Markira li odgoj u hrvatskim školama - Odgoj i škola, Poruke XIV. križevačkih pedagoških dana, Križevci, 2006.

Natjecanje iz informatike - Školske novine broj 11, Zagreb, 22. ožujka 2006.

Joga u školi, Školske novine broj 39, Zagreb, 2. prosinca 2003.

Dvije nastavne jedinice biologije u računalnoj učionici, Školske novine broj xxx, Zagreb, xx. lipnja 2003.

Dva paralelna sustava mreža hrvatskih škola na internetu  – bogatstvo ili neznanje, Školske novine broj 23, Zagreb, 11. lipnja 2002.

Standardi nastave informatike za srednju školu - Uskladiti želje, potrebe i mogućnosti, Savjetovanje Računalo u školi IX, Šibenik, 22. - 24. rujna 2005.

Nastava informatike za društvo znanja - Katalog znanja iz informacijske i komunikacijske tehnologije za srednje škole, Savjetovanje Računalo u školi VIII, Šibenik, 16.-18. rujna 2004.

Nove tehnologije, Ekran priče, zbirka kratkih priča s natječaja, Zagreb, 2003. Naklada MD i Iskon Internet

Vrijeme ljetnih kiša, Zbirka pjesama s natječaja ERATO Međunarodnog instituta za književnost u Zagrebu, listopad 2004.

Odgoj i škola, Poruke XIV. križevačkih pedagoških dana, Križevci, 2006.

Markira li odgoj u hrvatskim školama 

Iako je škola po definiciji odgojno-obrazovna ustanova, odgojna sastavnica rada s djecom kao da već godinama nekako bježi iz škole. Sa svakom reformom školstva, bila ona provedena ili ostala samo na pokušajima pojedinih vlada, ministara ili garnitura prosvjetnih vlasti, težište rada sve se više prebacivalo na obrazovnu sastavnicu rada s djecom, a sve je manje vremena bilo za odgoj. Čak je 90.-tih godina i riječ odgoj izbačena iz naziva odgojnih predmeta.

Velike racionalizacije mreža škola završavale su gašenjem manjih, tzv. patuljastih škola. Pri tome su gubili svi. Selu je naprasno odrezano kulturno i društveno središte, a učenici se voze u veće sredine u mamut-škole. Iz malog gotovo obiteljskog okruženja, učenici odlaze sa svom svojom osobnošću i postaju samo lik koji treba ocijeniti među nekoliko stotina ili čak preko tisuću učenika. U takovim uvjetima školstvo postaje masovna "proizvodnja" gdje su troškovi manji ali je kvaliteta itekako upitna.

 Iako u javnosti vlada mišljenje da djeca puno vremena provode u školi, brojke pokazuju suprotno. Vrijeme koje učenici sa svim aktivnostima - redovna nastava, izborna nastava, rano učenje stranih jezika, dodatna nastava, izvannastavne aktivnosti - provedu u školi za vrijeme jedne kalendarske godine:

Tablica 1. - Vrijeme koje učenici osnovne škole provedu u školi za vrijeme jedne kalendarske godine

Gimnazijalci tijekom kalendarske godine, kao i stariji osnovnoškolci, u školi provedu 12% svoga vremena, a učenici trogodišnjih strukovnih škola oko 6,5% jer su dio vremena na stručnoj praksi. Kako većina učenika nije obuhvaćena dodatnom nastavom i izvannastavnim aktivnostima prosječno vrijeme provedeno u školi po učeniku je zapravo i manje. Ostalo vrijeme tijekom godine u okruženju su u kojem je evidentan stalan pad morala, obitelji nezaposlene, prezaposlene ili u raspadu, kafići i kladionice su na svakom uglu, TV program prepun najblaže rečeno upitnih sadržaja... Djeca su u okruženju u kojem je vrlo teško naći neki pozitivan uzor ili model ponašanja. A psihologija kaže da su za uspjeh učenika presudni poticajno okruženje i podrška, topao dom i napor roditelja.

 Odgoj nije pobjegao iz škole. Čak štoviše, gledajući na obuhvaćenost cijele populacije, škola je jedino mjesto gdje odgoj ima šansu. U javnom životu, sportu, politici i  medijima, djeca zapravo i nemaju nikakovih pouzdanih orjentira, moralnih uzora ni autoriteta. Zato odgoju treba dati mjesta i vremena u školi. Rješenje za većinu problema zapravo imamo u samoj školi, samo uočeno treba primijeniti. Zašto su bolji i odgojni i obrazovni rezultati u izvannastavnim aktivnostima i dodatnoj nastavi? Radi se u manjim grupama, učenici su to sami izabrali, radi se obično nekim neformalnim metodama i cijeli pristup je ležerniji. U takavom obliku rada učenik nije samo jedan od likova u mnoštvu i učitelj ima priliku stvarno upoznati dijete. Prema tome, potrebno je smanjenje broja redovnih i povećanja broja izbornih predmeta, manji broj učenika u razrednom odjelu i obavezno uvođenje organiziranog cjelodnevnog boravka učenika u školi. Osim toga, školu treba otvoriti lokalnoj sredini. Ako već mediji ne nalaze ništa zanimljivo u svim lijepim i pozitivnim stvarima koje se u školi događaju, neka se građani neposredno upoznaju sa životom škola u svojoj sredini.

 Ako odgojnu ulogu uspijemo staviti na prvo mjesto biti će daleko lakše odraditi i onu obrazovnu sastavnicu školovanja. Na žalost, to za sada nije predviđeno u promjenama koje donosi HNOS. U brošurici "Vodič kroz HNOS" stoji da za sada nema promjena programa i nema promjene satnice, smanjenje broja obaveznih i povećanje broja izbornih sadržaja, kao i cjelodnevni boravak spominju se negdje u budućnosti, a gdje god su u tisku nabrajani ciljevi HNOS-a, pojačana odgojna uloga škole je bila negdje pri dnu liste.

 Ako se malo osvrnemo, školstvo se stalno nalazilo pred nekim velikim projektima. Uloženo je puno vremena, truda i novaca, a ti projekti su uglavnom završavali s mandatima tadašnjih ministara. Činjenica je da već predugo hrvatski odgojno-obrazovni sustav opstaje samo zahvaljujući entuzijazmu učitelja. A ima toliko malih koraka koji se mogu učiniti za boljitak svih nas i za koje nisu potrebne velike studije niti veliki krediti za njihovo provođenje. I tako, dok se Ministarstvo hvata u koštac s pretrpanim programima koje je samo verificiralo, s pretrpanim i nekvalitetnim udžbenicima koje je također samo verificiralo, a neki autori, koautori ili recenzenti su ili su bili na platnom popisu Ministarstva i Zavoda za školstvo, u ovoj sveopćoj štednji na prosvjeti, preostaje nam jedino samopomoć. Daleko više u razmjeni iskustava i znanja trebala bi pridonijeti županijska stručna vijeća pojedinih predmeta, ali isto tako bi trebalo poraditi na međupredmetnim neformalnim predavanjima i radionicama svih kojima je stalo do kvalitetnijeg odgoja i obrazovanja djece. Možemo početi sa sasvim malim koracima zainteresiranih unutar škole i grada. Za razliku od svih materijalnih stvari na ovome svijetu koje dijeljenjem gube na vrijednosti, naše znanje i iskustvo što više dijelimo s drugima postaje sve vrjednije.

