istraživanju fosilnih kostiju, na samom pragu 20. stoljeæa, uveo je i primijenio neke posve nove, izvorne metode. Da bi dokazao arhaiènost i istodobnost ljudskih i životinjskih ostataka, odreðivao im je starost po sadržaju fluora. U prouèavanju unutrašnje graðe okamenjenih kostiju prvi se poslužio tek otkrivenim (1895) rendgenskim zrakama. Ubrzo su mu se javljali vodeæi antropolozi i anatomi tog doba zanimajuæi se za mnoge pojedinosti. Neki su, dapaèe, htjeli da im kosti ustupi, arogantno pomišljajuæi da je otkrivaè ignorant koji i ne razumije važnost nalaza. U Zagreb je smjesta dohrlio veliki njemaèki autoritet u anatomiji i paleoantropologiji H. Klaatsch koji se lako uvjerio u Gorjanoviæevu kvalificiranost. Sljedeæih desetljeæa on æe se, meðutim, s Gorjanoviæem èesto raziæi u objašnjenju mnogih pitanja oko ovog nalaza. No, i danas, Klaatsch se u literaturi spominje po zabludama i pogrešnim postavkama, a Gorjanoviæ po ispravnom prosuðivanju.

Osim mnogobrojnih studija, èlanaka, prikaza, Gorjanoviæ je rezultate svojih iskapanja i istraživanja krapinskog nalazišta iznio u velikoj monografiji o "diluvijalnom èovjeku iz Krapine", Der Diluviale Mensch von Krapina in Kroatien, Wiesbaden 1906. I po sudu najpozvanijih struènjaka današnjice, bio je to dotad najiscrpniji prikaz fosilnog èovjeka, a Gorjanoviæev opis fosilnih koštanih ostataka jedan je od najboljih ikad objavljenih o paleontologiji èovjeka. Uz osteologiju praèovjeka monografija sadrži geološke i stratigrafske podatke, te prethodnu raspravu o arheološkim i faunistièkim ostacima. Gorjanoviæ je zakljuèio da su fosilni ostaci u krapinskoj polušpilji istaloženi tijekom zadnjega velikog meðuledenog razdoblja. Najnovijim analizama to je potvrðeno. O njegovim zakljuècima glede relativne starosti neki su posumnjali, no najnovije analize odreðivanja apsolutne starosti pokazuju da je imao pravo. Gorjanoviæ je od 1899. god. do 1929. god. o "svojim krapincima" objavio 53 znanstvene rasprave. Obradio je razne njihove znaèajke, ali i usporedbu tih neandertalaca sa svim poznatim mu nalazima. Zaèudno je kako je veæ dvadesetih godina uvelike dvojio o autentiènosti Piltdownskog èovjeka, za koji se kasnije jasno pokazalo da je rijeè o vještoj krivotvorini.

U svojoj polustoljetnoj karijeri znanstvenika dvorski savjetnik, redovni sveuèilišni profesor, neumorni muzealac i ravnatelj Geološko-paleontološkog muzeja, jedan od utemeljitelja Hrvatskoga naravoslovnog družtva akademik D. Gorjanoviæ-Kramberger objelodanio je više od tri stotine radova. Najzaslužniji je i za utemeljenje Geologijskog povjerenstva za Kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju, ustanove koja je kao služba bila od posebnoga narodnoga interesa, koja je kasnije prerasla u sadašnji Geološki zavod.

Po Gorjanoviæevu sudu, ostatci praèovjeka iz Krapine dokazuju da su neandertalci bili pretci današnjih ljudi. Rijetki su se s njime tada složili, a najizravniju potporu pružio mu je njemaèki anatom Gustav Schwalbe. Kasnije, krajem 20-ih godina ovoga stoljeæa, Gorjanoviæeve nazore elaborirat æe uvelike znameniti amerièki antropolog èeškog podrijetla Aleš Hrdlièka. Iako je to zapravo Gorjanoviæ, Hrdlièka se smatra utemeljiteljem tzv. unilinearne sheme o evoluciji ljudskog roda. Desetljeæa kasnije te ideje slijedio je Franz Weidenreich, èovjek kome dugujemo obradu i temeljne spoznaje o pekinškom praèovjeku. On je jednu svoju monografiju, kao svome uzoru, posvetio upravo hrvatskom znanstveniku Gorjanoviæu.

Velikih sljednika Gorjanoviæeva znanstvenog opusa ima više danas negoli u prošlosti. Njegovo ime u svijetu paleoantropologije i danas se èesto citira i on je zasigurno naš najnavoðeniji prirodoslovac.

