Znatiželja je osobina s kojom se rađamo. Kod većine ljudi ona nestaje u doba adolescencije. Manji broj ljudi uspije tu osobinu zadržati kroz cijeli život. Ti ljudi su obično istraživači i znanstvenici. Matematika i prirodne znanosti uzdizale su civilizacije, a oblikuju i naš današnji život ma kolikog god mi u Hrvatskoj šutjeli o tome. Dakako, nama su puno važniji politički i ini skandali, nogomet i prateći sportovi (gađanje potrganim sjedalicama sa stadiona), sexualni život estradnih šljokica,  horoskop i slično. Možda u nekima ove male, ne baš poznate, crtice iz života znanstvenika probude onu zaspalu iskru znanstvene znatiželje... Za početak neka zakoni mehanike vladaju svijetom:

Na  spominjanje Isaaca Newtona srednjoškolcima obično prvo na pamet padnu prvi i drugi, a ponetko se sjeti i trećeg Newtonovog zakona kojima ih profesori dave na fizici u prvom razredu. Ja vas neću daviti definicijama i zakonima već samo "sitnicama" koje su išle uz njih.

Kao mladac s 23 godine radio je na binomnom pučku. Odmah nakon toga otkrio je i diferencijalni račun i dao mu ime fluksija. Otkrio je to prije prije Leibniza, ali je Leibnizova simbolika bila praktičnija. Godinu dana poslije otkriva i obrat, tj . integralni račun.

Propuštanjem svjetla kroz staklenu prizmu Newton zaključuje da je boja svojstvo svjetla, a ne svojstvo koje  dolazi od refrakcije kroz materiju. Pokušavajući objasniti neke optičke pojave razvio je emisionu teoriju svjetlosti po kojoj je svjetlost roj čestica koje izazivaju valove, ali nije bio ozbiljno shvaćen. Tek u 20.-om stoljeću s kvantnom teorijom svjetlosti pokazalo se da je djelomično i bio u pravu. S 26 godina izradio je prvi teleskop s konkavnim zrcalom kako se i danas rade veliki teleskopi. Tek kasnije se pokazala puna vrijednost njegovog teleskopa koji se i danas čuva.

S 24 godine (1666.) mladi Isaac je došao do jednog od najvećih dostignuća ljudskog uma. Njemu su već tada bili jasni zakoni kretanja nebeskih tijela, ali je svoju teoriju gravitacije objavio tek 19 godina poslije na nagovor svog prijatelja astronoma Halleya (Halleyjev komet!). Zanimljivo uz to je i da je naš Ruđer Bošković (o kome će svakako biti posebno riječi jer mi nismo svjesni njegove genijalnosti tako da ga u svijetu više cijene nego mi sami), izrazio sumnju da tu treba izvršiti neke korekcije, a tek Einstein u svojoj teoriji relativnosti pokazuje da kod nekih iznimaka nešto "šteka".

Prvi Newtonov zakon - zakon inercije izrekao je zapravo 1638. G. Galilei. U drugom zakonu se prvi puta spominje masa kao  mjera tromosti tijela i još je bitan jer je tu

Newton dao egzaktnu definiciju sile iz koje je direktno proizišao i treći zakon. Ovi zakoni su temelj mehanike i omogućili su njenu primjenu u tehnologiji.

Simptomatična je i njegova izjava u kojoj sluti da postoje vrlo male čestice: "...  čini mi se vjerojatno da je Bog na Početku stvorio materiju u česticama čvrstim, masivnim, tvrdim, neprobojnim i pokretnim... ... tako su tvrde da se nikada ne mogu potrošiti niti razlomiti na komade; nijedna obična sila ne može podijeliti ono što je sam Bog prilikom Postanka stvorio da bude jedno.".

Ono što je manje poznato o Newtonu je da je imao nekoliko živčanih napada (od 1692. do 1694.) i nakon izlječenja trebalo je negdje doslovno uhljebiti ovako genijalnog znanstvenika. Tako je Newton 1695. imenovan nadzornikom, a 1701. i upraviteljem državne kovnice novca. Kao upravitelj kovnice progonio je lopove, neplatiše, krivotvoritelje i perače novca i osobno prisustvovao vješanju krivotvoritelja. Kako su tada kovanice bile od plemenitih metala, jedan od popularnih načina potkradanja je bio da se lagano ostruže rub novčića. Novčić bi naizgled bio isti ali bi naravno izgubio na težini. Newton je da bi doskočio "strugačima" izmislio tehniku urezivanja zubaca u rub novčića. Pa tako kad vam pod prste dođe nazubljeni sitniš dok nešto plaćate u dućanu sjetite se ovog velikog genijalca.
Isaac Newton je bio skroman i vrlo radišan. Često je pisao na stojeći jer nije imao vremena ni sjesti. U udžbenicima se također ne spominje da se bavio alkemijom i okultnim filozofijama koje su sezale sve do magije svećenika starog Egipta.

(izvori: Opća enciklopedija JLZ i L . Lederman, D. Teresi: Božja čestica)