 Zoran Kovač

Povratak na naslovnicu...

Školske novine - osvrti, napisi, kritike i slično

Školske novine broj 11, Zagreb, 22. ožujka 2006.

         Za razliku od prije 15 godina, kada je informatika kao izborna nastava ili slobodna aktivnost bila isključivo programiranje, današnjom nastavom informatike pokušava se opismeniti učenike za svakodnevnu primjenu računala. U osnovnoj školi i većini srednji programiranje je svedeno na samo nekolio sati pa nastavnici mogu učenicima jedino okvirno pokazati što to jest i većina će teško shvati bit. Primjena gotovih programa zahtjeva malo spretnosti i vježbe, dok programiranje traži mnogo truda i temeljna znanja informatike i matematike. No, uvijek je lakše okoristiti se nečim gotovim nadohvat ruke, često i kršeći zakon o autorskim pravima, nego programiranjem stvoriti neku novu vrijednost. Stoga mi je kao programeru, koji se školovao u ranim osamdesetima prošlog stoljeća, posebno drago što se  natjecanje iz informatike odvija kroz programiranje.
        Kao nastavnik u školi koja je bila domaćin županijskog natjecanja u Koprivničko-križevačkoj županiji mogu samo pohvaliti organizatore na državnoj razini. Sve je proteklo bez mnogo

papirologije, bez zastoja i s brzom objavom neslužbenih rezultata s natjecanja iz svih županija. No, u oči bodu rezultati srednjoškolaca.
        Osnovci su zajedno s mentorima nakon natjecanja otišli veseli kućama, puni volje za daljnjim radom, a srednjoškolcima je raspoloženje nepovratno palo u prvih pet minuta natjecanja. Vjerna slika toga je u objavljenim neslužbenim rezultatima na internetskim stranicama Hrvatskog saveza informatičara. Brojke su zapravo okrutne. Više od 90 posto mlađih natjecatelja iz prvog i drugog razreda te gotovo 92 posto srednjoškolaca iz trećeg i četvrtog razreda nije uspjelo ostvariti niti 50 posto od mogućih 200 bodova. Mi ne smijemo upisati ocjene ako je 50 posto negativnih, zar ne? Bude li ih pozvano isto toliko kao i prošlih godina, onda će na državno natjecanje ići mlađi srednjoškolci i s ostvarenih 10,5 posto bodova, odnosno  36 posto u starijoj podskupini.
        Osnovnoškolci viših razreda koji su posljednji na ljestvici u cijeloj državi  imaju više bodova nego učenici prve podskupine srednjih škola koji će ići na državno natjecanje. Slika je zapravo i lošija jer je

s ljestvica izostavljeno dosta učenika koji nisu imali ni boda.
        Uz dužno poštovanje sastavljačima zadataka i našim informatičkim olimpijcima,  organizatori bi morali biti svjesni da se ne natječu profesionalci i da natjecanje nije namijenjeno dokazivanju nečije superiornosti. Isto bi tako  morali biti svjesni da postoje škole koje su daleko od sjaja olimpijskih medalja, gdje se radi u vrlo teškim uvjetima, gdje ne postoje stručni timovi koji pripremaju natjecatelje, gdje su škole sretne da bilo kako pokrpaju satnicu informatike. Gdje je i najmanji uspjeh velik poticaj za daljnji rad.
        Dakle, uz pohvale za organizaciju, treba istaknuti i propust povjerenstva za provedbu natjecanja srednjoškolaca koje je dopustilo da se takvi zadaci pojave na županijskom natjecanju. Na državnoj se razini dakako mogu postaviti mnogo veći zahtjevi, ali bi natjecanje na županijskoj razini trebalo poticati učenike i služiti popularizaciji programiranja. Ono što se dogodilo 7. ožujka 2006. potpuno negira sve to.

Školske novine broj 39, Zagreb, 2. prosinca 2003

Joga u školi

        Utaman što sam zaboravio, gospođa Maja Flego u članku o financiranju programa i udruga pod naslovom "Samozatajni prosvjetari" objavljenom u Školskim novinama br. 37. od 18. studenoga 2003. podsjetila me je na program Udruge "Joga u svakodnevnom životu". Za navedeni program gospođa Flego piše, citiram: "Kritičari ga uporno pogrešno nazivaju uvođenjem joge u škole iako je to rekreativni program za učitelje, koji je dobio 50.000 kuna." završen citat.
        Sada moram navesti dva citata iz obavijesti koju je 9. lipnja 2003. ravnateljima osnovnih i srednjih škola uputila voditeljica programa "Joga u svakodnevnom životu" gospođa Vedrana Josipović.

Citat prvi: "U toku programa nastavnici koji se u njega uključe bi:

1. Dobili cjelovitu i ubrzanu poduku iz područja joge kao tehnike za 1) smanjenje njihove razine stresa, smanjenje rizika za burn-out, pomoćnog sredstva za razumijevanje razredne klime i dinamike nastavnog procesa, a time i za kvalitetnije obavljanje svog posla i efikasniji pristup u komunikaciji s učenicima; 2) kao tehnike za smanjenje ispitne anksioznosti kod učenika, za povećanje njihove koncentracije i razine održavanja pažnje i jačanje njihovog pozitivnog samopoimanja, te razvijanje pozitivne razredne klime putem smanjenja nasilja (''bullyinga'') među djecom u školi.

2. Zajedno s instruktorima Joge u svakodnevnom životu nastavnici bi razvili plan implementacije naučenih znanja i vještina u okviru svog obrazovnog procesa (kao zasebnu tematsku cjelinu ili kao mikro-cjeline, npr. na početku nastave u svrhu opuštanja i koncentracije, u sredini nastavnog sata pri prelasku na novu temu ili kod pada koncentracije učenika i sl.).

3. Nastavnici bi uz superviziju instruktora «Joge u svakodnevnom životu» primjenjivali jogu u radu s učenicima na gore opisani način.

