16 velikana hrvatskog prirodoslovlja

NIKOLA TESLA
ŽIVOT I RAD

Miroslav Mirkoviæ

Nikola Tesla roðen je 10.srpnja 1856. u selu Smiljanu nedaleko od Gospiæa. Svoje školovanje zapoèinje u rodnom Smiljanu, a nastavlja ga u Gospiæu, gdje završava osnovnu školu, a zatim i nižu realnu gimnaziju. Višu realnu gimnaziju polazi u Karlovcu (1870-1873). Studira tehniku na Visokoj tehnièkoj školi u Grazu. Godine 1880. u Pragu sluša predavanja na Karlovu sveuèilištu, a zatim odlazi u Budimpeštu i zapošljava se u Centralnom telegrafskom uredu ugarske vlade. Aktivno sudjeluje u izgradnji prve telefonske centrale u tom gradu, ali, što je za povijest elektrotehnike najznaèajnije, Tesla u Budimpešti (1882) otkriva naèelo okretnog magnetskog polja. Ovim svojim genijalnim otkriæem Tesla æe omoguæiti izradu prvih elektromotora izmjeniène struje, a time i njezinu primjenu u najširem opsegu.

U želji da svoje otkriæe primijeni u praksi, odlazi u Pariz i zapošljava se u centrali Edisonove tvrtke za Europu, gdje stjeèe velik ugled pa ga èak usporeðuju sa slavnim Edisonom. U srpnju 1884. godine Tesla stiže u New York i zapošljava se u Edisonovu laboratoriju, te ubrzo postaje jedan od njegovih najcjenjenijih suradnika. Meðutim, želja da primijeni svoj sustav izmjeniène struje, za razliku od sustava istosmjerne struje koji primjenjuje Edison, navodi Teslu da prekine suradnju s Edisonom i zapoène samostalni rad.

U proljeæe 1887. godine Tesla osniva vlastiti laboratorij s iskljuèivim ciljem: "daljnje usavršavanje strojeva izmjeniène struje èiji je izumitelj Nikola Tesla". Uskoro slijede prijave njegovih patenata kojima zaštiæuje svoj sustav proizvodnje, prijenosa i uporabe izmjeniène struje, sustav koji i danas prevladava. Tesline patente otkupljuje poznati amerièki tvornièar, i sam izumitelj, George Westinghouse, koji æe projektom raðenim na osnovi Teslinih pronalazaka pobijediti na natjeèaju za izgradnju najsuvremenije i najveæe hidrocentrale toga vremena - hidrocentrale na slapovima Nijagare. Ova centrala, prva_ suvremena hidroelektrana u povijesti, oznaèava konaènu pobjedu Teslina sustava izmjeniène struje, Uz nju danas stoji spomenik našem geniju - Nikoli Tesli.

Na vrhuncu slave i uspjeha Tesla ipak ne prihvaæa izvrsno plaæeno mjesto u Westinghousovoj tvornici veæ nastavlja daljnja istraživanja u svom laboratoriju u New Yorku. Poèevši od 1889. godine, kad konstruira svoje prve generatore struja visokih frekvencija, (multipolarne generatore s velikim brojem polova), dobivajuæi uz to i vrlo visoke napone, ovaj æe dio elektrotehnike biti dominanta u Teslinu daljnjem radu.

Na tom podruèju, do tada posve nepoznatom i neistraženom, Tesla æe stiæi do genijalnih otkriæa, koja danas služe kao osnova mnogih grana elektrotehnike (elektromedicine, radio - tehnike, radarske tehnike..._). Na žalost, mnoga njegova otkriæa na ovim podruèjima bila su pripisivana drugim "izumiteljima", ali je s vremenom ova nepravda prema Tesli postupno ispravljana. Danas nema više nikakve sumnje u izvanrednu Teslinu zaslugu na rješavanju temeljnih problema u tim oblastima elektrotehnike, a predavanja koja je o strujama visokih napona i visokih frekvencija održao u SAD, Londonu i Parizu donijela su mu svjetsku slavu i mnogobrojna priznanja.

Godine 1895. požar uništava Teslin laboratorij, a u njemu i sve strojeve i ureðaje, kao i bilješke i tehnièku dokumentaciju o njegovu dotadašnjem radu, što je Teslu vratilo gotovo na poèetak, a razvoj pojedinih njegovih izuma zaustavio ili èak potpuno onemoguæio. Ipak, Tesla je uspio prebroditi i ovu tragediju, pa tijekom 1899. i 1900. godine izgraðuje svoj novi laboratorij u Coloradu i u njemu eksperimentira sa svojim najjaèim transformatorima, od kojih su neki razvijali napone i iznad 12 milijuna volti. Po povratku iz Colorada gradi na Long Islandu, nedaleko od New Yorka, za to vrijeme zaista divovsku radio-stanicu, koja bi trebala omoguæiti uspostavljanje veze sa svim krajevima svijeta. Meðutim, Teslin krajnji cilj je još mnogo grandiozniji: on želi ostvariti bežièni prijenos energije. To je i jedina njegova ideja koju nije uspio ostvariti u praksi. Uslijed nedostatka novca prisiljen je 1906. obustaviti radove na tom projektu, što znaèi i kraj njegovih praktiènih istraživanja.

Ipak, Teslin neumorni um i dalje stvara nudeæi ideje i konkretne prijedloge za naprave koje æe pomoæi èovjeèanstvu (ureðaji za proizvodnju ozona, umjetnih gnojiva, zrakoplov s vertikalnim uzlijetanjem i slijetanjem, a posebno frikcionu turbinu (turbinu bez lopatica).

Sve do svoje smrti on æe tražiti naèine da pomogne èovjeku, da svijet u kojem živimo uèini naprednijim i humanijim. U hotelu "Newyorker" u New Yorku završava se 7.sijeènja 1943. životni put Nikole Tesle.

