ANDRIJA MOHOROVIÈIÆ
(1857-1936)

Andrija Mohorovièiæ istaknuti je hrvatski znanstveni radnik na podruèju meteorologije i seizmologije, s kraja 19. i poèetka 20 stoljeæa.

Roðen je 23. sijeènja 1857. u Voloskom kraj Opatije. Tamo je završio osnovnu školu, a gimnaziju u Rijeci. Studij matematike i fizike Filozofskog fakulteta u Pragu upisao je 1875. Po završenom studiju predavao je najprije na gimnaziji u Zagrebu (1879-1880), zatim na realci u Osijeku, te od 1. studenog 1882. god. na Nautièkoj školi u Bakru, na kojoj ostaje 9 godina. Na vlastitu molbu bio je 1891. god. premješten na realku u Zagrebu, gdje 1. sijeènja 1892. postaje i upraviteljem tadašnjega Meteorološkog opservatorija na Grièu. Za doktora filozofije promoviran je na zagrebaèkom Sveuèilištu 1893. god. na osnovi disertacije O opažanju oblaka, te o dnevnom i godišnjem periodu oblaka u Bakru. Ubrzo se habilitira za privatnog docenta, a 1910. god. postaje naslovnim izvanrednim sveuèilišnim profesorom, te je od 1893. do 1917/18. god. na Mudroslovnom fakultetu u Zagrebu predavao kolegije s podruèja geofizike i astronomije. Veæ je 1893. god. dopisni èlan, a 1898. god. pravi èlan tadašnje Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Od 1918. do 1922. god. bio je tajnik njezina Matematièko-prirodoslovna razreda. Potkraj 1921. god. umirovljen je, a preminuo je u prosincu 1936. god. Sahranjen je na zagrebaèkom groblju Mirogoj.

Za poèetak znanstvenog rada Andrije Mohorovièiæa odluèujuæi je bio rad na Nautièkoj školi u Bakru. Tu prvi put dolazi u neposredan dodir s meteorologijom, koju je predavao uèenicima Nautièke škole, a što ga je toliko zaokupilo da je 1887. god. u Bakru osnovao meteorološku postaju. Za odreðivanje gibanja oblaka konstruirao je 1888. god. nefoskop, kojim je opažao "cifraste" objekte svog zanimanja, za koje kaže: "Oblaci su èudni svati koje treba loviti onda kada se pokažu, a ne kada se hoæe, a opredijeljeni smjerovi i brzine sad su toèniji, sad netoèniji."

Dolaskom za upravitelja Meteorološkog opservatorija u Zagrebu (1892) usmjeruje svoj rad na tri podruèja. U prvom znanstveno objašnjava pojedine meteorološke pojave. Uz to mu je 1901. god. povjereno voðenje èitave meteorološke službe tadašnje Hrvatske i Slavonije, koju podiže kadrovski i instrumentalno na europsku razinu. I napokon, aktivnosti opservatorija postupno proširuje i na ostala podruèja geofizike: na seizmologiju, geomagnetizam i težu.

A. Mohorovièiæ je pokazao zanimanje za osobito upadljive meteorološke pojave kao što su bili tornado kraj Novske 1892. god. i "vijor" kod Èazme 1898. godine. Prouèavao je klimu grada Zagreba, a u svom posljednjem radu s podruèja meteorologije (1901) razmatra smanjivanje temperature atmosfere s porastom visine.

Nakon prijelaza u ovo stoljeæe Mohorovièiæev znanstveni interes okreæe se iskljuèivo problemima seizmologije. Analizom pokupskog potresa od 8. listopada 1909. god. Mohorovièiæ je posebno unaprijedio spoznaje o mehanizmu rasprostiranja valova blizih potresa kroz Zemlju. Tom prilikom prvi je u svijetu na osnovi valova potresa utvrdio plohu diskontinuiteta brzina, i to onu koja odjeljuje koru od plašta Zemlje i koja je njemu u èast nazvana Mohorovièiæevim diskontinuitetom. Ubrzo nakon Andrije Mohorovièiæa znanstvenici utvrðuju postojanje tog diskontinuiteta i u drugim podruèjima. Naðeno je da se Mohorovièiæev diskontinuitet podno kontinenata opæenito nalazi u veæoj (i do 70 km), a podno oceana u manjoj dubini (5-10 km). U Hrvatskoj je njegova dubina podno Dinarida 40-45 km, te se iduæi prema sjeveru postupno smanjuje do oko 25 km dubine u Podravini.

