NOBELOVAC LAVOSLAV RUŽIÈKA
1887-1976.

Lavoslav Ružièka rodio se 13. rujna 1887. u Vukovaru. Nakon što je u èetvrtoj godini ostao bez oca, preselio se sa svojom majkom u Osijek, gdje je završio puèku školu i klasiènu gimnaziju. Bio je dobar, ali ne izvrstan uèenik, s velikom sklonošæu prema prirodnim znanostima. Kad je završio gimnaziju, opredijelio se za tehniku. Upisao se 1906. god. na Visoku tehnièku školu u Karlsruhe u Njemaèkoj, gdje je za èetiri godine diplomirao i doktorirao. Diplomski rad Reakcijska kinetika ketena i doktorsku disertaciju pod naslovom "Prilog poznavanju fenil-metil-ketena" izradio je pod nazivom H. Staudingera. Od 1911. do 1916. god. radio je kao Staudingerov asistent u Karlsruhe, a zatim na ETH u Zürichu na istraživanju strukture aktivnih komponenata biljke Pyrethrum cinerariifolium, dalmatinskog buhaèa. Taj opsežan rad završen je 1916. god. ali je objavljen tek 1924. god. Dio rada na piretrinu bio je kasnije korigiran, ali pionirski rad Ružièke vrlo je važan, jer su piretrini, a još više njihovi sintetski analozi, vrlo važni kao insekticidi. Kad se Ružièka 1916. god. odvojio od Staudingera, ostao je bez sredstava za život i rad, pa je bio prisiljen obratiti se kemijskoj industriji i predložiti suradnju. Zbog svog zanimanja za kemiju terpena prvo je ugovorio suradnju s njemaèkom tvrtkom Haarmann und Reimer na istraživanju sinteze irona, mirisnog principa ljubièice i korijena perunike. Rad na ironu nije doveo do odreðivanja njegove strukture i sinteze, ali se Ružièku upoznao s Wagner-Meerweinovim pregraðivanjem koje je imalo znaèajnu ulogu u njegovu kasnijem radu.

Poslije nekoliko pokušaja suradnje s drugim kemijskim tvornicama Ružièka je 1921. god. zapoèeo suradnju s tvornicom mirisa M. Naef et Cie u Ženevi. Na osnovi svog rada na terpenima Ružièka je 1918. god. postao privatni docent na ETH, a 1920. god. i na Sveuèilištu u Zürichu. Titularnim profesorom imenovan je 1923. god. na ETH. Ni jedno od tih zvanja nije bilo povezano sa stalnom plaæom, ali mu je omoguæavalo da ima vlastite doktorande. Za kratko vrijeme bio je u moguænosti dokazati da su mošusni mirisi, muskom i cibeton, makrociklièki ketoni, što je omoguæilo ostvarenje sintetske proizvodnje skupocjenih mošusnih mirisa. Osim toga, ovim radovima oboreno je pogrešno mišljenje da makrociklièki spojevi ne mogu postojati. Ružièkine sinteze farnesola i nerolidola i primjena dehidrogenacije sa sumporom i selenom dovele su ga do odreðivanja strukture drugih seskviterpena, viših terpenoida i steroida. No uza sve to Ružièkin položaj u Zürichu se nije popravio, pa je 1926. god. prešao u Ženevu u istraživaèke laboratorije M. Naef et Cie, a razdoblje izmeðu 1927. do 1929. god, kao profesor organske kemije proveo je na Sveuèilištu u Utrechtu, gdje je nastavio radove na makrociklièkim spojevima i seskviterpenima, a kasnije i na di-triterpenima. Napokon 1929. Ružièka je prihvatio poziv da se vrati u Zürich. Povratak u Zürich oznaèava poèetak najuspješnijeg razdoblja u njegovoj karijeri. Broj Ružièkinih suradnika znaèajno se poveæao, a primjena dehidrogenacije i izoprenskog pravila dovela je do brzog rješenja strukture mnogih seskvi-, di. i triterpena. Rad na dehidrogenaciji skrenuo je Ružièkinu pozornost na steoride, èija se biogenetièka veza s politerpenima samo nasluæivala. Godine 1934. Ružièka je izazvao veliku pozornost svjetske znanstvene javnosti kad je objavio djelomiènu sintezu muškog spolnog hormona androsterona, a 1935. god. i djelomiènu sintezu mnogo aktivnijeg testosterona. Rad na seksualnim hormonima i steroidima toliko je uèvrstio njegov znanstveni ugled da je 1939. god. dobio Nobelovu nagradu za kemiju "za svoj rad na polimetilenima i višim terpenima". Zbog ratnih prilika Ružièka je predavanje koje je želio održati u Stockholmu održao u Zagrebu. Za vrijeme II. svjetskog rada Ružièka je zbog svog hrvatskog podrijetla bio ponosan na uspjehe pokreta otpora protiv njemaèke okupacije u bivšoj Jugoslaviji i davao je aktivnu podršku mnogim dobrotvornim organizacijama za pomoæ pokretu otpora. Prazninu u Ružièkinu laboratoriju, koja je nastala zbog odlaska nekih suradnika koji su bili Židovi, popunio je Vladimir Prelog. Tijekom ratnih godina znaèajna novèana sredstva akumulirala su se u SAD od naknada za patente kojima je zaštiæena sinteza steroidnih hormona. Ta sredstva je Ružièka uložio u zbirku nizozemskih slikara. Zbirku koja sadrži slike velikog broja slavnih majstora Ružièka je darovao Kunsthausu u Zürichu.