Multimedijski obrađen velikan Nikola Tesla, nalazi se u sklopu prezentacije "16 velikana hrvatskog prirodoslovlja"



POPIS
KATALOŠKIH
JEDINICA

EMIL BOHUTINSKY, NIKOLA TESLA, Zagreb, 1924. god., Elektrotehnièki fakultet, Zagreb

SPOMEN-PLOÈA NIKOLI TESLI, Zagreb, 1892. god., Tehnièki muzej, Zagreb

NIKOLA TESLA, MY INVENTIONS, New York (original), 1919. god., Zagreb (prijevod), 1977. god., Tehnièki muzej, Zagreb

NIKOLA TESLA, ROTIRAJUÆE JAJE, New York, 1888. god. (original), Zagreb, 1976. god. (rekonstrukcija), Tehnièki muzej, Zagreb

PRINCIP OKRETNOGA MAGNETSKOG POLJA, New York, 1. svibanj 1888. god., Biblioteka Tehnièkog muzeja, Zagreb

NIKOLA TESLA, PRVI INDUKCIONI ELEKTROMOTOR, Zagreb, 1976. god. (rekonstrukcija), Strasbourg, 1883. god. (original), Tehnièki muzej, Zagreb

NIKOLA TESLA, PRVI INDUKCIONI ELEKTROMOTOR, New York, 1. svibanj 1888. god., Biblioteka Tehnièkog muzeja u Zagrebu

NIKOLA TESLA, TROFAZNI ELEKTROMOTOR, Zagreb, 1976. god. (rekonstrukcija), New York, 1887. god. (original), Tehnièki muzej, Zagreb

NIKOLA TESLA, TROFAZNI ELEKTROMOTOR, New York, 1888. god., Biblioteka Tehnièkog muzeja, Zagreb

NIKOLA TESLA, DVOFAZNI GENERATOR/MOTOR, Zagreb, 1976. god. (rekonstrukcija), New York, 1887. god., Tehnièki muzej, Zagreb

NIKOLA TESLA, DVOFAZNI GENERATOR/MOTOR, New York, 1. svibanj 1888. god., Biblioteka Tehnièkog muzeja, Zagreb

NIKOLA TESLA, TROFAZNI GENERATOR, New York, 1887. god. (original), Zagreb, 1976. god. (rekonstrukcija), Tehnièki muzej, Zagreb

NIKOLA TESLA, TROFAZNI GENERATOR, New York, 1. svibnja 1888. god., Biblioteka Tehnièkog muzeja u Zagrebu

NIKOLA TESLA, TRANSFORMATOR, Zagreb, 1976. god., Tehnièki muzej, Zagreb

NIKOLA TESLA, TRANSFORMATOR, Zagreb, 1976. god., Biblioteka Tehnièkog muzeja, Zagreb

NIKOLA TESLA, TRANSFORMATOR OD 15 000 000 VOLTI, Colorado Springs, SAD, 1900. god., Biblioteka Tehnièkog muzeja, Zagreb

NIKOLA TESLA, MODEL BRODA S DALJINSKIM UPRAVLJANJEM, New York, 1898. god. (original), Zagreb, 1976. god. (rekonstrukcija), Tehnièki muzej, Zagreb

NIKOLA TESLA, BROD S DALJINSKIM UPRAVLJANJEM, New York, 8. studeni 1898. god., Biblioteka Tehnièkog muzeja, Zagreb

NIKOLA TESLA, NIKOLA TESLA - LECTURES - PATENTS - ARTICLES, Beograd, 1956. god., Tehnièki muzej, Zagreb

TRIBUTE TO NIKOLA TESLA, Beograd, 1961. god., Tehnièki muzaj, Zagreb

NIKOLA TESLA, NIKOLA TESLA COLORADO SPRINGS NOTES 1899-1900, Beograd, 1978. god., Tehnièki muzej, Zagreb

DA LI JE NIKOLA TESLA PRVI OTKRIO ELEKTRON?, New York, 1891. god.


DETALJAN OPIS KATALOŠKIH JEDINICA

EMIL BOHUTINSKY
NIKOLA TESLA


poprsje

Zagreb, 1924. god.

bronca

Elektrotehnièki fakultet, Zagreb


Poprsje koje je izradio 1924. god. Emil Bohutinsky (1907) predstavlja jedno od prvih, a i najboljih skulptura Nikole Tesle.

Lit.

  1. Hrvatski biografski leksikon, svezak II, Zagreb, 1984, str. 93-94.



V.M.





SPOMEN-PLOÈA NIKOLI TESLI


u povodu predavanja održanog u Gradskoj vijeænici u Zagrebu

Zagreb, 1892. god.

fotografija

Tehnièki muzej, Zagreb


Nikola Tesla je 1892. održao u Gradskoj vijeænici predavanje o prednostima izmjeniènih struja kao savjet gradskoj upravi prije gradnje munjare u Zagrebu.

Fotografija spomen-ploèe, dimenzije

Lit.

  1. V. Muljeviæ, Nikola Tesla 1856-1943, Elektrotehnika, Zagreb, 2 (1972) 194-195.



V.M.





NIKOLA TESLA
MY INVENTIONS


autobiografija

New York (original), 1919. god.

Zagreb (prijevod), 1977. god.

Knjiga, 20,5 cm 29 cm

Inv. br. 1102

Tehnièki muzej, Zagreb


Knjiga Moji pronalasci (My Inventions) predstavlja zanimljivu autobiografiju Nikole Tesle i donosi mnoge pojedinosti o njegovu djetinjstvu, školovanju, njegovu znanstvenom radu i pronalascima.

Lit.

  1. G.K. Cverava, Nikola Tesla, Leningrad, 1974.



V.M.