Ako se priklonimo tvrdnji suvremenog engleskog povjesnika znanosti A. Desmonda kako "znanstvenici ne djeluju u zrakopraznom prostoru, nego su i oni odraz svoje šire kulture", onda je osobnost i znanstvena djelatnost Gorjanoviæa, u europskim i svjetskim okvirima, ipak refleksija njegove zagrebaèke, hrvatske i srednjoeuropske kulture. Ne smijemo, naime, smetnuti s uma kako je Gorjanoviæeva znanstvena djelatnost, prouèavanje biološkog podrijetla èovjeka, zadirala u same temelje europskog tradicijskog nauka i intelektualne misli. Ona se kosila sa svjetonazorom i osjeæajima mnogih pojedinaca i zajednica. No, suprotno mnogima u širokom svijetu, manje u nas, on nije neutemeljeno širio staze svog intelektualnog djelovanja. Premda su kušnje slave, posebice u njegovoj znanosti, uvijek podvrgnute skretanju, on je do smrti saèuvao primjeran znanstveni autoritet, nikad ne zadiruæi u podruèja i uvjerenja drugih.

Nevidljive odrednice ovakva Gorjanoviæeva ponašanja možda su upravo proizašle kao plod male znanstvene sredine i male zemlje Hrvatske iz koje je uvijek s mukom i ustrajno, biološki reèeno, imajuæi posebne prilagodbe, trebalo kroèiti u europska obzorja. Njegova kultura, njegov životopis i sav znanstveni opus kao da su tako razlièiti od ideologiziranih sklopova velikih naroda i njihovih znanstvenika, od sklopa npr. Haeckelova u Njemaèkoj ili Huxleyeva u Engleskoj. Posve dobro upoznat sa znanstvenom djelatnošæu velikih europskih središta, Gorjanoviæ se nije olako priklanjao autoritetima, veæ je u svome Zagrebu saèuvao i razvio samosvojni put znanstvenog promišljanja. Talentu se prikljuèila velika radišnost i ustrajnost, pa otuda možda iznalaženje uvijek novih pojedinosti, metodološke inovacije i originalne spoznaje. I tako, njegovo veliko otkriæe nije samo smiješak sreæe nego i poklon radišnom velikanu znanosti koji je taj dar najbolje znao ugraditi u kulturnu i znanstvenu baštinu Hrvatske i Svijeta.

D. Gorjanoviæ-Kramberger, obasut priznanjima i slavljen, umro je u Zagrebu 22. prosinca 1936. godine.

POPIS
KATALOŠKIH
JEDINICA

MENCI-CLEMENT CRNÈIÆ, DRAGUTIN GORJANOVIÆ-KRAMBERGER, Zagreb, 1926. ili 1927. god., Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb

DRAGUTIN GORJANOVIÆ-KRAMBERGER, ZAGREBAÈKI GORNJI GRAD, Zagreb, 1879. god., Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb

DOKTORSKA DIPLOMA DRAGUTINA GORJANOVIÆA-KRAMBERGERA, Tübingen, 1879. god., Geološko-paleontološki odjel Hrvatskog prirodoslovnog muzeja, Zagreb

FOSILNE RIBE TERCIJARNIH NASLAGA, Podsused, Geološko-paleontološki odjel, Hrvatski prirodoslovni muzej, Zagreb

FOSILNE RIBE OTOKA HVARA, Otok Hvar, izmeðu Starigrada i Vrboske, Geološko-paleontološki odjel, Hrvatski prirodoslovni muzej, Zagreb

FOSILNI GUŠTER PONTOSAURUS SP., Otok Hvar, okolica Vrboske, Geološko-paleontološki odjel, Hrvatski prirodoslovni muzej, Zagreb

SHEMATSKI PROFIL NALAZIŠTA PRAÈOVJEKA U KRAPINI, Zagreb, 1990. god., Geološko-paleontološki odjel, Hrvatski prirodoslovni muzej, Zagreb

DRAGUTIN GORJANOVIÆ-KRAMBERGER, TERENSKI DNEVNIK, Krapina, 23. kolovoza i 2. srpnja 1899. god., Geološko-paleontološki odjel, Hrvatski prirodoslovni muzej, Zagreb

ANTROPOLOŠKI INSTRUMENTI, Švicarska, kraj 19. poè. 20. st., Geološko-paleontološki odjel Hrvatskog prirodoslovnog muzeja, Zagreb

DIO OPREME KEMIJSKOG LABORATORIJA, RELATIVNO DATIRANJE STAROSTI FOSILNIH KOSTIJU POMOæU FLUOR-METODE, Zagreb, 1901. god., Zavod za balneologiju, Medicenski fakultet, Zagreb; Mineraloško-petrografski odjel, Hrvatski prirodoslovni muzej, Zagreb

HOMO SAPIENS, Lubanja A krapinskog praèovjeka, Krapina, Gornji pleistocen, Geološko-paleontološki odjel, Hrvatski prirodoslovni muzej, Zagreb

HOMO SAPIENS NEANDERTHALENSIS, Lubanja C krapinskog praèovjeka, Krapina, Gornji pleistocen, Geološko-paleontološki odjel, Hrvatski prirodoslovni muzej, Zagreb

HOMO SAPIENS NEANDERTHALENSIS, Gornje i donje èeljusti, Krapina, zadnji veliki interglacijal, Geološko-paleontološki odjel, Hrvatski prirodoslovni, muzej, Zagreb

KAMENE RUKOTVORINE PRAÈOVJEKA IZ KRAPINE, Krapina, srednji paleolitik, mousterijenske kulture, Geološko-paleontološki odjel Hrvatskog prirodoslovnog muzeja, Zagreb