Nastavnici bi po završetku programa bili osposobljeni (što će biti formalizirano izdavanjem diplome od strane međunarodne organizacije «Joga u svakodnevnom životu») za samostalno primjenjivanje naučenih tehnika u sklopu nastavnog procesa u svojim obrazovnim institucijama." završen citat.
     Citat drugi: "Programom će biti obuhvaćeni teoretski i praktični sadržaji iz područja relaksacije, pokreta i položaja tijela (vježbi za jačanje mišićnog tonusa, za istezanje, za regulaciju rada unutarnjih organa, probavnog, endokrinog i krvožilnog sustava), vježbi disanja, vizualizacije i koncentracije, metodika podučavanja joge i pristup u radu s djecom, te praktične spoznaje u vezi poučavanja djece u tom području." završen citat.
     Iz citirane obavijesti jasno je vidljivo da se ipak radi o uvođenju joge u školu i da to nije rekreativni program za učitelje, već osposobljavanje učitelja za podučavanje joge s djecom.
     Druga kontradiktornost je glede vjerskog aspekta programa. Na konferenciji za novinare 16. srpnja 2003. zamjenik ministra prosvjete i športa Ivan Vavra tvrdi da se radi samo o tehnikama disanja i opuštanja. Istoga dana u prilogu kasnovečernje informativne emisije na 1. programu HTV-a gospodin magistar joge iz dotične Udruge tvrdi da joga bez sjedinjenja sa Svevišnjim nema smisla. Dakle, ili će se učenici i učitelji na nastavi sjediniti sa Svevišnjim ili ministarstvo plaća 50.000 kuna godišnje nešto što nema smisla. Nedugo nakon toga imali smo prilike vidjeti i konferenciju za tisak Paramhansa Swamija Maheshwaranande - Svamiđija, autora sustava "Joga u svakodnevnom životu", na kojoj on tvrdi da se u Hrvatskoj prijeti "njemu i njegovim sljedbenicima". Ovo "njegovim sljedbenicima" me strašno podsjeća na hijerarhiju sekte.
     Pa kad se eto već krenulo rješavati stresove učenika i učitelja, predlažem da se proces zaokruži. Kristaloterapijom bi svakog učenika i učitelja smirili i motivirali.
   Zatim bi, kada usred sata primjetite da koncentracija  učenika pada, pritisnuli

aromaterapični ružičasti gumb i učionicu ispunili mirisom afričke ljubičice. Doduše, u našoj školi aromaterapija ne bi došla do izražaja jer neki drugi mirisi zbog greške u kanalizaciji nadjačavaju sve ostalo. Bili bi tu i stručnjak za šen ći ili tako nekako, pa za reiki, pa kiropraktičar, pa fakir koji bi hipnotizirao hiperaktivne učenike i učitelje. Na takovima bi vjerojatno trebalo primjeniti i akupunkturu. Školski astrolog bi radio dnevne razredne horoskope da se učitelji znaju pripremiti za nastavu. A ne bi bilo loše da imamo nekoga tko bi pod velikim odmorom ljudima zavirio u šalicu od kave i rekao kakav nas ostatak dana čeka. Ali znajući učitelje, oni bi vjerojatno zlorabili stručnog suradnika gataru pitanjem: "Kad će plaća?" ili "Hoće li ovaj mjesec isplatiti prekovremene?". Eto, mogućnosti su nebrojene. Zapravo ovo iz mene progovara jal jer je naše malo provincijsko mjesto ovaj puta joga zaobišla. A ja sam već investirao u triko. I dobro mi stoji.
 Ako je ministarstvo u dobroj namjeri htjelo na neki način osloboditi učitelje i učenike od stresa, poboljšati komunikaciju i motivaciju, možda bi trebalo razmišljati o otklanjanju uzroka stresnih situacija kao što su pretrpanost učenika gradivom i učitelja administracijom, loši uvjeti održavanja nastave, po dvije ili čak tri škole u istoj zgradi, svaki dan nulti sat od 7,10 i međusmjene zbog nedostatka prostora, odjeli s preko 30 učenika, negativna selekcija kadrova zbog niskih primanja i još niz drugih sitnih i krupnih stvari koje svakodnevno tište i učenike i učitelje. Možda bi učinkovito antistresno djelovala kvalitetnija mreža pedagoga i psihologa po školama koji bi vodili brigu o učenicima, ali i agresivnim roditeljima, a ne da kao konkretno moja srednja škola, imamo na 360 učenika pravo na pola stručnog suradnika. Pa tako imamao pola psihologa i niti jednog pedagoga. Eto, tako naša psihologinja, ako ništa drugo ne radi u dvadesetsatnom tjednom radnom vremenu, može svakom učeniku posvetiti 3 minute i 33 stotinke. Pod pretpostavkom da na pokretnoj vrpci nema zastoja. O mentalnom zdravlju učenika barem deklarativno netko brine. A o nama učiteljima? Baš nitko.

Školske novine broj xxx, Zagreb, xx. lipnja 2003.

Dvije nastavne jedinice biologije u računalnoj učionici

       Gimnazija Ivana Zakmardija Dijankovečkoga u Križevcima u okviru projekta informatizacije dobila je umjesto dosadašnje računalne učionice s osam učeničkih + jedno nastavničko, novu učionicu s dvanaest učeničkih i jednim nastavničkim računalom. U cilju modernizacije nastave i punog iskorištenja novodobivene opreme, odlučili smo probno odraditi dvije nastavne jedinice iz biologije u računalnoj učionici.
       Nastavne jedinice bile su plošnjaci i žarnjaci u drugom razredu prirodoslovno-matematičke gimnazije. Sadržaji su pripremljeni iz više različitih izvora pazeći da tekst i slike po pristupu budu različiti od sadržaja u udžbeniku. Materijal je postavljen na učiteljskom računalu, a učenici su sadržajima pristupali kroz računalnu mrežu. Razredni odjel s kojim se radilo broji 26 učenika, pa je primjenjen rad u parovima, s tim da su učenici koristili i učiteljsko računalo. Tekst i slike prezentirani su učenicima u html obliku, dakle kao web stranice, što učenicima omogućava da sadržaj proučavaju svako svojim tempom, krećući se pomoću linkova kroz sadržaje kao i na Internetu, što njima nije nepoznato, a slike i sheme mogu povećati do jasno vidljivih detalja. Dobrotom djelatnika Veterinarskog zavoda u Križevcima učenici su mogli vidjeti mokre preparate trakavica i metilja. Uz rad na računalu učenici su dobili i fotokopiran radni materijal sa zadacima koje je trebalo riješiti. Učenicima je bila dovoljna vrlo kratka sadržajna i tehnička uputa za rad.
        Nastavni sadržaji podjeljeni su na obavezne i neobavezne. Među neobaveznima za one koji žele znati više, bili su dodatni sadržaji i web stranice na engleskom jeziku “skinute” s Interneta, pa je učenicima dana 