U postupku otkrivanja diskontinuiteta brzina Mohorovièiæ je pretpostavio da brzina valova potresa u Zemljinoj kori postupno raste kako valovi zalaze u sve veæu dubinu. Tu je pretpostavku izrazio eksponencijalnom funkcijom koja je nazvana Mohorovièiæevim zakonom, a primjenjuje se i danas.

Poèetkom travnja 1893. god. Mohorovièiæ je uredio mrežu postaja za praæenje nevremena s grmljavinom, a 1899. god. osnovao je u kotaru Jaska postaje za obranu od tuèe. Poèetkom 1899. god. izradio je projekt za istraživanje i iskorištavanje bure u podruèju našeg krša, jer kako kaže "... od kolike bi to blagodati bilo za naše pusto primorje".

Opæa je odlika Andrije Mohorovièiæa kritiènost u cijelome radu. Volio je spajati opažanja s teorijom, ali nikada nije teoriju pretpostavljao motrenju. Iz njegovih izvještaja vidljivo je htijenje da uradi i više, u èemu ga je spreèavao nedostatak materijalnih sredstava. Njegove misli i ideje bile su doslovce vizionarske i došle su do izražaja tek mnogo poslije (djelovanje potresa na zgrade, iskorištavanje energije bure, modeli Zemlje, potresi s dubokim žarištem, obrana od tuèe itd.).

Poznati švedski seizmolog M. Båth ubraja Andriju Mohorovièiæa uz 13 imena meðu najvažnije istraživaèe s podruèja seizmologije u razdoblju od 1900. do 1936. godine. Povodom smrti Andrije Mohorovièiæa 1936. S. Škreb, tadašnji upravitelj Geofizièkog zavoda u Zagrebu, napisao je:

"Mohorovièiæ je u podruèju svojem radio u tišini, a da ga ljudi ni poznavali nisu. Tek dnevne prognoze, što ih je davao novinama dale su prigode, da se bar u šalama, njegovo ime spominje u širim krugovima".

Zagrebaèke "Novosti" objavile su 19. XII. 1936. god, tj. dan poslije smrti Andrije Mohorovièiæa, ovaj èlanak:

"Umro je znanstvenik profesor doktor Andrija Mohorovièiæ, èlan Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, jedan od utemeljitelja moderne seizmologije. Bio je u Zagrebu opæepoznata i poštovana liènost, a svojim znanstvenim radovima na podruèju seizmologije došao je na svjetski glas, te se danas smatra u svijetu jednim od utemeljitelja moderne seizmologije. Od skromnih poèetaka podignuo je doktor Mohorovièiæ meteorološki opservatorij u Zagrebu do potpuno ureðenog modernog instituta, koji je uživao svjetski glas, osobito zbog seizmièkih mjerenja, a organizirao je u to vrijeme i meteorološku službu u Hrvatskoj i Slavoniji. Doktor Mohorovièiæ bavio se u poèetku svog znanstvenog rada najviše meteorologijom, no s najviše uspjeha bavio se seizmologijom, pa je osnovao u toj znanstvenoj disciplini tzv. zagrebaèku školu, vrlo cijenjenu u cijelom svijetu".

POPIS
KATALOŠKIH
JEDINICA

JOSIP POLJAN, ANDRIJA MOHOROVIÈIÆ, Zagreb, 1862. god., Geofizièki zavod PMF-a, Zagreb

ANDRIJA MOHOROVIÈIÆ, Križevci, oko 1930. god., Geofizièki zavod PMF-a, Zagreb

ANDRIJA MOHOROVIÈIÆ, TORNADO KOD NOVSKE 1892., Zagreb, 1893. god., Geofizièki zavod PMF-a, Zagreb

ANDRIJA MOHOROVIÈIÆ, KLIMA GRADA ZAGREBA, Zagreb, 1897. god., Geofizièki zavod PMF-a, Zagreb

PROGNOZA VREMENA, Zagrebu, 1918. god., Geofizièki zavod PMF- a, Zagreb

ANDRIJA MOHOROVIÈIÆ, POKUPSKI POTRES OD 8. LISTOPADA 1909., Zagreb, 1910; Toulouse, 1924. god., Geofizièki zavod PMF-a, Zagreb.

ANDRIJA MOHOROVIÈIÆ, DAS BEBEN VOM 8.X.1909., Zagreb, 1910. god., Geofizièki zavod PMF-a, Zagreb

MOHOROVIÈIÆEVE HODOKRONE, Zagreb, 1909-1922. god., Geofizièki zavod PMF-a, Zagreb.