DIO RENDGENSKOG POSTROJA, Njemaèka, oko 1900. god., Zavod za povijest znanosti, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb

GORJANOVIÆEV ZNANSTVENI OPUS, Hrvatska, Austrija, Njemaèka, 1880. do 1929. god., Biblioteka Geološko-paleontološkog odjela Hrvatskog prirodoslovnog muzeja, Zagreb

ZNANSTVENA KORESPONDENCIJA O OTKRIÆU KRAPINSKOG PRAÈOVJEKA, Zagreb, Arhiv Geološko-paleontološkog odjela Hrvatskog prirodoslovnog muzeja, Zagreb

DETALJAN OPIS KATALOŠKIH JEDINICA

MENCI-CLEMENT CRNÈIÆ
DRAGUTIN GORJANOVIÆ-KRAMBERGER

portret

Zagreb, 1926. ili 1927. god.

ulje na platnu

Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb

Dragutin Gorjanoviæ-Kramberger jedan je od rijetkih hrvatskih znanstvenika koji je u svojoj roðenoj zemlji i gradu, ali i u inozemstvu, veæ za života doživio neprijeporno priznanje i slavu. Proslava Gorjanoviæeva jubileja održana je u Sabornici na Markovu trgu, na Gornjem gradu, gdje je Gorjanoviæ proživio svoj životni vijek. Kronièar je tada zapisao kako "...jošte nijedan književnik, nijedan umjetnik i nijedan uèenjak nije bio jošte kod nas ovako proslavljen.", a Vladimir Mažuraniæ tom zgodom slavljeniku je izricao: "...Doista je slava Vaša prava utjeha za svakog èlana hrvatskoga kola intelektualaca. Nastojimo bez razlike da svaki od nas tiho i mirno ispuni zavjet služeæi vjerno prosvjeti puka iz kojega smo svikolici niknuli."

Slika je nastala uz proslavu 70. obljetnice života D. Gorjanoviæa-Krambergera koju je veljaèe 1927. sveèano obilježilo Hrvatsko prirodoslovno društvo. Portret je od poznatijih Crnèiæevih portreta iz posljednjeg razdoblja života tog slavnog hrvatskog slikara i grafièara.

Lit.

1. M. Hirtz, Život i rad profesora Gorjanoviæa, Priroda, 17:2-3 (1927) 29-35.
   

J.R.

DRAGUTIN GORJANOVIÆ-KRAMBERGER
ZAGREBAÈKI GORNJI GRAD

Zagreb, 1879. god.

autorska fotografija

inv. br 24387/24388

Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb

1879. godine kad je D. Gorjanoviæ-Kramberger imao 23 godine i kad se obranivši doktorat na Sveuèilištu u Tübingenu vratio svom rodnom Zagrebu, svojim fotografskim umijeæem kao da želi iskazati radost povratka i svoje domoljublje. Premda je u svom dugom i plodnom životnom vijeku Gorjanoviæ kao istraživaè stalno putovao po Hrvatskoj i inozemstvu, gostovao po mnogim europskim gradovima i na mnogim sveuèilištima, on je stalno pripadao Gornjem gradu. Tu se je rodio, tu je živio, tu je bio muzejski pristav, ravnatelj i sveuèilišni profesor i tu je postao svjetski znanstvenik.

Lit.

1. V. Malekoviæ, (ur.), Fotografija u Hrvatskoj 1848-1951, Katalog izložbe, Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, 1994.
   

J.R.

DOKTORSKA DIPLOMA DRAGUTINA GORJANOVIÆA-KRAMBERGERA

Tübingen, 1879. god.

dokument

Geološko-paleontološki odjel Hrvatskog prirodoslovnog muzeja, Zagreb

Diploma kojom se Dragutinu Gorjanoviæu-Krambergeru potvrðuje doktorat. Izdalo ju je Sveuèilište u Tübingenu 1879. god.

Lit.

1. J. Radovèiæ, Dragutin Gorjanoviæ-Kramberger i krapinski praèovjek: Poèeci suvremene paleoantropologije, Školska knjiga i Hrvatski prirodoslovni muzej, Zagreb, 1988.
   

J.R.

FOSILNE RIBE TERCIJARNIH NASLAGA

Zbirka fosilnih riba iz Panonskoga mora

Podsused (okolica Zagreba), sarmat (oko 14 milijuna godina)

pet primjeraka fosilnih riba iz tripoli naslaga

Geološko-paleontološki odjel, Hrvatski prirodoslovni muzej, Zagreb

D. Gorjanoviæ-Kramberger se još kao puèkoškolac zanimao za prirodopis. U neposrednoj okolici svoje kuæe i grada prikupljao je male prirodoslovne zbirke. Èesto je odlazio u Podsused i u tamošnjim naslagama lapora prikupljao fosile. Veæ tada su ga oduševljavali rijetki, ali posebice atraktivni nalazi fosilnih riba. Tijekom studija prirodoslovlja u Zurichu, Beèu i Münchenu paleontologija mu je postala životno zanimanje a prouèavanje fosilnih riba, paleoihtiologija, uža specijalnost. Nakon što je u Tübingenu obranio doktorat sa studijom o fosilnim ribama Hrvatske, ubrzo je istraživanjem ovakvih fosila pronaðenih u podruèju Karpata, Štajerske i Bavarske stekao autoritet europskog paleontologa. Iz tog sklopa njegovog znanstvenog opusa njegove opservacije i postavke se i danas navode. Prikazane su: Clupea doljeana Kramberger; Clupea maceki Kramberger; Sarmatella vukotinovici Kramberger; Lates croaticus Kramberger; Capros octacanthus Kramberger.