prilika da svoj riječnik engleskog jezika obogate i nekim stručnim terminima.
     Opis tehničkog dijela odrade navedenih sadržaja podijeliti ćemo na pripremu i izvedbu. Za pripremu jedne nastavne jedinice bilo je potrebno oko 4 sata. Izabrani materijali obrađeni su na relativno zastarjeloj računalnoj i programskoj opremi. Za skeniranje korišten je Umax Astra 610P skener, slike su obrađene u Corel Photo Paint-u 7, a tekst je pomoću Recognita Standard OCR-a 3.2 prebačen u MS Word 97. Nakon obrade, slike i tekst su uobličeni u html pomoću Netscape Composer-a 7. Sve to je rađeno u “domaćoj radinosti” jer na žalost škola, osim dobivene opreme za učionicu, nema opremu ni prostor gdje bi se nastavnici pripremali za nastavu. Učionice i kabinete po turnusima dijelimo s još jednom srednjom školom, tako da dolazak izvan redovne nastave nije moguć.
        Sama izvedba nastave nije bila izvediva kako smo u početku zamislili zato što glavnom računalu pod operativnim sustavom Windows XP Profesional može istovremenom pristupiti najviše deset računala. Problem je riješen tako što smo na četiri računala jednostavno sadržaje presnimili s CD-a, pa je s tih računala rađeno “off-line”, a s osam je rađeno kroz mrežu.
Nakon na taj način obrađene dvije nastavne jedinice, kratkom anonimnom anketom dobili smo povratnu informaciju o tome što učenici misle o takovom načinu rada.
1. Na ljestvici od 1 do 5 ocjeni sate koje smo odradili na računalima.
5 – 62,5%, 4 – 33,3%, 3 - 4,2%, 2 – 0%, 1 – 0%.
2. Da li ti je na ovaj način lakše učiti?
Da – 70,8%, Ne – 25%, Ne znam 4,2%.
3. Kada bi za obradu određenih nastavnih sadržaja mogao birati između ova tri načina rada, koji bi odabrao?

Rad na računalu – 58,4%;
Klasično predavanje nastavnika – 33,3%;
Samostalan rad na tekstu – 8,3%.
Nisu svi sadržaji pogodni za ovakav način rada, niti rad na računalu može istisnuti ostale metode rada, ali je za zaključiti da učenici daju prednost ovakovom načinu rada i da ih primjena novih tehnologija dodatno motivira za rad. Po završetku nastavnog sata učenici su izrazili želju da se ti sadržaji stave na školske web stranice kako bi im bili dostupni i od kuće.
Učenici prvih razreda uče da je računalo korisno samo ako je dio računalnog sustava, a ovaj se sastoji od hardvera, softvera, ljudi, podataka i informacija, organizacije i komunikacija. To je zapravo vrlo jednostavno i našu nastavu možemo promatrati kroz to. Hardver najvećim dijelom imamo – računalnu učionicu koja nije idealna jer nema svaki učenik svoje računalo, ali zadovoljava za npr. rad u parovima. Nedostaje prateća oprema koja i nije tako skupa za nastavnike koji imaju volju sami pripremati sadržaje. Nastavni softver nemamo, podatke i informacije imamo, ali ne u prikladnom – digitaliziranom obliku. Ljude željne znanja i spremne na stalno učenje imamo (da nije tako ne bi radili u prosvjeti), ali organizacija kasni. I na kraju komunikacije. Instalacijom ISDN priključka u svaku školu i besplatnim satima na Internetu učinjen je veliki korak i otvoren pristup dostupnim sadržajima i informacijama u cijelom svijetu. No, prava je šteta što pri unutarnjoj komunikaciji, tzv. intranetu, pri projektiranju mreže u računalnim učionicama zapravo i nije predviđen ovakav način rada u nastavi kakav smo mi iskušali.

Školske novine broj 23, Zagreb, 11. lipnja 2002.

DVA PARALELNA SUSTAVA MREŽA HRVATSKIH ŠKOLA NA INTERNETU – BOGATSTVO ILI NEZNANJE

     Deset godina Interneta u Hrvatskoj ili Hrvatske u Internetu, ne znam što bi zapravo bilo točnije, slučajno se podudarilo s natječajem LOGIN@EUROPE koji je raspisalo Ministarstvo za europske integracije, a suorganizator je bilo i naše Ministarstvo prosvjete i športa. Na žalost u Školskim novinama o tome je objavljen samo jedan mali napis koji je poslao jedan od mentora-sudionika natječaja i to dva tjedna nakon što je natječaj zatvoren i nagrade podijeljene. Nakon što dugo, predugo nisu bile u funkciji, izgleda opet slučajno na desetgodišnjicu internetizacije Hrvatske postavljene su nove WEB stranice Ministarstva prosvjete i športa – www.prosvjeta.hinet.hr. Kako su stranice još u izgradnji sadržajno ih je prerano komentirati, osim da bi bilo poželjno da ih netko od mjerodavnih pregleda i ispravi neke krivo postavljene kvake na slovima č i ć.
     No, zapravo nije to ono što me je nagnalo da se javim, već članak g. Marijana Šimega u broju 21. od 28. svibnja. 2002. pod naslovom “Kako do lake i brze komunikacije”. Govori se o projektu Mreža hrvatskih škola na Internetu HRskole.com tvrtke ProDark iz Nedelišća. Imao sam osobno priliku prisustvovati prezentaciji projekta 03. listopada 2001. u Virju na aktivu ravnatelja koprivničko-križevačke županije.
     Projekt HRskole.com sustav je škola članica projekta. Unutar sustava omogućena je jednostavna komunikacija elektronskom poštom, a izbor primatelja poruke vrši se kretanjem kroz županije i škole do određene osobe i to sve mišem bez pisanja adresa, a zanimiljivo je i to da odmah vidite i sliku primatelja pošte, a primatelj vidi sliku pošiljaoca. Zaposlenici škola i učenici mogu oformiti svoje male WEB stranice. Unutar sustava možete prodavati i kupovati rabljeni školski pribor i udžbenike, pokloniti svog kućnog ljubimca kojeg ne možete zadržati itd. Sve je to jako zgodno, ali sada dolazi onaj ali…
     HRskole.com zatvoreni je sustav. Internet je samo podloga na kojoj funkcionira program tvrtke ProDark. Škole koje su na žalost tradicionalno