MOHOROVIÈIÆEV ZAKON, v=ar^b, Zagreb, 1910. god., Knjižnica Geofizièkog zavoda PMF-a, Zagreb

MOHOROVIÈIÆEV POSTUPAK LOCIRANJA ŽARIŠTA PLITKIH POTRESA, Zagreb, 1910. god., Geofizièki zavod PMF-a, Zagreb

ANDRIJA MOHOROVIÈIÆ, DJELOVANJE POTRESA NA ZGRADE, Zagreb, 1911. god., Geofizièki zavod PMF-a, Zagreb

MOHOROVIÈIÆEV SEIZMOGRAF, Zagreb, 1917. god., Geofizièki zavod PMF-a, Zagreb

OSNOVNI SLOJEVI I NJIHOVE GRANIÈNE PLOHE ZEMLJINE UNUTRAŠNJOSTI, Leipzig, 1986. god., Geofizièki zavod PMF-a, Zagreb

W. BASCOM, MOHOLE PROJEKT, SAD, 1959/61. god., Geofizièki zavod PMF-a, Zagreb

MJESEÈEV KRATER "ANDRIJA MOHOROVIÈIÆ", 1970. god., Geofizièki zavod PMF-a, Zagreb

ANDRIJA MOHOROVIÈIÆ U ZNANOSTI I VREMENU, Zagreb, 1911. god., Geofizièki zavod PMF-a, Zagreb

ANDRIJA MOHOROVIÈIÆ, UTEMELJENJE SLUŽBE TOÈNOG VREMENA, Beè, kraj 19. st., Geofizièki zavod PMF-a, Zagreb

DETALJAN OPIS KATALOŠKIH JEDINICA

JOSIP POLJAN
ANDRIJA MOHOROVIÈIÆ

bista

Zagreb, 1862. god.

mramor i bronca, 50x40x(125+56) cm

Geofizièki zavod PMF-a, Zagreb

Roðen je 23. sijeènja 1857. god. u Voloskom kraj Opatije. Ondje je završio osnovnu školu, a gimnaziju u Rijeci. Studij matematike i fizike Filozofskog fakulteta u Pragu upisao je 1875. godine. Po završenom studiju predavao je najprije na gimnaziji u Zagrebu (1879-1880), zatim na realci u Osijeku, te od 1. studenog 1882. god. na Nautièkoj školi u Bakru, na kojoj ostaje 9 godina. Na vlastitu molbu bio je 1891. god. premješten na realku u Zagrebu, gdje 1. sijeènja 1892. god. postaje i upraviteljem tadašnjega Meteorološkog opservatorija na Grièu. Za doktora filozofije promoviran je na zagrebaèkom Sveuèilištu 1893. god. na osnovi disertacije O opažanju oblaka, te o dnevnom i godišnjem periodu oblaka u Bakru. Ubrzo se habilitira za privatnog docenta, a 1910. god. postaje naslovnim izvanrednim sveuèilišnim profesorom, te je od 1893. do 1917/18. god. na Mudroslovnom fakultetu u Zagrebu predavao kolegije s podruèja geofizike i astronomije. Veæ je 1893. god. dopisni èlan, a 1898. god. pravi èlan tadašnje Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Od 1918. do 1922. god. bio je tajnik njezina Matematièko-prirodoslovna razreda. Potkraj 1921. god. umirovljen je, a umro je u prosincu 1936. godine.

Bista Andrije Mohorovièiæa (1857-1936) postavljena je 26. sijeènja 1982. god. prilikom otvaranja nove zgrade Geofizièkog zavoda "Andrija Mohorovièiæ" Prirodoslovno-matematièkog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu na Horvatovcu. Rad je akademskog kipara Josipa Poljana.

Lit.

1. A. Mohorovièiæ, Potres od 8.X.1909, Godišnje izvješæe Zagrebaèkog meteorološkog opservatorija za godinu 1909, Zagreb, 1910, str.1-63.
2. S. Škreb, Dr Andrija Mohorovièiæ, Priroda, 27 (1937) 257-260.
3. M. Båth, Introduction to Seismology, Birkhauser Verlag, Basel, Stuttgart, 1973.
   

D.S.