Lit.

1. D. Gorjanoviæ-Kramberger, Die jungtertiäre Fischfauna Croatiens. I Teil. Beitr. Pal. Oest. Ung. Orients, Wien, 2 (1882) 86-135.
2. D. Gorjanoviæ-Kramberger, Die jungtertiare Fischfauna Croatiens. II Teil. Beitr. Pal. Oest. Ung. Orients, Wien, 3 (1884) 65-86.
   

J.R.

FOSILNE RIBE OTOKA HVARA

Zbirka fosilnih riba otoka Hvara

Otok Hvar, izmeðu Starigrada i Vrboske, kreda (oko 90 milijuna godina)

Tri primjerka kamenih ploèa s utisnutim ostacima fosilnih riba, ploèa oko 30 cm 20 cm

Inv. br. 43a; 17; 29

Geološko-paleontološki odjel, Hrvatski prirodoslovni muzej, Zagreb

Ihtioferne naslage otoka Hvara, prema svjetskim udžbenicima paleontologije, ubrajaju se u klasièna nalazišta fosila iz razdoblja gornje krede, koji nam predoèavaju razvitak živog svijeta pred gotovo stotinjak milijuna godina. Znana još od davnina i svijetu obznanjena po putopiscu Albertu Fortisu iz 18. st., tek su sustavnim istraživanjima Dragutina Gorjanoviæa-Krambergera ušla u svjetsku literaturu. Gorjanoviæ je prouèavajuæi i opisujuæi kredne ribe dalmatinskoga otoèja (Hvara, Braèa i Šolte). kao i fosilne ribe tršæanskog krša (Komena i Mrzleka), obznanio mnogobrojne nove vrste i rodove izumrlog svijeta prošlosti. Njegovi potanki opisi, morfološka analiza i usporedba s drugim sliènim nalazima i danas su temeljne spoznaje suvremene paleontologije vertebrata i sadržaj mnogih udžbenika. Prikazani su: Thrissops microdon Heckel; Thrissops exiguus Bassani; Hysospondylus bassanii Kramberger.

Lit.

1. D. Gorjanoviæ-Kramberger, Fosilne ribe Komena, Mrzleka, Hvara i M. Libanona i dodatak o oligocenskim ribama Tüffera, Zagora i Trifalja, Djela Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb, 16 (1985) 1-67.
2. A.S. Romer, Vertebrate paleontology, 3rd edition, University of Chicago Press, Chicago, 1966.
   

J.R.

FOSILNI GUŠTER PONTOSAURUS SP.

Otok Hvar, okolica Vrboske, cenoman-turon (90 milijuna godina)

Kamena ploèa s gotovo cjelovitim ostacima fosilnog guštera,

Geološko-paleontološki odjel, Hrvatski prirodoslovni muzej, Zagreb

Prouèavajuæi razlièite skupine fosilnih kralješnjaka Gorjanoviæ-Kramberger je prvi put za rijetke nalaze guštera iz krednih naslaga nekadašnjeg pramora Tethys ustanovio i opisao novu familiju Aigilosauridae. Ovaj izložak, premda ne pripada Gorjanoviæevim zbirkama i njegovim novopostavljenim vrstama, jedini je saèuvani fosilni aigilosaurid u Hrvatskoj. Usporedjujuæi, sve mu do tada poznate nalaze, Gorjanoviæ ih je filogenetski povezao s živuæim varanidima Indijskog oceana, razvijajuæi tako evolucijsku i paleogeografsku sliku duge prošlosti te skupine. Kasnije su novopronadjeni takvi ili slièni oblici fosilnih gmazova iz Brazila ili drugih krajeva pripisani Gorjanoviæevoj skupini.

Lit.

1. D. Gorjanoviæ-Kramberger, Aigialosaurus, Novi gušter iz krednih škriljeva otoka Hvara s obzirom na opisane jur lacertide Komena i Hvara, Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, knjiga 109, Zagreb, 1982, str. 96-123.
2. A.S. Romer, Osteology of reptiles, University of Chicago Press, Chicago, 1958.
3. A.S. Romer, Vertebrate paleontology, 3rd edition, University of Chicago Press, Chicago, 1966.
   

J.R.