zatvorene dobile su priliku kroz Internet preskočiti sve granice, no projekt HRskole.com zatvara ih samo na škole članice, tj. škole koje plaćaju najam. Učenici koji žele imati svoje WEB stranice stavljaju željeni sadržaj u programsku šablonu, odnosno ne kreiraju stranice sami. Stvarni svijet, Internet i kreativnost jednostavno se gube, a učenici i nastavnici zapravo nisu korisnici Interneta u pravom smislu, već samo korisnici programa tvrtke ProDark. Osim toga, navedena prezentacija započela je s dva “uvjerljiva” argumenta zašto treba koristiti navedeni program, a to su: bez znanja informatike i bez znanja engleskog jezika. Krajnje je apsurdno da u školi propagiramo postizanje rezultata bez znanja, a pogotovo informatike i stranih jezika.
     No, ako i zanemarimo tu prezentaciju, i napravimo ono što je autor navedenog članka iz novinarske znatiželje trebao napraviti, tj. priključimo se na www.hrskole.com i tako provjerimo cijelu priču, vidjeti ćemo da u onom dijelu kojem kao gosti-neregistrirani članovi možemo pristupiti i nema baš puno spominjanih sadržaja. Tako npr. ne možete naći tekstove vezane uz prosvjetne teme iz dnevnog tiska, ponuđene su samo Školske novine.
Druga mreža hrvatskih škola na internetu je www.skole.hr. Svaka osnovna i srednja škola u Hrvatskoj je dobila svoj prostor za vlastite WEB stranice i svoju e-mail adresu. Škole su uredno pobrojane, a možete do njih pristupiti izborom županije ili abecednim redom. Službeno bi to trebala biti mreža našeg Ministarstva, a sponzorira ju HT Hinet. Kako većinom linkovi na WEB stranice škola ne rade, a podaci o ravnateljima su stari tako da neki od navedenih već godinama nisu ravnatelji, za zaključiti je da se ministarstvo iz nepoznatih razloga zapravo maćehinski odnosi prema toj mreži. Čak Vijeće za informatizaciju preporuča nešto drugo.
     Poigrajmo se malo brojkama. Škole mogu godišnje izdvojiti 4.000,00 kn koliko stoji u prosjeku najam (programska podrška bez telefonskih impulsa) za HRskole.com, a s druge strane imamo besplatnu mrežu bez podrške. U mojoj županiji,

koprivničko-križevačkoj, dvadeset dvije su osnovne i osam srednjih škola što puta 4000 kn daje 120.000,00 kn godišnje!? Ako na dobrom dijelu škola imamo zadovoljavajuće informatičke učionice, dakle prostor i opremu, znači ostaje tih 120.000kn za kvalitetne informatičke radionice školovanja nastavnika i to ne samo nastavnika informatike. Usput, u navedenoj županiji u ovoj školskoj godini nije bilo niti jednog od strane ministarstva organiziranog seminara informatike. To je cijela jedna godina, a u informatici se procesi mjere u nanosekundama.
     Nitko ne smije svoj “strah od tehnike, pomanjkanje želje, nedovoljnu educiranost i neznanje” nametati učenicima. U općoj gimnaziji po trenutno važećim nastavnim planovima informatika se uči 70 sati i to samo u prvom razredu. U izbornoj nastavi informatike za treći razred opće gimnazije (u drugom razredu uopće nisu imali informatiku) nakon osnova obrade teksta u MS Wordu, tablica u MS Excelu i prezentacija u MS PowerPointu učenicima je trebalo 2 (samo dva) školska sata da shvate osnove rada u Netscape Composer-u. Composer nema velike mogućnosti, ali je jednostavan i što je najvažnije freeware. Tijekom 5-6 narednih sati vježbi dobili smo nekoliko prilično kreativnih prvih WEB stranica. Volio bih kad bih imao priliku isto to probati na populaciji osnovnoškolaca u npr. sedmom razredu.
     Nadalje, za svaku pohvalu su e-skole Hrvatskog prirodoslovnog društva, Hrvatskog fizikalnog društva, Hrvatski obrazovni portal koji je još doduše u izgradnji i vjerojatno ima još toga za što i ne znamo. Cijeli niz grupa i pojedinaca entuzijasta djeluje obrazovno na Internetu i to ne samo za učenike nego i za nastavnike – možete naći i ogledne priprave za nastavu, sistematizirane formule, zadatke i to sve ljudi rade besplatno. Bilo bi lijepo kada bi o tome detaljnije mogli pročitati na stranicama Školskih novina. A učenici, dok čekaju da se sustav protrese, sami se organiziraju, pa čak i zarađuju na lektirama na Internetu i slično.
     Pa gdje je onda to neznanje, strah i nedovoljna educiranost? Možda Ministarstvo zna odgovor?

Izlaganja na stručnim skupovima

Savjetovanje Računalo u školi IX, Šibenik, 22. - 24. rujna 2005.

Hrvatski nacionalni standard u nastavi informatike
Standardi nastave informatike za srednju školu
Uskladiti želje, potrebe i mogućnosti

1. Uvodni dio ili što se promijenilo od lani
 
Prošle godine u ovo doba (rujan 2004.) imali smo pred sobom formalno promjene u hrvatskom školstvu. Radilo se na pripremi kataloga znanja za osnovne škole, oko kojih je bilo dosta polemika i oko forme i sadržaja i same svrhe. Za srednje škole najavljivala se državna matura s informatikom kao obaveznim predmetom. U međuvremenu su katalozi znanja preko noći postali Hrvatski nacionalni obrazovni standard.
 
Promjene i previranja uvijek daju mogućnost da na površinu izađu neka nova viđenja i nove ideje. Prilika da se nešto promijeni u nastavi informatike, poimanju same informatike u obrazovanju i time neizravno i položaj predavača informatike u osnovnim i srednjim školama je propuštena i to na žalost zbog okvira u koji je za sada stavljen HNOS.
 
Dakle, od prošle godine do sada promijenilo se to da smo za osnovne škole dobili kataloge znanja i HNOS na probu u 5% osnovnih škola, a u srednjim školama je za sada izvjesno da informatika neće biti obavezan predmet na državnoj maturi kako je to ranije bilo najavljivano.
 
2. Ciljevi HNOS-a i informatika
           
            Rasterećenje učenika smanjivanjem udjela enciklopedijskih sadržaja
            Profesori informatike, u odnosu na ostale njihove kolege u srednjim školama, imaju tu sreću da u informatici, osim nastavne građe o povijesnom razvoju računala i informatike, zapravo i nema enciklopedijskih sadržaja. Sve što informatika obuhvaća nije u enciklopedijama nego je u stvarnom životu svuda oko nas. Ovdje treba jedino biti oprezan u razlikovanju enciklopedijskih i teorijskih znanja, pogotovo kada se radi o učenicima gimnazija i ostalih škola koje omogućuju daljnje školovanje na fakultetima jer ih na prijamnim ispitima očekuju svakojaka pitanja.
           
Nastava utemeljena na procesu poučavanja umjesto na predavanju
Ovdje je informatika također u prednosti jer sadržaj sam po sebi zahtijeva učeničke vježbe i vrlo kvalitetno se može odraditi kroz mini projekte. I onaj manji dio teoretske građe je vrlo zahvalan za različite oblike rada u nastavi, a ne samo usmeno izlaganje nastavnika.
 
Poučavanje usmjereno prema učeniku, uvažavajući učenikove sposobnosti i sklonosti zahtijeva dobro poznavanje i individualan pristup svakom učeniku. To je vrlo teško ostvariti u razrednim odjelima s trideset i više učenika, s malom satnicom informatike i bez adekvatnih stručnih službi u školi koje bi nastavnicima pružale potpunu psihološku i pedagošku potporu u radu.
 
