27. srpnja 2006. - U ranije prijepodne zaputili smo se u Čigoć - europsko selo roda. Iz Križevaca smo preko Sv. Ivana Žabna skrenuli prema Hagnju i onda na Dubravu put Ivanić Grada. To je put bez puno prometa, djelomično se vozi kroz šumu, a usputna sela su lijepo uređena i puna starinskih drvenih kuća. Pravi odmor za oči i dušu. Zbog nekakvih radova u Ivanić Gradu morali smo malo skrenuti s puta i zbog putokaza, koji su nas više bacali u očaj nego nas izveli na pravi put, dospjeli smo u Popovaču iako nam je cilj bio Sisak. U Popovači smo ipak odlučili kupiti auto-kartu. Na cesti Popovača-Sisak jedva smo uočili putokaz za Svinjičko - selo u Parku prirode Lonjsko polje tako da smo se tek nakon nekoliko stotina metara okrenuli i vratili na makadamsku cestu koja vodi kroz šumu i preko vodoregulacijskih nasipa.

Drveni most u Svinjičkom kojim blago preko kanala odlazi na pašu.	Na jednom privatnom posjedu između Svinjičkog i Gušća ždrijebe se bezbrižno valja na livadi.	Ovo nije prizor iz špageti-vesterna. Ovo su prave krave iz Gušća koje se hlade u Savi.

U Gušću smo opet došli na asfalt i zaputili se u Čigoć. Kroz Čigoć smo se prvo provezli kroz selo da steknemo cjelovit uvid i malo smo se iznenadili što nigdje nema nikakovih obavijesnih ploča ni informacija. Jedino što smo uočili je etno muzej obitelji Sučić. Gospodin i gospođa Sučić su stvarno ljubazni domaćini koji s užitkom pokazuju starinske predmete koje su dijelom imali, a dijelom godinama sakupljali po cijelom kraju.

Gornji red i slika desno pokazuju proces nastajanja niti za platno od lana. Gospođa Sučić i danas izrađuje odjevne predmete i posteljinu od lanenog platna na svom drvenom tkalačkom stanu. Njenom ljubaznošću imali smo prilike vidjeti nastajanje jednog takovog platna, a njihova unučica Doroteja, koja je trenutno kod njih u gostima, prošetala je u jednoj starinskoj lanenoj nošnji. Skroz desno prikazan je preko stotinu godina star stroj za siliranje, dok je silaža nekima od prije nekoliko godina pravo otkriće...

Oko 200 godina stara brava	Još jedno narodno tehničko pomagalo: izuvalo za čizme.	Ručno rađena turska topovska kugla kojom je vjerojatno 22. lipnja 1593. gađan Sisak.	I konačno rode zbog kojih smo i došli...

U Čigoću prevladavaju drvene kuće katnice tipične za ovaj kraj Posavine i gotovo da u selu nema kuće ili neke gospodarske zgrade na kojoj nije gnijezdo roda, a roda u cijelom selu ima više nego stanovnika.

Na povratku smo ponovno prošli kroz Gušće. Jedna krava se sakrila za drvo, a druga nam je okrenula leđa i digla rep i time jasno dala do znanja što misli o turistima.	Lokalni klinci se kupaju u Savi.	Još jedna drvena kuća koja nas se svojom građom posebno dojmila.
Kući smo se vratili puni dojmova što starine, što prirode i još "nezagađenog" izvornog načina života posavskog sela. Ono što nedostaje Čigoću je mjesto gdje izletnici mogu ostaviti automobil i malo predahnuti. Ako se hoćete prošetati selom auto mora ostati doslovno na cesti jer se nemate gdje parkirati. Nema mjesta, nekakve klupice i možda nadstrešnice, gdje možete malo sjesti i u izvornom okruženju srediti dojmove. Isto tako bi bilo dobro da postoji ploča s informacijama o selu i rodama kao što je to na web stranicama Turističke družbe Čigoć koje svakako preporučam posjetiti...

Povratak na naslovnicu...