NIKOLA TESLA
ROTIRAJUÆE JAJE


naprava za demonstriranje djelovanja okretnoga magnetskog polja: rekonstrukcija Teslina originala

New York, 1888. god. (original)

Zagreb, 1976. god. (rekonstrukcija)

model u demonstracionoj funkciji, 756610 cm, oko 80 kg

shema namatanja zavojnice

inv.br. 734

Tehnièki muzej, Zagreb


Do otkriæa okretnog magnetskog polja došao je Nikola Tesla u veljaèi 1882. godine u Budimpešti. Tako je riješio problem koji ga je dugo vremena zaokupljao - moguænost izrade motora izmjeniène struje, a samim tim i njenu široku primjenu. Koristeæi se faznim pomakom kod dvofazne struje, "kašnjenjem" jedne faze za drugom, Tesla je proizveo elektromagnetsko polje èiji smjer sjevera nije konstantan nego se mijenja u jednom kružnom ciklusu - rotira_ Ovo Teslino otkriæe temelj je tehnike izmjeniènih struja koje i danas u njegovu sustavu proizvodnje, prijenosa i uporabe elektriène energije prevladavaju u svijetu. Pokusom s metalnim jajetom Tesla je na popularan naèin demonstrirao jedan od uèinaka okretnoga magnetskog polja na Svjetskoj izložbi u Chicagu (1893), postavivši metalno jaje da se rotacijom uspravi na svoj vrh.

Na prstenastu jezgru izraðenu od niza meðusobno izoliranih bakrenih limova namotana u èetiri namotaja lakirane bakrene žice, s time da su dva i dva nasuprotna namotaja meðusobno spojena. Vanjski promjer zavojnice je 65 cm, unutrašnji 40 cm, a visina 6 cm. Zavojnica je postavljena na drvenu podlogu ( 75x66x4 cm) na kojoj su èetiri prikljuèna mjesta, koja se spajaju na dvofaznu izmjeniènu struju. Dvopolnom sklopkom ukljuèuje se struja, a mogu se i zamjenjivati njene faze. Bilo koji metalni predmet (jaje, štapiæasti magnet, kavezni rotor...) stavljen unutar zavojnice rotira pod djelovanjem okretnog magnetskog polja koje u njoj nastaje. Crtež: shema namatanja zavojnice.

Lit.

  1. Nikola Tesla, lectures - patents - articles, Muzej Nikole Tesle, Beograd, 1956, str. L-1-6, P-33.
  2. N. Tesla, Moji pronalasci, Školska knjiga, Zagreb, 1977.
  3. S. Bokšan, Nikola Tesla i njegovo delo, Nauèna knjiga, Beograd, 1950, str. 107-114.
  4. Ž. Dadiæ, Povijest egzaktnih znanosti u Hrvata, Sveuèilišna naklada Liber, Zagreb, 1982, str. 306-308.



M.M.





PRINCIP OKRETNOGA MAGNETSKOG POLJA


crtež uz patentnu ispravu 381,968

New York, 1. svibanj 1888. god.

crtež iz Lit. 1, str. P-33

inv.br. 1109

Biblioteka Tehnièkog muzeja, Zagreb


"Svima kojih se to može ticati, daje se na znanje da sam ja Nikola Tesla iz Smiljana, u Lici, pograniènoj zemlji Austro-Ugarske, nastanjen u New Yorku, N.Y., pronašao izvjesna nova korisna unapreðenja kod elektromagnetskih motora, za koja je u daljnjem tekstu data specifikacija, s pozivom na priložene crteže koji èine dio iste..._"

Ovako glasi poèetak Patentne prijave broj 381,968. koju je Nikola Tesla predao Patentnom uredu SAD 12.10.1887.godine, a koja je prihvaæena 01.05.1888. Ovom prijavom zaštitio je svoj pronalazak okretnoga magnetskog polja i strojeve kojima se koriste za svoj rad. Ovo je prvi Teslin patent na podruèju izmjeniènih struja i njegova je važnost upravo neizmjerljiva, jer predstavlja revoluciju u elektrotehnici - poèetak uporabe izmjeniène struje.

Crtež uz Teslinu patentnu prijavu 382,280. stranica 1, kojim Tesla prikazuje naèin proizvodnje okretnoga magnetskog polja: na lijevoj strani generator koji proizvodi dvofaznu izmjeniènu struju (u osam razlièitih položaja svog rotora), a na desnoj strani crteža prikazana je prstenasta zavojnica u kojoj nastaje okretno magnetsko polje s naznaèenim smjerom elektromagnetskog sjevera u svakom odgovarajuæem trenutku u odnosu na gibanje rotora generatora.

Lit.

  1. Nikola Tesla, Lectures - Patents - Articles, Muzej Nikole Tesle, Beograd, 1956, str. L-1-6, P-149-154.
  2. S. Bokšan, Nikola Tesla i njegovo delo, Nauèna knjiga, Beograd, 1950, str. 106-114.



M.M.





NIKOLA TESLA
PRVI INDUKCIONI ELEKTROMOTOR


prvi motor dvofazne izmjeniène struje u povijesti

Zagreb, 1976. god. (rekonstrukcija)

Strasbourg, 1883. god. (original)

model u demonstracionoj funkciji, 70 cm 25 cm 70 cm, težina 30 kg

inv.br. 739

Tehnièki muzej, Zagreb



Do Teslina otkriæa okretnoga magnetskog polja elektrotehnika se koristila samo strojevima istosmjerne struje, a tek je to otkriæe omoguæilo Tesli izradu prvih izmjeniènih elektromotora_ Danas se 90% svih elektromotora u svijetu koriste za svoj rad Teslino okretnim magnetskim poljem. Prvi svoj izmjenièni elektromotor (dvofazni) izradio je Tesla u Strasbourgu i 10.07.1883_ demonstrirao je njegov rad u svom laboratoriju.

