Pseudokod

Sadržaj

Algoritmi
Koliko je 2 i 2
Pseudokod
Varijable i operatori
Dijagram toka
Slijed
Grananje
Još malo grananja
Petlje
Još malo petljanja
Još nekoliko primjera petlji
Zaključak

          Algoritmi kojima smo se bavili u prošlim lekcijama mogu se zapisati na više načina, a dva najčešća su pseudokod i dijagram toka.

          Pseudokod je algoritam zapisan riječima. Pseudo nam dolazi od grčkog laž, lažni, nadri, nazovi, tobožnji... Kod je skup dogovorenih znakova kojima možemo oblikovati neku poruku, komunicirati. U programiranju se pod kodom razumijeva izvorni program napisan u nekom programskom jeziku. Prema tome, naš pseudokod bi bio program "lažnjak". Zašto pseudo? Jer upute ne pišemo u nekom od programskih jezika već dogovorenim riječima i znakovima iz govornog  jezika.

          Dakle, ako hoćemo pisati algoritme riječima moramo se prije dogovoriti koje ćemo riječi koristiti. Logičan slijed radnji u nekom programu je ulaz podataka, obrada i izlaz podataka. Prema tome ćemo i odabrati prikladne riječi koje ćemo opisati u tablici:

početak svaki algoritam ima samo jedan početak
upiši ili ulaz ili unesi ili učitaj ovo bi bile prikladne riječi za unos podataka preko tipkovnice, miša, bar-kod čitača ili neke druge ulazne jedinice
ispiši ili izlaz ispis podataka na zaslonu monitora, pisaču...
kraj broj instrukcija u algoritmu mora biti konačan, svaki algoritam mora imati kraj i to samo jedan kraj

U tablici nema riječi za obradu podataka jer za to obično koristimo izraze koji nisu ništa drugo doli prepisane n pr. matematičke formule. Idemo probati napisati pseudokod za naš "dva i dva" iz prethodne lekcije. No, više nećemo koristiti džepno računalo nego ćemo algoritam napisati kao da pišemo program, odnosno upute  pravom računalu:

početak

upiši 2

Ovdje ćemo malo zastati. Ako bismo napisali upiši 2 tada bi naš algoritam bio samo za zbrajanje 2 i 2 i cijeli svoj život bi radio samo to. Računalni se programi pišu što općenitije, pa ćemo i mi pokušati napisati algoritam za zbrajanje bilo koja dva broja. Kako ne možemo predvidjeti koja će dva broja netko poželjeti zbrojiti, morati ćemo umjesto brojeva koristiti varijable. U matematici je varijabla neka promjenjiva veličina, a u našem programu to će biti mjesto u radnoj memoriji koje je rezervirano za broj koji zbrajamo (ne bi bilo loše ovdje se malo podsjetiti von Neumannovog modela računala). U našem primjeru će nam trebati tri takova mjesta. Neka to budu varijable a i b za brojeve koje zbrajamo i c za rezultat. Pokušajmo sada ponovno napisati pseudokod:

početak

upiši a, b

c = a + b

ispiši c

kraj

U trećem redu našeg pseudokoda izraz za zbrajanje varijabli a i b napisali smo malo naopako od onoga kako bismo dva broja zbrojili na papiru. Isto tako taj treći red ne bismo pročitali kao u matematici c je jednako a + b. Sjetimo se da radimo s mjestima rezerviranim u radnoj memoriji. Tako sadržaj mjesta u memoriji za rezultat c postaje jednak zbroju sadržaja mjesta u kojima su spremljeni brojevi a i b. Zato to i čitamo c postaje a + b.

 

Za vježbu: Po uzoru na pseudokod za zbrajanje dva broja probajte napisati algoritme za jednostavne probleme kao što su izračun površine pravokutnika, pravokutnog trokuta, opseg i površinu kruga, brzinu ako su poznati put i vrijeme, silu ako su poznati masa i akceleracija...


 

Dalje...