ANDRIJA MOHOROVIÈIÆ

Križevci (radiona za umjetnièku fotografiju A. Mohorovièiæ), oko 1930. god.

uokvirena fotografija, 45x35 cm

Geofizièki zavod PMF-a, Zagreb

Hrvatski znanstvenik Andrija Mohorovièiæ (1817-1936), meteorolog, klimatolog i seizmolog, te glavni organizator naše sustavno ureðene seizmološke službe. Nazivi kao što su Mohorovièiæev diskontinuitet, Mohorovièiæev zakon, Mohorovièiæeva epicentrala, Mohorovièiæeve hodokrone, Mohorovièiæev seizmograf, projekt MOHOLE i naziv jednoga Mjeseèeva kratera priznanja su njegovu radu. Andrija Mohorovièiæ zauzima jedno od najistaknutihih mjesta u razvitku svjetske seizmologije.

D.S.

ANDRIJA MOHOROVIÈIÆ
TORNADO KOD NOVSKE 1892.

Prvo znanstveno razmatranje tornada

Zagreb, 1893. god.

Naslovnica rada (Lit. 1)

papir, 62x22.5 cm

Inv. br. 481

Geofizièki zavod PMF-a, Zagreb

Prvo znanstveno razmatranje pojave tornada u nas. Tornado je 31.svibnja 1892. zahvatio podruèje željeznièke stanice Novska i obližnje šume i prouzroèio znatnu štetu. A. Mohorovièiæ je potanko opisao pojavu tog tornada, koji je pojedine vagone vlaka izbacio sa željeznièkih traènica. Od obilne kiše voda je na pojedinim mjestima probila željeznièki nasip. Na osnovi smjera prevrtanja vagona i stabala u obližnjoj šumi, kao i šteta na zgradama, Mohorovièiæ je zakljuèio da je vjetar u tom predjelu bio ciklonalan, te da mu je brzina bila izmeðu 46 i 158 m/s.

Pojavu je povezao s opæim meteorološkim stanjem tog dana u Hrvatskoj i Bosni. Uoèio je da je nevrijeme nastalo na jugoistoènom rubu olujne fronte, èiji se rub podudarao s niskim tlakom zraka u podruèju sjeverne Bosne.

Lit.

1. A. Mohorovièiæ, Tornado kod Novske, Rad JAZU, Zagreb, knjiga 117/1, 1893, str. 1-19.
   

D.S.

ANDRIJA MOHOROVIÈIÆ
KLIMA GRADA ZAGREBA

Dijagram godišnjeg hoda množine oborine (f), broja dana s oborinom (g) i

intenziteta oborine (h)

Zagreb, 1897. god.

naslovnica rada i dijagram

papir, 24x15 cm

Geofizièki zavod PMF-a, Zagreb

Prvu znanstvenu studiju o klimi grada Zagreba objavio je A. Mohorovièiæ 1897. godine. Kao podlogu uzeo je oborinu u Zagrebu iz vremena od 1857. do 1895. godine. Za razdoblje promjene kolièine oborine dobio je 30,5 godina, što je usporeðivao s protokom Save kod Stare Gradiške. Navedena razmatranja namjeravao je proširiti, kako kaže i na "...ostale meteorologijske elemente...", ali su ga drugi problemi primorali da odustane od te nakane, jer veæ u sljedeæem radu iz 1901. god. razmatra umanjivanje temperature s visinom.

Lit.

1. A. Mohorovièiæ, Klima grada Zagreba, Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, (pretisak), knjiga 131, Zagreb, 1897, str. 72-111.
   

D.S.

PROGNOZA VREMENA

Dopis Andrije Mohorovièiæa Visokoj kralj. zem. vladi, Odjelu za bogoštovlje i

nastavu

Zagrebu, 1918. god.

rukopisni dokument, 3 str.

Geofizièki zavod PMF- a, Zagreb

U dopisu od 16. sijeènja 1918. god. tadašnjoj vladi u Zagrebu prvi se put potanko obrazlaže potreba i troškovi za izdavanje svakodnevne prognoze vremena za javnost. Dopis je sastavio A. Mohorovièiæ, tadašnji predstojnik Geofizièkog zavoda u Zagrebu.

Iz tog dopisa se saznaje da je A. Mohorovièiæ osobno izdavao prognoze vremena (prve u nas uopæe) veæ od 1893. god. na "...zamolbu ovdašnjih dnevnika u g. 1893..." i da je to trajalo sve do poèetka Prvog svjetskog rata 1914. god, jer "...Poèetkom rata ostao je zavod naglo bez osoblja... a i prijegled vremena po Evropi postao je nepotpun.. ". Po završetku rata A. Mohorovièiæ smatra da bi izdavanje vremenske prognoze trebalo obnoviti, jer " .... svijet se poèinje za nju zanimati ... a napokon poradi toga što æe se poslije rata razviti silan zraèni saobraæaj ... " . Dopis sadrži vrlo zanimljiv opis stajališta tadašnje javnosti prema vremenskoj prognozi kao i predviðene potrebe u osoblju i opremi za uspješno obavljanje te djelatnosti. U tom dopisu dolazi do izražaja svestranost u obavještenosti kao i ozbiljnost i širina pristupa pripremama za rješavanje nekog problema koja je, može se reæi, na suvremenoj razini. Dopis predsjednika Geofizièkog zavoda ne samo da detaljno obrazlaže potrebe veæ predoèuje i troškove za izdavanje prognoze vremena za javnost.