Nakon nelikoko godina prekida Ružièkin povratak kemiji nije bio lagan, jer su se u relativno kratkom razdoblju istraživaèke metode u kemiji izmijenile. Fizièko-kemijski postupci naglo su zamijenili njegovo specijalno podruèje, koje se sastojalo u odreðivanju strukture èisto kemijskim postupcima. Ružièka je pomogao razvoj fizièko-kemijskih postupaka, ali je njegov glavni interes postala biologija, osobito biogeneza terpena i steroida. Veza izmeðu mono-, seskvi- i diterpena dovela je do prijedloga proširenog "biogenetièkog izoprenskog pravila". Ružièka je otišao u mirovinu 1957. u 70-toj godini života.

Kratak autobiografski èlanak pod naslovom "Na granici izmeðu bioorganske kemije i biokemije" objavio je u Annual Review of Biochemistry 42, 1 (1973). Osim kemije i nizozemskog slikarstva Ružièka je s istom upornošæu obraðivao i svoj vrt, u kojem je uzgajao stotine alpskih biljaka i uživao u fotografiji u boji. Ružièka je umro 26. rujna 1976. u Mammernu na Bodenskom jezeru u 89. godini.

Osim Nobelove nagrade Ružièka je dobio i mnoga druga znanstvena priznanja, npr. nagradu Marcel Benoist, najveæe znanstveno priznanje Švicarske, osam poèasnih doktorata, ukljuèivši poèasni doktorat Sveuèilišta u Zagrebu, bio je poèasni èlan Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, poèasni graðanin Vukovara.

Ružièka je jedan od najveæih kemièara predinstrumentalne epohe. Kad se pogleda što je uspio naèiniti na osnovi postupaka koji su se primjenjivali u to vrijeme može se shvatiti koliko je bilo potrebno upornosti, znanja i intuicije da se sve to postigne.

POPIS
KATALOŠKIH
JEDINICA

RUŽIÈKINA POVEZANOST S VUKOVAROM, Vukovar, 16. ožujak 1940. god., privatno vlasništvo

RUŽIÈKINE OCJENE U VIII. RAZREDU GIMNAZIJE, Osijek, 1891-1906. god., privatno vlasništvo

LAVOSLAV RUŽIÈKA, ZUR KENNTNIS DER KETENE, Karlsruhe, 1911. god., Vjesnik - arhiv, Zagreb, Pliva - Istraživaèki institut, knjižnica, Zagreb

LAVOSLAV RUŽIÈKA, INSEKTENTOTENDE STOFFE, Karlsruhe i Zürich, 1924. god., privatno vlasništvo; Pliva - Istraživaèki institut, knjižnica, Zagreb

LAVOSLAV RUŽIÈKA, SINTEZA I ODREÐIVANJE STRUKTURE IRONA - MIRISA LJUBIÈICE, Zürich, 1947. god., Pliva - istraživaèki institut. knjižnica, Zagreb

POZIVI LAVOSLAVU RUŽIÈKI DA PRIHVATI PROFESURU U ZAGREBU, Zagreb, 1919-1926. god., privatno vlasništvo

LAVOSLAV RUŽIÈKA, SINTEZA SESKVITERPENSKIH MIRISA FARNESOLA I NEROLIDOLA, RAZJAŠNJENJE STRUKTURE MIRISNIH KETONA CIBETONA, MUSKONA, IRONA I JASMONA, Zürich, 1921. god., Pliva - istraživaèki institut, knjižnica, Zagreb; privatno vlasništvo

LAVOSLAV RUŽIÈKA, IZOPRENSKO PRAVILO I DEHIDROGENACIJA, Zürich, Pliva - istraživaèki institut, knjižnica, Zagreb

RUŽIÈKA ODLAZI NA SVEUÈILIŠTE U UTRECHT, Utrecht, 1926-1929. god., Nacionalna i sveuèilišna biblioteka, Zagreb

RUŽIÈKIN POVRATAK U ZÜRICH, Zürich, 1929. god., Nacionalna i Sveuèilišna biblioteka, Zagreb

RUŽIÈKIN DOPRINOS KEMIJI DITERPENA, Zürich, 1922-1954. god., Nacionalna i Sveuèilišna biblioteka, Zagreb

RUŽIÈKIN RAD NA KONSTITUCIJI TRITERPENA, Utrecht, Zürich, 1929-1955. god.