Stator motora je prstenasta zavojnica s èetiri namotaja (parovi dijagonalno postavljenih namotaja spojeni su na prvu, odnosno drugu fazu dvofazne izmjeniène struje) u uspravnom položaju. Unutar nje smješten je rotor, kružna metalna ploæa na vodoravnoj osovini. Pod djelovanjem okretnog magnetskog polja nastalog u statoru dolazi do vrtnje rotora. Zamjenom faza na statorskim namotajima motor mijenja smjer svoje vrtnje. Kopija ovog Teslina modela može se u Muzeju staviti u rad.

Lit.

  1. Nikola Tesla, lectures - patents - articles, Muzej Nikole Tesle, Beograd, 1956, str. L-6, P-34.
  2. S. Bokšan, Nikola Tesla i njegovo delo, Nauèna knjiga, Beograd, 1950, str. 110.
  3. N. Tesla, Moji pronalasci, Školska knjiga, Zagreb, 1977.



M.M.





NIKOLA TESLA
PRVI INDUKCIONI ELEKTROMOTOR


crtež uz patentu ispravu 381,968

New York, 1. svibanj 1888. god.

crtež u Lit. 1, str. P-34

inv.br. 1109

Biblioteka Tehnièkog muzeja u Zagrebu


Pomoæu okretnoga magnetskog polja Tesla je 1883. godine izradio prvi motor izmjeniène struje. Ovaj svoj izum zaštitio je prijavom podnesenom Patentnom uredu SAD dana 12.10.1887. godine i ona mu je prihvaæena 01.05.1888. pod brojem 381,968. Kasnije su oko prioriteta za otkriæe okretnog magnetskog polja i njegove primjene za pogon elektromotora voðeni dugogodišnji sporovi (Ferraris, Dolivo-Dobrovoljski...), no danas nema sumnje da je Tesla bio prvi na tom podruèju elektrotehnike - osnivaè elektrotehnike izmjeniène struje izmjeniènog elektromotora_

Crtež uz Teslinu patentnu prijavu 381,968. stranica 2, kojom Tesla zaštiæuje svoju konstrukciju dvofaznog indukcionog motora_ Slika 9 na crtežu prikazuje spoj motora s generatorom, a rad je objašnjen u pripadajuæem tekstu.

Kod svog prvog motora Tesla se koristio rotorom u obliku pune kružne metalne ploæe, no na crtežu je prikazana i izvedba rotora kao kružnog segmenta, èime je smanjena masa rotora i omoguæen bolji rad motora.

Lit.

  1. Nikola Tesla, Lectures - Patents - Articles, Muzej Nikole Tesle, Beograd, 1956, str. L-1-6, P-149-155.
  2. S. Bokšan, Nikola Tesla i njegovo delo, Nauèna knjiga, Beograd, 1950, str. 106-114.



M.M.





NIKOLA TESLA
TROFAZNI ELEKTROMOTOR


prvi elektromotor trofazne struje u povijesti

Zagreb, 1976. god. (rekonstrukcija)

New York, 1887. god. (original)

model u demonstracionoj funkciji, 80 cm 25 cm 72 cm, težina 50 kg

inv.br. 742

Tehnièki muzej, Zagreb


Nakon izrade motora dvofazne izmjeniène struje Tesla ubrzo izraðuje i prve trofazne motore. Trofazni elektromotori danas najviše služe za veæe snage, a kod manjih snaga upotrebljavaju se motori jednofazne izmjeniène struje, koje je takoðer prvi konstruirao Tesla.

Zahtjeve za zaštitu svojih pronalazaka okretnoga magnetskog polja, generatora i elektromotora dvofazne i trofazne izmjeniène struje, kao i prijenosa izmjeniène struje na daljinu, predao je  Tesla Patentnoj upravi SAD 12.10.1887. Patentna prava dodijeljena su mu 01.05.1888.

Na statoru motora postavljeno je šest namotaja. Meðusobno nasuprotni namotaji vezani su u parove i spojeni na trofaznu izmjeniènu struju koja u njima proizvodi okretno magnetsko polje. U središtu statora nalazi se osovina koja nosi rotor kavezne konstrukcije (promjer rotora: 40 cm). Okretno magnetsko polje nastalo u statoru proizvodi vrtnju rotora koja može (zamjenom faza) mijenjati svoj smjer. Kopija ovog Teslinog motora može se u Muzeju pustiti u demonstracioni rad.

Lit.

  1. N. Tesla - lectures - patents - articles, Muzej Nikole Tesle, Beograd, 1956, str. P-35, P-45.
  2. S. Bokšan, Nikola Tesla život i delo, Nauèna knjiga, Beograd, 1950, str. 125, 147.
  3. V. Popoviæ, Nikola Tesla, Tehnièka knjiga, Beograd, 1951.



M.M.





NIKOLA TESLA
TROFAZNI ELEKTROMOTOR


crteži uz patentne prijave 381,968 i 382, 279

New York, 1888. god.

crteži iz Lit. 1, str. P-35 i P-45

inv.br. 1109

Biblioteka Tehnièkog muzeja, Zagreb


U poèetku svog rada na izradi izmjeniènih elektromotora Tesla se koristio konstrukcijama za dvofaznu izmjeniènu struju, no ubrzo prelazi na trofaznu struju te izraðuje prve trofazne elektromotore. Obavljo je i pokuse sa strujama od èetiri i više faza, no trofazni sustav pokazao se najpogodnijim i danas je u opæoj uporabi.

Na crtežu uz patentnu prijavu 381,968. str. 3 (slika 13) rotor je izveden u obliku segmenta kruga, no moguæe je primijeniti i kaveznu konstrukciju rotora, kao što se vidi iz crteža uz patentnu prijavu broj 382,279. str. 2 (slika 3), takoðer od 01.05.1888, koja prikazuje kavezni rotor primijenjen kod dvofaznog elektromotora.