Lit.

1. Spis br. 12 (1918) iz arhive Geofizièkog zavoda.
2. B. Volariæ, I. Lisac, D. Skoko, Osnivanje i razvoj Geofizièkog zavoda u Zagrebu do 1900. g., Zbornik radova 2. simpozija iz povijesti znanosti, Prirodne znanosti u Hrvatskoj u 19. stoljeæu, Hrvatsko prirodoslovno društvo, Zagreb, 1980, str. 137-157.
   

I.L.

ANDRIJA MOHOROVIÈIÆ
POKUPSKI POTRES OD 8. LISTOPADA 1909.

Zagreb, 1910; Toulouse, 1924. god.

naslovnica rada s rijeèkim seizmogramom pokupskog potresa

papir, 50x30 cm,

Geofizièki zavod PMF-a, Zagreb.

Dana 8. listopada 1909. god. dogodio se snažan potres s epicentrom u dolini Kupe (pokupski potres). Potres su zabilježili seizmografi postaja sve do 2400 km udaljenosti od epicentra. Sve do pokupskog potresa smatralo se da se svojstva Zemljine unutrašnjosti mijenjaju kontinuirano od njene površine do središta. Andrija Mohorovièiæ je na osnovi zapisa tog potresa utvrdio da u gornjem dijelu Zemlje postoji ploha diskontinuiteta koja odjeljuje najgornji dio - koru od plašta Zemlje, tj. pri prijelazu kroz tu plohu svojstva Zemlje mijenjaju se skokomice - diskontinuirano. Ta je ploha nazvana MOHOROVIÈIÆEV DISKONTINUITET. Kasnija su istraživanja pokazala da dubina te plohe, tj. debljine Zemljine kore, varira prostorno od 5 do 70 km dubine, a u prosjeku je 33 km duboko. Na zahtjev tadašnjih seizmografa E. Rothé je 1924. god. objavio Mohorovièiæevu teoriju i rezultate na francuskom jeziku.

Lit.

1. A. Mohorovièiæ, Potres od 8.X.1909, Godišnje izvješæe Zagrebaèkog meteorološkog opservatorija za godinu 1909. god., Zagreb, 1910, str. 1-56.
2. E. Rothé, Sur la propagation des ondes séismiques au voisinagede l'épicentre. - Préliminaires continues et trajects a réfraction, UGGI, Section de Séismologie, Travaux Scientifique, Ser. A, Fasc. 1, Toulouse, (1924) 17 i 34.
   

D.S.

ANDRIJA MOHOROVIÈIÆ
DAS BEBEN VOM 8.X.1909.

dubokožarišni potresi

Zagreb, 1910. god.

Tekst uz naslovnicu, 40x30 cm.

Geofizièki zavod PMF-a, Zagreb

S poèetka 20. stoljeæa seizmolozi su smatrali da žarišta potresa leže u najgornjem Zemljinom sloju, tj. u Zemljinoj kori. Na osnovi svojih teorijskih razmatranja 1910. god. Andrija Mohorovièiæ je zakljuèio o izgledu registracija potresa (seizmograma), posebice njegove tzv. maksimalne faze, u ovisnosti o dubini žarišta. Prema njemu potresi èija bi žarišta bila u "donjem" sloju Zemlje, tj. u njenom plaštu, ne bi imali maksimalnu fazu. Na taj Mohorovièiæev zakljuèak nije se obraæala pažnja. Na postojanje potresa sa žerištima u Zemljinom plaštu prvi je ukazao tek 1922. god. H.H. Turner, a 1928. god. ih je konaèno dokazao K. Wadati. Osobitost im je da u malim epicentralnim udaljenostima nemaju izražene maksimalne faze, upravo kako je A. Mohorovièiæ predviðao 18 godina prije.

Lit.

1. A. Mohorovièiæ, Das Beben vom 8.X.1909, Godišnje izvješæe Zagrebaèkog meteorološkog opservatorija za godinu 1909. god. Zagreb, 1910, str. 61.
2. K. Wadati, Shallow and Deep Earthquakes, (2nd paper), Geophys. Mag., Tokyo, 2: 1 (1929) 33.
   