RUŽIÈKINI RADOVI NA STEROIDIMA, Utrecht, Zürich, 1927-1946. god., Pliva - istraživaèki institut, knjižnica, Zagreb

LAVOSLAV RUŽIÈKA, BIOGENETiÈKO IZOPRENSKO PRAVILO, Zürich, 1937-1953. god., Knjižnica HAZU, Zagreb

LAVOSLAV RUŽIÈKA, SEKSUALNI HORMONI, Zürich, 1934-1935, Pliva - istraživaèki institut, knjižnica, Zagreb

LAVOSLAV RUŽIÈKA, NOBELOVA NAGRADA ZA RAD NA POLIMETILENIMA I VIŠIM TERPENIMA, Zürich, Zagreb, 1939. god., Vjesnik, arhiv, Zagreb

LAVOSLAV RUŽIÈKA, OD DALMATINSKOG BUHAÈA DO SEKSUALNIH HORMONA, Zagreb, 16. ožujka 1940. god., Pliva - istraživaèki institut, knjižnica, Zagreb

RUŽIÈKINI SURADNICI, Zürich, nakon 1939. god., privatno vlasništvo

RUŽIÈKINA ZBIRKA NIZOZEMSKIH SLIKARA, Zürich, 1945. god., privatno vlasništvo

RUŽIÈKA I NJEGOV VRT, Zürich, od 1939. god. nadalje, Knjižnica HAZU, Zagreb

LAVOSLAV RUŽIÈKA, Zürich, nakon 1939. god., privatno vlasništvo;

DETALJAN OPIS KATALOŠKIH JEDINICA

RUŽIÈKINA POVEZANOST S VUKOVAROM

Vukovar, 16. ožujak 1940. god. i dalje

fotografija s potpisom: "Vukovarac Lavoslav Ružièka 16. ožujka 1940."

fotografija: Ružièka u Vuèedolu

slika dijela "Spomen muzeja" u rodnoj kuæi

fotografija: Nobelovac Vladimir Prelog na 3. Ružièkinim danima

privatno vlasništvo (D. Fleš)

Ružièka je otišao iz Vukovara u dobi od 4 godine i preselio se s majkom u Osijek. Meðutim, èesto se vraæao u Vukovar. Na slici iz 1940. god. potpisao se "Vukovarac Lavoslav Ružièka". Te godine proglašen je poèasnim graðaninom Vukovara. I u poznim godinama dolazio je na odmor u Vuèedol. Godine 1977. god. u rodnoj kuæi u Vukovaru otvoren je "Spomen muzej Nobelovcu Lavoslavu Ružièki", a od 1975. svake druge godine održavaju se "Ružièkini dani" u dvorcu obitelji Eltz (razoren u domovinskom ratu) u Vukovaru. Na 3. Ružièkinim danima bio je prisutan nobelovac Vladimir Prelog.

D.F.

RUŽIÈKINE OCJENE U VIII. RAZREDU GIMNAZIJE

Ružièkina povezanost s Osijekom

Osijek, 1891-1906. god.

gimnazijski dokumenti

privatno vlasništvo (D. Fleš)

Ružièka je u Osijeku završio 4 razreda puèke škole i 8 razreda klasiène gimnazije. U jednom èlanku Uspomene iz mladosti iz 1942. god. Ružièka je opisao puèku školu u Osijeku kao jednu od najboljih u zemlji, a posebno visoko je ocijenio osjeèku gimnaziju: "U više nego jednom smjeru èini mi se naèin obuke, a osobito spremnost naših profesora iznad evropskog prosjeka."

D.F.

LAVOSLAV RUŽIÈKA
ZUR KENNTNIS DER KETENE

Lavoslav Ružièka studira u Karlsruhe (1906.-1910. god.)

Karlsruhe, 1911. god.

fotografija autora u IV semestru studija

èlanak (Lit. 2.)

Vjesnik - arhiv, Zagreb, Pliva - Istraživaèki institut, knjižnica, Zagreb

Ružièka je iz Osijeka otišao 1906. i upisao se na Visoku tehnièku školu u Karlsruhe. Pod utjecajem H. Staudingera brzo se razbuktala želja da se posveti kemijskim istraživanjima. Doktorsku dizertaciju na temu Fenil-metil-keten pod nadzorom Staudingera završio je 1910. god. tako da je za 4 godine završio studij i dobio titulu diplomiranog inženjera i doktora inženjera.

Lit.

1. V. Prelog, O. Jeger, Leopold Ružièka 1887-1976. Elected For. Mem. R.S. 1942; Biographical Memoirs of Fellows of the Royal Society, 26 (1980), 411-501.
2. H. Staudinger, L. Ružièka, Zur Kenntnis der Ketene, Liebigs Ann. Chem., 380 (1911) 278.
3. D. Jovaševiæ, Nobelovac iz Vukovara, Vjesnik, 15. rujan 1987., str. 14.
   
   

D.F.

LAVOSLAV RUŽIÈKA
INSEKTENTOTENDE STOFFE

Rad na izolaciji i strukturi peritrina (1910-1916. god.)

Karlsruhe i Zürich, 1924. god.