Uvođenje učenika u istraživački usmjerenu nastavu, stjecanje trajnih i uporabljivih znanja, stjecanje sposobnosti i umijeća, razvijanje sposobnosti za rješavanje problema i donošene odluka događa se pri svakoj vježbi i praktičnom radu u informatici. Nakon usvajanja osnovnih znanja i vještina, rad na vježbama i mini-projektima "tjera" učenike na istraživanje i primjenu već usvojenih znanja i vještina u novim situacijama.
 
Jačanje odgojne uloge škole i stjecanje socijalnih i moralnih navika i sposobnosti su ciljevi koje ćemo najteže ostvariti. Vrijeme koje učenici sa svim aktivnostima - redovna nastava, izborna nastava, rano učenje stranih jezika, dodatna nastava, izvannastavne aktivnosti - provedu u školi za vrijeme jedne kalendarske godine:
 

Tablica 1. - Vrijeme koje učenici osnovne škole provedu u školi za vrijeme jedne kalendarske godine
 
Gimnazijalci tijekom kalendarske godine, kao i stariji osnovnoškolci, u školi provedu 12% svoga vremena. Kako većina učenika nije obuhvaćena dodatnom nastavom i izvannastavnim aktivnostima prosječno vrijeme provedeno u školi po učeniku je zapravo i manje. Ostalo vrijeme tijekom godine u okruženju su u kojem je evidentan stalan pad morala, obitelji nezaposlene, prezaposlene ili u raspadu, kafići i kladionice su na svakom uglu, TV program prepun najblaže rečeno upitnih sadržaja... A psihologija kaže da su za uspjeh učenika presudni poticajno okruženje i podrška, topao dom i napor roditelja.

3. Nastavni sadržaji
 
Kako informatika u osnovnoj školi nije obavezan predmet, u prve razrede srednjih škola dolaze učenici iz raznih  sredina s drastično različitim informatičkim predznanjima. To zahtijeva krenuti sa svime iz početka. Pri određivanju sadržaja treba stalno osluškivati potrebe okoline i tome dodati projekciju razvoja IT-a. Danas gotovo svi oglasi za slobodna radna mjesta sadrže i zahtjev za "poznavanjem rada na računalu" ili "poznavanje MS Office-a"

U grubo nabrojani sadržaji izgledali bi ovako:
            1. razred:
- podatak, informacija, informatika, računalni sustav
- povijesni razvoj računala
- građa računala, zapis podataka u računalu, brojevni sustavi, logičke operacije i sklopovi
- operacijski sustav, organizacija podatka na vanjskim memorijama
- pomoćni programi
- obrada teksta
- internet (do razine pretraživanja i pohranjivanja sadržaja)
            2. razred:
- proračunske tablice
- prezentacije
- programiranje (sve faze)
            3. razred:
- logičke jedinice podataka, struktura datoteke, baze podataka, programski jezik za upravljanje bazom - forme za unos, obrada podataka, filtri, upiti i izvještaji
- informacijski sustavi - vrste i projektiranje
- računalne mreže, internet - organizacija, servisi, izrada web stranica, -
- primjena računala u grafici i dizajnu - osnovni likovi, transformacije, tekst, efekti
Predloženi sadržaji ne razlikuju se puno od sadašnjeg programa, osim što su raspodijeljeni na tri godine po 2 nastavna sata tjedno. Pri tome treba voditi računa da sadržaji budu sukladni i s ECDL programom.


4. Udžbenici
 
            Udžbenici su jedan od elemenata HNOS-a i često se, počevši od izrade kataloga znanja, pa do pojave HNOS-a, kritiziraju sadašnji udžbenici. Spominje se pretrpanost udžbenika sadržajima koji i trebaju i ne trebaju učenicima, sadržajima koji nisu primjereni učeničkom uzrastu i postojanje netočnih podataka u udžbenicima, ali pri tom se treba sjetiti da ti udžbenici nisu pali s neba. Ti isti udžbenici su prošli određenu proceduru i dobili zeleno svjetlo od Ministarstva i bilo bi zanimljivo napraviti analizu koliko se djelatnika Ministarstva i Zavoda za školstvo pojavljuje kao autori, koautori ili recenzenti tih istih udžbenika.
 
Udžbenike treba "rasteretiti", ali samo netočnih i učeničkoj dobi neprimjerenih sadržaja. Ako u njima i ima puno podataka, pod pretpostavkom da su točni i primjereni uzrastu učenika, ne treba ih previše sadržajno "kljaštriti". Bojazan da previše podataka opterećuje i zbunjuje učenike jednostavno ne stoji. Udžbenik je samo pomagalo, a edukacijska psihologija i ne preporuča učenje iz udžbenika. Čitanje iz udžbenika i učenicima omiljeno podvlačenje po udžbeniku nema veliku vrijednost glede učenja, zavarava učenika i takovo učenje obično ostaje samo na nivou prepoznavanja. Racionalna organizacija učenja podrazumijeva samostalnu organizaciju  i strukturiranje informacija, a to su samostalna izrada bilježaka, shema, skica i slično. Pri tome gradivo ostaje zapisano vlastitim razumljivim riječima, pri tome se odvija dublja mentalna obrada informacija i tako stečena znanja lakše postaju trajna znanja. Na nama je da učenike učimo uočavati bitno i preskakati nebitno, što se djelomično uči a djelomično ovisi i o inteligenciji učenika. Zato učenici moraju imati i nastavnikove organizirane bilješke. Neka u udžbenicima bude sadržaja jer nekim učenicima je vjerojatno zanimljivo i nešto izvan uske nastavne jedinice. Predugo smo sve učenike bacali u prosjek i time kažnjavali one koji od tog prosjeka odskaču.
 
5. Informatika u trenutnim okvirima HNOS-a
 
            Ovako veliki projekt je na žalost ograničen postojećom satnicom svih predmeta i postojećim nastavnim planovima. Za informatiku u općim, jezičnim i klasičnim gimnazijama to i dalje znači samo 70 sati redovne nastave. Uzevši u obzir rast primjene IT gotovo geometrijskom progresijom i to u svim sferama života, navedena satnica informatike zvuči nerazumno malo. Većina škola to rješava uvođenjem izborne nastave informatike, no informatika u svakodnevnom životu nije naš izbor nego redovna pojava, pa prema tome bi i informatika trebala biti redovan, a ne izborni predmet. Nastavni sadržaji koje sam u grubo predložio u 3. cjelini trebali bi biti u redovnoj nastavi informatike kroz prva tri razreda opće gimnazije. Tek u četvrtom razredu bi se učenicima mogla ponuditi informatika kao izborni predmet i to sa nekim specijalističkim znanjima prema afinitetima učenika i prema potrebama daljnjeg školovanja.
 
Isto tako uvođenje HNOS-a ne predviđa za sada novo zapošljavanje nastavnika, niti smanjenje broja učenika u razrednim odjelima, a bez rada u manjim skupinama neizvediv je individualan pristup svakom učeniku i neizvedive su kvalitetne vježbe i istraživačka nastava. 