D.S.

MOHOROVIÈIÆEVE HODOKRONE

Originalni crtež - grafikon

Zagreb, 1909-1922. god.

naslovnica rada

papir, 59.5x63 cm

Geofizièki zavod PMF-a, Zagreb.

Prve hodokrone (krivulje koje predoèuju trajanje putovanja valova potresa od žarišta do toèke Zemljine površine ovisno o udaljenosti te toèke od epicentra) koje su uzimale u obzir i dubinu žarišta izradio je Andrija Mohorovièiæ na osnovi podataka pokupskog potresa od 8. X. 1909. god. Hodokrone su osnova za odreðivanje brzina rasprostiranja valova kroz Zemljinu unutrašnjost, a s time i njezinih fizikalnih svojstava. S pomoæu tih hodokrona uspjelo mu je utvrditi postojanje Mohorovièiæevog diskontinuiteta, potvrditi pretpostavku o kontinuiranom porastu brzine s dubinom u Zemljonoj kori (Mohorovièiæev zakon - primjenjuje se i danas) i jednoznaèno odrediti dubinu žarišta potresa. Mohorovièiæ je na osnovi svojih razmatranja zakljuèio o izgledu zapisa potresa (seizmograma) s dubokim žarištem (ispod Zemljine kore), što je potpuno utvrdio K. Wadati tek 1928. godine. Na osnovi registracija mnogobrojnih potresa A.Mohorovièiæ je izradio hodokrone za dubine žarišta od 0, 25 (ovdje prikazana), 45 i 57 km, a protegnuo ih je sve do epicentralnih udaljenosti od 16 000 km.

Lit.

1. E. Rothé, Tables de A. Mohorovièiæ, UGGI, Section de Séismologie, Travaux Scientifiques, Serie A, Fasc. Paris, 1925, str. 4-59.
   

D.S.

MOHOROVIÈIÆEV ZAKON

v=ar^b

Zagreb, 1910. god.

tekst uz naslovnicu

4030 cm

inv. br. 23406

Knjižnica Geofizièkog zavoda PMF-a, Zagreb

Prilikom utvrðivanja diskontinuiteta brzina seizmièkih valova u gornjem Zemljinom dijelu Andrija Mohorovièiæ je pokazao da se brzine tih valova u Zemljinoj kori poveæavaju s dubinom prema zakonu potencije sve do graniène plohe koja odjeljuje koru od plašta Zemlje, tj. do Mohorovièiæevog diskontinuiteta. Odgovarajuæi analitièki izraz koji je pri tom izveo nazvan je Mohorovièiæevim zakonom. Mohorovièiæev zakon v=ar^b primjenjuje se i danas pri odreðivanju brzina v valova potresa u Zemljinoj unutrašnjosti (r je udaljenost od središta Zemlje) zbog jednostavnosti prilagodbe stvarnim uvjetima putem parametara a i b. Primjer te primjene dat je u Lit. 1.

Lit.

1. K.E. Bullen, B.A. Bolt, An Introduction to the Theory of Seismology, Cambridge University Press, Cambrigde, 1985, str. 175.
   

D.S.

MOHOROVIÈIÆEV POSTUPAK LOCIRANJA ŽARIŠTA PLITKIH POTRESA

odjek u znanstvenoj literaturi

Zagreb, 1910. god.

Tekst uz naslovnicu, 40x25 cm

inv. broj: 16311

Geofizièki zavod PMF-a, Zagreb

Za lociranje žarišta potresa koja leže u Zemljinoj kori Andrija Mohorovièiæ je 1910. uveo postupak koji daje jednoznaèan rezultat, a temelji se na tzv. Mohorovièiæevom zakonu o porastu brzina potresnih valova s dubinom. Taj je postupak "... proizišao iz Zagreba" primjenjivalo nekoliko europskih seizmoloških službi. U Zagrebu se upotrebljavao sve do pojave elektronièkih raèunala. Ilustracija jedne od primjena dana je u Lit. 1.

Lit.

1. E. Rothé, Le Tremblement de terre, Nouvelle Collection Scientifique, Libraire Félix Alcan, Paris, 1932, str. 162.
   

D.S.