Slika biljke Pyrethrum cinerariifolium (dalmatinski buhaè)

Naslovnica (Lit. 1.)

privatno vlasništvo (D. Fleš), (slika); Pliva - Istraživaèki institut, knjižnica, Zagreb, (naslovnica)

Nakon završenog studija Ružièka je ostao kao asistent kod H. Staudingera u Karlsruhe od 1910. do 1912. god. a kad je H. Staudinger prešao u Zürich, Ružièka ga je slijedio, te ostao s njim do 1916. god. Radio je na izolaciji i strukturi insekticidnih tvari iz dalmatinskog buhaèa. Rad je završen 1916. god, ali zbog patentne zaštite rezultati su objavljeni tek 1924. godine u deset nastavaka I-X na ukupno 159 stranica.

Lit.

1. H. Staudinger, L. Ružièka, Insektentotende Stoffe I, Helv. Chim. Acta, 7 (1924) 177.
   

D.F.

LAVOSLAV RUŽIÈKA
SINTEZA I ODREÐIVANJE STRUKTURE IRONA - MIRISA LJUBIÈICE

suradnja s tvrtkom Haarmann und Reimer (1917.-1920. god.)

Zürich, 1947. god.

èlanci (Lit. 1.-2.)

fotografija ljubièice

Pliva - istraživaèki institut. knjižnica, Zagreb

Nakon što je Ružièka obavijestio H. Staudingera da želi raditi na vlastitom podruèju istraživanja i habilitirati, izgubio je položaj asistenta, ali je ostao u podrumskom laboratoriju ETH. Godine 1918. postao je privatni docent na ETH, 1920. god. i na Sveuèilištu u Zürichu, a 1923. god. imenovan je naslovnim profesorom na ETH. To mu nije osiguralo stalnu plaæu, ali je mogao imati vlastite doktorande. Uz pomoæ Švicarske kemijske industrije zapoèeo je radove na mirisima biljnoga i životinjskog podrijetla. Godine 1917. zapoèeo je suradnju s njemaèkom tvrtkom Haarmann und Reimer na sintezi irona, mirisnog principa ljubièice, èija èak ni empirijska formula nije bila poznata Ružièka je sintetizirao racemièni iron tek 1947. godine. Suradnja s tvrtkom Haarmann und Reimer prekinuta je 1920. godine.

Lit.

1. L. Ružièka, Helv. Chim. Acta, 2 (1919) 144.
2. H. Schinz, L. Ružièka, C.F. Seidel, Ch. Tabel, Helv. Chim. Acta, 30 (1947) 1810.
3. V. Prelog, O. Jeger, Leopold Ružièka 1887-1976. Elected For. Mem. R.S. 1942; Biographical Memoirs of Fellows of the Royal Society, 26 (1980) 411-501.
   

D.F.

POZIVI LAVOSLAVU RUŽIÈKI DA PRIHVATI PROFESURU U ZAGREBU

korespondencija s V. Njegovanom i V. Voukom

Zagreb, 1919-1926. god.

kopije pisama

privatno vlasništvo (R. Seiwerth)

U studenom 1919. god. V. Njegovan piše Ružièki o osnivanju Tehnièke visoke škole u Zagrebu i poziva ga da prihvati profesuru na katedri organske tehnologije. U odgovoru Ružièka predlaže da se umjesto organske tehnologije uvedu profesure za organsku kemiju (ukljuèivo specijalne tehnologije) u treæem i èetvrtom semestru i kemijska tehnologija u èetvrtom, petom i šestom semestru.

Dopisivanje V. Njegovana s L. Ružièkom trajalo je do kolovoza 1921. god. Poèetkom 1922. god. pozvao je Ružièku i dekan Filozofskog fakulteta Vale Vouk, ali i to je nakon duge prijepiske Ružièka odbio 1926, jer je smatrao da su sredstva za istraživanje u Zagrebu nedostatna.

Lit.

1. R. Seiwerth, Pozivi Lavoslavu Ružièki na visoke škole u Zagrebu 1919-1926, Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Kemijske znanosti, knjiga 443, Zagreb, 1989, str. 107-130.
   

D.F.

LAVOSLAV RUŽIÈKA
SINTEZA SESKVITERPENSKIH MIRISA FARNESOLA I NEROLIDOLA, RAZJAŠNJENJE STRUKTURE MIRISNIH KETONA CIBETONA, MUSKONA, IRONA I JASMONA

ugovor s tvrtkom M. N Naef et Cie

Zürich, 1921. god.

poster-prikaz istraživanja makrociklièkih spojeva

fotografija cibetke, jelena mašutnjaka I biljaka (Lit. 3.)

Pliva - istraživaèki institut, knjižnica, Zagreb; privatno vlasništvo (D. Fleš) (Lit. 3.)