Lit.

  1. Nikola Tesla, Lectures - Patents - Articles, Muzej Nikole Tesle, Beograd, 1956, str. P-35, P-45 i P-149-154.
  2. S. Bokšan, Nikola Tesla i njegovo delo, Nauèna knjiga, Beograd, 1950, str. 106-114.



M.M.





NIKOLA TESLA
DVOFAZNI GENERATOR/MOTOR


sinkroni elektrièni stroj dvofazne struje

Zagreb, 1976. god. (rekonstrukcija)

New York, 1887. god.

ureðaj-model, 62 cm 25 cm 55 cm, težina 20 kg

inv.br. 738

Tehnièki muzej, Zagreb


Za proizvodnju dvofazne izmjeniène struje kojom je stvarao svoje okretno magnetsko polje te njime pokretao motore dvofazne izmjeniène struje Tesla se koristio generatorima poput ovoga. Istosmjerna struja iz vanjskog izvora stvara u statoru stroja stalno (nepromjenjivo) magnetsko polje, a u namotajima rotora koji u tijeku vrtnje generatora sijeku magnetske silnice toga polja induciraju se izmjeniène struje (u svakom namotu po jedna). Kao rezultat toga što su namotaji rotora smješteni pod pravim kutom struja inducirana u drugom namotaju "kasnit" æe za 90° za strujom induciranom u prvom namotaju - nastaje fazni pomak - dvofazna izmjenièna struja_ Stroj može raditi i kao elektromotor ako na njegov rotor preko kliznih prstenova i èetkica dovodimo dvofaznu izmjeniènu struju.

Na postolju je jezgra od meðusobno izoliranih limova u obliku slova "U" sa dva namotaja spojena na istosmjernu struju. Namotaji su motani u suprotnim smjerovima. Unutar ovako izraðenog statora smješten je na vodoravnoj osovini rotor oblika plosnatog valjka, koji na sebi nosi dva, meðusobno elektrièki nezavisna namotaja u kojima æe doæi do indukcije dvofazne struje s faznim pomakom od 90°. Ovu struju preko kliznih prstenova i bakrenih èetkica odvodit æemo s rotora do priljuèaka na postolju stroja.

Lit.

  1. Nikola Tesla - lectures - patents - articles, Muzej Nikole Tesle, Beograd, 1956, str. L-8, P-39.
  2. Nikola Tesla, Moji pronalasci, Školska knjiga, Zagreb, 1977.
  3. S. Bokšan, Nikola Tesla i njegovo delo, Nauèna knjiga, Beograd, 1950, str. 154-158.



M.M.





NIKOLA TESLA
DVOFAZNI GENERATOR/MOTOR


crtež uz patentnu prijavu 381, 968

New York, 1. svibanj 1888. god.

crtež iz Lit. 1, str. P-39

inv.br. 1109

Biblioteka Tehnièkog muzeja, Zagreb


Crtež je sastavni dio Tesline patentne prijave podnesene 12.10.1887, a verificirane 01.05.1888. od strane Patentne uprave SAD, u kojoj Tesla zaštiæuje konstrukciju generatora dvofazne izmjeniène struje kojom æe napajati svoje elektromotore, to jest proizvoditi okretno magnetsko polje u njihovim statorima. Ovo polje æe inducirati struje u rotoru motora i dovoditi do njegove vrtnje.

Slika 1 na crtežu prikazuje izgled ove generatorske konstrukcije, a slika 2 tlocrtni presjek generatora. Opis je dan u samoj patentnoj prijavi.

Lit.

  1. Nikola Tesla, Lectures - Patents - Articles, Muzej Nikole Tesle, Beograd, 1956, str. P-39, P-149-154.
  2. S. Bokšan, Nikola Tesla i njegovo delo, Nauèna knjiga, Beograd, 1950, str. 106-114.



M.M.





NIKOLA TESLA
TROFAZNI GENERATOR


prvi trofazni generator u povijesti

New York, 1887. god. (original)

Zagreb, 1976. god. (rekonstrukcija)

ureðaj-model, 80 cm 25 72 cm, težina 25 kg

inv.br.741

Tehnièki muzej, Zagreb


Prve pokuse s izmjeniènim strujama Tesla je izvodio strojevima dvofazne izmjeniène struje, pa su i u prvoj suvremenoj hidrocentrali izgraðenoj na slapovima Niagare bili ugraðeni dvofazni generatori, no ubrzo prelazi na sustav trofazne struje, te izraðuje prve trofazne generatore i motore. Kod ovog generatora struja se inducira u statorskim namotajima, pa ju je lakše odvoditi sa stroja. Stator nosi na sebi šest namotaja, po dva (nasuprotna) za svaku fazu. Rotor ima dva namota u kojima istosmjerna struja iz vanjskog izvora stvara stalno magnetsko polje. Vrtnjom rotora mehanièkom energijom dovedenom izvana ovo elektromagnetsko polje rotira i izaziva indukciju struje u statorskim namotajima. Teslin trofazni sustav izmjeniènih struja danas je gotovo iskljuèivo u priozvodnji, prijenosu i uporabi elektriène energije.

Na statoru je postavljeno šest namotaja (kut izmeðu dva susjedna iznosi 60 stupnjeva), a dva i dva nasuprotna namotaja meðusobno su povezana. Rotor nosi na sebi dva namota kroz koje prolazi istosmjerna struja koju izvana dovodimo na rotor preko èetkica i kliznih prstenova na osovini oko koje se rotor okreæe. Ova struja stvara u rotoru stalno elektromagnetsko polje, a vrtnja rotora, pa i tog polja, dovodi do indukcije trofazne izmjeniène struje u statorskim namotajima. Struju odvodimo s generatora preko prikljuèaka na postolju stroja.

Lit.