ANDRIJA MOHOROVIÈIÆ
DJELOVANJE POTRESA NA ZGRADE

Zagreb, 1911. god.

knjižica i tablica, 40x30 cm

K-94/91

Geofizièki zavod PMF-a, Zagreb

Razaranja koja je prouzroèio potres od 28. prosinca 1908. god. u talijanskim gradovima Messini i Reggiu, kad je stradalo 75000 ljudi, ponukala su Andriju Mohorovièiæa na teorijsko razmatranje ponašanja graðevina za jaka potresa. Uz pretpostavku da tlo oscilira harmonijski, kvantitativno je prouèio gibanje modela zgrade uz jedan stupanj slobode. Za najveæu akceleraciju maksimalnog gibanja težišta zgrade dobio je da uz ostale jednake uvjete ovisi o periodi T osciliranja tla i omjeru n = T/T_o periode T i periode T_o vlastitog osciliranja objekta. Rezultate je predoèio grafièki i tabelarno. Svoja razmatranja primijenio je zasebno za pojedine elemente zgrada (šuplji i puni stup, zid, greda, strop) i na zgradu kao cjelinu. Iako se danas za opæe rješenje tog problema primjenjuje elektronièko raèunalo, svako prouèavanje djelovanja potresa na zgrade poèiva na naèelima koje je Mohorovièiæ izložio u toj našoj prvoj studiji odnosa potresa i zgrada.

Lit.

1. A. Mohorovièiæ, Djelovanje potresa na zgrade, Vijesti Hrvatskog društva inžinira i arhitekta, (pretisak), Zagreb, 1911, str. 3-79.
   

D.S.

MOHOROVIÈIÆEV SEIZMOGRAF

Skica seizmografa

Zagreb, 1917. god.

papir, 32x23 cm

Geofizièki zavod PMF-a, Zagreb

A. Mohorovièiæ je 1917. god. razradio osnovna naèela konstrukcije i iznio prijedlog za izradbu novog seizmografa, u kojem je uz donekle manju masu u odnosu na tadašnje seizmografe trenje instrumenta znatno smanjeno. Težište M njihala giba se horizontalno oko uporišta A i B. Ti se pomaci preko prijenosne poluge EE1 mogu zapisivati mehanièki vrhom H1 pisaljke HH1 ili s pomoæu svjetlosne zrake, koja se odbija od zrcala F, a zatim dolazi na fotografski papir. Zbog novèane oskudice taj seizmograf nije izraðen. Mohorovièiæ je ujedno razradio postupak za odreðivanje iznosa trenja u seizmografa. Kao jednostavan i jedini koji je davao jednoznaèan rezultat primjenjivao se sve do pojave današnjih seizmografa s elektronièkim ureðajima.

Lit.

1. A. Mohorovièiæ, Principi konstrukcije seizmografa i prijedlog za konstrukciju novog seizmografa za horizontalne komponente gibanja zemlje, Rad JAZU, knjiga 217, Zagreb, 1917, str. 114-150.
   

D.S.

OSNOVNI SLOJEVI I NJIHOVE GRANIÈNE PLOHE ZEMLJINE UNUTRAŠNJOSTI

Leipzig, 1986. god.

naslovnica i stranice (Lit. 1)

crtež (Lit. 2), 25x25 cm

Geofizièki zavod PMF-a, Zagreb

Opstojnost Zemljine kore prvi je jednoznaèno dokazao 1910. god. Andrija Mohorovièiæ na osnovi seizmograma pokupskog potresa od 8. X. 1909. godine. Tom prilikom on je odredio i debljinu kore, tj. odredio je dubinu plohe koja odjeljuje Zemljinu koru od plašta. Ta je granièna ploha nazvana Mohorovièiæev diskontinuitet. Godine 1912. odreðena je dubina graniène plohe koja odjeljuje Zemljin plašt od njezine jezgre (Gutenbergov diskontinuitet), a 1936. god. utvrðeno je da se Zemljina jezgra sastoji od vanjskog i unutrašnjeg dijela, koje razdvaja Lehmannin diskontinuitet.

Lit.

1. K.E. Bullen, The Theory of Seismology, Cambridge, 1947.
2. W. Neumann, F. Jacobs, B. Tittel, Erdbeben, BSB B.G. Teubner Verlagsgesellschaft, Leipzig, 1986, str. 103.
   

D.S.

W. BASCOM
MOHOLE PROJEKT

SAD, 1959/61. god.

naslovnica i tekst stranice (Lit. 1), 40x25 cm.

inv. broj: 18876

Geofizièki zavod PMF-a, Zagreb

Na prijedlog amerièkih znastvenika projekt bušenja Zemljine kore kojim bi se probio Mohorovièiæev diskontinuitet i doprlo do Zemljina plašta nazvan je 1959. god. u èast Andrije Mohorovièiæa projekt MOHOLE: MO - prema Mohorovièiæ, a HOLE - od engl. šupljina.