SHEMATSKI PROFIL NALAZIŠTA PRAÈOVJEKA U KRAPINI

Presjek taložina poluspilje na Husnjakovu brijegu

Zagreb, 1990. god.

crtež u akvarelu, 50 cm 70 cm

Geološko-paleontološki odjel, Hrvatski prirodoslovni muzej, Zagreb

Ovaj kolorirani prikaz slijeda geoloških i kulturnih slojeva koji su se u dalekoj prošlosti istaložili u polušpilji na Husnjakovu brijegu važno je svjedoèanstvo za europsku pretpovijesnu znanost. Još na kraju 19. stoljeæa i geološka znanost je naširoko raspredala o moguæem vremenskom tijeku njene prošlosti. Za diluvij ili prepotopno doba još se je manje znao vremenski okvir. Pretpovijest je pak za europske arheologe tada bila gotovo potpuno spekulativno razdoblje moguæe ljudske prošlosti. Objavljujuæi svijetu ovaj slijed naslaga s Husnjakova brijega s popratnim nalazima, Gorjanoviæ je svjetskoj znanosti dokumentirao tu prošlosti. On je svojim nalazima pouzdano ustvrdio arhaiènost ljudskog roda, a onda èak i izraèunao da je taj slijed u Krapini mogao trajati èak i osam tisuæa godina. Bio je to pronicljivi i dalekovidni zakljuèak, koji djelomice potvrðuju i najsuvremenija radiometrijska datiranja iz naših dana.

Lit.

1. D. Gorjanoviæ-Kramberger, Der Paläolitische Mensch und sein Zeitgnossen aus dem Diluvium von Krapina in Kroatien, I. Mitteilungen der anthropologische Gesellschaft im Wien, 31 (1901) 164-197.
2. M. Malez, Revizija stratigrafskih odnosa nalazišta praèovjeka u Krapini, u: Krapina 1899-1969, M. Malez, (ur.), JAZU, Zagreb, 1970.
3. J. Radovèiæ, Dragutin Gorjanoviæ-Kramberger i krapinski praèovjek: poèeci suvremene paleoantropologije (Dragutin Gorjanoviæ-Kramberger and Krapina Early Man: the foundations of modern paleoanthropology), Školska knjiga i Hrvatski prirodoslovni muzej, Zagreb, 1988, str. 176.
4. J. Rink, H. Schwarcz, F.H. Smith, J. Radovèiæ, ESR ages for Krapina hominides, Nature, 378 (1995) 24.
   

J.R.

DRAGUTIN GORJANOVIÆ-KRAMBERGER
TERENSKI DNEVNIK

Dan otkriæa i poèetak iskopavanja praèovjeka u Krapini

Krapina, 23. kolovoza i 2. srpnja 1899. god.

terenski notes

kožni uvez pisan olovkom, 12 cm 18 cm

Geološko-paleontološki odjel, Hrvatski prirodoslovni muzej, Zagreb

Lit.

1. Malez, Revizija stratigrafskih odnosa nalazišta praèovjeka u Krapini, u: Krapina 1899-1969, M. Malez, (ur.), JAZU, Zagreb, 1970.
2. J. Radovèiæ, Dragutin Gorjanoviæ-Kramberger i krapinski praèovjek: poèeci suvremene paleoantropologije (Dragutin Gorjanoviæ-Kramberger and Krapina Early Man: the foundations of modern paleoanthropology), Školska knjiga i Hrvatski prirodoslovni muzej, Zagreb, 1988, str. 176.
   

J.R.

ANTROPOLOŠKI INSTRUMENTI

mjerni instrumenti Dragutina Gorjanoviæa-Krambergera

Švicarska, kraj 19. poè. 20. st.

Dva metalna mjerna instrumenta

Geološko-paleontološki odjel Hrvatskog prirodoslovnog muzeja, Zagreb

Premda nikad nije bio školovan za antropologa, Gorjanoviæ je odmah po otkriæu krapinskih fosilnih ljudi samostalno usvojio složenu metodologiju, npr. kraniometrijskih antropoloških mjerenja. Zanimljivo je da je kritièki pristupao prema tada etabliranim antropološkim školama i samostalno razvio svoj naèin mjerenja npr. zakrivljenih fragmentarnih dijelova ljudskih kalota i rekonstruirao moguæe orise lubanjskog i moždanog prostora. U tome se uglavnom priklonio tadašnjem vodeæem njemaèkom anatomu Gustavu Schwalbeu, kasnije dobrom prijatelju sa Sveuèilista u Strassburgu, ali je i sam dodao niz novih opservacijskih toèaka na složenoj morfologiji neandertalskoga koštanog sustava. Prikazani su: dva antropološka metalna instrumenta za izmjere antropometrijskih toèaka. antropometrija je veæ stoljeæa osnova za razlikovanje ljudskih tipova odnosno populacija. Cefalièki indeksi, odnosi širine i dužine glave, služili su kao glavni kriterij za raspoznavanje prošlosti razvoja, moguæe etnogeneze, razlièitih ljudskih skupina. Antropometrija je danas samo numerièki izraz morfološke varijabilnosti i standardni naèin antropološkoga rada.

Lit.

1. S.J. Gould, The Mismeasure of Man, Norton, New York, 1981.
   

J.R.

DIO OPREME KEMIJSKOG LABORATORIJA
RELATIVNO DATIRANJE STAROSTI FOSILNIH KOSTIJU POMOæU FLUOR-METODE

Zagreb, 1901. god.