6. Učitelji / profesori informatike
 
            Osim što je učiteljski, odnosno profesorski poziv izrazito stresan i neatraktivan, pred predavače informatike postavljeni su i preveliki dodatni zahtjevi u odnosu na njihove kolege iz ostalih nastavnih predmeta. Uz redovnu nastavu profesor informatike mora biti svim ostalim kolegama, stručnom i administrativnom osoblju škole na usluzi. To se podrazumijeva i jednostavno je uzeto zdravo za gotovo. Ako pogledamo ponuđene teme u katalogu stručnih skupova za školsku godinu 2005./2006. tada je ponuđeno četiri tema/radionica o održavanju i administriranju, tri o proizvodnji obrazovnih sadržaja, tri o struci (uvod baze podataka, izrada aplikacija korištenjem Visual Studia i alati za izradu web stranica), sedam ostalih tema (HNOS, MIPRO, razredna nastava, film...), a samo dvije o unapređenju nastave informatike i to jedna za voditelje županijskih stručnih vijeća i jedna samo za slavonsko-baranjske županije. To stanje svakako treba čim prije promijeniti u korist unapređenja nastave informatike.

7. Vodič kroz HNOS - Prema kvalitetnijoj hrvatskoj školi
 
            "Učenici su pod stresom... neprimjereni i pretrpani programi... puko pamćenje... učenje bez logike... metodički monizam..." crtice su izvađene iz drugog poglavlja Vodiča kroz HNOS pod naslovom Prema kvalitetnijoj hrvatskoj školi. Da li je stanje stvarno tako loše? Za neupućene je, ali oni koji marljivo rade u školi znaju da nije baš tako. Dobar profesor, odnosno učitelj i u informatici i u ostalim predmetima zna se nositi s pretrpanim i neprimjerenim programima, zna prenijeti i zna kako od učenika tražiti znanje, koristi različite nastavne metode i doslovno čini čuda od nastave u uvjetima u kojima radi. O cijeloj vojsci takovih ljudi koji u školi provode daleko više vremena od onoga za što su plaćeni i o njihovim uspjesima nema niti slova u dnevnom tisku i ostalim medijima, a često ostaju nezapaženi i od svojih ravnatelja. Mediji u javnost, na žalost, serviraju samo negativnosti, senzacije i skandale.

8. Zaključak
 
Da bi cijeli projekt bio koliko toliko gotov i da bi zapravo mogao nositi ime Hrvatski nacionalni obrazovni standard, osim kataloga znanja potrebno je ujednačiti vrednovanje učeničkih postignuća, ujednačiti materijalne uvjete u kojima se izvodi nastava i još puno toga što i kada se propiše standardom će još dugo trebati da se u stvarnosti i ostvari.
 
Ostvarenje ciljeva koji su pred HNOS postavljeni zahtijeva temeljitije promjene u školstvu. Stvarno rasterećenje učenika nije moguće bez smanjenja broja redovnih i povećanja broja izbornih predmeta pri čemu informatika svakako mora u većoj satnici biti zastupljena kao redovan predmet. Poučavanje usmjereno prema učeniku i istraživačka nastava zahtijevaju manji broj učenika u razrednom odjelu ili dijeljenje razrednih odjela. Veća odgojna uloga škole u stvarnosti koja nas okružuje nije moguća bez uvođenja organiziranog cjelodnevnog boravka učenika u školi. Privremeno bi dobro došle i povremene poludnevne aktivnosti u suprotnoj smjeni, otvorenost školske knjižnice i informatičkih kabineta cijeli dan i slično. Osim toga, odgojnu ulogu škole trebalo bi staviti na prvo mjesto prije svih ostalih ciljeva.
 
Živimo u vrijeme kada se traže specijalistička znanja. Većina informatičkih zanimanja ne ovise o institucionalnom obrazovanju, već se traže razni specijalistički certifikati. Škola naravno ne može pokriti te zahtjeve, ali bi učenicima koji pohađaju četverogodišnje srednje škole trebalo omogućiti da kroz nastavu informatike steknu znanja i vještine barem za polaganje ECDL ispita. Za to je potrebna hitna promjena nastavnih programa u informatici.
 
Prvonagrađeni slogan HNOS-a koji glasi "Kreativnost učitelja danas, uspjeh učenika sutra" zapravo pogađa bit svega. Ma u kojem okruženju i sredstvima radili, kakove god kataloge znanja i standarde imali, u središtu svega će biti učitelj. Prema tome, isti taj učitelj zaslužuje da se u njega više ulaže. Profesorsko zvanje treba učiniti atraktivnijim zbog ljudi koji sada to rade i zbog onih koji će doći, kako bi se izbjegla negativna selekcija kadrova. Svjedoci smo da danas na nastavničkim fakultetima ostaje praznih mjesta ili se upisuju učenici koji nisu uspjeli upisati neki drugi fakultet koji su željeli. Potrebna je dakako i jača vanjska kontrola i zbog uklanjanja loših stvari, ali i zbog vrednovanja dobrih postignuća. Bitna je stručnost u svom predmetu, ali isto tako i psihološka, metodička i didaktička spremnost profesora. U svemu tome najviše može pridonijeti razmjena iskustava unutar i među stručnim vijećima u vidu radionica i ogledne nastave.

Savjetovanje Računalo u školi VIII, Šibenik, 16.-18.09.2004.

Nastava informatike za društvo znanja
“Standardi u nastavi informatike”
Katalog znanja iz informacijske i komunikacijske tehnologije za srednje škole

 1. Uvodni dio
Najavljene i dugo očekivane promjene u hrvatskom školstvu daju nam priliku da napravimo pomak u nastavi informatike i poimanju same informatike u obrazovanju, a time, neizravno, konačno poboljšamo položaj profesora informatike i školskih informatičara. No isto tako, najavljene promjene otvaraju neke nove probleme za koje se nadam da će nadležne institucije iznaći rješenje.
Jedan od tih problema je što u prve razrede srednjih škola dolaze još uvijek učenici iz raznih  sredina s drastično različitim predznanjima u korištenju računala. Prema tome, prvi koraci u nastavi informatike u srednjoj školi trebali bi biti svladavanje osnova rada na računalu kako bi svi učenici mogli koristiti računalo kao pomagalo u radu i izvor znanja.
Drugi problem je vezan uz pojedina usmjerenja u srednjoj školi pogotovo ona koja će biti obuhvaćena državnom maturom. Na primjer, učenici koji se školske godine 2004./2005. upišu u prvi razred opće gimnazije katalog znanja za informatiku dobiti će kada budu polazili treći razred, a redovnu nastavu informatike imaju samo u prvom razredu. Da li će se katalog znanja i vještina po kojem će oni bi ti provjeravani na državnoj maturi podudarati s programom nastave informatike koju su oni pohađali samo u prvom razredu?  Ili će se program informatike mijenjati i možda proširiti i na drugi, treći i četvrti razred, što s obzirom na pretrpanu satnicu ostalih predmeta neće proći bezbolno. Ili vjerojatnije, informatika će se privremeno svima uvesti kao «izborana nastava pod moraš».
            Treći problem je što se pod pojmom informatika danas podrazumijeva ama baš sve vezano uz računalo. Napisati tekst u nekom od tekst procesora ili načiniti proračunsku tablicu nije  informatika. Zbog krivog poimanja događaju se razni  nesporazumi. Bilo je više napisa po novinama

gdje su roditelji nezadovoljni jer njihovo dijete kod kuće čuda radi s računalom, a u školi iz informatike dobiva loše ocjene zbog nekakve tamo teorije koju oni smatraju nepotrebnom. Informatika je znanost, a računalo je samo pomagalo koje je na koncu preraslo granice informatike. Informatiku kao  školski predmet u pojedinim usmjerenjima treba definirati da li je to nastava na kojoj učenik treba steći osnove informatičke pismenosti i rasteretiti je od teorije ili treba proučavati informatiku kao znanost ili ćemo kao do sada balansirati između te dvije stvari.