Lit.

1. W. Bascom, A Hole in the Bottom of the Sea, Doubleday a. Co., New York, 1961, str. 29.
   

D.S.

MJESEÈEV KRATER "ANDRIJA MOHOROVIÈIÆ"

1970. god.

Karta nama nevidljive strane Mjeseèeve površine, 70x100 cm.

Geofizièki zavod PMF-a, Zagreb

Svojim dostignuæima, posebice u podruèju seizmologije, Andrija Mohorovièiæ stekao je priznanje ne samo u nas, nego i u èitavom znanstvenom svijetu. Njegovo ime prešlo je, meðutim, okvire podruèja njegova neposrednog zanimanja, te postaje svojina i drugih znanosti. Prema zakljuèku Glavne skupštine Meðunarodnog astronomskog udruženja 1970. god. imenom Andrija Mohorovièiæ obilježen je jedan krater promjera 77 km na nama nevidljivoj strani Mjeseca.

Lit.

1. D. Skoko, Andrija Mohorovièiæ u znanosti i vremenu, Radovi, Hrvatski leksikografski zavod "Miroslav Krleža", Zagreb, 1993, str. 77-93.
   

D.S.

ANDRIJA MOHOROVIÈIÆ U ZNANOSTI I VREMENU

Zagreb, 1911. god.

kopija dopisnice, 30x20 cm

vremenske prekretnice u razvoju seizmologije

papir, 30x20 cm + 30x20 cm

inv. broj: 20512

Geofizièki zavod PMF-a, Zagreb

Akademik Andrija Mohorovièiæ bio je otvoren prema svijetu, dopisivao se s istaknutim svjetskim znanstvenicima, razmjenjivao je znanstvene publikacije, struène radove i èasopise. Ovdje se ilustrira njegovo dopisivanje s ruskim seizmologom B. Galicinom o talijanskom potresu od 24.02.1911. Mnoge njegove misli i ideje bile su doslovce vizionarske i došle su do izražaja tek mnogo poslije (djelovanje potresa na graðevine, iskorištavanje energije bure, modeli Zemlje, dubokožarišni potresi, obrana od tuèe, itd). Njegova djelatnost znaèi važnu kariku u razvoju ljudskog saznanja o potresima i Zemljinoj unutrašnjosti. Položaj Andrije Mohorovièiæa meðu velikanima razvoja seizmologije prikazan je u Lit. 2.

Lit.

1. M. Båth, Introduction to Seismology, Birkhauser Verlag, Basel, 1973, str. 17.
2. A. Ben-Menahem, A Concise Hystory of Mainstream Seismology: Origins, Legacy, and Perspectives, Bulletin of the Seismological society of America, 85: 4 (1995) 1209.
   

D.S.

ANDRIJA MOHOROVIÈIÆ
UTEMELJENJE SLUŽBE TOÈNOG VREMENA

pasažni instrument E. Hammermüller

Beè, kraj 19. st.

ureðaj, No. 2, 40x40x50cm

Geofizièki zavod PMF-a, Zagreb

Sve do 1876. godine graðani Zagreba vremenski su se orijentirali prema popodnevnoj zvonjavi gradskih crkava. Na prijedlog gradskog zastupnika Ð. Deželiæa te je godine nabavljen top koji je prema satu realke na Grièu, koji je bio ureðen prema mjesnom meridijanu, pucnjem u 12 sati davao znak za podne. Od 1891. godine sav javni život poèeo se ravnati po srednje-europskom vremenu. Radi saznavanja toènog vremena uveo je 1892. godine Andrija Mohorovièiæ na Meteorološkom opservatoriju u Zagrebu opažanja prolaza zvijezda grièkim meridijanom pasažnim instrumentom Eugen Hammermüller i time utemeljio službu toènog vremena u nas. Zadnje motrenje obavljeno je 22. srpnja 1914. godine. Danas se sve javne službe Hrvatske ravnaju prema vremenu signala što ga u puni sat emitira Radio-postaja Zagreb. Jedan od satova Geofizièkog zavoda Prirodoslovno-matematièkog fakulteta u Zagrebu ukljuèuje taj signal automatski svaki puni sat.

Lit.

1. D. Skoko i J. Mokroviæ, Andrija Mohorovièiæ, Školska knjiga, Zagreb, (1982) str. 6-146.
   

D.S.