U proljeæe 1921. Ružièka je sklopio ugovor s tvrtkom M. Naef et Cie: "Sinteza seskviterpenskih mirisa farnesola i nerolidola, razjašnjenje strukture mirisnih ketona cibetona, muskona, irona i jasmona". Uvjeti rada u ETH za Ružièku i njegovih 8 suradnika bili su teški, u podrumskim prostorijama ETH, pa je u proljeæe 1925. god. prihvatio ponudu osnivaèa tvrtke M. Naef et Cie, te se preselio u Ženevu. Najvažniji radovi iz tog razdoblja su istraživanja na sintezi makrociklièkih spojeva, te na odreðivanju strukture i sinteze muskona i cibetona. Na nekoliko primjera prikazana je primjena izoprenskog pravila. Na prostoru prikaza nalaze se fotografije maèke - cibetk, jelena mošutnjaka I biljaka u kojima se nalaze farnesol, nerolidol, jasmon I iron.

Lit.

1. R. Seiwerth, Naši dobitnici Nobelove nagrade za kemiju Lavoslav Ružièka i Vladimir Prelog, Hrvatski znanstveni zbornik 2:1 (1993) 107.
2. V. Prelog, O. Jeger, Lavoslav Ružièka 1887-1976, elected For. Mem. R.S. 1942, Biographical Memoirs of Fellows of the Royal Society, 26 (1980) 411-501.
3. World Book Encyclopedia, World Book Inc., Chicago, 1994.
   

D.F.

LAVOSLAV RUŽIÈKA
IZOPRENSKO PRAVILO I DEHIDROGENACIJA

Zürich,

shema primjene (Lit. 1., 3.)

Pliva - istraživaèki institut, knjižnica, Zagreb

Ružièka je prvi shvatio koliko je za odreðivanje strukture terpena I srodnih spojeva važna kombinacija dehidrogenacije I izoprenskog pravila. Izoprensko pravilo koje se temelji na pretpostavci da su terpeni polimerni oblici izoprena, omoguæuju odreðivanje osnovne strukture terpena, a dehidrogenacija sa sumporom ili selenom uz nastajanje aromatskih spojeva omoguæuje odreðivanje položaja supstituenata na aliciklièkim prstenovima.

Lit.

1. A. Eschenmoser, Leopold Ružièka: Von der Isopreneregel zur Frage nach dem Ursprung des Lebens, RAD Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, knjiga, 443, Zagreb, 1989., str. 69.
2. Lavoslav Ružièka: "Od dalmatinskog buhaèa do seksualnih hormona", Lijeèniæki vjesnik, 6 (1940) 329.
3. L. Ružièka, In the Borderland between Bioorganic Chemistry and Biochemistry, Ann. Rev. Biochem., 42 (1973) 1.
   

D.F.

RUŽIÈKA ODLAZI NA SVEUÈILIŠTE U UTRECHT

istraživanje seskviterpena, di- i triterpena

Utrecht, 1926-1929. god.

strukture (Lit. 1.)

Nacionalna i sveuèilišna biblioteka, Zagreb

Ružièkin rad stjecao je sve veæi meðunarodni ugled, pa mu je u proljeæe 1926. ponuðena katedra za organsku kemiju Sveuèilišta u Utrechtu. U Utrechtu je proveo tri sretne godine radeæi na reorganizaciji nastave i istraživanjima u oblasti makrociklièkih spojeva i seskviterpena, a kasnije i di-terpema, cedrena, agatena, dikarboksilne kiseline i triterpena iz skupine ß-amizina.

Lit.

1. V. Prelog, O. Jeger, Leopold Ružièka 1887-1976. Elected For. Mem. R.S. 1942, Biographical Memoirs of Fellows of the Royal Society, 26 (1980) 411-501.
2. L. Ružièka, J.A. van Melsen, Justus Liebig Ann. Chem., 471 (1979) 40.
3. L. Ružièka, J.R. Hosking, Justus Liebig, Ann. Chem., 469 (1929) 147.
4. L. Ružièka, A.G. Ween, Recl. Trav. Chim. Pays-Bas, 48 (1928) 1018.
   

D.F.

RUŽIÈKIN POVRATAK U ZÜRICH

najplodnije razdoblje (1929-1973): 488 èlanaka

Zürich, 1929. god.

grafièki prikaz broja znanstvenih radova (Lit. 1.)

Naccionalna i Sveuèilišna biblioteka, Zagreb

Ružièka se rado odazvao pozivu ETH da preuzme katedru kemije u Zürichu. Koliko je smatrao svoj povratak u Zürich konaènim, vidi se po tome što je odmah kupio krasno gradilište u Freudenberg Strasse 101 blizu ETH i izgradio kuæu u kojoj je živio do kraja svog života. Ružièkin povratak u Zürich oznaèava poèetak najuspješnijeg razdoblja u njegovoj karijeri. Iz grafièkog prikaza broja objavljenih radova vidi se da je od ukupno 582 rada, od 1911. do 1929 objavio 94 rada, a od 1929. do 1973. god. 488 radova, od èega 481 rad od 1929. do 1957, kad je otišao u mirovinu.

Lit.

1. V. Prelog, O. Jeger, Leopold Ružièka 1887-1976. Elected For. Mem. R.S. 1942, Biographical Memoirs of Fellows of the Royal Society, 26 (1980) 411-501.
   