Staklene laboratorijske posude

Zavod za balneologiju, Medicenski fakultet, Zagreb; Mineraloško-petrografski odjel, Hrvatski prirodoslovni muzej, Zagreb

Osamdesetih godina prošlog stoljeæa u Engleskoj se saznalo da kolièina fluora u kostima ovisi o geološkoj starosti kosti. Što je kost starija ona sadrži veæi postotak tog elementa, pa je kolièina fluora pokazatelj relativne starosti kostiju. Gorjanoviæ je veæ 1901. god. kosti s Hušnjakova dao na analizu profesoru S. Bošnjakoviæu pa je tako u Zagrebu napravljena prvo kemijsko datiranje arhaiènih kostiju. Tako je utvrðeno da su kosti praèovjeka istovremene s davno izumrlim životinjama diluvijalnoga doba. Da su taj srazmjerno jednostavan analitièki postupak primjenili otkrivaèi "Piltdownskog praèovjeka" taj najpoznatiji znanstveni falsifikat i zablude sa poèetka stoljeæa bili bi veæ davno otklonjeni kao dokaz za "najstarijeg poznatog Engleza", saèinjenog od srednjovjekovne ljudske kalote i brušenjem obraðene donje èeljusti suvremenog orangutana. Zbog te metodološke inovacije Gorjanoviæ je èesto citiran u svjetskoj znanstvenoj literaturi.

Lit.

1. M.H. Wolpoff, Paleoanthropology, (Second edition), Little Brown. 1995.
   

J.R.

HOMO SAPIENS

Lubanja A krapinskog praèovjeka

Krapina, Gornji pleistocen, (oko 130 tisuæa godina)

original lubanje A iz krapinske zbirke

Inv. br. 1.

Geološko-paleontološki odjel, Hrvatski prirodoslovni muzej, Zagreb

Ova juvenilna (djeèja) lubanja s nalazišta praèovjeka u Krapini glavni je fosilni nalaz iz èije graðe je Gorjanoviæ-Kramberger crpio odrednice svojega razumijevanja i tumaèenja morfoloških i evulucijskih promjena od praèovjeka prošlosti prema èovjeku današnjice. Gorjanoviæ je ovaj nalaz smatrao najznaèajnijim nalazom praèovjeka. Èelo lubanje neandertalskoga djeteta nema onih jakih nadoènih lukova koji nam se predoèavaju na lubanjama odraslih jedinki. Ove morfološke razlike Gorjanoviæ je tumaèio kao posljedicu naèina prehrane, življenja, ali i steèenih kulturnih navika praèovjeka. Pomoæu funkcionalne morfologije i kulturne prilagodbe u mnogim svojim radovima tumaèio je izravan slijed današnjih ljudi iz praljudi prošlosti. U zamršenim odnosima biologije i kulture èovjeka Gorjanoviæ se danas stoga može smatrati utemeljiteljem suvremene paleoantropologije.

Lit.

1. D. Gorjanoviæ-Kramberger, Der Diluviale Mensch von Krapina in Kroatien: ein Beitrag zur Palaoanthropologie, u: O. Walkhoff, (ur.), Studien über die Entwicklungsmechanik des Primatenskelletes, Kreidel, Wiesbaden, 1906, str. 59-277.
2. F.H. Smith, The Neandertal remains from Krapina; A descriptive and comparative study, Report of investigation, University of Tennessee, Knoxville, 15 (1975) 1-359.
3. J. Radovèiæ, Dragutin Gorjanoviæ-Kramberger i krapinski praèovjek; Poèeci suvremene paleontologije, Školska knjiga i Hrvatski prirodoslovni muzej, Zagreb,1988.
4. W.H. Wolpoff, Paleoanthropology, (Second edition), Little Brown, 1996.
5. N. Minugh-Purvis, J. Radovèiæ, F.H. Smith, The place of the Krapina 1 juvenile in late Pleistocene hominid evolution, Am. Journal Phys. Anbthrop., Suppl. 22 (1996).
   

J.R.

HOMO SAPIENS NEANDERTHALENSIS

Lubanja C krapinskog praèovjeka

Krapina, Gornji pleistocen (oko 130.000 godina)

Odljevak lubanje C

Inv. br. 3

Geološko-paleontološki odjel, Hrvatski prirodoslovni muzej, Zagreb

Lubanja C je najcjelovitiji i opæenito najpoznatiji nalaz iz najveæe zbirke koštanih ostataka neandertalskog praèovjeka dosad igdje prikupljene. Njen prikaz - fotografija, crte ili opis - nalazi se i danas u svim svjetskim udžbenicima koji poduèavaju o evoluciji i podrijetlu ljudskog roda. Upravo ovaj nalaz poslužio je Gorjanoviæu za cjelovitija kraniometrijska i morfološka istraživanja neandertalskog èovjeka. Opseg krapinske zbirke, razlièiti koštani ostatci mnogih jedinki razlièitog spola i uzrasta, poslužili su hrvatskom znanstveniku da prvi potanko upozna i svijetu objelodani tjelesni ustroj èovjeka geološke prošlosti.