  1. Nikola Tesla - lectures - patents - articles, Muzej Nikole Tesle, Beograd, 1950, str. P-135.
  2. V. Popoviæ, Nikola Tesla, Tehnièka knjiga, Beograd, 1951.
  3. S. Bokšan, Nikola Tesla i njegovo delo, Nauèna knjiga, Beograd, 1950.



M.M.





NIKOLA TESLA
TROFAZNI GENERATOR


crtež uz patentnu prijavu 382, 280

New York, 1. svibnja 1888. god.

crtež iz Lit. 1, str. P-156.,

inv.br. 1109

Biblioteka Tehnièkog muzeja u Zagrebu


Za pokretanje svojih trofaznih elektromotora Tesla konstruira trofazne generatore_ Jedna takva konstrukcija prikazana je na slici 14 navedenog crteža kao prilog uz Teslinu patentnu prijavu broj 382, 280. od 01.05.1888.

Ovako proizvedenom strujom Tesla napaja svoje trofazne elektromotore, kao što je to vidljivo iz sheme spoja generator-motor prikazane na slici 13 ovog crteža.

Kod ovog generatora trofazna izmjenièna struja inducira se u rotorskim namotajima, dok stator stvara stalno elektromagnetsko polje (prolaskom istosmjerne struje iz vanjskog izvora kroz njegove namotaje). Postoji i moguænost da se na rotor dovodi istosmjerna struja i tako nastaje stalno magnetsko polje, a stator na sebi nosi namotaje u kojima æe doæi do indukcije izmjeniène struje. Buduæi da stator ima tri para namota, u njima æe nastati trofazna izmjenièna struja. Ovo rješenje, radi lakšeg odvoðenja struje sa statorskih (mirujuæih) namotaja nego sa rotorskih (pokretnih) primjenjuje se kod svih suvremenih trofaznih generatora.

Lit.

  1. Nikola Tesla, Lectures - Patents - Articles, Muzej Nikole Tesle, Beograd, 1956, str. P-149-156.
  2. S. Bokšan, Nikola Tesla i njegovo delo, Nauèna knjiga, Beograd, 1950, str. 106-114.



M.M.





NIKOLA TESLA
TRANSFORMATOR


model Teslina transformatora napona 100 000 volti

Zagreb, 1976. god.

rekonstrukcija prema Teslinu opisu i crtežima iz 1891. god.

model u demonstracionoj funkciji, 130 cm 70 cm 103 cm, težina 80 kg

inv.br. 745

Tehnièki muzej, Zagreb


Svojom novom, do tada posve nepoznatom konstrukcijom posebnog tipa transformatora (danas poznatog u znanosti pod imenom Teslin transformator), Tesla je proizvodio struje vrlo visokog napona_ i vrlo visokih frekvencija_ Prve patentne isprave za ove konstrukcije dobio je od Patentne uprave SAD 25.04.1891. pod brojem 454. 622.

U svojim daljnjim izvedbama Tesla ostvaruje napone i jaèe od 10 000 000 volti, kao i frekvencije od stotine tisuæa herca. Osobito su znaèajni njegovi pokusi u Colorado Springsu (1889/1900), o kojima je vodio Dnevnik istraživanja_ Ovim pokusima i rješenjima do kojih je došao Tesla je udario temelje radiotehnike, rasvjete cijevima s razrijeðenim plinovima, telemehanike i niza drugih, novih oblasti elektrotehnike. Iako su godinama voðeni sporovi o Teslinom prioritetu na neke pronalaske iz ove oblasti, oni su konaèno, rješenjem Vrhovnog suda SAD okonèani u korist Tesle. Tesla to, na žalost, nije doživio.

Ovaj model Teslina transformatora sastoji se od prigušnice, pogonskog transformatora (klasièni transformator 220/3 000 V),_ dva uljna kondenzatora (svaki kapaciteta 0,1 mikrofarad), trostrukog iskrišta, te primarnog i sekundarnog namotaja Teslinog transformatora_ (bez metalne jezgre), a na vrh sekundara spojena je žarulja od 500 W. Napajanje se provodi strujom iz gradske mreže (220 V,50 Hz), a na sekundaru je napon od 100 000 V uz frekvenciju veæu od 200 000 Hz.

Lit.

  1. Nikola Tesla - lectures- patents - articles, Muzej Nikole Tesle, Beograd, 1956, str. L-48-106, P-212.
  2. N. Tesla, Moji pronalasci, Školska knjiga, Zagreb, 1977.
  3. S. Bokšan, Nikola Tesla život i delo, Nauèna knjiga, Beograd, 1950, str. 147.
  4. N. Tesla, Nikola Tesla Colorado Springs notes, Nolit, Beograd, 1978.



M.M.





NIKOLA TESLA
TRANSFORMATOR


shema

Zagreb, 1976. god.

shema iz Lit. 1, str. P-219-360

inv.br. 1109

Biblioteka Tehnièkog muzeja, Zagreb


Tesla je svojim transformatorima posebne konstrukcije proizvodio struje visokih napona i visokih frekvencija. Prema ovoj shemi izraðena je u Tehnièkom muzeju u Zagrebu kopija Teslinog transformatora koji razvija napon od 100 tisuæa V, a frekvencija struje koju proizvodi iznosi oko 200 000 Hz. U svom laboratoriju u Colorado Springsu Tesla je izraðivao transformatore napona i jaèeg od 10 000 000 Volti.

Za pogon Teslinog transformatora služi struja gradske mreže (220 V, 50 Hz), koja se u pogonskom transformatoru klasiène konstrukcije transformira na napon od 3 tisuæe V. Ba slici: I_ je primar, a_ II_ sekundar ovog transformatora sa željeznom jezgrom). Oznakom C 1 oznaèena je kondenzatorska baterija (dva uljna kondenzatora kapaciteta 0,1 mikrofarada, serijski spojena). Oni se izbijaju preko trostrukog iskrišta F kroz primarni namotaj Teslinog transformatora (PYL 1PY), a uslijed toga u sekundaru L 2 dolazi do indukcije struje visokog napona jer je broj namtaja sekundara mnogo veæi od broja namotaja primara. Ovaj transformator nema metalnu jezgru.