D.F.

RUŽIÈKIN DOPRINOS KEMIJI DITERPENA

Odreðivanje strukture abietinske kiseline iz smole bora

Zürich, 1922-1954. god.

struktura diterpena (Lit. 1.)

fotografije biljaka (Lit. 2.)

Nacionalna i Sveuèilišna biblioteka, Zagreb

Ružièkin doprinos tom podruèju vidljiv je na temelju 64 publikacije objavljene od 1922. do 1954. Temeljni su doprinosi odreðivanju strukture abietinske, levopimarne i dekstropimarne kiseline, agatendikarboksilne kiseline, sklareola i frihtelita. Koliko je u to vrijeme bilo teško odrediti strukturu diterpena prikazano je na primjeru abietinske kiseline iz smole bora. Ružièka je zapoèeo istraživanja 1922. god, a strukturu i apsolutnu konfiguraciju abietinske kiseline i vezu sa steroidima dokazao je tek 1955. godine.

Lit.

1. V. Prelog, O. Jeger, Leopold Ružièka 1887-1976. Elected For. Mem. R.S. 1942, Biographical Memoirs of Fellows of the Royal Society, 26 (1980) 411-501.
2. World Book Encyclopedia, World Book Inc., Chicago, 1994.
   

D.F.

RUŽIÈKIN RAD NA KONSTITUCIJI TRITERPENA

odreðivanje strukture lanosterola

Utrecht, Zürich, 1929-1955. god.

strukture triterpena (Lit. 1.)

fotografije biljaka (Lit. 2.)

Eksperimentalne poteškoæe bile su mnogo veæe nego kod mono-, seskvi- i diterpena. Dva postupka koja su pridonijela neshvatljivo brzom rješenju strukture mnogih triterpena bila su: dehidrogenacija sa Se i Pd i jednostavne usporedbe struktura pojedinih èlanova triterpena. Odreðene su strukture sljedeæih triterpena: ambrein, lanosterol, eufol, tirukalol, skupina -amirina, gliceritinska kiselina, gipsogenin i hederagenin, sumaresinolna kiselina, ehinocistna kiselina, - i -bosvelinska kiselina, sojasapogenoli, fridelin i cerin, kinova kiselina i skupina lupeol-betulina.

Lit.

1. V. Prelog, O. Jeger, Lavoslav Ružièka 1887-1976, elected For. Mem. R.S. 1942, Biographical Memoirs of Fellows of the Royal Society, 26 (1980) 411-501.
2. World Book Encyclopedia, World Book Inc., Chicago, 1994.
   

D.F.

RUŽIÈKINI RADOVI NA STEROIDIMA

odreðivanje konfiguracije holesterola

Utrecht, Zürich, 1927-1946. god.

naslovnica (Lit. 2.)

Pliva - istraživaèki institut, knjižnica, Zagreb

Ružièka navodi 1927. god. da je "naèinjen veliki broj eksperimenata dehidrogenacije holesterola i žuènih kiselina koji svi ukljuèuju cijeli ugljikov kostur, ali ni jedan od eksperimenata nije doveo ni do kakvih bitnih rezultata". Umjesto dehidrogenacije moralo se primijeniti druge kemijske postupke. Znaèajno je bilo otkriæe Bernala 1932. god. da je molekula holesterola široka samo 0,45-0,5 nm, pa je to omoguæilo odreðivanje strukture, a Ružièka je primjenom raznih fizikalnih mjerenja odredio konfiguraciju A i B prstena. Meðutim, tek osam godina kasnije, 1946. god, odredio je ispravnu konfiguraciju C i D prstena u holesterolu.

Lit.

1. L. Ružièka, In the Borderland between Bioorganic Chemistry and Biochemistry, Ann. Rev. Biochem., 42 (1973) 1.
2. L. Ružièka, M.W. Goldberg, G. Thomann, Helv. Chim. Acta, 16 (1933) 812.
3. L. Ružièka, M. Furter, G. Thomann, Helv. Chem. Acta, 16 (1933).
4. L. Ružièka, H. Heusser, K. Meier, Helv. Chim. Acta, 29 (1946) 1250.
   

D.F.

LAVOSLAV RUŽIÈKA
BIOGENETiÈKO IZOPRENSKO PRAVILO

Zürich, 1937-1953. god.

kopije rukopisa i opaske autora na èlancima

èlanak (Lit. 1.)

Knjižnica HAZU, Zagreb

Simonsen je 1937. god. ustanovio da se struktura seskviterpena eremofilina ne može izvesti iz izoprena, a 1952. god. O. Jeger je u Zürichu pokazao da i lanosterol sadrži pet C-atoma koji ne odgovaraju izoprenu. Ružièka je 1953. god. modificirao "izoprensko pravilo" novim "biogenetièkim izoprenskim pravilom", koje je formulirao ovako: "U biogenezi terpena iz izoprenskih jedinica tipa ³- i ²-izoprenilpirofosfata, nastaju alifatski prekursori tipa geranoila, fernesola, geranil-geraniola, skvalena, likopersena i drugih izoprenologa koji se mogu u daljnjem slijedu biogeneze ciklizirati, pregraðivati ili na druge naèine izmijeniti". Sve reakcije koje obuhvaæa biogenetsko pravilo moraju biti u skladu s opæim naèelima organske kemije. Prirodni prekursor izoprenske jedinice - mevalolakton - izoliran je 1956. godine.