Lit.

1. D. Gorjanoviæ-Kramberger, Der diluviale Mensch von Krapina in Kroatien: ein Beitrag zur Palaoanthropologie, u: O. Walkhoff, (ur.), Studien über die Entwicklungsmechanik des Primatenskelletes, Kreidel, Wiesbaden, 1906, str. 59-277.
2. F.H. Smith, The Neandertal remains from Krapina; A descriptive and comparative study, Report of investigation, University of Tennessee, Knoxville, 15 (1975) 1-359.
   

J.R.

HOMO SAPIENS NEANDERTHALENSIS

Gornje i donje èeljusti

Krapina, zadnji veliki interglacijal, (oko 130 tisuæa godina)

odljevci sedam donjih i gornjih èeljusti

Geološko-paleontološki odjel, Hrvatski prirodoslovni, muzej, Zagreb

Zbirka gornjih i donjih èeljusti krapinskih neandertalaca oèituje izvanrednu raznolikost Gorjanoviæevih otkriæa fosilnih kostiju. Osim što uz izdvojene zube lako može uputiti na broj jedinki, razlièite dimenzije i anatomija su posljedica razlièitog uzrasta, od djeteta do odraslog pojedinca. Otkrivene kosti govorile su o biološkoj varijabilnosti nekadašnje populacije i uklonile sumnje u postojanje fosilnih ljudi. Velièina uzorka poslužila je za Gorjanoviæev sud o Krapini kao "klasiènom" svjetskom nalazištu. Prikazani su: maxila (gornja èeljust) C; maxila (gornja èeljust) D; mandibula (donja èeljust) C; mandibula (donja èeljust) E; mandibula (donja èeljust) G; mandibula (donja èeljust) H; mandibula (donja èeljust) I.

Lit.

1. F.H. Smith, The Neandertal remains from Krapina; A descriptive and comparative study, Report of investigation, University of Tennessee, Knoxville, 15 (1975) 1-359.
   

J.R.

KAMENE RUKOTVORINE PRAÈOVJEKA IZ KRAPINE

Razlièiti artefakti

Krapina, srednji paleolitik, mousterijenske kulture, (100.000-130.000 pr. Kr.)

deset kamenih artefakata s krapinskog nalazišta

Geološko-paleontološki odjel Hrvatskog prirodoslovnog muzeja, Zagreb

U vrijeme kad je znanost o pretpovijesnom èovjeku tek kroèila u europsku intelektualnu misao, krajem prošlog stoljeæa, prepoznavanje i determinacija ovakvih izraðevina kao rukotvorina neandertalskog praèovjeka bila je zaèuðujuæa vrlina malog broja znatiželjnih. Danas je paleoantropolozima još zaèudnije kako je D. Gorjanoviæ-Kramberger, netom po otkriæu krapinskog pretpovijesnog staništa, ispravno protumaèio ove nalaze. Njegova atribucija nevještih kamenih rukotvorina musterijenskoj kulturi nenadertalskog èovjeka i danas stoji kao temeljna odrednica tih nalaza.

Lit.

1. D. Gorjanoviæ-Kramberger, Život i kultura diluvijalnoga èovjeka iz Krapine u Hrvatskoj (Homo diluvialis de Krapina in Croatia vita et cultura), Djela Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb, 23 (1913) 1-54.
2. J. Radovèiæ, Dragutin Gorjanoviæ-Kramberger i krapinski praèovjek: poèeci suvremene paleoantropologije (Dragutin Gorjanoviæ-Kramberger and Krapina Early Man: the foundations of modern paleoanthropology), Školska knjiga i Hrvatski prirodoslovni muzej, Zagreb, 1988, str. 176.
   

J.R.

DIO RENDGENSKOG POSTROJA

Dijelovi najstarijeg rendgenskog aparata iz bolnice "Sestre milosrdnice"

Njemaèka, oko 1900. god.

Drveno postolje za snimanje uspravnog ljudskoga tijela s katodnom cijevi, 75 cm 75 cm 200 cm

Zavod za povijest znanosti, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb

U prosincu 1895. god., kad je Gorjanoviæ prvi put èuo za krapinsko "diluvijalno nalazište", Wilhelm Konrad Röntgen objavio je u Würzburgu svoje otkriæe X-zraka. 1901. godine, kad je Gorjanoviæ veæ iskopavao preostatke praèovjeka, za svoje otkriæe Röntgen je zaslužio Nobelovu nagradu. Novootkrivenim zrakama i Röntgenovim aparatom moglo se tada proniknuti u nevidljivu graðu organske i anorganske tvari. Na samom poèetku stoljeæa X-zrake su u Njemaèkoj poèele služiti za analizu graðe životinjskih kostiju, a prve rendgenske analize Gorjanoviæevih senzacionalnih nalaza praèovjeka bila je i prva radiografska studija fosila u svijetu i prva primjena tog aparata u paleoantropologiji. Uèinio je to veæ 1900. god. Gorjanoviæ u Münchenu, a istom nakon toga veæ 1901. god. proširio je svoje studije na novonabavljenom ureðaju u Zagrebu. U tu svrhu prve snimke krapinskih fosila Gorjanoviæu je izradio Stjepan Hohn, pa on veæ 1902. god. svijetu objelodanjuje unutrašnju graðu donjih èeljusti krapinskih neandertalaca, shemu trajektorija, gustoæu koštanog tkiva i druge znaèajke nepoznate graðe okamenjenih kostiju.