Lit.

  1. Nikola Tesla, Lectures - Patents - Articles, Muzej Nikole Tesle, Beograd 1956.
  2. S. Bokšan, Nikola Tesla i njegovo delo, Nauèna knjiga, Beograd, 1950.
  3. N. Tesla, Nikola Tesla Colorado Springs Notes, Nolit, Beograd, 1978.



M.M.





NIKOLA TESLA
TRANSFORMATOR OD 15 000 000 VOLTI


Nikola Tesla u svom laboratoriju u Coloradu Springsu ispred svog transformatora

Colorado Springs, SAD, 1900. god.

fotografija (Lit. 4)

Inv. br. 3423

Biblioteka Tehnièkog muzeja, Zagreb; Muzej Nikole Tesle, Beograd (original)


U nastojanju da ostvari svoju životnu zamisao - bežièni prijenos elektriène energije na daljinu Nikola Tesla 1899. godine gradi u Colorado Springsu svoj novi laboratorij u kojem nastavlja pokuse sa visokofrekventnim strujama vrlo visokih napona. Novim konstrukcijama transformatora koje izraðuje u ovom laboratoriju Tesla ostvaruje napone i veæe od 10 000 000 volti, kao i frekvencije od stotine tisuæa Hz. Nakon povratka u New York 1901. godine Tesla zapoèinje izgradnju divovske odašiljaèke stanice na Long Islandu, koja bi trebala poslužiti za njegov zamišljeni sustav svjetskog prijenosa elektriène energije. Zbog nedostatka financijskih sredstava gradnja stanice mora biti obustavljena, a veæ podignuti toranj - odašiljaèka antena je 1917. godine srušen. Bežièni prijenos veæih kolièina energije na daljinu jedina je Teslina zamisao koju u praksi nije uspio ostvariti.

O svojim znaèajnim istraživanjima u Koloradu. koja provodi od svibnja 1889. do sijeènja 1900. godine, Tesla je vodio Dnevnik istraživanja, koji je objavljen u Beogradu 1987. godine na engleskom jeziku - original, te u prijevodu na srpskom jeziku. Original Dnevnika èuva se u Muzeju Nikole Tesle u Beogradu.

Lit.

  1. Nikola Tesla - lectures - patents - articles, Muzej Nikole Tesle, Beograd, 1956, str. L-48-106, P-212.
  2. N. Tesla, Moji pronalasci, Školska knjiga, Zagreb, 1977.
  3. S. Bokšan, Nikola Tesla, život i delo, Nauèna knjiga, Beograd, 1950, str. 147.
  4. N. Tesla, Nikola Tesla Colorado Springs notes, Nolit, Beograd, 1978.



M.M.





NIKOLA TESLA
MODEL BRODA S DALJINSKIM UPRAVLJANJEM


New York, 1898. god. (original)

Zagreb, 1976. god. (rekonstrukcija)

model, 123 cm 28 cm 143 cm, težina 20 kg

inv.br. 1055

Tehnièki muzej, Zagreb


U svom laboratorju u New Yorku Tesla je veæ poèetkom 1893. izraðivao razlièite strojeve i naprave kojima je daljinski upravljao bežiènim putem. To je ostvario postizanjem selektivne rezonancije; promjenom frekvencije odašiljaèa stupa se u vezu (rezonanciju) s posve odreðenim prijemnikom u napravi kojom se želi upravljati. Požar koji je zadesio njegov laboratorij uništio je sve do tada izraðene naprave, a i dokumentaciju o njima. Ipak, Tesla uskoro u novoizgraðenom laboratoriju nastavlja pokuse na tom podruèju i 01.07.1898. podnosi patentnu prijavu za ta otkriæa. Patente dobiva 08.11.1898. Svoja otkriæa pokazuje i javno u New Yorku modelom broda kojim daljinski upravlja bez žica. Ova Teslina djela temelj su do tada nepoznate grane tehnike - telemehanike_

U modelu broda pokretanog elektromotorom, nalaze se rezonantni namotaji odreðenih frekvencija, a operater podešava frekvenciju svog odašiljaèa na frekvenciju onog namotaja s kojim želi stupiti u rezonanciju. U tom namotaju javljaju se elektrièni titraji i preko servo mehanizma aktivira se odreðeni elektrièni ureðaj u modelu broda, što dovodi do njegova kretanja naprijed ili natrag, skretanja lijevo ili desno.

Lit.

  1. Nikola Tesla - lectures - patents - articles, Muzej Nikole Tesle, Beograd, 1956, str. P-371-375, A-119.
  2. Nikola Tesla, Moji pronalasci, Školska knjiga, Zagreb, 1977.
  3. S. Bokšan, Nikola Tesla život i delo, Nauèna knjiga, Beograd, 1950, str. 191.
  4. Tribute to Nikola Tesla, Muzej Nikole Tesle, Beograd, 1961, str. A-85-92.



M.M.