Lit.

1. L. Ružièka, Biogenetièko izoprensko pravilo, Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Kemijske znanosti, knjiga 443, sv. 7, Zagreb, 1989, str. 69.
2. A. Eschenmoser, Leopold Ružièka: Von der Isoprenregel zur Frage nach dem Ursprung des Lebens, Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Kemijske znanosti, knjiga 443, sv. 7, Zagreb, 1989, str. 21.
   

D.F.

LAVOSLAV RUŽIÈKA
SEKSUALNI HORMONI

Sinteza androsterona i testosterona

Zürich, 1934-1935

èlanak (Lit. 2-3.)

Pliva - istraživaèki institut, knjižnica, Zagreb

Godine 1934. Ružièka i njegovi suradnici izazvali su veliko zanimanje svjetske znanstvene javnosti objavljivanjem sinteze muškog spolnog hormona adrosterona iz 3--holestanola i djelomiènom sintezom mnogo aktivnijeg testosterona 1935. godine. Sinteza seksualnih hormona bila je odluèujuæi èimbenik u uèvršæivanju položaja švicarske kemijske industrije na podruèju steroidnih hormona. Od 1934. do 1939. god. objavio je 70 publikacija i više desetaka patenata kojima su zaštiæeni radovi na seksualnim hormonima.

Lit.

1. V. Prelog, O. Jeger, Lavoslav Ružièka 1887-1976, elected For. Mem. R.S. 1942, Biographical Memoirs of Fellows of the Royal Society, 26 (1980) 411-501.
2. V. Ružièka, M.è. Goldberg, J. Meyer, H. Brüngger, E. Eichenberger, Helv. Chim. Acta, 17 (1934) 1395.
3. L. Ružièka, A. Wettstein, Helv. Chim. Acta, 18 (1935) 164.
   

D.F.

LAVOSLAV RUŽIÈKA
NOBELOVA NAGRADA ZA RAD NA POLIMETILENIMA I VIŠIM TERPENIMA

Zürich, Zagreb, 1939. god.

fotografija diplome i dodjeljivanja Nobelove nagrade (Lit. 2.)

Vjesnik, arhiv, Zagreb

Rad na steoridima i seksualnim hormonima još je više uèvrstio Ružièkin znanstveni ugled koji je stekao na dostignuæima u oblasti makrociklièkih spojeva i terpena. Zbog toga je 1939. dobio Nobelovu nagradu "za svoj rad na polimetilenima i višim terpenima". Nagradu je dijelio sa svojim glavnim suparnikom Adolfom Butenandtom. Zbog ratnih prilika nagrada mu je predana u ETH, a predavanje pripremljeno za održavanje u Stockholmu Ružièka je održao u Zagrebu.

Lit.

1. Lavoslav Ružièka 1887-1976. Elected For. Mem. R.S. 1942, Biographical Memoirs of Fellows of the Royal Society, 26 (1980) 411-501.
2. D. Jovaševiæ, Nobelovac iz Vukovara, Vjesnik, 18. rujan 1987., str. 14.
   

D.F.

LAVOSLAV RUŽIÈKA
OD DALMATINSKOG BUHAÈA DO SEKSUALNIH HORMONA

predavanje našeg nobelovca

Zagreb, 16. ožujka 1940. god.

èlanak (Lit. 2.)

Pliva - istraživaèki institut, knjižnica, Zagreb

Lavoslav Ružièka došao je u Zagreb 1940. godine i povodom dobivanja Nobelove nagrade za 1939. god. održao sveèano predavanje na hrvatskom jeziku. Predavanje je održano 16. ožujka 1940. Ovo predavanje je u popisu radova L. Ružièke oznaèeno kao 330. Mitteilung: Od dalmatinskog buhaèa do seksualnih hormona. Na utvrðivanje konstitucije aktivnih tvari buhaèa Ružièka je potrošio svojih prvih sedam godina znanstvenoga rada, što je odluèilo o njegovom daljnjem zanimanju za terpene. Predavanje je objavljeno u Lijeènièkom vjesniku.

Lit.

1. K. Balenoviæ, Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Kemijske znanosti, knjiga 443, Zagreb, 1989, str. 145-146.
2. L. Ružièka, Od dalmatinskog buhaèa do seksualnih hormona, Lijeènièki vjesnik 68 (1940) 329.
   

V.G.

RUŽIÈKINI SURADNICI

Zürich, nakon 1939. god.

fotografije suradnika

privatno vlasništvo (D. Fleš)

Nakon poèetka rata neki od Ružièkinih suradnika, koji su bili Židovi, emigrirali su u SAD: njegov glavni pomoænik Mosel Wolf Goldberg, Leo Sternbach i Georg Rosenkranz. Prazninu u laboratoriju su uskoro nadoknadili Vladimir Prelog, Oskar Jeger, a kasnije Albert Eschenmoser, Jack Dunitz, Duilia Arigoni.