2. Privremeno rješenje
             Kako je očito da će se nastava informatike morati mijenjati, dok se neke stvari ne ustabile, moguće je donijeti samo privremeno rješenje. No, to za informatiku i nije problem jer nju zapravo i sačinjavaju stalne promjene.
            Katalog znanja trebao bi se sastojati od tri dijela. Prvi dio bi bio minimum znanja i vještina koje bi učenici morali savladati odmah na početku prvog razreda srednje škole. To bi obuhvaćalo: kratak uvod u informatiku i informacijske sustave, građu i sastavnice računala, stavljanje u pogon računala, osnove OS-a (snalaženje u vanjskim memorijama i datotečnom sustavu, instalacija i pokretanje korisničkih programa), obrada teksta, tablične kalkulacije i internet kao izvor znanja i sredstvo komunikacije. Tim računalnim opismenjavanjem smanjile bi se razlike u predznanju i time bi svim učenicima dali jednake šanse da računalo koriste kao pomagalo u radu i izvor znanja, i to u svim predmetima, a ne samo informatici. Ovaj dio je neophodan ne samo zbog nastave informatike, nego zbog nove definicije opće pismenosti. Isto tako, ovaj dio kataloga postati je većim dijelom suvišan kada počne primjena redovne nastave informatike u osnovnim školama. Programe za uređivanje teksta, tablične kalkulacije i pretraživanje interneta trebalo bi

obraditi tako da se učenike stimulira za samostalno i intuitivno učenje čime bi stjecali sposobnost samostalnog učenja u okruženju koje se stalno mijenja i određenu intelektualnu spretnost. Drugi dio temeljio bi se na temeljnim znanjima, a ti sadržaji bi u grubo bili: temelji informatike kao znanosti, teorijske osnovama rada i razvoj računala, LAN i WAN mreže,  osnove programiranja s težištem na razvijanju algoritamskog načina rješavanja problema i osnove o bazama podataka.
Treći dio odnosio bi se na programske alate pomoću kojih bi učenici prikazali svoj rad i znanje i koje bi opet mogli koristiti u svim ostalim nastavnim predmetima. Bili bi to neki od programa za crtanje i obradu fotografija, prezentacijski programi i izrada web stranica u nekom jednostavnijem programu.

3. Zaključak
           Što će i u kojem obimu biti obuhvaćeno nastavom informatike ovisi ponajprije o tome da li će nastava biti organirana sa 70 ili više sati i prema potrebama usmjerenja.  Neovisno o tome, puno važniji zadatak je razviti kod učenika sposobnost intuitivnog učenja, što je neophodno u prilikama stalnih promjena kakove vladaju u informatici. Iako sadržaji informatike izgledaju «prenatrpani», nakon informatičkog «opismenjavanja» i usvajanja temeljnih znanja i vještina, osim korištenjem računala kao alata i izvora znanja, korelacijom s ostalim nastavnim predmetima, kroz dobro osmišljene mini projektne zadatke, pridonosi se rasterećenju i učinkovitijem savladavanju ostalih nastavnih sadržaja.

Ekran priče, zbirka kratkih priča s natječaja, Zagreb, 2003. Naklada MD i Iskon Internet

Nove tehnologije

         Slabašno svjetlo u prozoru najavljivalo je tmuran ponedjeljak. Bolta se uspravi u krevetu, uvuče bose noge u cipele i ostade tako sjediti tupo i bezvoljno. Konačno ustade, stavi lonac s vodom na sredinu peći i potpali vatru. Radio je to sporije nego inače, a svaki pokret je bio novi grč. Nagrne kaput preko potkošulje i ode do drvenog zahoda u dvorištu. Do prije par godina odlazio je na WC u gaćama jer ga nitko nije mogao vidjeti. Stara kuća bila je na osami, a danas je grad s prvim kućama došao na stotinjak metara do njega. Čitanje starih novina na zahodu inače ga je opuštalo, ali danas nije imao živaca ni za to.
        Voda je na peći bila mlaka, a i soba se stoplila. Ulije vodu u lavor i zapljusne se po licu. Tupi žilet je bolno strugao po bradi. No, to nije ništa spram grozne tjeskobe ovog ponedjeljka.

Bolta je radio u gradu na groblju u komunalnom poduzeću. Plaćica je bila mala, ali je društvo bilo dobro, a posao lagan. Jednog dana se Joža, najbolji prijatelj s posla, samo prevrnuo mrtav. Na groblju više ništa nije bilo isto i Boltu su morali prebaciti u jedinicu gradske čistoće.

U upravi su zbijali šale na njegov račun i blagajnica mu je jednom u prolazu dobacila: “Hej, Bolta, sad te imam u kompjutoru!”, a njega je pritislo u prsima i dugo nije popuštalo. Vjerovao je da takve novotarije ljudima šalje sam Nečastivi. On kod kuće nije imao ni televizor, jer zapravo nije vjerovao da kako on vidi ljude u televizoru, da i oni ne vide njega, a u banci se gurao u redu samo da nema posla s bankomatom. Ubrzo su i na groblju dobili kompjutor i popisali sve pokojnike. Bolta je bio sretan što više ne radi tamo, pogotovo kad je čuo da su dobili i lift za sprovode. Samom Vragu je trebao popis mrtvaca i lift da ih valjda spušta duboko koliko on hoće. Čišćenje ulica metlom i skupljanje smeća iz kanti koje su subotom na povratku iz diska prevrtali pijani školarci značilo je mir do mirovine.

             A onda su u petak dovezli nekakove kutije i direktor je rekao: “Dečki, od ponedjeljka imate novu mehanizaciju!”. Boltu kao da je grom ošinuo i cijeli vikend mu je prošao u neurozi i proljevu. Najrađe bi nestao, ili da se nikad nije ni rodio.

Zbirka pjesama s natječaja ERATO Međunarodnog instituta za književnost u Zagrebu. Izlazi iz tiska u listopadu 2004.