Lit.

1. P.V. Tobias, predgovor u.: M. Skinner, Radiographic atlas of fossil hominids, Academic Press, London, 1982.
2. J. Radovèiæ, Dragutin Gorjanoviæ-Kramberger i krapinski praèovjek: Poèeci suvremene paleontologije, Školska knjiga i Hrvatski prirodoslovni muzej, Zagreb, 1988.
   

J.R.

GORJANOVIÆEV ZNANSTVENI OPUS

Hrvatska, Austrija, Njemaèka, 1880. do 1929. god.

Pet knjiga

Biblioteka Geološko-paleontološkog odjela Hrvatskog prirodoslovnog muzeja, Zagreb

Gorjanoviæ je bio izvanredno plodan pisac znanstvenih rasprava. Neke od njih: monografije o fosilnim ribama, fosilnim sisavcima i drugim organizmima ubrajaju se u temelje europske paleontologije. Ipak, monografije o Krapinskom praèovjeku tiskane u Zagrebu i u inozemstvu i danas su spomenik hrvatske znanstvene misli.

Lit.

1. D. Gorjanoviæ-Kramberger, Die jungtertiare Fischfauna Croatiens, I Teil, Beitr. Pal. Oest. Ung. Orients, Wien, 2 (1882) 86-135.
2. D. Gorjanoviæ-Kramberger, Die jungtertiare Fischfauna Croatiens, II Teil, Beitr. Pal. Oest. Ung. Orients, Wien, 3 (1884) 65-86.
3. D. Gorjanoviæ-Kramberger, Fosilne ribe Komena, Mrzleka, Hvara i M. Libanona i dodatak o oligocenskim ribama Tüffera, Zagora i Trifalja, Djela Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb, 16 (1895) 1-67.
4. D. Gorjanoviæ-Kramberger, Der Paläolische Mensch und sein Zeitgnossen aus dem Diluvium von Krapina in Kroatien I, Mitteilungen der Anthropologischer Gesellschaft im Wein, 31 (1901) 164-197.
5. D. Gorjanoviæ-Kramberger, Der Paläolitische Mensch und sein Zeitgnossen aus dem Diluvium von Krapina in Kroatien II, Mitteilungen der Anthropologischer Gesellschaft im Wein, 32 (1902) 189-216.
6. D. Gorjanoviæ-Kramberger, Der Paläolitische Mensch und sein Zeitgnossen aus dem Diluvium von Krapina in Kroatien III, Mitteilungen der Anthropologischer Gesellschaft im Wein, 34 (1904) 187-199.
7. D. Gorjanoviæ-Kramberger, Der Paläolitische Mensch und sein Zeitgnossen aus dem Diluvium von Krapina in Kroatien IV, Mitteilungen der Anthropologischer Gesellschaft im Wein, 35 (1905) 197-229.
8. D. Gorjanoviæ-Kramberger, Der Diluviale Mensch von Krapina in Kroatien: ein Beitrag zur Paläoanthropologie, Volume II, O. Walkhoff, (ur.), Studien Über die Entwicklungs-Mechanik des Primatenskelletes, Kriedel, Weisbaden, 1906, str. 59-277.
9. D. Gorjanoviæ-Kramberger, Fosilni rinocerotidi Hrvatske i Slavonije s osobitim obzirom na Rhinoceros mercki iz Krapine, Djela Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb, 22 (1913) 1-70.
10. D. Gorjanoviæ-Kramberger, Život i kultura diluvijalnoga èovjeka iz Krapine u Hrvatskoj, Djela Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb, 23 (1913) 1-54.
    

J.R.

ZNANSTVENA KORESPONDENCIJA O OTKRIÆU KRAPINSKOG PRAÈOVJEKA

pisma upuæena Gorjanoviæu glede njegovih otkriæa

Zagreb,

originali

Arhiv Geološko-paleontološkog odjela Hrvatskog prirodoslovnog muzeja, Zagreb

Intenzivna znanstvena korespondencija svijedoèi o živom zanimanju razlièitih europskih struènjaka za rad i otkriæa Dragutina Gorjanoviæa-Krambergera. Pisma H. Klaatscha, G. Schawalbea i P. Adloffa prethodila su ili slijedila svakoj Gorjanoviæevoj raspravi. Ona su danas dobar izvor informacija za povijest ideja u zaèecima europske paleoantropologije.

Lit.

1. J. Radovèiæ, Dragutin Gorjanoviæ-Kramberger i krapinski praèovjek: poèeci suvremene paleoantropologije (Dragutin Gorjanoviæ-Kramberger and Krapina Early Man: the foundations of modern paleoanthropology), Školska knjiga i Hrvatski prirodoslovni muzej, Zagreb, 1988, str. 176.
   

J.R.