Lit.

1. V. Prelog, Albert Eschenmoser, Aldrichimica Acta, 23: 3 (1990) 57.
   

D.F.

RUŽIÈKINA ZBIRKA NIZOZEMSKIH SLIKARA

darovana Kunsthausu u Zürichu

Zürich, 1945. god.

popis slika

privatno vlasništvo (V. Prelog)

Tijekom ratnih godina znatna svota novca akumulirala se u SAD od naknada za patente koji su štitili parcijalnu sintezu steroidnih hormona. Ružièka je rano zavolio nizozemske slikare, pa je odluèio osnovati fundaciju za reprezentativnu kolekciju nizozemskih slikara, te je darovati Kunsthausu u Zürichu. Traganju za slikama posvetio je mnogo vremena i truda, pa je svojim svojstvenim žarom i energijom skupio mnogo djela najistaknutijih majstora, kao na pr. Rembrandt, Rubens, Jacob van Ruisdael, Salomon van Ruisdael, F. Hals I dr.

Lit.

1. Lavoslav Ružièka 1887-1976, elected For. Mem. R.S. 1942, Biographical Memoirs of Fellows of the Royal Society, 26 (1980) 411-501.
2. H. Gerson, Bekenntnis zur hollandischen Malerei. Lavoslav Ružièka als Bildersammler, Neu Zuricher Zeitung, 14. listopad 1976, Rad Jugoslavavenske akademije znanosti i umjetnosti, Kemijske znanosti, knjiga 443, Zagreb, 1989, str. 101.
   

D.F.

RUŽIÈKA I NJEGOV VRT

Zürich, od 1939. god. nadalje

fotografija vrta

autorske fotografije cvijeæa (Lit. 1.)

Knjižnica HAZU, Zagreb

Osim kemije i nizozemskog slikarstva Ružièkina velika ljubav bio je njegov vrt u kojem je uzgajao konifere, ruže i stotine alpskih biljaka. Osobito je volio biljke iz ekstremnih klimatskih uvjeta, s planina diljem cijelog svijeta. Podjednako se radovao rijetkim orhidejama, kao i otpornoj èemerici. U vrtu se nalazilo jezerce s lopoèima. Za Ružièkin vrt vezan je još jedan njegov hobi - fotografija u boji. U mnogim prilikama viðali smo ga s fotografskim aparatom u ruci. Njegovo zanimanje za slikanje cvijeæa u boji i za slikarstvo donekle je neobièan, jer je bio slijep za boje.

Lit.

1. V. Prelog, O. Jeger, Leopold Ružièka 1887-1976. Elected For. Mem. R.S. 1942, Biographical Memoirs of Fellows of the Royal Society, 26 (1980) 411-501.
2. H. Kobert, Prof. Ružièka und sein Garten, Fluntern 21: 4 (1976) 8. u: Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Kemijske znanosti, knjiga 443, Zagreb, 1989, str. 103.
   

D.F.

LAVOSLAV RUŽIÈKA

znaèajna priznanja i veza s domovinom

Zürich, nakon 1939. god.

popis dobitnika Ružièkine nagrade

album slika

privatno vlasništvo (D. Fleš), (popis); (R. Seiwert), (album)

Zbog svoga hrvatskog podrijetla bio je ponosan na uspjehe pokreta otpora protiv njemaèke okupacije i davao je aktivnu podršku mnogim švicarskim dobrotvornim organizacijama za pomoæ Jugoslavenskom pokretu otpora. Znatno je pridonio odluci da se dio švicarskih sredstava dodijeli poslije rata Jugoslaviji. U mirovinu je otišao 1957. god. u 70-toj godini života. Tom je prilikom utemeljena "Ružièkina nagrada". Èesto je dolazio u Hrvatsku, stalno s fotoaparatom, snimajuæi u boji. Živo je sudjelovao u raspravama o organizaciji nastavnoga i znanstvenog rada uz poznato geslo "Najbolja sveuèilišna nastava je nauèno istraživanje". Osim što je bio dobitnik Nobelove nagrade, izabran je za poèasnog èlana JAZU, poèasnog doktora Zagrebaèkog sveuèilišta, poèasni doktor još 8 sveuèilišta, poèasni èlan Matice hrvatske 1971, poèasni èlan mnogih akademija, izmeðu ostalog i Papinske akademije u Vatikanu.

Lit.

1. V. Prelog, O. Jeger, Leopold Ružièka 1887-1976. Elected For. Mem. R.S. 1942, Biographical Memoirs of Fellows of the Royal Society, 26 (1980) 411-501.
2. R. Seiwerth, Naši dobitnici Nobelove nagrade za kemiju, Lavoslav Ružièka i Vladimir Prelog, Hrvatski znanstveni zbornik 2: 1 (1993) 107.
   

D.F.