NIKOLA TESLA
BROD S DALJINSKIM UPRAVLJANJEM


crtež uz patentnu prijavu 613, 809

New York, 8. studeni 1898. god.

crtež iz Lit. 1, str. P-373

inv.br. 1109

Biblioteka Tehnièkog muzeja, Zagreb


Ovim patentom Tesla je zaštitio svoj pronalazak upravljanja napravama i vozilima bežiènim putem, koji znaèi ostvarenje telemehanike, do tada sasvim nepoznate grane tehnike. Prve svoje teleautomate izraðivao je Tesla još 1893. godine u svom laboratoriju u New Yorku, no požar laboratorija prekinuo ga je u tom radu. Ipak, ubrzo u novoizgraðenom laboratoriju nastavlja pokusima i svoje prve konstrukcije prijavljuje Patentnoj upravi SAD 01.07.1898. Nakon demonstracije modela broda na daljinsko upravljanje pred komisijom Patentne uprave, dodijeljena mu je i patenta isprava na to otkriæe. Danas se izraðuju mnogobrojne naprave i strojevi s daljinskim upravljanjem, od svemirskih letjelica bez ljudske posade, sve do djeèjih igraèaka. I ovim svojim rješenjem Tesla je dokazao koliko je bio ispred vremena u kojem je živio.

Crtež prikazuje unutrašnjost Teslina modela broda s daljinskim upravljanjem koji je demonstrirao u New Yorku 1898. godine. Na osnovi ovog crteža, opisa u patentnoj prijavi, te fotografije Teslina originala izraðena je i kopija ovog modela koja je izložena u Tehnièkom muzeju u Zagrebu.

Lit.

  1. Nikola Tesla, Lectures - Patents - Articles, Muzej Nikole Tesle, Beograd, 1956, str. P-361-375.
  2. S. Bokšan, Nikola Tesla i njegovo delo, Nauèna knjiga, Beograd, 1950, 190-212.



M.M.





NIKOLA TESLA
NIKOLA TESLA - LECTURES - PATENTS - ARTICLES


Teslina predavanja - patenti - èlanci

Beograd, 1956. god.

knjiga, 21 cm 28 cm 3 cm, 1,5 kg

inv. br. 1055

Tehnièki muzej, Zagreb


Knjiga u kojoj su sabrana Teslina najznaèajnija predavanja, patentni spisi (isprave) i èlanci. Na engleskom jeziku (original).

Lit.

  1. Nikola Tesla, Lectures - Patents - Articles, Muzej Nikole Tesle, Beograd, 1956.



M.M.





TRIBUTE TO NIKOLA TESLA


priznanja Nikoli Tesli

Beograd, 1961. god.

knjiga, 21 cm 28 cm 3 cm, 1 kg

inv. br.1100

Tehnièki muzaj, Zagreb


Knjiga u kojoj su sabrani najznaèajniji èlanci o Tesli i njegovome radu, pisma upuæena Tesli, te diplome i druga priznanja koja su mu dodijeljena. Na raznim jezicima (originali).

Lit.

  1. Tribute to Nikola Tesla, Muzej Nikole Tesle, Beograd, 1961.



M.M.





NIKOLA TESLA
NIKOLA TESLA COLORADO SPRINGS NOTES 1899-1900.


Dnevnik istraživanja

Beograd, 1978. god.

knjiga, kožni uvez, 21 cm 28 cm 3 cm, 1,2 kg

inv. br. 3423

Tehnièki muzej, Zagreb



Tijekom svog rada u laboratoriju u Colorado Springsu u razdoblju 1899. - 1900. godine Tesla je vodio vrlo pomno Dnevnik istraživanja, u kojem je bilježio svoje pokuse sa strujama visokih napona (više od 10 000 000 Volti) i visokih frekvencija.

Njegov krajnji cilj ovih radova bilo je ostvarenje svjetskog sustava  prijenosa elektriène energije bez žica_ Rezultate do kojih je došao pokušao je ostvariti u praksi putem svoje radio-postaje velike snage, èiju je gradnju zapoèeo u Long Islandu pokraj New Yorka. Zbog raznih, u prvom redu financijskih problema, morao je prekinuti rad na ovom projektu, a njegova "kula", antena buduæe odašiljaèke stanice, srušena je 1917. godine. Ovo je jedini zadatak koji si je Tesla postavio, a nije ga uspio riješiti. Ovo je izdanje Dnevnika na originalnom engleskom jeziku, no postoji i izdanje (isti izdavaè i godina izdanja) na srpskom jeziku.

Lit.

  1. N. Tesla, Nikola Tesla Colorado Springs Notes 1899-1900, Nolit, Beograd, 1978.



M.M.





DA LI JE NIKOLA TESLA PRVI OTKRIO ELEKTRON?


New York, 1891. god.

èlanci (Lit. 1-3)


U èlanku Eletric discharge in vacuum tubes, Tesla tumaèi svoj pokus s elektriènim izbojem u vakuumskoj cijevi kao posljedicu elektrostatske interakcije, tj. djelovanja nabijenih èestica. J.J. Thomson reagira na Teslin rad u èlanku Note by Prof. J.J. Thomson, tvrdeæi da se ti uèinci mogu dobiti i bez elektrostatskog djelovanja. Na taj Thomsonov odgovor ponovno se javlja Tesla èlankom Reply to J.J. Thomson's Note, gdje Tesla osporava Thomsonov stav i naglašava važan doprinos elektrostatskih uèinaka. Tesla eksplicitno tvrdi da je opažena pojava posljedica gibanja "malih nabijenih kuglica" velikom brzinom èri èemu se sudaraju s molekulama razrijeðenog plina. Dakle, Tesla jasno tvrdi da njegov pokus dokazuje postojanje nabijenih èestica, a J.J. Thomson to osporava. Pet godina kasnije Thomson je jednim drukèijim pokusom dokazao postojanje elektrona. Nije jasno koliki je pritom utjecaj imao njegov sukob s Teslom 1891. godine.

Lit.

  1. N. Tesla, Electric discharge in vacuum tubes, The Electrical Engineer, New York, July 1, (1891) A-16.
  2. J.J. Thomson, Note by Prof. J.J. Thomson, London Electrician, July 24, (1891).
  3. N. Tesla, Reply to J.J. Thomson's Note, The Electrical Engineer, New York, August 26, (1891).



V.P.